REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI
Sv. Florijana 2, Požega
Poslovni broj: Gž-72/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, po sutkinji toga suda Branki Ribičić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja OM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Lubina i Čutura j.t.d. Split, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 18683136487, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Građansko- upravni odjel, radi naknade štete, rješavajući žalbe tužitelja i tužene protiv presude Općinskog suda u Splitu broj Pn-269/2023-28 od 5. studenog 2024., dana 7. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu broj Pn-269/2023-28 od 5. studenog 2024., u pobijanom odbijajućem dijelu (dio točke I. izreke).
II. Žalba tuženika se uvažava i preinačava se presuda Općinskog suda u Splitu broj Pn-269/2023-28 od 5. studenog 2024. u pobijanom dosuđujućem dijelu i odluci o parničnom trošku (dio točke I. i točka II. izreke) i sudi:
Odbija se tužitelj OM, OIB: [osobni identifikacijski broj], za tužbenim zahtjevom da mu tužena Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, u roku od 15 dana isplati iznos od 75,00 €, sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 10. travnja 2020. godine pa do 31.prosinca 2022. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 1. siječnja 2023.godine pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena.
III. Nalaže se tužitelju OM da tuženoj Republici Hrvatskoj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 400,00 eura u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
I Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, u roku od 15 dana isplatiti tužitelju OM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 75,00 €, sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 10.travnja 2020.godine pa do 31.prosinca 2022.godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 1.siječnja 2023.godine pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, dok se u preostalom dijelu od dosuđenog tužbeni zahtjev odbija.
II Svaka stranka snosi svoje troškove.
2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu u odbijajućem dijelu i odluci o parničnom trošku (točka I. i II. izreke), pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev i naloži tuženoj da tužitelju nadoknadi parnične troškove u iznosu koji je naveden u popisu troška, uvećano za troškove žalbe.
3. Izjavljenom žalbom, presudu prvostupanjskog suda pobija i tužena u dosuđujućem dijelu iz točke I. izreke iz svih žalbenih razloga iz članka 353. Zakona o parničnom postupku. Predlaže da se žalba prihvati i u pobijanom dijelu presuda preinači na način da se tužitelj odbije sa tužbenim zahtjevom uz naknadu parničnog troška tuženoj, podredno da se u pobijanom dijelu presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje.
4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
5. Žalba tužitelja nije osnovana.
6. Žalba tužene je osnovana.
7. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, koja mu je nastala uslijed neosnovanog lišenja slobode, budući je tužitelj bio lišen slobode 1240 dana i to od 9. veljače 2010. godine do 2. srpnja 2013. godine, s tim da u ovom postupku traži naknadu štete ne za sve dane za koje je neosnovano bio lišen slobode, već za točno određeni dan 22. travnja 2010. u iznosu od 345,29 eura sa zateznim kamatama koje teku od 23. travnja 2010. do isplate.
8. Ispitujući pobijanu presudu u smislu istaknutih žalbenih razloga ovaj sud nije našao da bi bila učinjena neka od bitnih povreda postupka iz članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05,
2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje: ZPP) na koje se pazi po službenoj dužnosti.
9. U prvostupanjskom postupku je utvrđeno i nije sporno:
- da je tužitelj odlukom Županijskog suda u Splitu K-45/10 od 10. listopada 2011. godine proglašen krivim za kazneno djelo ubojstva iz čl. 90. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 84/05., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 71/06., 110/07., 152/08. - dalje: KZ/97),
- da je tužitelj bio lišen slobode od 9. veljače 2010. godine do 2. srpnja 2013. godine,
- da je tužitelj presudom Županijskog suda u Splitu K-13/18 oslobođen optužbe da je počinio kazneno djelo ubojstva, a tu je presudu potvrdio i Vrhovni sud Republike Hrvatske presudom I Kž-679/2018-7 od 17. prosinca 2019. godine,
- da je tužitelju presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske uručena 9. siječnja 2020. godine,
- da se tužitelj obratio Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske 10. travnja 2020. godine radi sporazuma o utvrđenju, vrsti i visini štete,
- da je Ministarstvo pravosuđa Republike Hrvatske u predmetu UP/I-702-03/20-01/52 dopisom od 2. veljače 2023. godine ponudilo tužitelju sklapanje nagodbe za iznos štete u visini od 46.078,40 eura, odnosno 37,16 eura po danu provedenom u zatvoru,
- da je tužitelj smatrao ponuđeni iznos neprimjerenim i nije ga prihvatio, te je 30. svibnja 2023. ožujka podnio tužbu radi naknade štete kojom traži isplatu iznosa od 345,29 eura za jedan dan lišenja slobode, točnije za štetu koju je pretrpio dana 22 travnja 2010 zbog neosnovanog lišenja slobode,
- da je tužena istakla prigovor zastre kod kojeg je ustrajala i u žalbenom postupku.
10. Slijedom navedenih utvrđenja te nespornih činjenica, stav je ovog suda da je pogrešno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada nije prihvatio osnovanim prigovor zastare kojeg je istaknula tužena.
11. Naime prilikom ocjene osnovanosti istaknutog prigovora zastare treba poći voditi od odredbe članka 477. stavka 1. ZKP-a/97 kojom odredbom je propisano kako pravo na naknadu štete zastarijeva za tri godine od dana pravomoćnosti prvostupanjske presude kojom je okrivljenik oslobođen optužbe ili kojom je optužba odbijena, odnosno pravomoćnosti prvostupanjskog rješenja kojim je postupak obustavljen, a ako je u povodu žalbe rješavao viši sud od dana primitka odluke višeg suda. Prema stavku 2. istog članka ZKP-a/97, prije podnošenja tužbe za naknadu štete oštećenik je dužan obratiti se sa svojim zahtjevom Ministarstvu pravosuđa radi postignuća nagodbe o postojanju štete, te vrsti i visini naknade. Nadalje, prema odredbi članka 478. stavak 1. ZKP-a/97, ako zahtjev za naknadu štete ne bude prihvaćen ili o njemu ne bude odlučeno u roku od tri mjeseca od podnošenja zahtjeva, oštećenik može kod nadležnog suda podnijeti tužbu za naknadu štete, a ako je postignuta nagodba samo o dijelu zahtjeva, oštećenik može tužbu podnijeti glede ostatka zahtjeva. Prema stavku 2. istog članka, dok traje taj postupak (po zahtjevu za naknadu štete pred Ministarstvom pravosuđa), ne teče zastara. Kako je tužitelj odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž-679/2018-7 od 17. prosinca 2019., kojom je pravomoćno oslobođen optužbe, zaprimio 9. siječnja 2020., u smislu odredbe članka 477. stavak 1. ZKP/97, zastara prava na naknadu štete počela je teći 9. siječnja 2020., te je odštetni zahtjev nadležnom ministarstvu podnesen unutar zastarnog roka (10. travnja 2020.), a isti je imao za posljedicu zastoj zastarijevanja, u smislu odredbe 478. stavak 2. ZKP/97.
12. Po mišljenju ovog suda, pogrešno je stajalište prvostupanjskog suda po kojem je zastara ponovo počela teći tek nakon što je tužitelj obaviješten od strane nadležnog ministarstva da je njegov zahtjev osnovan (dopisom od 2. veljače 2023.), odnosno da je zastoj zastare trajao od 10. travnja 2020. do 2. veljače 2023. pa kako je tužba u ovom predmetu podnesena 30. svibnja da nije nastupila zastara.
13. Prema odredbi članka 238. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155./23., dalje ZOO, ako zastara nije mogla početi teći zbog nekoga zakonskog uzroka, ona počinje teći kad taj uzrok prestane. Prema stavku 2. istog članka, ako je zastara počela teći prije nego što je nastao uzrok koji je zaustavio njezin daljnji tijek, ona nastavlja teći kad prestane taj uzrok, a vrijeme koje je isteklo prije zastoja računa se u zakonom određeni rok za zastaru. Pojedini slučajevi kad zastara ne teče propisani su člancima 235. do 239. ZOO, a sam smisao i svrha zastoja zastare je u činjenici da zbog određenih objektivnih ili subjektivnih okolnosti, nije moguće, ili nije životno, očekivati pokretanje spora radi ostvarenja tražbine.
14. U konkretnom slučaju, podnošenjem zahtjeva nadležnom ministarstvu zastara je prestala teći po odredbi članka 478. ZKP-a/97, ali je, suprotno pravnom shvaćanju prvostupanjskog suda, zastoj zastare trajao tri mjeseca, jer je odredbom istog članka, nakon proteka tromjesečnog roka, oštećenik ovlašten kod nadležnog suda podnijeti tužbu za naknadu štete. Činjenica što u roku od tri mjeseca Ministarstvo pravosuđa nije dalo odgovor na podneseni zahtjev za naknadu štete, već je isti uslijedio znatno kasnije , ne može se tumačiti na način da je cijeli taj period trajao zastoj zastare, jer je tužitelj bio ovlašten i imao mogućnost, podnijeti tužbu nakon proteka tri mjeseca. Kada bi se primijenilo pravno shvaćanje prvostupanjskog suda, u slučaju nedobivanja odgovora Ministarstva, zastara ne bi nastavila teći, pa onda nikad i ne bi mogla nastupiti, što nije prihvatljivo.
15. Sadržajno istovjetnu procesnu pretpostavku prethodnog obraćanja radi pokušaja nagodbe, ali državnom odvjetništvu, prije podnošenja tužbe protiv Republike Hrvatske i tromjesečnom zastoju zastarijevanja sadrži i odredba članka 186.a ZPP-a.
16. Nadalje, je u pravu tužena da se očitovanje Ministarstva pravosuđa od 2. veljače 2023. ne može tumačiti kao priznanje duga iz članka 240. ZOO-a kojim se prekida zastarijevanje, već se radi o ponudi za sklapanje nagodbe iz članka 150. ZOO s ciljem da se spor riješi izvansudski, i to sukladno odredbama posebnog zakona, ZKP-a/97, a koju je ponudu tužitelj odbio pa ugovor o nagodbi nije sklopljen, stoga ponuda nagodbe da se izvansudski riješi određeni odnos koju je tužitelj odbio nema značenje priznanja duga u smislu citirane odredbe, pa prema tome nije došlo do prekida zastarijevanja. Stoga proizlazi da je tužiteljeva tražbina zastarjela, jer je od zaprimanja odluke Vrhovnog suda broj I Kž-679/2018-7 od 17. prosinca 2019. dana 9. siječnja 2020., do podnošenja tužbe u ovom predmetu 30. svibnja 2023. proteklo više od tri godine, pa kada se od tog razdoblja i oduzmu tri mjeseca u kojima zastara nije tekla, odnosno koliko je trajao zastoj zastare, i dalje je do podnošenja tužbe u ovom predmetu protekao trogodišnji zastarni rok propisan člankom 477. stavak 1. ZKP-a/97, jer je zadnji dan trogodišnjeg roka isticao 8. travnja 2023.
17. Slijedom navedenog pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo je prigovor zastare koji je tužena isticala tijekom prvostupanjskog postupka i u žalbi, prihvatiti i preinačiti pobijanu presudu u dosuđujućem dijelu pod točkom I. izreke, u kojem je tužbeni zahtjev djelomično prihvaćen za 75,00 eura sa pripadajućim zateznim kamatama, te u tom dijelu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, a žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu za odbijajući dio tužbenog zahtjeva.
18. Temeljem članka članka 166. stavak 2. ZPP-a u vezi sa člankom 154. stavak 1. ZPP-a, tuženoj je dosuđen parnični trošak i to 50 bodova za sastav odgovora na tužbu po tbr. 8. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23., dalje OT), za zastupanja na ročištima. 5.lipnja 2024. i 26. rujna 2024. po tbr.9.točka1. OT po 50 bodova svako i te za sastav žalbe 50 bodova, što ukupno prema vrijednosti boda po Tbr. 54. OT, iznosi 400,00 eura.
19 Radi svega iznesenog je odlučeno kao u izreci .
U Požegi, 7. travnja 2026.
Sutkinja
Branka Ribičić
