Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž Ob-16/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću koje čine sutkinje toga suda Ksenija Jakovčević, predsjednica vijeća, Jadranka Matić, članica vijeća i sutkinja izvjestiteljica i Lidija Bošnjaković, članica vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice maloljetne TC, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po majci i zakonskoj zastupnici ZC, OIB: [osobni identifikacijski broj], obje iz Zagreba, Ante Topić-Mimare 20, koje zastupa punomoćnica Korana Ferdelji, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika IC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnica Vladimira Hebrang, odvjetnica iz Zagreba, radi uzdržavanja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P Ob- 450/2024-35 od 12. studenoga 2025., u sjednici vijeća održanoj 7. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika IC iz [adresa] kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P Ob-450/2024-35 od 12. studenoga 2025.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
„I Mijenja se visina uzdržavanja određena ovosudnom presudom poslovni broj P Ob-845/2016 od dana 8. prosinca 2017. godine te se nalaže tuženiku IC da za uzdržavanje mlt. TC plaća mjesečno iznos od 238,90 EUR počevši od 28. rujna 2022. godine pa do 25. travnja 2024. godine, a od 26. travnja 2024. godine pa nadalje, dok za to budu ispunjeni zakonski uvjeti iznos od 252,56 EUR s time da je dospjele iznose uzdržavanja dužan platiti odjednom u roku od 15 dana, a dospjevajuće najkasnije do svakog 15. u mjesecu za tekući mjesec, a u slučaju zakašnjenja zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinačnog dospjelog iznosa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve to na tekući račun majke ZC.
II Nalaže se tuženiku IC da nadoknadi tužiteljici mlt. TC trošak parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 EUR, u roku od 15 dana.“
2. Protiv te presude žali se tuženik, sadržajno ističući žalbene razloge i čl. 353. st. 1. točke 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. br.: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP). Predlaže da žalbeni sud ukine pobijanu presudu i da predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. Žalba nije osnovana.
4. Sud prvog stupnja je, pozivom na propisano odredbama sadržanim u čl. 285., čl. 307. st. 1. i čl. 309. Obiteljskog zakona (Nar. nov. br.: 103/15., 98/19., 47/20., 49/23., 156/23.; dalje: ObZ-a) odlučio kao u izreci pobijane presudu uz, u bitnom,
obrazloženje:
- da su se na strani tužiteljice promijenile okolnosti na temelju kojih je donesena prethodna odluka o uzdržavanju (presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P Ob-845/16-31 od 18. prosinca 2017., u kojem trenutku je maloljetno dijete stranaka bilo staro 8 godina jer je rođena **.**.2009.) i to jer je tužiteljica sada starija, krenula je u srednju školu, čime su porasli troškovi njenog uzdržavanja, te je po ocjeni prvostupanjskog suda sada za njezino uzdržavanje, kao zdravog djeteta srednjoškolske dobi, potreban mjesečni iznos od 350,00 eura,
- da je otac također stariji u odnosu na vrijeme donošenja prethodne sudske odluke (ima 39 godina), da je po zanimanju elektrotehničar, da je radno sposoban i da radi u distribuciji pića u tvrtci Ozbiljno j.d.o. na poslovima komercijalista te prima plaću u iznosu od 1.100,00 eura, a da nema drugih primanja osim plaće,
- da je sada u trećem braku i da živi u supruginom stanu, s kojom ima zajedničko dijete u dobi od 6 godina (supruga je zaposlena, njezina mjesečna primanja su oko 1.300,00 eura) te zajedno otplaćuju kredit za stan u kojem žive, a rata kredita iznosi 270,00 EUR,
- da u vidu uzdržavanja, osim za dijete s kojim živi, doprinosi, uz tužiteljicu (174,00 eura mjesečno) i za dijete iz drugog braka (203,00 eura mjesečno), a da i s drugom bivšom suprugom otplaćuje kredit PBZ-u u iznosu od 200,00 eura mjesečno te da nije vlasnik nekretnina i nema vrjednijih pokretnina, ne vozi taxi i nema nikakvih dodatnih primanja po bilo kojoj osnovi,
- iz čega zaključuje da je tuženik u mogućnosti sudjelovati u uzdržavanju maloljetne tužiteljice u dosuđenim iznosima, neovisno što uz tužiteljicu uzdržava još dvoje maloljetne djece i to jer se radi o minimalnom iznosu potrebnom za mjesečno uzdržavanje djeteta, pri čemu je uzdržavanje primarna dužnost roditelja te tuženik, kao zdrava, radno sposobna osoba mora uložiti i pojačane napore kako bi osigurao potrebna financijska sredstva, dodatnim radom, bilo u svojoj struci, bilo izvan nje, te ne postoje objektivne prepreke na njegovoj strani za ostvarivanje takve zarade,
- a ističe i da je uzdržavanje maloljetne djece u redoslijedu naplate prije bilo kakvih kreditnih obveza, zbog čega činjenica da tužitelj sudjeluje u otplati dva kredita, također nije od utjecaja na odluku kakav je donesena.
5. Ispitujući prvostupanjsku odluku ovaj je sud ocijenio da u postupku pred sudom prvoga stupnja nisu počinjene povrede iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti u skladu s čl. 365. st. 2. tog Zakona, a navodima žalbe žalitelj ne obrazlaže da je sud i zbog čega počinio neke druge postupovne povrede iz navedene zakonske odredbe, na koje ovaj sud ne pazi po službenoj dužnosti, pa u vezi tih nekih povreda pobijana odluka nije ispitivana.
6. Iako sadržajno ističe žalbeni razlog iz čl. 353. st. 1. točka 2. ZPP-a žalitelj, zapravo, ne osporava pravilnost utvrđenih činjenica (njegove mogućnosti i potrebe, potrebe djeteta, izmijenjene okolnosti), već smatra da utvrđene činjenične okolnosti ukazuju, suprotno onome što iz njih zaključuje sud prvoga stupnja, odnosno da nije bilo mjesta izmjeni ranije donesene odluke o uzdržavanju. S obzirom na to i na činjenicu da na pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja žalbeni sud ne pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a), ovaj sud nije ulazi u ispitivanje (ne)osnovanosti općenitog isticanja ovog žalbenog razloga.
7. Suprotno navodima žalbe ovaj je sud ocijenio da je sud prvoga stupnja pravilnom primjenom materijalnog prava zakonito odlučio kao u izreci pobijane odluke i to navodima žalbe nije dovedeno u sumnju.
7.1. Činjenica je da je tužitelj radno sposoban, mlad i zdrav muškarac, koji mjesečno zarađuje 1.100,00 eura na svom radnom mjestu, ali je isto tako činjenica da je po struci elektrotehničar, i da s takvim znanjem može naći dodatni posao bilo vezano uz to zanimanje ili neki drugi posao, kako bi za tužiteljicu doprinosio barem minimalni iznos uzdržavanja, koliki mu je naloženo plaćati predmetnom odlukom i to neovisno od činjenice da ima još dvoje maloljetne djece. Tuženikova obveza kao oca primarno je plaćati uzdržavanje za svu svoju djecu, a tuženik za to svakako ima mogućnosti jer ima i zvanje koje mu apsolutno omogućuje ostvarivanje dodatne zarade, uz što danas na tržištu rada postoji potreba i za radnom snagom na raznim drugim poslovima i izvan struke za koju je tuženik školovan. Stoga se tuženik, kada je u pitanju obveza uzdržavanja i to još u minimalnom iznosu, ne može s uspjehom pozivati na ograničenu mogućnost ostvarivanja dodatne zarade kroz maksimalan broj radnih sati propisan Zakonom o radu. Njegovo pravo da radi određeni broj sati nema veću vrijednost, a svakako niti prednost u odnosu na pravo djeteta da od roditelja dobije uzdržavanje.
8. Žalitelju valja odgovoriti i, što je pravilno naveo i sud prvog stupnja, da kreditne obveze nemaju prednost pred obvezom uzdržavanja. Stoga tuženik, ako iste utječu na mogućnost plaćanja uzdržavanja za maloljetnu tužiteljicu, ima dužnost i obvezu pronaći nove izvore zarade kako bi svoje obveze podmirio. U tom smislu ni činjenična tvrdnja tužitelja da je 1100 dana u blokadi od strane FINA-e ne umanjuje niti utječe na njegovu obvezu plaćanja uzdržavanja tužiteljici, koje je dosuđeno sukladno Odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta (Nar. nov. br.: 49/24. i 75/25.).
9. Glede pak navoda žalbe da sud nije uzeo u obzir mogućnosti majke, činjenicu da je zaposlena i da je u braku, valja odgovoriti da ni tim navodima nije dovedena u sumnju zakonitost pobijane odluke. Roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, što se smatra jednakovrijednim zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja. Stoga se doprinos roditelja s kojim dijete živi ne utvrđuje u novčanom iznosu, već se smatra da je njegova skrb o djetetu ravnopravna novčanom uzdržavanju koje plaća drugi roditelj (čl. 310. ObZ-a).
10. Zbog navedenog je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a.
U Zagrebu 7. travnja 2026.
Predsjednik vijeća:
Ksenija Jakovčević
