Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-30/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Tihane Marije Miladin, predsjednice vijeća, Ivice Veselića, člana vijeća i suca izvjestitelja i Vlatke Paškvalin Bošković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Transport Beton Lubina d.o.o. iz Knina, Kralja Držislava 5, OIB: 87910130484, zastupan po zz SH, a ovaj zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Bačić i partneri iz Zadra, Pisarnica Zagreb, Kralja Držislava 4, protiv tuženika HOK-OSIGURANJE d.d. iz Zagreba, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176, zastupano po punomoćnicima DH, Ivi Pezić i Franu Olujić odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Željko Olujić, Iva Pezić, Fran Olujić, iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1073/2021-90 od 1. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj 7. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1073/2021-90 od 1. prosinca 2022. u pobijanom dijelu pod točkom I. i u dijelu pod točkom II. za iznos od 11.835,76 eur.

II. Žalba tužitelja se uvažava kao djelomično osnovana pa se odluka o trošku sadržana u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 1073/2021-90 od 1. prosinca 2022. pod točkom II. izreke preinačuje i odlučuje:

Odbija se tuženik sa dijelom parničnog troška za iznos od 2.488,69 eura.

III. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je odlučeno:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Dužan je tuženik isplatiti tužitelju iznos od 483.775,00 kn s kamatom tekućom na iznos od 453.775,00 kn od 17.06.2013. godine, a na iznos od 30.000,00 kn od 08.07.2013. godine pa do isplate i to za razdoblje do 31.07.2015. godine po stopi od 15 % godišnje a od 01.08.2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena i naknaditi mu parnični trošak s kamatom po stopi utvrđenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena i tekućoj od presuđenja pa do isplate."

II. Tužitelj TRANSPORT BETON LUBINA d.o.o. iz Knina, Kralja Držislava 5, dužan je naknaditi tuženiku HOK-OSIGURANJE d.d. iz Zagreba, Capraška ulica 6, troškove parničnog postupka u iznosu od 107.927,54 kn/14.324,45 eur1 sa zateznom kamatom tekućom od dana 01. prosinca 2022. godine do dana isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv te presude žalbu podnosi tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešne odluke o trošku postupka, s prijedlogom da ovaj viši sud preinači prvostupanjsku presudu i usvoji tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška i troška žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tuženik osporava navode žalbe i predlaže žalbu tužitelja odbiti uz naknadu troška odgovora na žalbu.

4. Žalba tužitelja djelomično je osnovana.

5. Suprotno sadržajnim navodima žalbe, ne predleži bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), jer pobijana presuda sadrži sasvim jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama, a za što postoji podloga u izvedenim dokazima, te izreka pobijane presude nije u suprotnosti s njenim obrazloženjem, već je upravo rezultat cjelokupnog provedenog postupka razloženog u obrazloženju pobijane presude.

6. Pri donošenju pobijane presude nisu počinjene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje ovaj viši sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. Slijedom navedenoga, neosnovani su žalbeni navodi glede počinjenja bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

8. Prvostupanjski sud je u postupku utvrdio sve činjenice odlučne za zakonito presuđenje ovog spora i na temelju rezultata cjelokupnog postupka valjano utvrdio potrebno činjenično stanje izloživši ga u obrazloženju pobijane presude, pa nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

9. Predmet spora je zahtjev za isplatu imovinske štete na vozilu i troškova izvlačenja teretnog vozila marke [obrt], 3241 B 8x4 Kiper + Beton, godina proizvodnje 2003., registarske oznake [registarska oznaka] a po osnovi police automobilskog kaska broj 03-0000068375 zaključene između tuženika kao osiguratelja i tužitelja kao ugovaratelja osiguranja u korist osiguranika VB leasing d.o.o. iz Šibenika, Vrpoljačka cesta 1.

10. Između stranaka nije prijeporno da je dana 5. lipnja 2013. došlo do štetnog događaja u kojem je na vozilu marke [obrt], 3241 B 8x4 Kiper + Beton nastala potpuna šteta nakon što se strovalilo u provaliju kanjona rijeke Zrmanje. Nije prijeporno da je toga dana vozilo bilo osigurano kod tuženika policom automobilskog kaska kojega je sklopio tužitelj kao ugovaratelj osiguranja a osiguranik je bio VB leasing d.o.o. jer je glede tog vozila, između VB leasing d.o.o. kao davatelja osiguranja i tužitelja kao primatelja osiguranja sklopljen ugovor o financijskom leasingu.

10.1. Također nije prijeporno da je osiguranik i tadašnji vlasnik vozila VB leasing d.o.o. podnio odštetni zahtjev tuženiku 17. lipnja 2013. a tuženik ga otklonio 13. kolovoza 2013. uz obrazloženje da spisu predmeta ne prileže pribavne slike osiguranog vozila zbog čega komisija za likvidaciju šteta nije imala pouzdanih materijalnih dokaza da je do štetnog događaja došlo na način opisan u prijavi i zapisniku o očevidu.

10.2. Utvrđeno je da je tužitelj nastavio plaćati obveze po Ugovoru o leasingu do potpune isplate, sukladno potvrdi od 12. kolovoza 2015. (list 16 spisa) čime je stekao vlasništvo predmeta leasinga kao i da mu je po ispunjenju obveza iz Ugovora, VB leasing d.o.o. izdao pisanu izjavu od 1. ožujka 2016. (dalje: Izjava) kojom mu daje suglasnost da neposredno od osiguratelja, ovdje tuženika na temelju predmetne Police, u svoje ime i za svoj račun pokrene i vodi postupak za naknadu štete po predmetnom štetnom događaju i primi isplatu cjelokupnog iznosa zajedno s kamatama i troškovima (list 17 spisa).

11. Kako je tuženik tijekom prvostupanjskog postupka osporio aktivnu legitimaciju tužitelja te osnov i visinu tužbenog zahtjeva, prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev prije svega zbog toga što je ocijenio osnovanim prigovor nedostatka aktivne legitimacije, smatrajući da je polica kasko osiguranja sklopljena s početkom osiguranja 15. travnja 2013. i trajanjem do 15. travnja 2014. dok se štetni događaj dogodio 5. lipnja 2013. a tužitelj je kao novi vlasnik vozila svoje vlasništvo stekao 12. kolovoza 2015., nakon što se već dogodila prometna nezgoda u kojoj je nastala totalna šteta. Zato, sud prvog stupnja zaključuje da tužitelj ne može imati prava na temelju kasko police jer je tek 12. kolovoza 2015. postao vlasnik vozila koje je bilo predmet osiguranja a sukladno odredbi čl. 3. Uvjeta za kasko osiguranje motornih vozila tuženika (dalje: Uvjeti) nije dobio odobrenje tuženika za prijenos ugovornih prava i obveza po Polici, što nije niti mogao dobiti jer je nastupom totalne štete na vozilu, polica kasko osiguranja prestala na dan uništenja vozila u skladu s čl. 9. Uvjeta.

12. Mjerodavna odredba glede prigovora aktivne legitimacije je čl. 20. Uvjeta tuženika prema kojoj će se klauzula o vinkulaciji upisati na polici sukladno ugovoru o leasingu.

12.1. Prema odredbi čl. 319. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 112/11, 78/15, 28/18, 126/21, 114/22, dalje: ZOO) odredbe ugovora primjenjuju se onako kako glase (st. 1.), a pri tumačenju spornih odredbi ne treba se držati doslovnog značenja pojedinih izričaja, već treba istraživati zajedničku namjeru ugovaratelja i odredbu tako razumjeti kako to odgovara načelima obveznog prava utvrđenim ovim Zakonom (st. 2.).

12.2. Imajući na umu citiranu odredbu čl. 20. st. 2. Uvjeta, te činjenična utvrđenja suda prvog stupnja, proizlazi da nije ni prijeporno da prava iz kasko osiguranja vozila u konkretnom slučaju pripadaju vlasniku vozila - VB leasingu d.o.o. jer u polici osiguranja nije naznačena klauzula o vinkulaciji.

12.3. Međutim, to ne priječi vlasnika vozila da, po dospijeću tražbine koju on ima naspram osiguratelja, istu ustupi, cedira na korisnika leasinga. Ovo jer, u konkretnom slučaju nije uvjetima osiguranja ugovorena izričita zabrana prijenosa tražbine i u konkretnom slučaju vlasnik vozila dao je izjavu kojom ovlašćuje ovdje tužitelja primiti isplatu cjelokupnog iznosa naknade štete, kaamta i troškova postupka.

12.4. Tek je za istaknuti da u predmetnoj polici automobilskog kasko osiguranja nije upisano da je osigurano vozilo u leasingu ni da je vlasnik vozila - davatelj leasinga ni broj ugovora o leasingu, kako to propisuje odredba čl. 20. st. 2. Uvjeta, pa i zbog toga nema mjesta primjeni odredbi Uvjeta na način kako to tumači tuženik.

13. Stoga, tuženikov prigovor aktivne legitimacije u konkretnom slučaju nije osnovan, imajući na umu Uvjete osiguranja te pretpostavke i dopuštenost prijenosa tražbine iz ugovora o osiguranju, u ovom postupku po zahtjevu cesionara za isplatu osigurnine iz ugovora o kasko osiguranju vozila protiv cesusa (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj Rev-137/2023-2 od 9. siječnja 2024.).

14. Slijedom navedenog, nastupom osiguranog slučaja došlo je do mogućnosti ostvarenja prava iz ugovora o osiguranju zbog čega je zaključak prvostupanjskog suda kako je, nakon što je na vozilu nastala totalna šteta, došlo do prestanka osiguranja donesen pogrešnom primjenom materijalnog prava iz odredbe čl. 929. ZOO s obzirom da se radi o osiguranju za tuđi račun ili za račun koga se tiče kada ugovaratelj osiguranja, ovdje tužitelj, može ostvariti prava iz osiguranja sa pristankom osobe čiji je interes osiguran i kojoj ona pripadaju.

15. Kako je na ostvarenje prava iz osiguranja osiguranik, VB leasing d.o.o. ovlaštenik iz police osiguranja sukladno Izjavi pristao, tužitelj može ostvariti prava iz osiguranja koja proizlaze iz predmetnog štetnog događaja neovisno o nerazumljivim razlozima prvostupanjske odluke koji upućuju na potrebu statusa opunomoćenika u odnosu na tužitelja s obzirom da je VB leasing d.o.o., osiguranik prema predmetnoj Polici, Izjavom od 1. ožujka 2016. (list 17 spisa) izrijekom dao suglasnost tužitelju da neposredno od osiguravatelja pred sudom i drugim nadležnim tijelima, u svoje ime i za svoj račun pokrene i vodi postupak za naknadu štete nastale na predmetnom vozilu pri čemu je ovlašten primiti isplatu cjelokupnog iznosa naknada štete, kamata i troškova postupka a prema Potvrdi od 12. kolovoza 2015. (list 16 spisa) je vlasništvo vozila prešlo na tužitelja podmirenjem obveza tužitelja prema odredbama Ugovora o financijskom leasingu, čime je stečeno vlasništvo nad predmetnim vozilom.

16. Dakle, pogrešno se prvostupanjski sud poziva na odredbu čl. 9. i 3. Uvjeta. Naime, odredba čl. 9. Uvjeta se odnosi na trajanje osiguranja što ne utječe na ispunjenje ugovornih obveza od osiguratelja u slučaju nastupa totalne štete a odredba čl. 3. Uvjeta regulira promjenu nositelja prava vlasništva na osiguranom vozilu reguliranom kao promjenu nositelja prava vlasništva i odobrenja prijenosa ugovorenih prava i obveza iz Ugovora o osiguranju dakle, prijenos ugovora iz čl. 127. ZOO a ne ustup potraživanja. Zbog toga je prvostupanjski sud pogrešnom primjenom materijalnog prava ocijenio osnovanim prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja (prim. presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev 1400/2019-2 od 5. svibnja 2021. prema kojoj je ovlaštenjem iz označene Izjave došlo samo do promjene procesnopravne i materijalnopravne legitimacije tužitelja jer je vlasnik predmetnog vozila, osiguranik dao ovlaštenje tužitelju da u svoje ime i za svoj račun pokrene i vodi postupak za naknadu štete kao i primi isplatu cjelokupnog iznosa naknade štete, kamata i troškova postupka).

17. Žalitelj u odnosu na dinamiku štetnog događaja smatra da je odluka suda prvog stupnja arbitrarna te da je u "pogledu osnovanosti tužbe viši sud u cit. odluci jasno naveo da postoji obveza tuženika na naknadu nastale štete/str.5. pod toč. 21. obrazloženja/pa se navodi da u pogledu osnovanosti tužbe radi o presuđenoj stari".

17.1. Žalitelju valja odmah odgovoriti da se u ovoj pravnoj stvari niti u jednom dijelu ne radi o presuđenoj stvari, poglavito imajući na umu rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-339/2025-2 od 27. kolovoza 2025. kojim je ukinuta odluka ovog suda broj Gž-777/2023-2 od 4. srpnja 2023. kojim je preinačena presuda suda prvog stupnja koji je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, na način da je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja. Stoga, predmet žalbenog postupka je žalba tuženika na presudu suda prvog stupnja koji je odbio tužbeni zahtjev.

18. Prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je dana 05.06.2013. u 11,50 sati policijska postaja [obrt] zaprimila dojavu od NH u 11,49 sati da je jedno vozilo sletjelo u provaliju (dopis PU Zadarske od 25.01.2022. izvijestila sud (list 326 spisa),

- da se dogodila prometna nezgoda u kojoj je uništeno vozilo tužitelja tj. nastala je totalna šteta,

- iz iskaza svjedoka vozača vozila IH proizlazi da se ne sjeća nastanka prometne nezgode, sjeća se da je došao "k svijesti" tek u provaliji u koju je sletio sa svojim kamionom. Iz iskaza svjedoka IH, vozača kamiona, proizlazi da njemu nije poznato da li mu je pozlilo prije slijetanja u kanjon i da nije osjetio da bi sletio s ceste u kanjon Zrmanje i da nije ispao iz kabine vozila, sam je izašao iz kanjona na cestu time da se probudio u kabini nakon slijetanja, a da prilikom slijetanja u kanjon kabina se odvojila od teretnog dijela

- iz iskaza svjedoka GH, policijskog djelatnika koji je obavio očevid na licu mjesta na dan prometne nezgode utvrđeno je da je cisterna sletjela u provaliju koja je bila dubine 300 do 400 metara, dolaskom na mjesto nesreće zatekli su vozača koji je bio u grmlju na udaljenosti 10 do 15 metara od ruba ponora, da je vozač bio rastresen i tresao se od straha, ne sjeća se u kakvom je bio fizičkom stanju vozač niti se sjeća da bi zvali hitnu pomoć i da mu je vozač rekao da je iskočio iz kamiona kada je kamion već počeo iskretati u kanjon.

18.1. Sud prvog stupnja je iz spisa Policijske uprave Zadarske, [obrt] utvrdio:

- da je prekršajnim nalogom od 14. lipnja 2013. godine (list 88 spisa) vozaču AH izrečena novčana kazna u visini iznosa od 1.000,00 kn jer je uslijed brzine neprimjerene osobinama ceste (zavoj) dolaskom do 23 km ceste D1, u zavoju u lijevo izgubio kontrolu nad vozilom i sletio s ceste na zemljanu površinu uz istočni rub kolnika uslijed čega je zadobio lake tjelesne ozljede,

- da je vozač LH odbio stručni pregled uzimanja krvi i urina radi analize, a uporabom uređaja Drager nije utvrđena koncentracija alkohola krvi na mjestu prometne nezgode (Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola , opojnih droga i lijekova u organizmu - list 90 spisa)

- iz sadržaja Službene bilješke od 05.06.12013. (list 92 spisa) utvrđeno je da je vozač LH izgubio kontrolu nad teretnim vozilom reg. oznake ŠI 706/EV a potom je vozilo nastavilo se kretati po zemljanoj kosoj površini za 70 metara u smjeru juga gdje je prednjim djelom teretnog vozila udario stabla jasena, a nakon toga je došlo do prevrtanja vozila preko prednjeg djela i klizanja u smjeru istoka za 100 metara gdje se zaustavio prevrnut na krov za 150 metara ispod nivoa kolnika prednjim djelom okrenu u smjeru juga, dok se od siline udara kabina vozila odvojila od karoserije,

- da je vozač LH na mjestu nezgode navodio kako je dolaskom do mjesta [adresa] do 23 km njemu iz nepoznatog razloga sletio u kanjon [adresa] i da se ničega ne sjeća.

18.2. Iz nalaz i mišljenja vještaka prometne struke Ivan Bedenikovića i nalaza i mišljenja vještaka sudskomedicinske struke Davora Mayera te dopunskog očitovanja vještaka sud prvog stupnja je utvrdio:

- da nije moguće zaključivati razlog zbog kojeg je vozilo nakon izlaska iz, za svoj smjer kretanja lijevog zavoja, na ravnom dijelu ceste naglo skrenulo u lijevo,

- da od mjesta na kojem vozač gubi sjećanje o svom kretanju vozilo je do mjesta silaska s kolnika prešlo put od oko 1 km na kojem putu se nalazilo nekoliko uzastopnih zavoja koje vozilo nije moglo preći bez voljnog upravljanja od strane vozača,

- da iz analize listića tahograf je vidljivo da se vozilo neposredno prije nezgode kretalo brzinom od oko 83 km/h nakon čega vozilo usporava na brzinu od oko 40 km/h pri kojoj pisač brzine više nije u funkciji što znači da je vozilo tada usporavala očito voljom vozača,

- da ispred mjesta gdje počinju tragovi vožnje izvan kolnika na kolniku nisu pronađeni ni tragovi kočenja ni zanašanja,

- da je vozilo tijekom slijetanja s kolnika prelazilo preko grube vrlo neravne zemljano kamene podloge i raslinja pri čemu je dolazilo do snažnih udara u samo vozilo, do opsežnih deformacija te na kraju do potpunog uništenja i kabine i ostalog dijela vozila,

- da je kod vozača LH medicinskom obradom utvrđena ozljeda u vidu krvnog podljeva lijevog oka u području gornje vjeđe, koja je minorna površinska ozljeda i koja nastaje djelovanjem tupe mehaničke sile slabog intenziteta, time da se svjedok prilikom pregleda žalio na bolnost lijevog ramena, lijevog dijela zdjelice i slabinskog područja te lijevog gležnja, temeljem čega su postavljene dijagnoze natučenja tih regija, a bez vidljivih ozljeda, tijekom dijagnostičke obrade isključene su koštane i druge unutarnje ozljede,

- da je vidljiv značajan nesklad između dinamike kojoj je svjedok prema stanju spisa bio izložen tijekom slijetanja vozila u provaliju i tijekom svog povratka na cestu (izlazak iz deformirane kabine vozila, uspinjanje kroz strm, teško prohodan teren obrastao raslinjem) i ishoda koji je kod njega registriran u medicinskoj dokumentaciji (postojanje jedne površinske rane),

- da mogućnost da bi svjedok LH bio u kabini vozila tijekom njegova slijetanja u provaliju je isključena (dopunsko očitovanje vještaka Davora Mayera),

- da jedna površinska ozljeda nastala je prilikom iskakanja iz kabine, ali svakako bi to iskakanje trebalo nastupiti prije početka slijetanja vozila u provaliju i da radnja kočenja jednako kao i radnje nadodavanja "gasa" i radnja upravljanja upravljačem vozila nužno podrazumijevaju održanu svijest vozača (dopunsko očitovanje vještaka Davora Mayera),

- da se vozilo kilometar i pol prije nego što je skrenulo u lijevo nije moglo kretati, a da s njim ne upravlja vozač LH i da vozilo naglo skrene samo od sebe bez upravljanja u lijevo obzirom na konfiguraciju terena u odnosu na cestu ispred mjesta štetnog događaja koju čini nekoliko uzastopnih zavoja po kojima se nije moglo kretati vozilo ukoliko je vozač izgubio svijest (dopunsko očitovanje vještaka Ivana Bedenikovića),

- da je moguća varijanta odigravanja štetnog događaja tj. prometne nezgode na način da je vozač sam survao vozilo u provaliju i da pri tome nije doveo sebe u životnu opasnost odnosno da vozač ne bude u kabini i za volanom obzirom na karakteristike vozila, vrijeme nastanka nezgode po danu (zajedničko očitovanje vještaka Ivana Bedenikovića i Davora Mayera).

18.3. Tek se navodi da je tužitelj u podnesku od 24. siječnja 2017. izrijekom naveo: "Nije jasno radi čega bi vještak u ovom spisu utvrđivao brzinu kretanja spornog kamiona neposredno prije nezgode. Brzina, neovisno koja je i kakva bila, ne isključuje obvezu tuženika na naknadu štete, odnosno isplatu osiguranine, jer brzina kretanja nije predviđena kao razlog za isključenje obveze osiguravatelja".

19. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je sud prvog stupnja, koji je po sucu toga suda bio i na licu mjesta, na očevid, zaključio da u ovakvoj dinamici predmetnog štetnog događaja, osigurani se rizik nije dogodio.

19.1. Naime, iskaz svjedoka LH, kao zaposlenika tužitelja u potpunoj je suprotnosti sa iskazom nepristranog svjedoka policijskog službenika koji je bio na očevidu odmah nakon ove nesreće i koji je jasno izjavio da mu je vozač – LH rekao da je iskočio iz kamiona.

19.2. Nadalje, iz nalaza i mišljenja prometnog i sudskomedicinskog vještaka je potpuno jasno da od mjesta na kojem vozač navodno gubi sjećanje o svom kretanju vozilo je do mjesta silaska s kolnika prešlo put od oko 1 km na kojem putu se nalazilo nekoliko uzastopnih zavoja koje vozilo nije moglo preći bez voljnog upravljanja od strane vozača time da iz analize listića tahograf je vidljivo da se vozilo neposredno prije nezgode kretalo brzinom od oko 83 km/h nakon čega vozilo usporava na brzinu od oko 40 km/h što znači da se vozilo tada usporavalo očito voljom vozača.

19.3. Konačno, iz fotografija vozila kamiona mješalice i odbačene kabine vozila jasno je vidljivo da je kabina potpuno deformirana i uništena.

19.4. Sudskomedicinski vještak je u pisanom nalazu i mišljenju naveo da u "navedenoj dinamici odigravanja prometne nesreće, tijelo osobe u kabini je bilo izloženo naglim i vrlo intenzivnim pomacima u sve tri osi u prostoru tijekom slijetanja vozila niz strminu i prevrtanja. S obzirom na visok intenzitet sila koje su djelovale na tijelo, raznosmjernost i višekratnost njihova djelovanja, a uzimajući u obzir opsežnu deformaciju kabine na razini njezina potpuna uništenja, višestruko opsežno ozljeđivanje je ne samo očekivan, već praktički izvjestan ishod za osobu koja se u takvim uvjetima nalazi u kabini. Kod svjedoka IH je medicinskom obradom utvrđena ozljeda u vidu krvnog podlijeva ispod lijevo oka u području gornje vjeđe. Radi se o minornoj ozlijedi koja predstavlja tzv. laku tjelesnu ozljedu, a nastaje djelovanjem tupe mehaničke sile slabog intenziteta. Uz navedeno, svjedok se prilikom pregleda žalio na bolnost više regija tijela (lijevo rame, lijevi dio zdjelice i slabinskog područja te lijevi gležanj), temeljem čega su postavljene dijagnoze natučenja tih regija, a bez vidljivih ozljeda."

19.5. Vještak je zaključno naveo: "mogućnost da bi svjedok LH zadobio ozljede u opsegu utvrđenom u medicinskoj dokumentaciji u slučaju da se nalazio u kabini vozila tijekom njegova slijetanja u provaliju se sa sudskomedicinskog gledišta ne može s apsolutnom sigurnošću isključiti, ali je vjerojatnost za to krajnje niska".

19.6. Sudskomedicinski vještak u dopunskom očitovanju, nakon odluke ovog suda kojim je ukinuta ranija odluka suda prvog stupnja, na ročištu 24. ožujka 2022. jasno je isključio mogućnost da bi svjedok LH (vozač kamiona) bio u kabini vozila tijekom njegova slijetanja u provaliju. Ovdje valja istaknuti da je vještak na upit tužitelja "iz kojeg razloga mijenja nalaz i mišljenje" nedvosmisleno izjavio da je "prethodno imao u vidu samo teorijsku mogućnost ovakvog scenarija (krajnje niske vjerojatnosti)" te istaknuo da bi "kolokvijalnim jezikom mogao reći da bi to bilo ravno znanstvenoj fantastici ili primjerice situaciji u kojoj je svjedok profesionalni kaskader".

19.7. Ovdje valja istaknuti da je na situacijskom planu prometne nesreće kojeg je izradila Policijska uprava Zadarska Policijska postaja [adresa] jasno razvidan položaj teretnog vozila na udaljenosti 200 metara ispod nivoa ceste te da je otpala kabina na udaljenosti 210 metara ispod nivoa ceste te da je na udaljenosti od 100 metara ispod nivoa ceste vozilo udarilo u stabla jasena.

19.8. Ovaj viši sud je čvrstog uvjerenja, kao i sud prvog stupnja, da je nevjerodostojan iskaz svjedoka, vozača LH da je izgubio svijest i tako vozilom – kamionom mješalicom upravljao slijedećih 1 kilometar cestom sa više zavoja, istovremeno smanjujući brzinu od oko 83 km/h na brzinu od oko 40 km/h, prije nego je tahograf prestao očitavati, odnosno pri slijetanju u provaliju kanjona rijeke [adresa] gdje je potpuno deformirana i uništena kabina nađena na udaljenosti 210 metara ispod razine ceste, kraj činjenice da je tužitelj zadobio tek lakše ozlijede u vidu natučenja lijeve strane tijela i krvnog podlijeva ispod lijevog oka u području gornje vjeđe, kako kaže sudskomedicinski vještak "ravno znanstvenoj fantastici", iz kojeg razloga nije niti nastao osigurani slučaj.

20. Prije svega, žalitelju valja istaknuti da sud kod ocjenjivanja dokaza nije vezan za pravila o dokaznoj snazi izvedenih dokaznih sredstava, ali jest vezan pravilima iskustva, psihologije i znanosti općenito, a svakako i logike (tako i S, M. Građansko parnično pravo, Utvrđivanje činjenica, VII. knjiga, "Narodne novine", 2018., str. 474.). U tom su smislu upravo odlučujuća osnova za utvrđivanje istine sučevo poznavanje životnih zbivanja, njegova iskustva u ljudskoj zajednici i njegovo poznavanje ljudi, što znači njegove intelektualne i perceptivne sposobnosti te životno iskustvo. Stoga, upravo na toj osnovi, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud prvog stupnja donio je prvostupanjsku presudu.

20.1. Svako tumačenje mjerodavnog prava u odluci suda, u konkretnom slučaju ZOO-a, mora imati uporište u zdravom razumu i pravnoj logici, imajući na umu da bi u protivnom tumačenje i primjena prava mogle dovesti do mehaničke primjene materijalnog prava.

21. Odredbom čl. 921. ZOO-a propisano je da ugovorom o osiguranju osiguratelj se obvezuje ugovaratelju osiguranja isplatiti osiguraniku ili korisniku osiguranja osigurninu ako nastane osigurani slučaj, a ugovaratelj se osiguranja obvezuje osiguratelju platiti premiju osiguranja dočim odredba čl. 922. st. 1. ZOO-a propisuje da osigurani slučaj je događaj prouzročen osiguranim rizikom. Stavak 2. čl. 922. ZOO-a propisuje da rizik koji je obuhvaćen osiguranjem (osigurani rizik) mora biti budući, neizvjestan i nezavisan od isključive volje ugovaratelja osiguranja ili osiguranika.

22. Uvjetima za kasko osiguranje motornih vozila tuženika (dalje: Uvjeti za kasko osiguranje - list 181-187 spisa) člankom 18. propisani su osigurani rizici potpunog kasko osiguranja među inim prometne nezgoda primjerice prevrnuće, sudar, udar, iskliznuće, survavanje i slično. Člankom 21. st. 1. točka 16. Uvjeta za kasko osiguranje propisano je da osiguratelj nije u obvezi isplatiti osigurninu i troškove koji su prouzročeni ostvarenjem neosiguranih rizika odnosno ako je šteta nastala prijevarom ili utajom od treće osobe kojoj je vozilo dato u najam ili na korištenje ako se drugačije ne ugovori. Člankom 22. Uvjeta za kasko propisano je da osiguranik gubi prava iz osiguranja među inim ako je šteta prouzročena namjerno ili prijevarom od strane vozača s time što se u ovom slučaju primjenjuju odredbe st. 2. točke 2. ovo članka. Člankom 25. Uvjeta za kasko osiguranje propisano je da osiguratelj nije u obvezi naknaditi troškove izvlačenja vozila koje je skliznulo s ceste ili puta, a na kojem nije nastalo oštećenje ili uništenje.

23. Prvostupanjski sud pravilno je primijenio materijalno pravo iz čl. 922. st. 2. ZOO-a zaključujući da se nije dogodio osigurani rizik jer se kamion nije iz nepoznatog razloga prevrnuo u provaliju, već je to bila volja vozača pa nije nastupio niti osigurani slučaj na način kako je to iskazivao vozač LH. Dakle, ova prometna nezgoda nije bila niti neizvjesna niti nezavisna od isključive volje ugovaratelja osiguranja ili osiguranika.

23.1. Također, sud je pravilno primijeni i odredbu čl. 22. Uvjeta jer je predmetna šteta nastala namjerno, a odredbom čl. 944. ZOO također je isključena odgovornost osiguratelja u slučaju namjernog ili prijevarnog izazivanja osiguranog slučaja bilo od strane ugovaratelja, osiguranika ili korisnika.

24. Kako tužitelj nije dokazao osnov, tužitelj je pravilno odbijen s tužbenim zahtjevom, iz kojeg razloga nije odlučno obrazloženje suda prvog stupnja glede visine tužbenog zahtjeva.

25. Zaključno, ovaj viši sud ima potrebe uputiti i na pravno shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci broj: U-III-361/2014 od 21. studenoga 2017.: „Pravna sigurnost pruža osnov za povjerenje u pravosuđe što je jedna od bitnih sastavnica države utemeljene na vladavini prava".

26. U odnosu na žalbu tužitelja glede parničnog troška:

26.1. Žalitelj prvenstveno ističe da je pogrešno prvostupanjski sud obredio sedam podnesaka, a prema važećoj trošak Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to Tbr. 8 može se dosuditi najviše četiri podneska. Nadalje, tužitelj smatra da podnesak od 15. rujna 2016. nije obrazložen, što nije točno, budući je isti podnesak obrazlože, da podnesak od 5. ožujka 2018 "ni ne prileži spisu", što također nije točno jer se nalazi na listu 168 spisa, a da je podnesak od 11. listopada 2022. predan suprotno čl. 299a ZPP-a.

26.2. Djelomično su osnovani žalbeni navodi tužitelja u dijelu u kojem navodi da je sud dosudio trošak sedam obrazloženih podnesaka a što da je u suprotnosti s odredbom Tbr. 8. Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15.,37/22 I 126/22 – dalje: Tarifa).

26.3. U presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-933/22-2 od 17. ožujka 2025. je izraženo sljedeće pravno shvaćanje: "Stranci sukladno odredbi čl. 155. ZPP- a u svezi s tbr. 8.1. Tarife pripada pravo na naknadu za sastav podnesaka, ali ne više od četiri obrazložena podneska u istom sporu, pri čemu je sud dužan ocijeniti za svaku od tih radnji, sastava obrazloženog postupka je li ta radnja bila potrebna za vođenje parnice.“ Shvaćanje ovog višeg suda podudarno je sa navedenim pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 17. ožujka 2025. godine.

26.4. Slijedom navedenog, tuženiku pripada trošak četiri obrazložena podneska i to podnesaka od 15. rujna 2016., 30. kolovoza 2017., 1. veljače 2018. i 5. ožujka 2018.

26.5. Prema odredbi članka 155. stavak 1. ZPP-a, sud će prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice, a o tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti. Prema stavku 2. te odredbe, ako je propisana Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ili za druge troškove, odmjerit će se takvi troškovi prema toj Tarifi.

26.6. Suprotno žalbenim navodima, sud je pravilno odlučio kada je, sukladno odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a dosudio tuženiku trošak ročišta i očevida i ostale navedene troškove u obrazloženju pobijane prvostupanjske presude. Ukupan trošak zastupanja po odvjetniku je u iznosu od tada 65.000,00 kuna što s porezom na dodanu vrijednost od 16.250,00 kuna daje iznos od 81.250,00 kuna, a što s neophodnim troškom kombiniranog vještačenja, očevida, prometnog vještačenja, pristupa vještaka i pristojbe na odgovor na tužbu daje sveukupni iznos od 89.176,54 kune, sada 11.835,76 eura.

26.7. Kako je tuženiku dosuđen iznos parničnog troška od 14.324,45 eura, to je valjalo odbiti tuženika za iznos od 2.488,69 eura.

27. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci (čl. 368 st. 1. ZPP-a za stavak I. izreke a čl. 373. t.3. ZPP-a za stavak II. izreke).

28. Zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu je odbijen jer je ocijenjeno da ta radnja u postupku, a slijedom toga niti taj trošak nisu bili potrebni (čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 7. travnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Tihana Marija Miladin