Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Stalna služba u Gospiću
Gospić
Gž-256/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, po sutkinji toga suda Milki Vraneš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja PM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Melita Babić, odvjetnica u OD Babić i Antunović d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, koju zastupa punomoćnica Margita Kiš Kapetanović, odvjetnica u OD Porobija i Porobija iz Zagreb, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja o trošku sadržanog u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-8802/2023-15 od 29. kolovoza 2025., pod točkom III. izreke, 7. travnja 2026.
r i j e š i o j e:
I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana, potvrđuje rješenje o troškovima parničnog postupka sadržano u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-8802/2023-15 od 29. kolovoza 2025. u odbijenom dijelu pod točkom III.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu žalbenog troška, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:
"I Utvrđuje se ništetnom odredba članka 2. Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila [broj], kreditna partija: 7103710547 od 26. lipnja 2007. godine, sklopljenog između tuženika Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, kao kreditora i tužitelja PM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, u dijelu koji glasi: „Korisnik kredita se obvezuje platiti sve naknade i troškove u skladu s Odlukom o Tarifi naknada za usluge Kreditora“.
II Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 190,68 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 28. srpnja 2007. pa do isplate, i to za razdoblje od dospijeća do 31. prosinca 2007. po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.
III Nalaže se tuženiku platiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 370,29 eura uvećano za zatezne kamate koje teku od 29. kolovoza 2025. koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana."
2. Protiv navedene presude u dijelu pod točkom III. koji se odnosi na rješenje o trošku u odbijenom dijelu, žali se tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava, u žalbi navodeći da je podneskom od dana 21. studenoga 2024. naznačio vrijednost predmeta u iznosu od 1.517,91 eura i to u odnosu na nenovčani dio tužbenog zahtjeva kojim se traži utvrđenje ništetnosti odredbe članka 2. Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila u iznosu od 1.327,23 eura, a sukladno odredbi članka 19. Zakona o sudskim pristojbama u odnosu na točku II. tužbenog zahtjeva iznos od 190,68 eura, slijedom čega je prvostupanjski sud bio u obvezi dosuditi tužitelju zatraženi trošak parničnog postupka, nastavno na naznačenu vrijednost predmeta spora. U žalbi predlaže da nadležni županijski sud preinači pobijanu presudu u odnosu na odbijajući dio zahtjeva zatraženih troškova parničnog postupka te naznačene vrijednosti predmeta spora. Potražuje žalbeni trošak u ukupnom iznosu od 365,59 eura.
3. Na žalbu tužitelja nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude u pobijanom dijelu povodom žalbe tužitelja i po službenoj dužnosti, temeljem odredbe članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) ovaj sud utvrđuje da u donošenju pobijanog dijela presude i postupku koji joj je prethodio nije počinjena niti jedna od bitnih povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. ZPP-a, u vezi sa člankom 381. ZPP-a.
6. Posebno nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju se sadržajem žalbe poziva tužitelj, a ovo iz razloga jer prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu – odluci o parničnom trošku nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Razlozi dani o odlučnim činjenicama su jasni i određeni i ne proturječe dokumentaciji priloženoj u spis.
7. Neosnovano tužitelj osporava odluku o parničnom trošku budući je ista pravilna i zakonita, kako po osnovu tako i po visini, ista je pravilno obrazložena, sadrži potrebne razloge, pravilno je utemeljena na odredbama članka 154. stavak 1. i članku 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi za rad troškova odvjetnika (Narodne novine broj 138/23).
8. Među strankama nije sporno da je tužitelj u tužbi vrijednost predmeta spora označio u iznosu od 190,68 eura.
9. Budući da na ovako naznačeni iznos predmeta spora tuženik nije prigovorio, a niti je sud po službenoj dužnosti tako naznačenu vrijednost predmeta spora izmijenio svojim rješenjem, a naznačena vrijednost predmeta spora može se mijenjati samo na jedan od načina iz odredbe članka 40. ZPP-a (Rev-1306/2010-2 od 26. veljače 2013.).
10. Odredbom članka 40. stavak 1. ZPP-a propisano je: "Ako se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, ali tužitelj u tužbi navede da pristaje da umjes to udovoljenja tom zahtjevu primi određenu novčanu svotu, kao vrijednost predmeta spora uzet će se ta svota". Stavkom 2. istog članka propisano je: "U drugim slučajima kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio." Stavkom 3. istog članka propisano je: "Ako je u slučaju iz stavka 2. ovog članka tužitelj vrijednost predmeta spora očito suviše visoko ili suviše nisko naznačio, tako da se postavlja pitanje stvarne nadležnosti, sastava suda, vrste postupka, ovlaštenja na zastupanje ili prava na naknadu troškova postupka, sud će po službenoj dužnosti ili na prigovor tuženika najkasnije na pripremnom ročištu, brzo i na prikladan način provjeriti točnost naznačene vrijednosti, te rješenjem protiv kojeg nije dopuštena posebna žalba odrediti vrijednost predmeta spora."
11. Dakle, obzirom na sadržaj navedene odredbe prvostupanjski sud je u konkretnom slučaju pravilno primijenio odredbe materijalnog prava kada je kao vrijednost spora uzeo iznos koji je tužitelj naznačio u tužbi, bez obzira na podnesak tužitelja koji je podnesen sudu 21. studenoga 2024., to jest nakon zaključenja pripremnog ročišta i upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari.
12. Stoga je valjalo primjenom odredbe članka 380. stavak 2. ZPP-a odlučiti kao u izreci rješenja ovog žalbeno suda.
13. Tužiteljev zahtjev za nadoknadu troškova žalbe je odbijen kao neosnovan, jer isti nije uspio sa žalbom (članak 154. stavak 1. ZPP).
U Gospiću, 7. travnja 2026.
Sutkinja:
Milka Vraneš
