Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-5392/2024-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Vlatke Fresl Tomašević, predsjednice vijeća, Ilijane Petyo, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Tomislava Aralice, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice SJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Rinu Petričiću, odvjetniku u Splitu, protiv tužene GJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ivanu Duplančiću odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ljubičić&Vrdoljak, Split, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-1807/2022- 17 od 25. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 7. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-1807/2022-17 od 25. rujna 2024. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O trošku žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži od tužene da joj isplati iznos od 103.586,87 eura sa zakonskom zateznom kamatom, kao da joj i naknadi parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude (toč. I. izreke). Pod toč. II. izreke naloženo je tužiteljici naknaditi tuženoj parnični trošak u iznos od 16.340,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 25. rujna 2024. do isplate.

2. Tužiteljica žalbom kojom pobija presudu u cijelosti iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP), predlažući preinačiti pobijanu presudu na način da se usvoji tužbeni zahtjev. Traži trošak žalbe.

3. Na žalbu je odgovoreno.

4. Žalba tužiteljice je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice radi isplate iznosa od 103.586,87 eura, jer je tužena prodala stan u [adresa], površine 75,20 m2, trećoj osobi koji se uknjižio kao vlasnik stana, iako je znala da se vodi postupak tužiteljice za utvrđivanjem ½ dijela stana koji je tužiteljičina bračna stečevina.

6. Nije počinjena neka od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP. Navodi tužiteljice da je obrazloženje presude u suprotnosti s dokumentima i dokazima izvedenim u postupku nisu ničim konkretizirani tako da se nije mogao uzeti u obzir prigovor tužiteljice o počinjenoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

7. Prvostupanjski sud je polazeći od toga da je u postupku koji se vodio pod brojem POb-345/18 po tužbi tužiteljice 4. travnja 2014. protiv DJ, supruga tužiteljice, i GJ, unuke tužiteljice, presudom istog suda Pob-345/18 od 20. veljače 2020. koja je potvrđena odlukom Županijskog suda u Zagrebu Gž Ob-781/21 od 6. prosinca 2021., prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je utvrđen ništetnim i bez pravnog učinka darovni ugovor sklopljen između njenog supruga DJ i pok. FJ od 21. studenog 2000., koji se odnosi na predmetni stan u [adresa], površine 75,20 m2, te utvrđeno da ta nekretnina predstavlja zajedničku imovinu tužiteljice i njenog supruga, i da udio tužiteljice u toj imovini iznosi ½ dijela, kao i da je tužiteljica u tom postupku Pob-345/18 na ročištu od 11. travnja 2016. saznala za kupoprodajni ugovor kojega je tužena 25. veljače 2016. sklopila s trećom osobom koja je temeljem tog ugovora upisana kao vlasnik predmetnog stana, odbio tužbeni zahtjev smatrajući osnovanim prigovor zastare koji je istakla tužena u postupku, jer je predmetna tužba podnesena 9. svibnja 2022., a tražbina naknade štete prema odredbi čl. 230. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08 i 125/11, dalje: ZOO) zastarijeva za 3 godine otkada je oštećenik doznao za štetu i osobu koja je štetu učinila, pa su tako protekli rokovi propisani odredbom čl. 230 st. 1. i 2. ZOO.

8. U ovoj pravnoj stvari riječ je o slučaju da je u postupku koji je tužiteljica vodila protiv supruga i tužene kao pravne sljednice iza pok. oca s kojim je suprug tužiteljice sklopio darovni ugovor, tužiteljica utvrđena vlasnicom predmetnog stana u 1/2 dijela na ime bračne stečevine, i utvrđen je ništetnim i bez pravnog učinka darovni ugovor kojim je njen suprug raspolagao predmetnom nekretninom u 1/2 dijela, a tijekom postupka je tužena otuđila predmetnu nekretninu trećoj osobi.

9. Iz stanja spisa proizlazi da je u postupku saslušana tužena, iz čijeg iskaza proizlazi da je tužena bila upisana u zemljišnoj knjizi na temelju darovnog ugovora kojim joj je 2010. pok. otac darovao predmetni stan, a koji stan je prodala 2016. JJ i da joj je isti sukladno ugovoru isplatio kupoprodajnu cijenu u cijelosti.

10. U ovoj pravnoj stvari, imajući u vidu konkretan slučaj, zahtjev suvlasnika za isplatu vrijednosti suvlasničkog dijela otuđene stvari može imati pravnu prirodu zahtjeva za naknadu štete (umanjenje imovine suvlasnika u smislu odredbe čl. 1046. ZOO u smislu čl. 1085. st. 3. ZOO), ali i pravo tražiti nadoknadu vrijednosti ostvarene koristi zbog stjecanja bez osnove (čl. 1111. st. 1. ZOO).

11. Stjecanje bez osnove jest povećanje imovine obogaćenog, na štetu druge osobe osiromašenog odnosno oštećenog, koje je nastalo na temelju zakonitog pravnog načina za valjano stjecanje imovine, odnosno modusa, ali bez valjane pravne osnove, odnosno titulusa. Na strani obogaćenog nastaje obveza vraćanja odnosno na naknadu protuvrijednosti stečenog ako povrat nije moguć.

12. Tužiteljica je donošenjem pravomoćne presude kojom je utvrđena ništetnost darovnog ugovora i vlasništvo tužiteljice u ½ dijela predmetnog stana, stekla pravo na potraživanje naknade vrijednosti stečenog bez osnove u smislu odredbe čl. 1111. st. 1 ZOO, koje zastarijeva u petogodišnjem roku iz čl. 225. ZOO i koji rok teče od pravomoćnosti presude, a imajući u vidu, vezano za ništetnost ugovora i posljedice ništetnosti, pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020. S obzirom da je u konkretnom slučaju presuda postala pravomoćna 6. prosinca 2021., a tužba podnesena 9. svibnja 2022., nije nastupila zastara.

13. Slijedom navedenog, kako zbog pogrešnog pravnog pristupa u primjeni materijalnog prava nisu utvrđene sve relevantne činjenice, prvostupanjsku presudu je valjalo ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje, na temelju odredbe čl. 370. ZPP. Prvostupanjski sud će u ponovnom postupku cijeniti dokaze i utvrditi relevantne činjenice koje se odnose na visinu tužbenog zahtjeva i donijeti novu zakonitu odluku o predmetu spora.

14. S obzirom da obveza naknade troškova ovisi o konačnoj odluci o sporu, ukinuta je i odluka o parničnom trošku.

15. O troškovima postupka nastalim povodom pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci, a sukladno čl. 166. st. 4. ZPP (toč. II. izreke rješenja).

U Zagrebu 7. travnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević