REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Bjelovaru

Stalna služba u Garešnici

Garešnica, V. Nazora 22

P-539/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru Stalna služba u Garešnici po sutkinji toga suda Dajani Gabud Jandoš kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja IJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupan po Odvjetničkom društvu Volić & Ružička & Cabadaj Cafuta d.o.o. iz Garešnice , protiv tuženika VJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupan po odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Bojana Doneski, Perice Medaković, Antonia Mihoci i Kristine Burcar Štargl, iz Garešnice radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 25. veljače 2026. godine u prisutnosti punomoćnika stranaka i stranaka, na ročištu za objavu i uručenje presude, 07. travnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja kao osnovan koji glasi:

"Nalaže se tuženiku NJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju IJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od ukupno 6.000,00 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od 01.02.2025. godine pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa ko ja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine pa sve do isplate, u roku 15 dana."

II. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.683,08 € zajedno sa zateznom kamatom koja se obračunava po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena počevši od dana donošenja prvostupanjske presude odnosno dana 07. travnja 2026. pa sve do isplate, u roku od 15 dana.

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška koji prelazi priznat iznos od 1.683,08 € pa do ukupno potraživanih 2.112,90 €, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U pravnoj stvari pobliže navedenoj u uvodnom dijelu ove odluke dana 24.06.2025. podnesena je tužba.

2. U tužbi se navodi, da je tužitelj tuženiku početkom 2024. godine posudio iznos od 6.000,00 €. Za navedenu posudbu tužitelj i tuženik su sastavili Ugovor o posudbi novaca kojom je bila dogovorena otplata duga u roku od 12 mjeseci, odnosno do 01. veljače 2025. godine, što su potvrdili i svojim vlastoručnim potpisima. Od navedenog iznosa od 6.000,00 €, tuženik nije vratio tužitelju niti jedan euro, te se oglušio na sve pozive tužitelja za povrat novaca. Tužitelj je angažirao punomoćnike da se obrate tuženiku radi mirnog rješenja spora dopisom od 27. svibnja 2025. godine, međutim bezuspješno. Kako je tužitelj u nekoliko navrata pozvao tuženika da mu vrati novac koji mu je posudio, a tuženik se oglušio na sve te pozive, predlaže se donijeti presudu kako je pobliže opisano u izreci.

3. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da nije točno, da je tužitelj tuženiku početkom 2024. godine posudio novčani iznos od 6.000,00 €, kao što nije točno niti da se sastavljeni Ugovor odnosi na posudbu, kako to tvrdi tužitelj u tužb i. Ističe, da su tužitelj i tuženik zaključili dana 1. veljače 2024. godine Ugovor o kupoprodaji zemljišta kojim Ugovorom je tužitelj kao prodavatelj prodao, a tuženik kao kupac kupio nekretnine pobliže opisane u Ugovoru za kupoprodajnu cijenu u iznosu od 13.000,00 €. Tuženik je tužitelju u cijelosti isplatio ugovorenu kupoprodajnu cijenu, te se je tuženik i uknjižio kao vlasnik nekretnina koje su bile predmet kupoprodaje. S obzirom na činjenicu, da za predmetne nekretnine nije postojao pristupni most s ceste tužitelj i tuženik su se dogovorili da će tužitelj temeljem izdane dozvole odnosno Vodopravnih uvjeta Hrvatskih voda KLASA: 325-09/23-03/0011737; URBROJ: 374-3106-01-23-2 od 18. listopada 2023. godine, koji su izdani na tužitelja kao investitora, izgraditi o svom trošku pristupni most i to najkasnije do 1. lipnja 2024. godine, a tužitelj se je obvezao nakon izgradnje pristupnog mosta na ime dijela cijene izgradnje isplatiti tužitelju iznos od 6.000,00 € (što bi predstavljalo oko 1/2 dijela troškova izgradnje) o čemu je i sklopljen predmetni ugovor na koji se tužitelj poziva u tužbi. Kako tužitelj sukladno dogovoru nije izgradio pristupni most to tuženik istome nije bio u obvezi niti isplatiti iznos od 6.000,00 €. Tuženik se stoga protivi zahtjevu tužitelja za isplatu.

4. Na tuženikov odgovor na tužbu, tužitelj se očitovao podneskom od 17. rujna 2025. da su tuženikovi navodi kako je tužitelju u cijelosti isplatio ugovorenu kupoprodajnu cijenu u cijelosti neistiniti i nelogični. Naime, iz ugovora koji je priložen uz tužbu razvidne su činjenice poput osobnih podataka tuženika, koji su inače nedostupni tužitelju, zatim konkretni iznosi s datumima i rokovima povratka, te u konačnici osobni potpisi stranaka, pa je neživotno i protivno svakoj logici da bi tuženik potpisao navedeni ugovor u slučaju, da nije ostao tužitelju dužan navedeni iznos.

5. U postupku izvođenja dokaza sud je saslušao svjedoke: CJ, ŽJ, BJ i ĐJ te stranke. Izvršen je uvid u dokumentaciju koju čine: opomena/poziv na plaćanje od 27.05.2025. s povratnicom, preslik Ugovora bez datuma (list 4-6), preslik Ugovora o kupoprodaji zemljišta od 01.02.2024.,Vodopravni uvjeti za građenje od 18.10.2023. Hrvatskih voda, neslužbene kopije e-zemljišnoknjižnih izvadaka za zk. ul. broj: [broj ZK uloška], sve k. o. [katastarska općina] (list 12-24).

6. Na temelju provedenih dokaza i njima utvrđenog činjeničnog stanja sud je ocijenio zahtjev tužitelja osnovanim, te ga kao takvog usvojio.

7. Među strankama nije bilo sporno, da su zaključile 01.02.2024. Ugovor o kupoprodaji nekretnina, u kojemu je tužitelj sudjelovao kao prodavatelj, a tuženik kao kupac i da je tuženik kao kupac po tom ugovoru u svoju korist upisao pravo vlasništva. Nije bilo niti sporno, da je tuženik potpisao Ugovor, koji nema datuma, a kojega je tužitelj dostavio uz tužbu, a kojim se tuženik obvezuje tužitelju isplatiti iznos od 6.000,00 € najkasnije u roku od 12 mjeseci, tj. do 01.02.2025., slijedom čega bi proizlazilo da je isti potpisan 01.02.2024. O tomu da je isti potpisan 01.02.2024. kada i Kupoprodajni ugovor potvrđuju iskazima same stranke, a proizlazi i iz iskaza saslušanih svjedoka. Svjedoci CJ, RJ i tužitelj iskazuju da se obveza isplate 6.000,00 € koju je preuzeo tuženik i potpisao prema Ugovoru (list 6) odnosila još na razliku usmeno dogovorene kupoprodajne cijene za kupnju nekretnina po Ugovoru o kupoprodaji nekretnina od 01.02.2024., jer je u navedeni ugovor unesena cijena od 13.000,00 €, po prijedlogu tuženika kao kupca radi manjega poreza, dok je stvarno ugovorena kupovnina bila u iznosu od 25.000,00 €, te je tako u kafiću Amazona u [adresa], isti dan nakon potpisivanja Ugovora o kupoprodaji kod javnog bilježnika tuženik isplatio tužitelju 19.000,00 € na ruke, a Ugovorom koji je potpisao u kafiću Amazona preuzeo obvezu da će 6.000,00 € isplatiti najkasnije do 01.02.2025., obzirom na dan zaključenja Ugovora o kupoprodaji nije imao sav novac za isplatiti. Tuženik i njegov otac saslušan kao svjedok iskazuju da je kupovnina koja je ugovorena u Ugovoru o kupoprodaji od 01.02.2024. doista i bila u tome iznosu, dakle 13.000,00 €, a da je tuženik preuzeo obvezu isplatiti tužitelja za još 6.000,00 €, ako ovaj sagradi pristupni most kupljenim nekretninama, jer da bez toga mosta, on ne bi niti kupovao predmetne nekretnine.

8. Sud nije poklonio vjeru iskazu tuženika niti svjedoku BJ, da bi se tuženik obvezao isplatiti 6.000,00 €, nakon što tužitelj sagradi pristupni most. Saslušani svjedoci CJ i RJ potvrđuju iskaz tužitelja da se iznos od 6.000,00 € odnosio još na razliku kupovnine koju tuženik nije isplatio u trenutku zaključenja Ugovora o kupoprodaji od 01.02.2024., i da nije bilo govora o tome da bi isplata toga iznosa bila uvjetovana izgradnjom pristupnog mosta po tužitelju. Sud prihvaća njihove iskaze vjerodostojnim. Naime, životno je nelogično i posve neuvjerljivo, da bi tuženik zaključivao Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 01.02.2024., koji bi sačinjavao javni bilježnik (po iskazu tuženika), a da se u isti ne bi unijela stavka o obvezi tužitelja da sagradi pristupni most, ako se ima u vidu dio iskaza tuženika u kojemu posebno naglašava, da njega predmetne nekretnine nisu niti zanimale, ako nema pristupni most. Dakle, da je doista bilo govora o obvezi tužitelja na građenje pristupnog mosta, tada je logično, da bi se isto unosilo u sam Ugovor o kupoprodaji, te ako to već nije bilo tada učinjeno, tada bi se sigurno isto navelo u naknadno potpisanom Ugovoru koji je potpisao tuženik u kafiću Amazona u [adresa] , kada je preuzeo obvezu isplate 6.000,00 € prema tužitelju. Nije prihvatljiv iskaz tuženika u dijelu, da on nije čitao što potpisuje, pa zato ne zna zašto ovo nije navedeno u tome naknadnom Ugovoru. Sud prihvaća uvjerljivim iskaz tužitelja da je on predavao tuženiku dokument koji je posjedovao a radi se o ishođenim vodopravnim uvjetima za građenje od Hrvatskih voda sa datumom 18.10.2023. (list 15), ali samo da tuženik vidi da si može sagraditi most. Svjedok AJ nije imao nikakvih neposrednih saznanja oko dogovora stranaka niti išta vezano za utuženih 6.000,00 €, već samo ono što mu je tuženik izjavio, a to je da je kupio kuću u [adresa] za 13.000,00 €.

9. Dakle, imajući u vidu nesporno utvrđenim, da je tuženik potpisao „Ugovor“ na koji se tužitelj poziva i dostavlja ga uz tužbu (list 6) kojim je bezuvjetno preuzeo obvezu isplatiti tužitelju 6.000,00 € najkasnije do 01.02.2025., to je isti dužan tužitelju i isplatiti navedeni iznos, jer nije utvrđeno da bi ispunio tu svoju obvezu ili da bi ista prestala na neki drugi način sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima, sve ovo imajući u vidu odredbu čl. 9. Zakona o obveznim odnosima, a da nije utvrđeno da bi navedeni „Ugovor“ bio ništetan u smislu čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima. Tužitelju pripadaju zakonske zatezne kamate sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima od dana 01.02.2025., jer je sa tim danom tuženik došao u zakašnjenje sa isplatom.

10. Budući je tužitelj uspio sa tužbenim zahtjevom ima pravo na naknadu opravdanih parničnih troškova na teret tuženika sukladno čl. 154. st. 1. u svezi čl. 155. Zakona o parničnom postupku. Sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 138/23, u daljnjem tekstu: Tarifa), u opravdano zatraženi trošak tužitelja ulaze nagrade njegovu punomoćniku odvjetniku za zastupanje i to za: sastav tužbe 200,00 €, zastupanje na dva održana ročišta sa 200,00 € po ročištu, za sastav jednog obrazloženog podneska od 16.09.2025., 200,00 €. Obračunati PDV na priznate nagrade iznosi 200,00 €. Tužitelj je postavio zahtjev za trošak dolaska u [adresa] iz [adresa] u iznosu od 650,00 € od čega 150,00 € potražuje na ime cestarine. Budući da iz [adresa] u [adresa] nema javnog prijevoza koji bi direktno povezivao [adresa] sa [adresa], sud smatra da tužitelj opravdano potražuje naknadu putnog troška za pristup osobnim vozilom, međutim naknada mu ne pripada u potraživanom iznosu od 650,00 €, već u iznosu od 523,40 €, od čega trošak cestarine iznosi ukupno 52,40 € (Šibenik- Zagreb 22,10 €, Zagreb-Kutina 4,60 €, te isto toliko povratno) sve prema službenim podacima sa internetskih stranica HAC-a. Imajući u vidu udaljenost [adresa] (udaljenost od 940 km), te da 30 % cijene bezolovnog benzina od 100 oktana iznosi prosječno 0,50 eura, to isto pomnoženo sa 940 km iznosi 470,00 €. Dakle, putni trošak tužitelju je priznat u iznosu od 523,40 €. Sud nije priznao potraživanu nagradu sa sastav zahtjeva za mirno rješenje spora, jer isto nije bio uvjet za pokretanje predmetne parnice. Sudsku pristojbu na tužbu tužitelj je bio u mogućnosti platiti u iznosu od 53,23 € (polovina iznosa od 106,45 €), dok sudska pristojba na presudu iznosi 106,45 €, te isto također ulazi u opravdan trošak tužitelja. Dakle, ukupni trošak tužitelja iznosi 1.683,08 € , a koji mu je dužan naknaditi tuženik, dok je preko toga iznosa zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška odbijen kao neosnovan.

U Garešnici, 07. travnja 2026. godine

S U T K I N J A :

Dajana Gabud Jandoš

P O U K A : Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od uručenja otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu, pismeno u tri primjerka.

PRESUDA SE DOSTAVLJA:

1. Odvjetnik Tihomir Volić, Garešnica

2. Odvjetnik Bojan Doneski, Garešnica