Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ob-84/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Jadranki Matić, u izvanparničnom predmetu predlagatelja FB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv 1. protustranke FBJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. protustranke KB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. protustranke OB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja postojanja izvanbračne zajednice, radi donošenja odluke o žalbi predlagatelja protiv rješenja Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj R1 Ob-410/2024-18 od 15. prosinca 2025., dana 7. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba predlagatelja FB iz [adresa], kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj R1 Ob-410/2024-18 od 15. prosinca 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem riješeno je:

„Odbija se predlagatelja s prijedlogom koji glasi:

"Utvrđuje se da je predlagatelj FB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], bio izvanbračni suprug CB rođena OB, [adresa], rođene **.**.1931.g. od oca HB i majke ŽB te da je njihova izvanbračna zajednica trajala od 2009.g. do 25.6.2024.g. kada je CB preminula.“

2. Protiv tog rješenja žali se predlagatelj i predlaže da žalbeni sud uvaži žalbu.

3. Žalba nije osnovana.

4. Sud prvog stupnja odlučio je kao u izreci pobijane odluke uz obrazloženje da predlagatelj nije dokazao postojanje pretpostavki da bi se njegov odnos s pokojnom CB mogao smatrati izvanbračnom zajednicom u smislu čl. 11. st. 1. Obiteljskog zakona (Nar. nov. br.: 103/15., 98/19., 47/20., 49/23., 156/23.; u daljnjem tekstu ObZ-a). Ovo jer da iz iskaza samog predlagatelja proizlazi da je pokojnu CB doživljavao kao svoju majku, da kada ju je upoznao da je već bila stara, u dobi od 78 godina i bolesna, da između njih nije bilo intimne veze, da nikad nisu bili ljubavnici, da joj je pomagao 16 i pol godina jer mu je oporukom ostavila svoju imovinu, da je svaki od njih živio na svojoj adresi stanovanja sve do 2022., do kada se pokojna CB osjećala relativno dobro pa je do nje, do tada, odlazio samo kad je trebala njegovu pomoć, da joj složi ili iscijepa drva, stavi sušiti rublje, plati račune i tome slično, a da je od 22. veljače 2022. spavao u njezinom stanu jer je onemoćala. Kraj takvog iskaza samog predlagatelja sud ne prihvaća kao istinite tvrdnje svjedoka ČB i JB u dijelu u kojem navode da su predlagatelj i pokojna CB bili u izvanbračnoj zajednici jer su puno vremena provodili zajedno i jer su često viđale predlagatelja kod nje, uz što obrazlaže da, sve i da je postojala životna zajednica predlagatelja i pokojne CB, da iz rezultata dokaznog postupka, ne proizlazi da se radilo o zajednici života koja je trajala najmanje tri godine, s obzirom da je predlagatelj kod pokojne CB spavao tek od 22. veljače 2022., a ona je preminula **.**.2024.

5. Ispitujući prvostupanjsko rješenje ovaj je sud ocijenio da u postupku pred sudom prvoga stupnja nisu počinjene postupovne povrede iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. br.: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), na koje pazi po službenoj dužnosti u skladu s čl. 365. st. 2. toga Zakona.

6. Nadalje, neosnovano se, sadržajno, navodima žalbe ukazuje na povredu iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a i na žalbeni razlog iz čl. 353. st. 1. točka 2. toga Zakona, ali i na žalbeni razlog iz čl. 353. st. 1. točka 3. ZPP-a.

6.1. Subjektivno nezadovoljstvo predlagatelja onime što je sam iskazao o odnosu s pokojnom CB i što je o tome navedeno na ročišnom zapisniku od 27. listopada 2025., čime je osobno potvrdio da s pokojnom nije bio u izvanbračnoj zajednici, predlagatelj ne može s uspjehom promijeniti dodavanjem obrazloženja na svoj iskaz kroz navode žalbe. Nakon što je iskazao kako je iskazao i nakon što je potpisao zapisnik i time potvrdio istinitost navedenog u njemu, postoji presumpcija da je navedeno u zapisniku istinito. Stoga je sud prvog stupnja pravilno ocijenio da iz iskaza samog tužitelja proizlazi da odnos između pokojne CB i njega nije bio odnos koji bi se uopće mogao tretirati kao izvanbračna zajednica, po ni jednom kriteriju koji se traži čl. 11. st. 1. ObZ-a. U takvoj situaciji, suprotno nije moglo biti drugačije utvrđeno niti na temelju iskaza saslušanih svjedokinja, jer ako predlagatelj sam iskazuje na način da ne ostavlja dvojbe o tome da se nije radilo izvanbračnoj zajednici, onda iskazima saslušanih svjedoka ne može s uspjehom dokazati da tome nije tako.

7. Osim toga predlagatelj je u svom iskazu naveo da je ovaj postupak pokrenuo kako bi iza pokojne CB dobio obiteljsku mirovinu, jer se o njoj brinuo i jer smatra da mu to stoga pripada, a da je njegova mirovina mala. Iz takvih navoda proizlazi da se radi o raspolaganju koje je nedopušteno u smislu čl. 3. st. 3. ZPP-a (predlagatelj za sebe svjesno pokušava ostvariti neko pravo koje mu na zakonu ne pripada), zbog čega dodatno nije bilo mjesta prihvaćanju prijedloga kakav je podnio.

8. Zbog navedenog je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske odluke na temelju čl. 380. točka 3. ZPP-a.

U Zagrebu 7. travnja 2026.

Sudac:

Jadranka Matić