Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-982/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od predsjednice vijeća Tihane Marije Miladin, suca izvjestitelja i člana vijeća Ivice Veselića i članice vijeća Vlatke Paškvalin Bošković, u pravnoj stvari tužitelja ĆH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Dubravko Arapović, odvjetnik iz Dubrovnika, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d. iz Splita, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa odvjetnica Maja Vojnić, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-42/2024 od 28. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 7. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-42/2024 od 28. listopada 2025. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke.

II. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-42/2024 od 28. listopada 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke kojom je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju zateznu kamatu na dosuđeni iznos naknade imovinske štete za razdoblje od 9. kolovoza 2006. do isplate te parnični trošak u iznosu od 2.270,57 eura sa zateznim kamatama od 28. listopada 2025. do isplate.

III. Uvažava se žalba tuženika i preinačava odluka o troškovima parničnog postupka sadržana u točki III. izreke presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-42/2024 od 28. listopada 2025. godine i odlučuje:

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška za iznos od 1.781,90 eura sa zateznim kamatama od 28. listopada 2025. do isplate.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d. OIB: 94472454976, Listopadska 2, Zagreb isplatiti tužitelju ĆH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade imovinske štete iznos od 112.81 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 9. kolovoza 2006. do isplate, i to računajući zateznu kamatu za svaki pojedini iznos do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. nadalje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.01.2024. za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Odbija se tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 1.307,32 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 9. lipnja 2006. do isplate, kao i zatezne kamate na iznos od 451,26 EUR od 9. lipnja 2006. do 9. kolovoza 2006., kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d. OIB: 94472454976, Listopadska 2, Zagreb isplatiti tužitelju ĆH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove postupka u iznosu od 4.052,47€, sa zateznim kamatama koje teku od 28. listopada 2025. do isplate, po stopi koja se izračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."

2. Tužitelj se žali protiv navedene presude u dijelu pod točkom II. izreke zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 12/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), s prijedlogom da ovaj viši sud preinači pobijanu presudu uz naknadu troška žalbe.

3. Tuženik se žali, sadržajno, protiv dijela pobijane presude pod točkom I. u odnosu na tijek zateznih kamata na dosuđeni iznos imovinske štete od 9. kolovoza 2006. do isplate te pod točkom III. izreke i predlaže preinačiti pobijani dio presude u smislu žalbenih navoda, podredno ukinuti pobijani dio presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odluku.

4. Žalba tužitelja je neosnovana, dok je žalba tuženika djelomično osnovana.

5. Suprotno navodima žalbi i tužitelja i tuženika, ne predleži bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer pobijana presuda sadrži sasvim jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama, a za što postoji podloga u izvedenim dokazima, te izreka pobijane presude nije u suprotnosti s njenim obrazloženjem, već je upravo rezultat cjelokupnog provedenog postupka razloženog u obrazloženju pobijane presude.

6. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji joj je prethodio utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje ovaj viši sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. Slijedom navedenoga, neosnovani su žalbeni navodi glede počinjenja bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

8. Tužitelj je u štetnom događaju od 13. veljače 2004. stradao kao putnik u vozilu te mu je pravomoćnom presudom dosuđeno za izgubljenu zaradu iznos od 968,58 eura sa pripadajućim zateznim kamatama na svaki dospjeli mjesečni iznos, naknadu imovinske štete za uništene stvari u iznosu od 278,72 eura sa zateznim kamatama od 9. kolovoza 2006. kao dana kada se tužitelj tuženiku obratio u mirnom postupku svojim zahtjevom.

9. U žalbenoj fazi postupka ostalo je prijeporno pitanje visine imovinske štete za tuđu pomoć i i njegu te dospijeća te imovinske štete nastale u prometu, odnosno od kada počinje teći zatezna kamata na imovinsku štetu nastalu u prometu.

10. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je presudom od 27. ožujka 2024. utvrdio visinu naknade za tuđu pomoć i njegu na temelju odredbe čl. 223. st. 1. ZPP. Tijekom prvostupanjskog postupka tužitelj je prigovorio nalazu i mišljenju medicinskog vještaka od 11. ožujka 2021. glede utvrđenog obima pružanja tuđe pomoći i njege od ukupno 170 sati, na koji prigovor je vještak odgovorio na usmenom očitovanju 14. prosinca 2021. godine, ustrajući kod pismenog nalaza i mišljenja, nakon kojeg očitovanja tužitelj nije imao dokaznih prijedloga glede obima koji je bio potreban za pružanje tuđe pomoći i njege. Tužitelj je za ovaj dio imovinske štete zatražio tužbenim zahtjevom od 30. studenoga 2022. iznos od 12.000,00 kuna (sada 1.592,67 eura). Sud prvog stupnja je u presudi od 27. ožujka 2024. smatrao je da je tužitelju primjerena naknada za jedan sat tuđe pomoći i njege iznos od tada 20 kuna, sada 2,65 eura.

10.1. Ovaj viši sud je ukinuo navedeni dio presudu glede utvrđene visine tuđe pomoći i njege te je prvostupanjski sud u ponovnom postupku, na temelju iskaza tužitelja i primjenom odredbe čl. 221.a ZPP-a, cijene sata rada nekvalificiranog radnika u razdoblju od 2006 do 2008. godine te cijeneći prosječnu mjesečnu isplaćenu neto plaću nekvalificiranog radnika u 2011.godini, a uzimajući u obzir činjenicu da su cijene na tom području Grada Dubrovnika "nešto više od cijena sata rada koje se ostvaruju na nekom drugom području Republike Hrvatske" smatra da "adekvatna cijena sata pružanja tuđe pomoći i njege u to vrijeme iznosi 25 kn/h (sada 3,31 eur).

10.2. Tužitelj u žalbi nije iznio nikakve nove okolnosti na temelju kojih bi cijenu sata tuđe pomoći i njege u utuženom razdoblju trebalo utvrditi sa višim iznosom (25,00 kn po satu, sada 3,31 eur).

11. Prema pravnom shvaćanju ovoga suda, naknada imovinske štete s osnova troškova tuđe pomoći utvrđuje se u nominalnom iznosu tih troškova u vrijeme njihova nastanka odnosno u vrijeme pružanja usluge, i to prema neto zaradi osobe koja bi bila pružala takvu uslugu u mjestu u kojem je tuđa pomoć i njega pružana, a tek u slučaju ako takva osoba ne postoji u mjestu gdje je pružana tuđa pomoć i njega visina naknade štete po tom osnovu, odnosno visina naknade za jean sat pružanja tuđe pomoći i njege, dosuđivala bi se prema slobodnoj ocjeni suda, odnosno primjenom odredbe čl. 223. ZPP-a.

11.1. Kako je u konkretnom slučaju visina naknade utvrđivana prema neto zaradi osobe koja bi bila pružala takvu uslugu u mjestu u kojem je tuđa pomoć i njega pružana, a tužitelj osim svog iskaza da bi platio iznos od 2.000,00 eura gospođi DH, na tu okolnost nije predložio niti jedan drugi dokaz, sud je pravilno primijenio odredbu čl. 221.a ZPP-a i pravilno utvrdio iznos tuđe pomoći i njege u iznosu od 25,00 kuna (sada 3,31 eur).

11.2. Stoga, suprotno žalbenim navodima tužitelja, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio visinu tuđe pomoći i njege te je pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 1095. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/18, 114/22, 156/22 i 155/23 dalje: ZOO).

12. Glede žalbenih navoda tuženika, valja reći da početak tijeka zateznih kamata na imovinsku štetu nastalu u prometu za tuđu pomoć i njegu utvrđene od strane suda, u nominalnom iznosu prema kriterijima u trenutku pružanja takve usluge, tužitelju pripada od dana kada su troškovi nastali, odnosno od dana pružanja te pomoći i njege (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj Rev 298/24-2 od 11. lipnja 2024.).

12.1. Tuženiku je tek za istaknuti da je sud prvog stupnja pravilno odredio početak tijeka zateznih kamata primjenom Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 – dalje: ZOOP) i koji je lex specialis u odnosu na odredbe ZOO. Ovaj ZOOP stupio je na snagu 1. siječnja 2006. a tužitelj se obratio tuženiku sa zahtjevom za naknadu imovinske štete 9. kolovoza 2006., kako je to i sam naznačio u žalbi od 10. travnja 2024. kada je naveo da je sud pogriješio kada je dosudio tijek kamata za tuđu pomoć i njegu "počev od 09.08.2006. godine, odnosno od podnošenja odštetnog zahtjeva".

12.2. Konačno, tuženiku valja reći da se žalbeni navodi "da u odštetnom zahtjevu na koji se prvostupanjski sud poziva prilikom odlučivanja o kamatama nije bila potraživana naknada za tuđu pomoć i njegu", je nova činjenica koja se ne može iznositi u žalbi u smislu odredbe čl. 352. st. 1. ZPP-a.

13. Prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi naveo radnje tužitelja po punomoćniku u osobi odvjetnika tijekom postupka te pravilno utvrdi da te radnje ukupno sa porezom na dodanu vrijednost iznose 3.062,50 eura, čemu valja dodati iznos plaćenog predujma za medicinsko i financijsko vještačenje u iznosu od 870,52 eura te plaćenu pristojbu za odluku i žalbu u iznosu od 119,45 eura.

14. Sud prvoga stupnja pogrešno je primijenio odredbu čl. 154. st. 2ZPP-a u svezi s odredbom čl. 155. st. 1. ZPP-a.

14.1. Prije svega valja istaknuti da su točni navodi tuženika da je sud pogrešno utvrdio da je tužitelj uspio u postupku u omjeru od 154 %, a da je tuženikov uspjeh u sporu 46%, pravilno smatrajući da "matematički nije moguće da nečiji uspjeh u sporu prelazi 100%".

14.2. Ovaj viši sud prihvaća pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci broj Rev 1073/2024-2 od 18. rujna 2024. kojom je taj sud reafirmirao svoje pravno shvaćanje izraženo u odluci broj Rev-366/2024-2 od 22. svibnja 2024. prema kojem:

„Kod odlučivanja o troškovima parničnog postupka kod parcijalnog uspjeha stranaka u sporu, u situaciji kad su sporni osnov i visina tužbenog zahtjeva, prilikom određivanja troškova postupka potrebno je ocjenjivati (uzimati u obzir) uspjeh stranaka ne samo u pogledu visine prihvaćenog, odnosno odbijenog tužbenog zahtjeva, već je potrebno ocjenjivati uspjeh stranaka kako s obzirom na osnovu zahtjeva, tako i s obzirom na visinu prihvaćenog, odnosno odbijenog tužbenog zahtjeva.

Dakle, kada je tuženik osporavao osnov i visinu zahtjeva, ako je tužbeni zahtjev makar i djelomično usvojen tada se ima smatrati da je tužitelj glede osnove zahtjeva (X) uspio u omjeru od 100%, a glede visine zahtjeva (Y) omjer uspjeha u sporu uzima se prema konačno postavljenom zahtjevu. Aritmetičkom sredinom između uspjeha glede osnove i omjera glede visine dobiva se omjer uspjeha u sporu tužitelja (Z1=X+Y: 2). Na jednak način izračunava se i omjer tuženika u sporu (Z2). Konačan uspjeh stranke u sporu dobiva se razlikom između omjera uspjeha tužitelja u odnosu na omjer uspjeha tuženika (Z1-Z2).“.

14.3. Suprotno žalbenim navodima da nije osporavao osnov tužbenog zahtjeva, valja reći da je tuženik je u odgovoru na tužbu izrijekom naveo da "tužitelj nije bio vezan sigurnosnim pojasom u trenutku prometne nesreće" iz čega slijedi da je osporavao osnov tužbenog zahtjeva.

14.3. Stoga, primjenom naprijed navedenog izračuna, tužitelj je uspio sa osnovom 100%, a s visinom tužbenog zahtjeva 54%, aritmetičkom sredinom u omjeru od 77 %, a tuženik je uspio sa 33 % visine zahtjeva, iz čega slijedi da je tužitelj u konačnici uspio u sporu sa 44%. Kako je sud pravilno utvrdio da trošak zastupanja po tužitelju iznosi 3.062,50 eura, čemu treba dodati plaćenu pristojbu za odluku i žalbu u iznosu od 119,45 eura, što ukupno iznosi 3.181,95 eura a koji u uspjehu od 44% iznosi 1.400,05 eura, što s neophodnim troškom vještačenja od 870,52 eura, čini konačni parnični trošak tužitelja u iznosu od 2.270,57 eura.

15. Kako je tužitelju pobijanom presudom dosuđen iznos parničnog troška od 4.052,47 eura, to je valjalo preinačiti taj dio odluke i odbiti tužitelja za daljnji iznos od 1.781,90 eura, kako je odlučeno u točki III. izreke.

16. Zbog svega izloženog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, valjalo je odbiti žalbe tužitelja i tuženika kao neosnovane i potvrditi pobijani dio prvostupanjske presude kako je odlučeno u točki I. i II. izreke ove presude te preinačiti pobijani dio odluke o troškovima postupka i odlučiti kao u točki III. izreke ove presude na temelju odredbe čl. 373. t. 3. ZPP-a.

17. Tuženiku nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer je uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu žalbe.

U Zagrebu 7. travnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Tihana Marija Miladin