Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ob-85/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Jadranki Matić, u izvanparničnom postupku predlagatelja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Čakovec, Jakova Gotovca 9, OIB: 52966791065, kojeg zastupa v.d. predstojnica IS, dipl. soc. Radnica, protiv 1. protustranke SS, s prebivalištem u [adresa], a s neprijavljenim boravištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. protustranke PS, s prijavljenim prebivalištem u [adresa], a s neprijavljenim boravištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnica Sara Lacko, odvjetnica iz Varaždina, uz sudjelovanje maloljetne DS, OIB: [osobni identifikacijski broj], maloljetne US, OIB: [osobni identifikacijski broj] i maloljetne HS, OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po posebnoj skrbnici ISĐ, dipl. iur. iz [adresa] za posebno skrbništvo, Podružnica Varaždin, Kapucinski trg 5, radi lišenja prava na roditeljsku skrb, radi donošenja odluke o žalbi 1. i 2. protustranaka protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj R1 Ob-763/2024-26 od 28. siječnja 2026., dana 7. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba 1. protustranke SS i 2. protustranke PS oboje na adresi prebivalište, [adresa], ukida se rješenje Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj R1 Ob-763/2024-26 od 28. siječnja 2026. i predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem riješeno je:

„1. protustranka SS, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođena **.**.2003., sa prebivalištem u [adresa]. protustranka PS, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.1972., sa prebivalištem u [adresa] lišavaju se prava na roditeljsku skrb u pogledu njihove djece: mlt. DS, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođene **.**.2019., mlt. US, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođene **.**.2020. i mlt. HS, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođene **.**.2023..“

2. Protiv tog rješenja žalbe se 1. i 2. protustranka, sadržajno ističući sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. točke 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. br.: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZOO). Predlažu da žalbeni sud uvaži žalbu, ukine pobijano rješenje i da predmet vrati sud prvog stupnja na ponovni postupak.

3. Žalba je osnovana.

4. Sud prvog stupnja je pozivom na čl.170. i čl. 171. Obiteljskog zakona (Narodne novine 103/15., 98/19., 47/20., 49/23. i 156/23., dalje ObZ), odlučio kao u izreci pobijanog prvostupanjskog rješenja uz obrazloženje:

- da iz zaključka stručnog tima Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Čakovec, mišljenja psihologa, kao i uvida u izvješće o sveobuhvatnoj obiteljskoj procjeni Hrvatskog zavoda za socijalni rad, socijalnu anamnezu, provedenog vještačenja roditeljskih kompetencija protustranka, kao i svih ostalih dokaza koji prileže u ovom spisu proizlazi da bi povratak maloljetne djece u obitelj roditelja bio visoko ugrožavajući, prvenstveno zbog više rizika na strani roditelja pa bi prije svega povratak u obitelj predstavljao opasnost za zdravlje i adekvatan rast i razvoj djece,

- ovo osobito ako se u obzir uzmu razvojni rizici djece i svi rizici na strani oba roditelja, kao i nepostojanje osobnih snaga, zbog čega da je zadovoljenje primarnih potreba djece u biološkoj obitelji upitno, a djeca su visoko razvojno ugrožena (na strani roditelja postoji niz rizičnih faktora koji interferiraju sa osiguravanjem sigurnih uvjeta za boravak djece u primarnoj obitelji),

- a da su kod djece, za vrijeme boravka u udomiteljskim obiteljima, uočeni značajni pozitivni pomaci iz više razvojnih aspekata (djevojčice imaju predispozicije za uredan rast i razvoj koji im je onemogućen zbog ugrožavajučeg ponašanja roditelja i nedostatnih odgojnih kapaciteta),

- uz što da je zaključak stručnog tima, na temelju lista za procjenu razvojnih rizika djece i lista za procjenu roditeljskih snaga i roditeljskih rizika, da bi povratak djece u obitelj predstavljao ozbiljnu opasnost za njihovo život, zdravlje i razvoj.

5. Takvu prvostupanjsku odluku nije moguće ispitati jer se razlozi svode na prepisivanje općenitih fraza i zaključaka bez navođenja konkretnih činjenica koje bi potkrijepile iste.

5.1. Sud tako uopće ne obrazlaže zbog čega bi povratak maloljetne djece u obitelj roditelja bio visoko ugrožavajući, u smislu opasnost za njihovo zdravlje, adekvatan rast i razvoj djece, odnosno koji su to konkretni rizici uočeni/ utvrđeni na strani roditelja pa da povratak djece u primarnu obitelj nije u njihovom najboljem interesu. Također, sud navodi da uzima u obzir razvojne rizike djece i sve rizike na strani oba roditelja, kao i nepostojanje osobnih snaga. Međutim ne navodi koji su to razvojni rizici, bilo na strani djece, bilo na strani roditelja, koji su objektivan i zdravorazumski pokazatelj da je u najboljem interesu djece da ne žive u primarnoj obitelji, a svakako nije razumljivo što sud uopće misli pod „nepostojanjem osobnih snaga“ za odluku kakvu je donio. Moguće je pri tome da su kod djece za vrijeme boravka u udomiteljskim obiteljima doista i uočeni neki pozitivni pomaci, ali je i u ovom dijelu izostalo obrazloženje o kojim se to pozitivnim pomacima radi, a da nisu mogli biti postignuti i zbog čega konkretno, u primarnoj obitelji.

5.2. Sud se svakako, u donošenju odluke, o zahtjevu kakav je postavio predlagatelj, treba voditi mišljenjima stručnih tijela i stručnih osoba. Međutim, isto ne otklanja dužnost suda da ista ozbiljno razmotri i da valjanim i jasnim razlozima obrazloži zašto ista prihvaća i zašto odlučuje na način kako je odlučio u predmetnoj odluci, a to je u konkretnom slučaju apsolutno izostalo.

6. Pri tome, za donošenje odluke kakva je predmetna, nije dostatno samo mišljenje nadležnog tijela (čl. 171. st. 4. ObZ-a), već sud mora saslušati i roditelje (čl. 362. st. 1. ObZ-a) te razmotriti i njihove kontra argumente i dokaze kako bi donio zakonitu odluku, osim u slučajevima kada saslušanje nije opravdano zbog nekih posebnih okolnosti slučaja (čl. 362. st. 3. ObZ), a sud nije naveo niti je obrazložio da su takve okolnosti postojale u konkretnom slučaju.

7. Sud ne smije zanemariti, a u konkretnom je slučaju grubo zanemario, da je lišenje prava na roditeljsku skrb krajnja mjera u izvanparničnom postupku kojom sud roditelja lišava prava na skrb nad djetetom pod pretpostavkama i u slučajevima propisanim čl. 170. i čl. 171. ObZ-a. Upravo stoga odluka o lišenju prava mora biti donesena u skladu sa zakonom, uz poštivanje načela razmjernosti i najblaže intervencije, te uz osiguranje prava roditelja na osobno saslušanje i pošten postupak, a središnji kriterij u donošenju takve odluke je najbolji interes djece. Odnosno, saslušanje roditelja, osim ako ne postoje posebne okolnosti zbog kojih saslušanje ne bi trebalo provoditi, osobito je važno s obzirom na samu važnost postupka o kojemu je riječ o pravu na poštovanje obiteljskog života. U takvom je postupku sud stoga dužan voditi računa o pravima i interesima svih, a posebice o najboljim interesima djeteta

8. Osnovano se stoga navodima žalbe ukazuje na postupovne povrede iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8., ali i čl. 354. st. 2. točke 6. i 11. ZPP-a, zbog kojih nije moguće ispitati niti pravilnost primjene materijalnog prava, a s obzirom na to osnovano se navodima žalbe sadržanim pod točkom VII. žalbe, ukazuje i na povrede ustavnih i konvencijskih prava navedenih u toj točci žalbe.

9. Slijedom toga je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske odluke na temelju čl. 380. točka 3. ZPP-a.

9.1. U ponovnom postupku sud će otkloniti povrede na koje mu je ukazano te će donijeti novu odluku koju će ovaj sud moći ispitati.

U Zagrebu 7. travnja 2026.

Sudac

Jadranka Matić