Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1153/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Tomislava Aralice kao predsjednika vijeća, te Vlatke Fresl Tomašević kao sutkinje izvjestiteljice i Ilijane Petyo kao članice vijeća, u pravnoj stvari 1- tužiteljice JH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2- tužitelja MH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Denisu Pediću, odvjetniku u Popovači, protiv tuženika Croatia osiguranja d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, koje zastupa punomoćnik Dora Hanžeković Žuža, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Hanžeković i Partneri u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Kutini poslovni broj Pn-1/2023-32 od 4. veljače 2025. godine, na sjednici vijeća održanoj 7. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj Pn-1/2023-32 od 4. veljače 2025. godine u pobijanome dijelu pod točkom I i pod točkom III izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku na ime naknade štete isplatiti 1- tužiteljici JH i 2- tužitelju MH iznos od 1.338,53 eura sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 4. veljače 2025. godine do isplate (točka I izreke). Odbijeni su 1- tužiteljica i 2-tužitelj sa zahtjevom za naknadu zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade štete za period od 22. svibnja 2019. do 3. veljače 2025. godine (točka II izreke). Naloženo je tuženiku da 1- tužiteljici i 2- tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.652,43 eura sa zateznim kamatama koje teku od 4. veljače 2025. godine do isplate (točka III izreke).

2. Navedenu presudu pod točkom I i točkom III izreke pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga koji su propisani odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25.- dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijani dio presude preinači i tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan, te tuženiku dosudi parnični trošak, podredno, da se pobijani dio presude ukine i predmet vrati prvostupanjskome sudu na ponovno suđenje. Zahtjeva naknadu troška žalbenoga postupka.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev 1- tužiteljice i 2- tužitelja kao pravnih slijednika pokojne oštećenice za naknadom imovinske štete koju je njihova pravna prednica pretrpjela naletom srne na njezino vozilo na području lovišta osiguranika tuženika.

5. U ovom stadiju postupka nesporan je nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija tuženika kao i visina štete.

6. Sporna je odgovornost tuženika, te osnova potraživanja.

7. Prema odredbi čl. 365. st. 1. i 2. ZPP drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

8. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Naime, izreka presude je jasna i razumljiva, te su dani razlozi o svim odlučnim činjenicama i ti su razlozi utemeljeni na ispravama i zapisnicima u spisu. Stoga se presuda u cijelosti može ispitati sukladno odredbi članka 338. st. 4. ZPP.

9. Nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sud prvog stupnja raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te na osnovi izvedenih dokaza i njihovom slobodnom i pravilnom ocjenom (čl. 8. ZPP) utvrdio sve potrebne činjenice za dosudu imovinske štete, a naročito odlučne:

- da su 1- tužiteljica FH i 2- tužitelj MH pravni slijednici pokojne oštećenice VH,

- da je vozilo 1- tužiteljice i 2- tužitelja oštećeno u prometnoj nezgodi od 22. svibnja 2019. godine,

- da su djelatnici Policijske postaje Ivanić Grad o štetnom događaju obavijestili [obrt]“, te je na mjesto događaja izašao lovnik lovačkog društva „J“ sa kojim je izvršen pregled mjesta događaja, te divljač nije zatečena,

- da je na vozilo prednice tužitelja naletjela srna,

- da je do nezgode došlo u mjestu [adresa] ispred kbr. 135,

- da se neposredno prije prometne nezgode prednica tužitelja upravljajući svojim vozilom kretala od pravca [adresa] u pravcu [adresa],

- da je divlja životinja (srna) istrčala na prometnicu s desne strane prometnice gledano za pravac kretanja prednice tužitelja,

- da je stanje prometnice na dan štetnog događaja drugačije od stanja u vrijeme rekonstrukcije, a izmjena se odnosi na prostor sa desne strane prometnice gledano za pravac kretanja prednice 1. i 2. tužitelja,

- da je nesporno da u vrijeme kada se je dogodila predmetna prometna nesreća sa desne strane prometnice gledano za pravac kretanja prednice 1. i 2. tužitelja se nalazila bankina na koju se nadovezuje jarak oborinskih voda, a iza jarka se prostirala zelena površina koja je kao i jarak obrasla sa visokom travom,

- da je gledano uzdužno na kolnik do kontakta vozila i divlje životinje (srne) došlo na udaljenosti 29,0 m prije mjesta na kom se neposredno nakon nesreće zaustavilo vozilo,

- da je gledano poprečno na kolnik do kontakta vozila i tijela divlje životinje (srne) došlo između prednjeg desnog bočnog dijela vozila i prednje strane tijela divlje životinje, pri čemu je centar masa u sudaru ne prednjem desnom kraju vozila udaljen

0,8 m od desnog ruba kolnika,

- da je u trenutku kontakta vozila i srneće divljači brzina kretanja vozila bila 48 km/h,

- da divlja životinja (srna) u trčanju do kolnika i preko kolnika ima brzinu kretanja od 15 km/h,

- da je divlja životinja (srna) bila za prednicu 1. i 2. tužitelja objektivno uočljiva izlaskom iz jarka na bankinu, a tada je od mjesta kontakta prostorno udaljena 2,6 m što vremenski gledano iznosi 0,7 s,

- da je u vremenu od 0,7 s prije kontakta prednica 1. i 2. tužitelja od mjesta kontakta vozila sa divljom životinjom udaljena 9,3 m te je intenzivnim kočenjem mogla izbjeći nesreću sa brzinom kretanja do 28 km/h,

- da na dan štetnog događaja nije provođen lov,

- da prednica tužitelja nije upravljala vozilom protivno odredbama Zakona o sigurnosti prometa na cestama,

- da imovinska šteta na vozilu tužitelja na dan pisanja nalaza i mišljenja iznosi 1.338,53 eura, dok visina štete na dan štetnog događaja iznosi 1.286,22 eura.

10. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbe članka 1064. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18- dalje: ZOO) u vezi čl. 1085. st. 3. ZOO sve u vezi s čl. 76. st. 2. Zakona o lovstvu (Narodne novine, broj 99/18, 32/19, 32/20- dalje: Zakon o lovstvu) kada je tužbeni zahtjev s osnove imovinske štete usvojio u cijelosti zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama.

11. Opširni žalbeni navodi kojima se ističe da tijekom prvostupanjskoga postupka tužitelji nisu dokazali da se u predmetnom štetnom događaju radilo upravo o tome da je na njihovo vozilo naletjela srneća divljač/srna ne mogu dovesti u sumnju zakonitost i pravilnost pobijane presude. Naime, prvostupanjski sud prema načelu slobodne ocjene dokaza utvrđuje odlučne činjenice sukladno odredbi čl. 8. ZPP u vezi čl. 220. st. 2. ZPP. Upravo na taj način prvostupanjski sud je u ovome konkretnom slučaju uzeo za dokazanu činjenicu da je na vozilo tužitelja naletjela srna i to temeljem brižljive ocjene svakog dokaza zasebno (potvrda policijske postaje [obrt] [adresa], službena zabilješka o dojavi, fotodokumentacija očevida- posebno fotografije F3 i F4) i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

12. Žalbeni navod o tome da prvostupanjski sud zanemaruje činjenicu da je do štete došlo na cesti čime se ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnoga prava nije osnovan. Naime, sukladno odredbi čl. 50. st. 2. Zakona o cestama (Narodne novine, broj 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21, 114/22, 4/23 i 133/23- dalje: Zakon o cestama) naknada štete zbog naleta na divljač može se potraživati od pravne osobe koja upravlja javnom cestom na kojoj je došlo do štetnog događaja ukoliko javna cesta na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima. Pravna osoba koja upravlja javnom cestom može odgovarati solidarno sa lovačkim društvom, odnosno osigurateljem lovačkog društva po osnovi krivnje sukladno odredbi čl. 50. st. 1. Zakona o cestama u vezi čl. 1067. st. 4. ZOO ako su ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 50. st. 2. Zakona o cestama. Međutim, to nikako ne isključuje odgovornost tuženika po načelu objektivne odgovornosti u smislu odredbe čl. 1063. ZOO u vezi čl. 76. st. 2. Zakona o lovstvu. Ipak, u ovome predmetu se niti ne tvrdi da javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima.

13. U odnosu na opširne žalbene navode da je odgovornost lovačkog društva uvjetovana provođenjem lova treba reći da je prema čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu lovoovlaštenik (a time i njegov osiguratelj) odgovoran za štetu nastalu naletom vozila na divljač ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova, u slučaju kada je do naleta vozila na divljač došlo u vremenu kada se nije provodio lov (i ako je vozač upravljao vozilom sukladno propisima, što je slučaj u ovome predmetu), činjenica što se u vrijeme nastanka prometne nezgode nije provodio lov ne znači da lovoovlaštenik (njegov osiguratelj) ne može odgovarati za štetu.

13.1. Naime, prema nalazu i mišljenju vještaka za cestovni promet (list 117- 125 spisa) koji je prvostupanjski sud prihvatio kao objektivan i stručan te se istim rukovodio prilikom suđenja, divlja životinja (srna) je na prometnicu istrčala s desne strane prometnice gledano za pravac kretanja tužitelja, te je tužitelj kontakt sa istom mogao izbjeći intenzivnim kočenjem za brzinu kretanja do 28 km/h. Međutim, sukladno odredbi čl. 51. st. 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine, broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23- dalje: ZOPC) propisano je da se brzina kretanja vozila na cesti uz normalne prometne uvjete ne smije ograničiti ispod 30 km/h. Budući je divljač koja se kreće na javnoj cesti opasna stvar (da je divljač koja se kreće cestom opasna stvar proizlazi i iz odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev-2101/86 od 29. siječnja 1987., Rev-2070/92 od 16. prosinca 1992., Gzz-4/04 od 30. lipnja 2004. i Rev-1312/07 od 9. srpnja 2008.), to u slučaju kada je do štete nastale u lovištu naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov, lovoovlaštenik i nadalje odgovara po načelu objektivne odgovornosti u smislu čl. 1063. ZOO u vezi čl. 76. st. 2. Zakona o lovstvu. Slijedom navedenog, da bi se lovoovlaštenik (njegov osiguratelj) mogao osloboditi od obveze naknade štete nastale naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov, on je u smislu čl. 1067. ZOO morao dokazati da šteta na vozilu potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti odnosno ako dokaže da je šteta nastala radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti. Međutim, tuženik to u ovom sporu nije ni tvrdio.

14. S obzirom da tuženik odgovara po objektivnoj odgovornosti za srnu koja je istrčala na prometnicu na području lovišta njegovog osiguranika, pravilno je prvostupanjski sud odlučio kada je prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti.

15. Odluka o troškovima parničnog postupka nije pobijana konkretnim žalbenim prigovorima, a ovaj drugostupanjski sud nije ovlašten ispitivati pravilnost iste sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP.

16. Slijedom svega navedenoga valjalo je, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijani dio prvostupanjske presude, pa je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Zagrebu, 7. travnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Tomislav Aralica