Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-650/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Tihane Marije Miladin, predsjednice vijeća, Ivice Veselića, člana vijeća i suca izvjestitelja i Vlatke Paškvalin Bošković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grad Zagreb, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB 61817894937, zastupan po punomoćniku Marku Ramljaku, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika FNK, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Zvonimiru Raiću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja vlasništva i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5878/2025-4 od 24. rujna 2025., u vijeću održanom dana 7. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5878/2025-4 od 24. rujna 2025. u dijelu u kojem tužitelj nije uspio sa zahtjevom za naknadu parničnog troška.

II. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5878/2025-4 od 24. rujna 2025.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku ZNK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju Gradu Zagrebu, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, isplati iznos od 42.869,46 EUR sa zateznim kamatama od 21. studenog 2008. do isplate po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. određuje se, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje se, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku ZNK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju Gradu Zagrebu, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, nadoknadi parnični trošak u iznosu od 27.613,91 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ove presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."

2. Protiv dijela navedene presude u kojem nije uspio sa parničnom troškom žali se tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže preinačiti pobijani dio odluke u smislu žalbenih navoda uz naknadu troška žalbe.

3. Tuženik se žali protiv navedene presude zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže preinačiti pobijani dio odluke u smislu žalbenih navoda uz naknadu troška žalbe, podredno ukinuti.

4. Žalbe su neosnovane.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa koji odgovara vrijednosti tereta upisanog u zemljišnoj knjizi na njegovoj nekretnini, a koji teret je upisao tuženik, smatrajući da će založno pravo trajno umanjivati vrijednost njegove nekretnine.

6. Nije ostvarena bitna povreda iz članka 354. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) u vezi s člancima 8. i 220. ZPP-a jer se sloboda sudova u vrednovanju dokaza koja izvire iz načela slobodne ocjene dokaza (članak 8. ZPP), očituje u slobodi od zakonskih pravila koja ograničavaju utvrđivanje istine, ali ne i onih koja tome pridonose. Drugim riječima, sud kod ocjenjivanja dokaza nije vezan za pravila o dokaznoj snazi izvedenih dokaznih sredstava, ali jest vezan pravilima iskustva, psihologije i znanosti općenito, a svakako i logike (tako i F, M. Građansko parnično pravo, Utvrđivanje činjenica, VII. knjiga, "Narodne novine", 2018., str. 474.). U tom su smislu upravo odlučujuća osnova za utvrđivanje istine osobni dojam suca, njegovo poznavanje životnih zbivanja, njegova iskustva u ljudskoj zajednici i njegovo poznavanje ljudi, što znači njegove intelektualne i perceptivne sposobnosti te životno iskustvo. Stoga je upravo na toj osnovi sud u obvezi svoju ocjenu dokaza obrazložiti na način koji omogućuje otkrivanje istine prema najvišim mogućim spoznajnim standardima i objektivno sprječava sumnju u pravilnost danih razloga. U okolnostima konkretnog slučaja, sud prvog stupnja je cijenili kako svaki dokaz zasebno, tako i sve dokaze u njihovoj međusobnoj povezanosti i za svoju je ocjenu dao jasne i uvjerljive razloge koji imaju činjeničnu i pravnu podlogu.

7. Odredom čl. 10. ZPP-a je propisano da sud i stranke moraju nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova, a sud je dužan onemogućiti svaku zloupotrebu prava u postupku. Stoga, žalitelju valja ponoviti da se ovaj spor vodi od 2010. godine, da je prvostupanjska presuda od 18. ožujka 2022. kojom je utvrđeno pravo vlasništva predmetne nekretnine potvrđena odlukom suda drugog stupnja 19. prosinca 2023., a da do ročišta 12. rujna 2025. nije isticao prigovor da bi visina upisane hipoteke bila manja od one upisane u zemljišnim knjigama, iako je ovaj sud u svojoj odluci od 19. prosinca 2023. ukazao na to da je upravo na tuženiku teret dokaza ukoliko tvrdi da je visina dugovanja po kreditu manja od iznosa pisane hipoteke. Konačno, tek je za istaknuti da je tijekom cijelog postupka tuženik bio zastupan po punomoćniku u osobi odvjetnika, iz čega slijedi da se ne radi o neukoj stranci.

8. Pri donošenju pobijane presude nisu počinjene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje ovaj viši sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

9. Prvostupanjski sud je u postupku, suprotno žalbenim navodima tuženika, utvrdio sve činjenice odlučne za zakonito presuđenje ovog spora i na temelju rezultata cjelokupnog postupka valjano utvrdio potrebno činjenično stanje izloživši ga u obrazloženju pobijane presude, pa nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

10. Tijekom postupka je utvrđeno da je tuženik sklopio Ugovor o namjenskom kreditu od 17. studenoga 2008.

10.1. Prvostupanjski sud je iz izvatka iz zemljišne knjige pravilno utvrdio da je nekretnina koja je predmet spora po Ugovoru o namjenskom kreditu od 17. studenoga 2008. opterećena založnim pravom u korist Zagrebačke banke d.d. Zagreb u iznosu od 70.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti s redovnom kamatnom stopom koja je promjenjiva a na dan sklapanja Ugovora iznosi 6,00% godišnje te ostalim uvjetima iz Ugovora, a sukladno čl. 8. st. 2. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj 63/19, 128/22, 155/23 i 127/24) smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje zemljišta.

11. Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja pravilno je primijenio odredbu čl. 219. st. 1. ZPP-a kojom je propisano da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, ako i odredbu čl. 232. st. 1. ZPP-a kojom je propisano da je stranka dužna sama podnijeti ispravu na koju se poziva za dokaz svojih navoda i to već u trenutku predlaganja tog dokaza, osim ako sud odredi drukčije.

11.1. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud, imajući na umu naprijed navedene odredbe čl. 219. st. 1. i 232. st. 1. ZPP-a, pravilno nije prihvatio dokazne prijedloge tuženika iznesene na ročištu 12. rujna 2025. godine. Naime, tuženik je ugovorna strana Ugovora o kreditu na temelju kojeg je upisana predmetna hipoteka pa stoga ne postoji opravdan razlog da bi sud pozivao treću osobu na dostavu isprave kojom stranka raspolaže. Logično je pretpostaviti da tuženik kao korisnik kredita raspolaže ne samo primjerkom Ugovora o kreditu već i svim drugim odlukama i ispravama vezanim za taj ugovor,a tuženik niti tijekom prvostupanjskog postupka, a niti u žalbenom postupku, uopće ne tvrdi da ne bi bio u posjedu predmetnog ugovora i druge dokumentacije vezane za taj ugovor.

11.2. Pravilno je zaključio sud prvog stupnja, kako je logično pretpostaviti da tuženik kao korisnik kredita raspolaže ne samo primjerkom Ugovora o kreditu već i svim drugim odlukama i ispravama vezanim za taj ugovor, a tuženik niti tijekom prvostupanjskog postupka, a niti u žalbenom postupku, uopće ne tvrdi da ne bi bio u posjedu predmetnog ugovora i druge dokumentacije vezane za taj ugovor. Kada bi to i bio slučaj, tuženik je kao ugovorna strana mogao od Zagrebačke banke sam zatražiti potrebnu dokumentaciju i istu dostaviti sudu kao dokaz. Tek kada bi tuženik tvrdio da sam nije u posjedu isprava na koje se poziva i kada bi dokazao da ih je prethodno pokušao pribaviti od banke, sud bi mogao prihvatiti njegov prijedlog i pozvati treću osobu na dostavu istih, sukladno odredbi čl. 232. st. 3. ZPP-a.

11.3. Osnovano je shvaćanje prvostupanjskog suda da ukoliko je tuženik otplaćivao predmetni kredit tada zasigurno i sam raspolaže odgovarajućim dokazima o svim uplatama, a tuženik niti tijekom prvostupanjskog postupka, a niti u žalbenom postupku, ne tvrdi niti dokazuje da je od banke tražio očitovanje o trenutnom stanju duga ili dostavu isprava kojima bi potkrijepio svoje tvrdnje da je stvarni dug manji od iznosa hipoteke. Sve navedene isprave tuženik kao korisnik kredita mogao je sam pribaviti od banke.

12. Prvostupanjski sud je pravilnom primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP) utvrdio da je nekretnina upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] opterećena založnim pravom u iznosu od 70.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti s redovnom kamatnom stopom koja je promjenjiva a na dan sklapanja Ugovora iznosi 6,00% godišnje te ostalim uvjetima iz Ugovora i da je presudom broj P-15546/2010-108 od 18. ožujka 2022. pravomoćno je utvrđeno da je tužitelj stekao pravo vlasništva navedene nekretnine.

12.1. Kako je založno pravo u korist Zagrebačke banke d.d. Zagreb upisano na temelju Ugovora o kreditu od 17. studenog 2008. koji je s navedenom bankom sklopio tuženik, isti je dužan tužitelju nadoknaditi štetu jer će i nakon upisa prava vlasništva u njegovu korist nekretnina ostati opterećena založnim pravom zbog čega će njezina tržišna vrijednost biti manja.

12.2. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je shvaćanje prvostupanjskog suda da obzirom na to da protuvrijednost glavnog duga (70.000,00 CHF) u vrijeme donošenja prvostupanjske presude "značajno premašuje utuženi iznos", sud je u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev te naložio tuženiku da tužitelju na ime naknade štete isplati 42.869,46 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama od 21. studenog 2008. do isplate na temelju odredbe čl. 1045. st. 1. i čl. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO).

13. Tuženik u žalbi navodi da je pobijana odluka arbitrarna.

13.1. Ovaj viši sud u tvrdnjama o arbitrarnosti pobijane prvostupanjske odluke ne nalazi da bi se o povredi takve naravi i intenziteta radilo da bi za posljedicu imalo povredu temeljnih prava. Naime, arbitrarnim se može ocijeniti pojedinačni akt pri čijem je donošenju njegov donositelj bez razboritih ili bez ikakvih razloga odstupio od ustaljene prakse, nije uzeo u obzir očigledno mjerodavan propis ili je mjerodavni propis pogrešno protumačio i primijenio, na način i u mjeri koja konkretni pojedinačni akt čini pravno neprihvatljivim.

13.2. Iz osporene presude je razvidno da je prvostupanjski sud proveo postupak i izveo dokaze i ocijenio ih na način utvrđen mjerodavnim postupovnim zakonskim odredbama te pravilno, na temelju valjano provedenih dokaza i na valjanoj ocjeni svih relevantnih dokaza, donio pobijanu presudu.

13.3. Osim toga, razvidno je i to da je tuženik bio u mogućnosti pratiti postupak i sudjelovati u njemu uz odgovarajuću stručnu pomoć punomoćnika u osobi odvjetnika te poduzimati sve zakonom dopuštene postupovne radnje, a osporena presuda donesena je u skladu s mjerodavnim pravom Republike Hrvatske, čije pravno stajalište i primjenu zakona prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

13.4. Slijedom navedenog, imajući na umu okolnosti konkretnog slučaja i činjenična utvrđenja u postupku pred sudom prvog stupnja te navode žalbe, za zaključiti je da tuženik u biti izražava nezadovoljstvo prvostupanjskom presudom kojom je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja te ovaj viši sud ocjenjuje da tuženik nije učinio vjerojatnim da bi u konkretnom slučaju zbog osobito teške povrede procesnih pravila ili pogrešne primjene materijalnog prava došlo do navodne povrede čl. 29. st. 1. Ustava na njegovu štetu, a koje uključuje obvezu sudova da pruže dostatno obrazloženje svoje odluke.

14. Zaključno, valja imati na umu i pravno shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženo u odlukama U-III-1348/2006 od 2. prosinca 2006. i U-III-2646/2007 od 18. lipnja 2008. da se sudski postupci moraju provesti sukladno ustavnom načelu vladavine prava kao najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske te da se njihovo provođenje ne smije izjednačiti samo sa zahtjevom za zakonitošću postupanja suda već mora uključiti i zahtjev da zakonske posljedice moraju biti primjerene legitimnim očekivanjima stranaka u svakom konkretnom slučaju.

15. Cjelokupan sadržaj žalbe tuženika svodi se na osporavanje pravnog pristupa prvostupanjskog suda te osporavanje načina na koji je prvostupanjski sud analizirao tužbu i dokumentaciju dostavljenu tijekom prvostupanjskog postupka kao i dokaze koje je proveo.

16. Sud prvoga stupnja, suprotno žalbenim navodima i tužitelja i tuženika, pravilno je primijenio odredbu čl. 154. st. 1. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 155. st. 1. ZPP-a. Naime, iz pobijane odluke je jasno razvidno koje radnje je sud prihvatio kao opravdane i nužne za vođenje ovog spora, a iz čega je razvidno i koliko bodova pripada tužitelju za svaku pojedinu poduzetu radnju, sve sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine”, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22). Na taj način sud prvog stupnja pravilno je ispitao sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite odluke o trošku parničnog postupka te pravilno primijenio i materijalno pravo odlučujući o trošku.

17. Zbog svega izloženog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, valjalo je odbiti žalbe i tužitelja i tuženika kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu 7. travnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Tihana Marija Miladin