Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ob-17/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Tihane Marije Miladin, predsjednice vijeća, Ivice Veselića, člana vijeća i suca izvjestitelja i Vlatke Paškvalin Bošković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice UC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćnicima Nikoli Eroru i Željku Eroru, odvjetnicima u Osijeku, protiv tuženice ŽC OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Ivani Mandić, odvjetnici u Osijeku, radi utvrđenja neformalnog životnog partnerstva i podjele partnerske stečevine, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P Ob-221/2024-19 od 4. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj 7. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P Ob-221/2024-19 od 4. prosinca 2025.

II. Odbija se tužena sa zahtjevom za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je odlučeno:

"I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"I.1. Utvrđuje se da su tužiteljica UC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženica ŽC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] neformalne životne partnerice koje su u neformalnom životnom partnerstvu živjele od lipnja 2019. godine pa sve do ožujka 2024. godine.

I.2. Utvrđuje se da partnersku stečevinu tužiteljice UC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženice ŽC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] čini nekretnina upisana pri Općinskom sudu u Osijeku, ZK odjel Osijek, k. o. [katastarska općina], broj ZK uloška: [broj ZK uloška], broj kat. čestice: [katastarska čestica], u naravi [adresa], dvorište, kuća [adresa], pomoćna zgrada, površine 626 m2 te se utvrđuje da su tužiteljica i tuženica suvlasnici predmetne nekretnine u jednakim dijelovima odnosno svatko u omjeru ½ , što je tuženica dužna priznati i trpjeti te izdati tužiteljici valjanu tabularnu ispravu podobnu za uknjižbu njezina prava vlasništva na predmetnoj nekretnini u omjeru ½, sve u roku od 15 dana, a koju će u suprotnome zamijeniti ova presuda."

II. Nalaže se tužiteljici da tuženici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.500,00 eura u roku 15 dana."

2. Protiv te presude žalbu podnosi tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj viši sud preinači prvostupanjsku presudu i usvoji tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška i troška žalbe, podredno ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. U odgovoru na žalbu tužena osporava navode žalbe i predlaže žalbu tužiteljice odbiti uz naknadu troška odgovora na žalbu.

4. Žalba tužiteljice je neosnovana.

5. Suprotno navodima žalbe, ne predleži bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), jer pobijana presuda sadrži sasvim jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama, a za što postoji podloga u izvedenim dokazima, te izreka pobijane presude nije u suprotnosti s njenim obrazloženjem, već je upravo rezultat cjelokupnog provedenog postupka razloženog u obrazloženju pobijane presude.

6. Pri donošenju pobijane presude nisu počinjene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje ovaj viši sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. Slijedom navedenoga, neosnovani su žalbeni navodi glede počinjenja bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje neformalnog životnog partnerstva i podjele partnerske stečevine, nekretnina u [adresa], pobliže opisana u točki I.2. izreke presude.

9. Između stranaka nije prijeporno da su bile u emotivnoj vezi te da su skupa i živjele. Također nije prijeporno da je njihova veza prekinuta u ožujku 2024. neposredno prije Uskrsa (Uskrs je bio 31. ožujka 2024.).

9.1. Prijeporno je i tijekom prvostupanjskog postupka i u žalbenom postupku kada je počela njihova zajednica obiteljskog života kao osoba istog spola te s obzirom na taj početak je li ista trajala najmanje tri godine da bi posljedično tome udovoljavala pretpostavkama propisanim za životno partnerstvo. Također je prijeporno čini li partnersku stečevinu stranaka nekretnina upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na jednake dijelove.

10. Za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari mjerodavne sud odredbe Zakona o životnom partnerstvu osoba istog spola (Narodne novine, br. 92/2014 i 98/2019, dalje ZOŽPOIS) i supsidijarno odredbe Obiteljskog Zakona ("Narodne novine", broj: 116/03., 17/04., 136/04., 107/07., 61/11., dalje: ObZ).

11. Odredbom čl. 3. st. 1. ZOŽPOIS propisano je: "Neformalno životno partnerstvo je zajednica obiteljskog života dviju osoba istog spola, koje nisu sklopile životno partnerstvo pred nadležnim tijelom, ako zajednica traje najmanje tri godine i od početka je udovoljavala pretpostavkama propisanim za valjanost životnog partnerstva", dok je stavkom dva istoga članka propisano: "Postojanje neformalnog životnog partnerstva dokazuje se na isti način i pod istim uvjetima kao i izvanbračna zajednica."

11.1. Odredbom čl. 4. st. 1. ZOŽPOIS propisano je: "Neformalno životno partnerstvo koje ispunjava pretpostavke iz članka 3. stavka 1. ovoga Zakona stvara osobne i imovinske učinke na koje se na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovoga Zakona u području osobnih prava, odnosa vezanih uz djecu i imovinskih odnosa životnih partnera, osim članka 38. ovoga Zakona .

11.2. Člankom 50. ZOŽPOIS propisano je: "Životni partneri mogu imati partnersku stečevinu i vlastitu imovinu", dok je čl. 51.st.1. toga zakona propisano: "Partnerska stečevina je imovina koju životni partneri steknu radom za vrijeme trajanja životnog partnerstva ili potječe iz te imovine", a stavkom dva toga članka propisano je: "životni partneri su u jednakim dijelovima suvlasnici u partnerskoj stečevini, ako nije drukčije dogovoreno."

11.3. Odredbom članka 11. st. 1. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 103/15, dalje: ObZ) propisano je da je izvanbračna zajednica životna zajednica neudane žene i neoženjenog muškarca koja traje najmanje tri godine, a kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete ili ako je nastavljena sklapanjem braka.

11.4. Sukladno odredbi čl. 248. ObZ-a bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine. Imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka, ostaje njegova vlastita imovina. Vlastita imovina je i imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne ili s njom izjednačene izvanbračne zajednice na pravnom temelju različitom od navedenoga u čl. 248. ObZ.

12. Prije svega valja reći da je u konkretnom slučaju neformalni partnerski odnos, intimni odnos osoba istog spola u kojoj se zadovoljavaju njihove složene životne potrebe, primjerice, psihičke, emocionalne, seksualne, ekonomske i drugo. Da bi se, pak, takva zajednica mogla izjednačiti u smislu ZOŽPOIS sa životnim partnerstvo, mora postojati visoki stupanj međusobne povezanosti izvanbračnih partnera uvjetovan intenzitetom njihovih odnosa pa i namjerom da takva zajednica bude trajna.

13. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je u postupku utvrdio sve činjenice odlučne za zakonito presuđenje ovog spora i na temelju rezultata cjelokupnog postupka valjano utvrdio potrebno činjenično stanje izloživši ga u obrazloženju pobijane presude, pa nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

14. U odnosu na utvrđenje kada je počela njihova neformalna partnerska zajednica kao osoba istog spola te s obzirom na taj početak je li ista trajala najmanje tri godine da bi posljedično tome udovoljavala pretpostavkama, sud prvog stupnja proveo je iscrpni dokazni postupak u kojem je izvršio uvid u fotografije i poruke koje su stranke međusobno izmijenile, ugovore o najmu stana, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], potvrde Republike Hrvatske Sveučilišta u Zagrebu, elektronički zapis o boravištu, preslike diplome i dopunske isprave o studiju, ugovor o redovitom studiranju i pravilnik o studijskim programima, ugovor o stambeno-potrošačkom kreditu, preslike razgovora sa str. 95-97 spisa, ostalu dokumentaciju u spisu te je saslušao parnične stranke i svjedoke VC, TC (ranije RC), HC, AC, ZC, RC, ČC, MC, IC, SC, CC i ĐC.

14.1. Sud prvoga stupnja iskaze navedenih svjedoka i stranaka navodi i o kvaliteti njihovih iskaza zauzima nedvojben i obrazložen stav. O kvaliteti iskaza pojedinačno i o njihovoj povezanosti sud prvog stupnja navodi jasne razloge, te radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja ovaj viši sud upućuje na obrazloženje iskaza svjedoka i stranaka u prvostupanjskoj odluci.

15. Žalbenim navodima tužiteljica upire na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje koji se u odnosu na početak neformalne partnerske zajednice svodi na suprotan zaključak od onoga kojeg je izrazio sud prvog stupnja.

15.1. Međutim, iznesena utvrđenja i zaključak suda prvog stupnja u odnosu na početak neformalne partnerske zajednice prihvaća i ovaj sud jer sa potrebnom sigurnošću proizlaze iz rezultata postignutih raspravljanjem i jer ih žalbeni navodi nisu uspjeli dovesti u sumnju.

15.2. Tužiteljica zapravo daje svoju ocjenu provedenih dokaza, a što nije ovlaštena, jer u skladu s odredbom čl. 8. ZPP samo je sud ovlašten utvrditi koje će činjenice uzeti kao dokazane na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Upravo tako je prvostupanjski sud postupio, jer je izvedene dokaze prosudio po slobodnom uvjerenju, opravdavši svoje uvjerenje uvjerljivim i logičnim zaključcima, koje uvjerenje ima pravnu i činjeničnu utemeljenost zbog kojih razloga je, odnosno nije, prihvatio iskaze saslušanih svjedoka i stranaka u ovom postupku.

16. Žaliteljici valja istaknuti da sud kod ocjenjivanja dokaza nije vezan za pravila o dokaznoj snazi izvedenih dokaznih sredstava, ali jest vezan pravilima iskustva, psihologije i znanosti općenito, a svakako i logike (tako i U, M. Građansko parnično pravo, Utvrđivanje činjenica, VII. knjiga, "Narodne novine", 2018., str. 474.). U tom su smislu upravo odlučujuća osnova za utvrđivanje istine sučevo poznavanje životnih zbivanja, njegova iskustva u ljudskoj zajednici i njegovo poznavanje ljudi, što znači njegove intelektualne i perceptivne sposobnosti te životno iskustvo. Stoga, upravo na toj osnovi, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud prvog stupnja donio je prvostupanjsku presudu.

16.1. Svako tumačenje mjerodavnog prava u odluci suda, u konkretnom slučaju ZOO-a, mora imati uporište u zdravom razumu i pravnoj logici, imajući na umu da bi u protivnom tumačenje i primjena prava mogle dovesti do mehaničke primjene materijalnog prava.

17. Ovaj viši sud upućuje i na odredbu članka 7. st. 1. ZPP-a. Naime, osnovno načelo parničnog postupka je načelo stranačke istine, što znači da sud utvrđuje prijeporne činjenice na temelju onih dokaza koje su mu stranke ponudile. Stranke su u obvezi dokazati istinitost iznesenih tvrdnji pa ako koja od stranaka u tome ne uspije, njen zahtjev za pružanje pravne zaštite sud će odbiti, odnosno njen prigovor zahtjevu suprotne strane sud neće prihvatiti (idem est non esse aut non probari – svejedno je: ne postojati ili ne biti dokazano). To znači, da pravila o teretu dokazivanja (čl. 221. a ZPP-a) obvezuju ovaj sud uzeti kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na tu činjenicu poziva u svoju korist, ovdje žaliteljica, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava, budući do zaključenja glavne rasprave žaliteljica nije dokazala da bi neformalno životno partnerstvo započelo još od lipnja 2019. godine.

17.1. Naime, sud je iz provedenog postupka utvrdio kako je tijekom 2019. tužiteljica stanovala sa svojim bratom i majkom u [adresa], dok je tuženica od 2017. do 1. rujna 2021. studirala u [adresa] i da je njezina edukacija bila specifične naravi jer je iziskivala visoku disciplinu i prisutnost u vojarni. Nadalje vojni studenti imaju tijekom ljeta vojne vježbe i kampove tako da nemaju mogućnost neprekidno ljeti boraviti u kontinuitetu kod kuće, već ljeti imaju slobodno oko tri tjedna, a zimi oko tjedan dva te nije prijeporno da bi tuženica vikendima dolazila i prespavljivala i da je kod tužiteljice u [adresa] provela u kontinuitetu pet dana kada je imala slobodno, što sam po sebi ne znači da bi već tada u [adresa] počelo neformalno životno partnerstvo stranaka, jer kako pravilno zaključuje sud prvog stupnja:" samo noćenje je po mišljenju suda bilo povremeno i još uvijek nije imalo elemente neformalnog životnog partnerstva." Nadalje, sud je pravilno utvrdio da je u stan u [adresa] u [adresa], tužiteljica preselila 20. travnja 2020., da je ona pronašla taj stan te je ona za isti plaćala najam i režije u čemu tuženica nije participirala jer je stanovala u [adresa], pa je i u odnosu na ovu činjenicu sud pravilno zaključio da "ni tada još nije postojalo neformalno životno partnerstvo stranaka jer još uvijek nije postojala njihova zajednica zajedničkog kućanstva trajnije naravi niti ekonomska zajednica unatoč zaljubljenosti, a da je noćenje tuženice kod tužiteljice tada još uvijek bilo samo povremene naravi."

17.2. Prvostupanjski sud je pravilno cijeni i iskaz nepristranog svjedoka VC koja je bila najmodavac stana najprije tužiteljici pa potom objema strankama i koja je jasno navela da ju je tužiteljica kada je kod nje uzela (prvi) stan u najam pitala "smije li njezina prijateljica koja studira u [adresa] dolaziti u posjete", da bi kasnije ta "prijateljica" ovdje tuženica zajedno s tužiteljicom iznajmila stana od te svjedokinje na istoj adresi ali drugi stan.

17.3. Iz provedenih dokaza, sud je pravilno zaključio da dok je tuženica stanovala u [adresa], financirala se od stipendije i radom na zadnjoj godini studija, a financijski joj je pomagala majka ukoliko je bilo potrebno.

17.4. Sud prvog stupnja, suprotno žalbenim navodima pravilno je, na temelju svih provedenih dokaza, utvrdio da su ovdje parnične stranke počele zajednički živjeti od kada je tužena završila fakultet te se iz [adresa] preselila u [adresa], a to je bilo od rujna 20121. godine. Naime, do tada taj odnos između tužiteljice i tužene nije imao obilježja neformalnog životnog partnerstva, već je imao obilježja emotivne veze pa je pravilan zaključak suda prvog stupnja da određena emotivna povezanost stranaka dulje vrijeme, bez ekonomske povezanosti, sama po sebi ne može predstavljati temelje za utvrđenje postojanja neformalnog životnog partnerstva.

17.5. Nadalje, sud je pravilno utvrdio da su i tužiteljica i tužena bile zaposlene u vrijeme sklapanja Ugovora o kupoprodaji na dan 7. prosinca 2022. te da je upravo tužena kupila tu nekretninu, kako je jasno izjavila i tužiteljica: "Nekretnina u [adresa] kupljena je isključivo od sredstava kredita kojeg je podigla tužena". valja istaknuti da je čak i opremanje nekretnine u vidu namještaja financirala tuženica, dok je iz iskaza tužiteljica razvidno da je ona od pokretnina kupila stol.

17.6. Sud je pravilno cijenio činjenicu da je predmetna nekretnina kupljena u vrijeme zajednice koja ne predstavlja neformalno životno partnerstvo, budući su od rujna 2021. godine stranke započele zajednički živjeti, a njihova je veza prekinuta u ožujku 2024. neposredno prije Uskrsa (Uskrs je bio 31. ožujka 2024.).

18. Slijedom navedenog, kako nisu ispunjene pretpostavke iz članka 3. st. 1. ZOŽPOIS odnosno zajednica stranaka ne predstavlja neformalno životno partnerstvo, tada njihova zajednica ne proizvodi niti imovinske učinke sukladno čl. 4. st. 1. ZOŽPOIS, odnosno nekretnina upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] ne predstavlja njihovu partnersku stečevinu jer ova nekretnina je stečena za vrijeme zajednice koja ne predstavlja životno partnerstvo, a sukladno čl. 51. ZOŽPOIS.

19. Cjelokupan sadržaj žalbe tužiteljice svodi se na osporavanje pravnog pristupa prvostupanjskog suda te osporavanje načina na koji je prvostupanjski sud analizirao tužbu i dokumentaciju dostavljenu tijekom prvostupanjskog postupka kao i dokaze koje je proveo.

20. Zaključno, ovaj viši sud ima potrebe uputiti i na pravno shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci broj: U-III-361/2014 od 21. studenoga 2017.: "Pravna sigurnost pruža osnov za povjerenje u pravosuđe što je jedna od bitnih sastavnica države utemeljene na vladavini prava".

21. Sud prvoga stupnja, suprotno žalbenim navodima, pravilno je primijenio odredbu čl. 154. st. 1. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 155. st. 1. ZPP-a. Naime, iz pobijane odluke je jasno razvidno koje radnje je sud prihvatio kao opravdane i nužne za vođenje ovog spora, a iz čega je razvidno i koliko bodova pripada tuženoj za svaku pojedinu poduzetu radnju, sve sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22). Na taj način sud prvog stupnja pravilno je ispitao sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite odluke o trošku parničnog postupka te pravilno primijenio i materijalno pravo odlučujući o trošku.

22. Zbog svega izloženog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, valjalo je odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, kako je odlučeno u točki I. izreke.

23. Zahtjev tužene za naknadu troška odgovora na žalbu je odbijen jer je ocijenjeno da ta radnja u postupku, a slijedom toga niti taj trošak nisu bili potrebni (čl. 155. st. 1. ZPP), kako je odlučeno u točki II. izreke.

U Zagrebu, 7. travnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Tihana Marija Miladin