REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P- 1680/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Romini Markovinović, u pravnoj stvari tužitelja RADNIK d.d., OIB 21846792292, Ulica kralja Tomislava 45, 48260 Križevci zastupanog po punomoćniku SP iz OD MAĐARIĆ & LUI - odvjetničko društvo d.o.o., Ilica 191F protiv tuženika OSNOVNA ŠKOLA ČISTA VELIKA, OIB 09629670490, Čista Velika, 22213 Čista Velika zastupanog po punomoćniku DP iz [adresa], radi isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 24. ožujka 2026. g. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 7. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Osnovna škola „Čista Velika“, 22 214 Čista Velika, OIB: 09629670490, da tužitelju Radniku d.d., Tomislavova 45, 48 260 Križevci, OIB: 21846792292, isplati iznos od 37.336,18 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 08.06.2014. do 31.07.2014. prema čl. 12.a.a Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi – po referentnoj stopi uvećanoj za osam postotnih poena, a od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se utvrđuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.01.2023. do 31.12.2023. po stopi koja utvrđuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 01.01.2024. do naplate po stopi koja se utvrđuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj zahtijeva isplatu iznosa od 9.334,05 eur sa zateznom kamatom od 08.06.2014., kao neosnovan.

III. Odbija se tužbeni zahtjev za iznos od 1.235,07 eura sa zateznim kamatama tekućim od 08.06.2014. do isplate, kao neosnovan.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 15.753,03 eura sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od donošenja prvostupanjske presude do isplate, određenom uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

V. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 12.742,51 eura sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj tužbom i tijekom postupka navodi da su stranke bile u poslovnom odnosu temeljem Ugovora o dovršetku izgradnje školske sportske dvorane u Čistoj Velikoj broj 06-G-Š-10046/11-15 od 04.08.2011., po kojem Ugovoru je tužitelj bio izvođač a tuženik investitor. Navodi da se tuženik sukladno Ugovoru obvezao predati tužitelju svu tehničku dokumentaciju, a pregledom tehničke dokumentacije tužitelj je utvrdio kako projektno rješenje ne odgovara podneblju i vrsti građevine, a osim toga tuženik je propustio pravovremeno tužitelju dostaviti tehničku dokumentaciju a radovi na uređenju okoliša onemogućeni su i zbog protivljenja vlasnika susjedne parcele. Tužitelj je o svim problemima obavijestio tuženika te ga je upozorio na činjenicu da će ukoliko se problemi ne otklone tužitelj biti prisiljen obustaviti radove što će prouzročiti daljnje troškove. S obzirom da tuženik nije otklonio zapreke za izvođenje radova tužitelj je dana 20.04.2012. prekinuo izvođenje radova o čemu je obavijestio tuženika. Tužitelj je dopisom od 24.05.2012. tuženiku dostavio i obračun troškova privremene obustave radova iz kojeg je bio jasno vidljiv trošak za svaki dan prekida radova u slučaju da se prekid nastavi. Tužitelj je nakon što su se stvorili uvjeti za nastavak radova 20.08.2012. nastavio sa prekinutim radovima. Ističe da je do prekida radova došlo zbog neusklađenosti i nedostatku tehničke dokumentacije te je stoga prekidu radovima nastao isključivo krivnjom tuženika. Prekid sa radovima trajao je od 20.04.2012. do 20.08.2012. odnosno ukupno 118 dana za koje vrijeme je tužitelj bio dužan poduzeti nužne mjere za zaštitu izvedenih radova zbog kojih je tužitelj snosio troškove u ovdje utuženom iznosu. Tužitelj je dana 05.03.2014. tuženiku ispostavio okončanu situaciju broj 16/14 u kojoj je izvršio i obračun troškova privremenog prekida radova a pošto je tuženik odbio ovjeriti okončanu situaciju u djelu koja se odnosi na trošak privremenog prekinutog radova dana 17.04.2014. izvršena je primopredaja radova te je sastavljen zapisnik o okončanom obračunu u kojem je tužitelj zadržao pravo da tuženika tereti za trošak privremenog prekida radova. Slijedom navedenog kako je do privremene obustave radova došlo isključivo krivnjom tuženika i (naručitelja) tužitelj u ovom postupku sukladno čl.72.Posebnim uzancama o građenju potražuje od tuženika iznos od 47.905,30 eura s osnove privremene obustave radova.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava tužbeni zahtjev po osnovi i po visini. Nadalje, tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, upirući na sadržaj odredbe čl.4. st.4 Ugovora o izgradnji te obrazlaže kako je sva plaćanja za izvedene radove po predmetnom Ugovoru o izgradnji vršio isključivo Naručitelj, a nikada tuženik. Nadalje, navodi kako niti iz čl.5, na kojeg se poziva tužitelj, ne proizlazi obveza za ovdje tuženika, jer da u konkretnom slučaju utuženi radovi nikada nisu bili obuhvaćeni niti jednom privremenom ili okončanom situacijom koja je bila uredno ovjerena od nadzornog inženjera, već da je suprotno tome, nadzorni inženjer na okončanoj situaciji 16/2014 prekrižio iznose koje je situirao, pa da sve i kada bi ovdje tuženik bio u obvezi plaćati tužitelju kao Izvođaču (što nije) tuženik i dalje ne bi bio dužan platiti utuženo potraživanje. Navodi kako cijene i količine radova, plaćanje kojih tužitelj traži, nisu ničim dokazane te su iste paušalne. Nadalje, ističe prigovor zastare potraživanja. Isto tako, tuženik ističe kako su čl.3. Dodatka 1. Ugovoru o građenju stranke suglasno potvrdile kako produženjem roka završetka predmetnih radova nisu nastale nikakve financijske obveze, a da jednostrano precrtavanje odredbe u navedenom Dodatku I. koje je učinio sam tužitelj nema, niti može imati, bilo kakve pravne posljedice.

3. Tužitelj se u odnosu na navode iz odgovora na tužbu, očitovao podneskom od 24. siječnja 2018. navodeći, u bitnom, kako tuženik neosnovano osporava svoju pasivnu legitimaciju jer da iz odredaba Ugovora jasno proizlazi solidarna odgovornost tuženika i Naručitelja (RH) za sve obveze prema tužitelju s osnova sklopljenog Ugovora. Nadalje, obrazlaže osnovanost svoga zahtjeva u pogledu visine u prilog čega dostavlja daljnju dokumentaciju. U pogledu prigovora zastare obrazlaže kako je tužitelj sukladno Uzancama o građenju, u okončanu situaciju uključio trošak obustave radova, čime je tužitelj po Ugovoru stekao pravo predmetni trošak potraživati od tuženika, a po proteku 45 dana od dana ispostavljanja okončane situacije navedeni trošak je (i) dospio, pa da je stoga prigovor zastare neosnovan. Nadalje, navodi kako je nesporno tužitelj prekrižio odredbu čl.3. 1. Dodatka Ugovoru i to prije no što je potpisao tekst 1. Dodatka Ugovoru iz čega je jasno dao do znanja da nije suglasan s čl.3. istog. Pošto glede čl.3. Dodatka br.1 Ugovoru nije postojala suglasnost volja navedeni članak nije stupio na snagu i nije pravno obvezujući za tužitelja, te se prilikom utvrđivanja prava tužitelja na naknadu troškova obustave radova čl.3 Dodatka 1. Ugovoru ne može uzeti u obzir.

4. Tijekom postupka sud je izveo dokaze čitanjem dokumentacije koja prileži spisu, kako slijedi: dopis tužitelja od 16.03.2012. (list 6-7 spisa), dopis tužitelja od 02.04.2012. (list 8-9 spisa), dopis tužitelja od 20.04.2012. s povratnicom (list 10-11 spisa), dopis tužitelja od 27.04.2012. (list 12-13 spisa), Zahtjev za sklapanjem dodatka ugovora od 24.05.2012. s prilogom – troškovi privremenog prekida radova s obrazloženjima i dokazima osnovanosti (list 14-24 spisa), dopis tužitelja od 03.07.2012. (list 25 spisa), preslika lista 34 građevinskog dnevnika (list 26 spisa), promemorija sa sastanka od 08.08.2012. (list 27-28 spisa), Okončana situacija br. 16/2014 (list 29-33 spisa), Zapisnik o okončanom obračunu od 17.04.2014. (list 34-36 spisa), Zapisnik o primopredaji radova od 17.04.2014. (list 37-39 spisa), izvadak iz knjige konta (list 40-41 spisa), Ugovor o dovršetku izgradnje školske sportske dvorane u Čistoj Velikoj broj: 06-G-Š-10046/11-15 od 04. kolovoza 2011. (list 42-49 spisa), 1. Dodatak Ugovoru Broj: 06-G-Š-10046/11-15 D1 od 07.08.2012. (list 50-51 spisa), 2. Dodatak Ugovoru Broj: 06-G-Š-10046/11-15 D2 od 19.02.2013. (list 52-53 spisa), Dodatak broj 3 Ugovora o javnim radovima Broj: 06-G-Š-10046/11-15 D3 (list 54-55 spisa), preslika tužbe podnesene ovom sudu od strane tužitelja, protiv tuženika, Republike Hrvatske (list 62-65 spisa), dopis od 11.03.2015. (list 77-78 spisa), dopis Ministarstva regionalnog razvoja i fondova europske unije od 19.09.2012. uz prilog 1. Dodatak Ugovoru Broj: 06-G-Š-10046/11-15 D1 od 07.08.2012. (list 79-82 spisa), dokumentaciju dostavljenu u prilogu podneska tužitelja od 24.01.2018. (list 89-255 spisa), presliku zapisnika iz predmeta ovog suda poslovni broj P-1340/17 (list 260 spisa), Odluku o cijeni najma imovine (list 263 spisa), elementi kalkulacije (list 264 spisa), te evidencije o radnom vremenu radnika, troškovi po radnim nalozima i analitička brutto bilanca (list 265-277 spisa), proveden je dokaz saslušanjem svjedokinje UP (list 282-285 spisa), saslušanjem zakonskog zastupnika tuženika AP (list 287-289 spisa), saslušanjem svjedoka ČP (list 290-293 spisa), svjedoka PP (list 495 – 498 spisa) i svjedoka ĐP (list 498 – 499 spisa) te je proveden dokaz građevinskim vještačenjem po vještaku ĆP, dipl. ing.; Nalaz i Mišljenje od 17.12.2025. (list 452-469 spisa), očitovanje vještaka od 04.02.2026. (list 486 – 493 spisa).

5. Ocjenom izvedenih dokaza, te temeljem rezultata cjelokupnog postupka, a u skladu sa odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22,114/22,155/23,146/25 dalje u tekstu ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja u iznosu od 47.905,30 eura na ime troškova koji su nastali obustavom radova na gradilištu školske sportske dvorane u Čistoj Velikoj u razdoblju od 20. travnja 2012. do 20. kolovoza 2012.

7. Među strankama, nije sporno da je dana 04. kolovoza 2011. sklopljen Ugovor o dovršetku izgradnje školske sportske dvorane u Čistoj Velikoj broj: 06-G-Š- 10046/11-15 i to između Republike Hrvatske po Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture, kao Naručitelja, ovdje tuženika - Osnovne škole "Čista Velika", kao Investitora i ovdje tužitelja – društva Radnik d.d., kao Izvođača (dalje: Ugovor). Nije sporno da je došlo do obustave radova od 20.04.212 do 20.08.2012.

8. Iz sadržaja Ugovora slijedi: - da prema čl. 2. st. 1. ugovorna cijena iznosi 8.956.972,13 kn; - da izvođač preuzima obvezu izvođenja radova iz čl. 1. Ugovora u iznosu iz prethodnog stavka po jediničnim neto cijenama utvrđenim za pojedine vrste radova i radove po stavkama koji su navedeni i upisani u ugovornom troškovniku;

- da prema čl. 8. st. 1. Ugovora, ukoliko se pojavi potreba za izvođenjem neugovorenih, dodatnih, nepredviđenih radova, koji bi bili neophodni za potpuni dovršetak izgradnje objekta, ugovorne stranke su suglasne da će se isti izvoditi samo uz prethodno odobrenje naručitelja i investitora, sukladno uvjetima i obračunu istih prema sklopljenom dodatku ovom Ugovoru, odnosno po novom ugovoru sklopljenom za dodatne radove, po provedenom postupku javne nabave, sukladno Zakonu o javnoj nabavi („Narodne novine“, broj 110/07, 125/08);

- da prema čl. 8. st. 2. Ugovora trošak za neugovorene, dodatne i nepredviđene i svake druge radove koji nisu predviđeni u ugovornom troškovniku i za koje nije sklopljen dodatak ovom ugovoru prema odredbi st. 1. ovog članka, u potpunosti iznosi investitor;

- da su prema čl. 4. st. 4. Ugovora stranke ugovorile da će naručitelj izvođaču platiti izvedene radove prema privremenim situacijama i okončanoj situaciji ovjerenima od strane nadzornog inženjera, na žiro račun izvođača, u roku ne kasnijem od 45 dana od dana zaprimanja urednog zahtjeva od strane naručitelja;

- da je odredbom čl. 5. Ugovora ugovoreno kako su naručitelj i investitor, uz ostalo, dužni redovito plaćati uredne situacije izvođaču sukladno odredbama Ugovora te obavljati sve radnje za koje je po ovom ugovoru izravno zadužen naručitelj, te je dužan izvođač sve ugovorene radove izvesti u skladu sa Ugovorom, tehničkom dokumentacijom, zakonskim propisima, uputama i nalozima nadzornog inženjera, normativima i standardima koji su sastavni dio Ugovora, a čija upotreba obvezna, poštujući u svemu pravila struke i običaje (st. 3. čl. 5.);

- da je ugovorena primjena Uzanci za sve što nije izrekom navedeno u Ugovoru, ili nije izrekom uređeno zakonom (čl. 17.).

9. Posebnim uzancama o građenju („Službeni list SFRJ“, broj 18/77, 29/78 - „Narodne novine“, broj 53/91, 35/05 - dalje: Uzance) u čl. 70. do čl. 73. propisano je: „Članak 70. Izvođač ima pravo privremeno obustaviti izvođenje radova ako je postupcima naručioca spriječen da izvodi radove ili je zbog tih postupaka izvođenje radova znatno otežano. Postupcima naručioca prema odredbi stava 1. ove uzance smatraju se neispunjenje ili neuredno ispunjenje njegovih obveza kao što su otklanjanje nedostataka u tehničkoj dokumentaciji na temelju koje se izvode radovi, isplata predujma i isplata privremene situacije. Izvođač može obustaviti radove zbog neispunjenja obveze naručioca tek nakon proteka primjerenog roka što ga je ostavio naručiocu za ispunjenje obveze.

Članak 71. Izvođač je dužan nastaviti izvođenje radova nakon prestanka smetnje zbog koje su radovi obustavljeni.

Članak 72. U slučaju obustave radova izvođač je dužan već izvedene radove zaštititi od propadanja poduzimanjem samo mjera zaštite koje su nužne. Uz to je dužan nastojati da troškovi u vezi s time budu što manji. Troškove zaštite izvedenih radova i ostale izdatke što ih je izvođač imao u vezi s time podmiruje naručilac. Te troškove i izdatke podmiruje izvođač samo u slučaju u kojemu je on odgovoran za obustavu radova.

Članak 73. Ugovarač koji je odgovoran za obustavu radova dužan je drugom ugovaraču nadoknaditi štetu koju je pretrpio zbog obustave radova.

Naknada štete obuhvaća i izmaklu dobit.“.

10. Prema ocjeni Vrhovnog suda RH, uzimajući u obzir sve gore citirane odredbe Uzanci, koje se moraju i mogu tumačiti jedino u svojoj ukupnosti, jer se i nalaze u Glavi IX pod naslovom „Privremena obustava izvođenja radova“, te vodeći računa da:

- izvođač ima pravo privremeno obustaviti izvođenje radova ako je postupcima naručioca spriječen da izvodi radove ili je zbog tih postupaka izvođenje radova znatno otežano (čl. 70. st. 1.), - je izvođač dužan nastaviti izvođenje radova nakon prestanka smetnje zbog koje su radovi obustavljeni (čl. 70.),

- je izvođač dužan već izvedene radove zaštititi od propadanja poduzimanjem samo mjera zaštite koje su nužne, nastojeći da troškovi u vezi s time budu što manji, da te troškove podmiruje naručilac, ali samo ako je odgovoran za obustavu radova (čl. 72.),

- te da je ugovarač koji je odgovoran za obustavu radova dužan drugom ugovaraču naknaditi štetu (čl. 73.),

- te da su sastavni dio ugovora o građenju i odredbe Uzanci, jasno je da je obveza ovdje tu ženika kao naručitelja i jedne od ugovornih strana naknaditi izvođaču nastale troškove predstavlja obvezu preuzetu ugovorom, a ne vanugovornu obvezu, neovisno o tome što je obveza naručitelja vezana uz njegovu odgovornost za nastale troškove.

11. Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci od dana 05.06.2024. navodi, - Izdaci koje je izvođač učinio radi osiguranja i zaštite izvedenih radova za vrijeme privremene obustave izvođenja radova za koje je odgovoran naručitelj ne predstavlja štetu, već ispunjene ugovorne obveze ako to proizlazi izravno ili posredno iz utanačenja iz ugovora, koje izdatke je dužan naknaditi naručitelj ako je odgovoran za obustavu radova. Koji su to izdaci u svezi osiguranja i zaštite ovisi o okolnostima svakog slučaja, kao što je primjerice, stanje izvedenih radova, prirodu i namjenu objekta i nužnosti izdataka radi osiguranja i zaštite izvedenih radova.

- Obveza podmirenja tih troškova zaštite i osiguranja izvedenih radova dospijeva sukladno odredbama ugovora o dospijeću svih obveza koje su ugovorom utanačene.

12. Vrhovni je sud stava da su odlučne činjenice, dospijeće obveza, vrsta, opseg opravdanih troškova i njihova visina.

13. Znači, u ovom stadiju postupka ostalo je sporno tko je odgovoran za obustavu radova, o kojim se izdacima radi kao i da li su ti izdaci bili nužni i opravdani, njihova visina te da li je potraživanje zastarjelo.

14. U Dopisu pod nazivom „Problematika kod izvođenja radova na izgradnji Školske sportske dvorane Čista Velika – prihvaćanje i ugovaranje dodatnih radova i produljenje roka gradnje – traži se”, koji je 16.3.2012. godine društvo RADNIK d.d. poslalo Ministarstvu regionalnog razvoja i fondova Europske unije (strana spisa 6-7) proizlazi da postoji problematika oko produljenja rokova izgradnje i ugovaranja dodatnih radova, a zbog neusklađenosti projektne dokumentacije. Iz Dopisa pod nazivom „Problematika kod izvođenja radova na izgradnji Školske sportske dvorane Čista Velika”, koji je 2.4.2012. godine društvo RADNIK d.d. poslalo Ministarstvu regionalnog razvoja i fondova Europske unije (strana spisa 8-9) također je vidljivo da tekuća problematika oko ugovaranja dodatnih radova, kao i neusklađenost projektne dokumentacije još nije riješena, te je tužitelj uslijed toga 20.04.2012. privremeno prekinuo radove što je je jasno iz Dopisa pod nazivom „Prekid izvođenja radova na sportskoj dvorani u Čistoj Velikoj”.

15. U Dopisu pod nazivom „Prekid izvođenja radova na sportskoj dvorani u Čistoj Velikoj – zatvaranje gradilišta”, koji je 27.4.2012. godine društvo RADNIK d.d. poslalo Ministarstvu regionalnog razvoja i fondova Europske unije (strana spisa 12- 13) izvođač izvješćuje naručitelja o organiziranju gradilišta za vrijeme prekida radova:

16. Dopisom pod nazivom „Ugovor o dovršetku izgradnje školske sportske dvorane u Čistoj Velikoj, br. 06-G-Š-10046/11-15 – Zahtjev za sklapanje dodatka ugovora”, koji je 24.5.2012. godine društvo RADNIK d.d. poslalo Ministarstvu regionalnog razvoja i fondova Europske unije (strana spisa 14-24) izvođač podnosi zahtjev za ubrzanjem poslova oko rješavanja tehničkih problema u projektnoj dokumentaciji kao i za sklapanjem dodatka ugovora te dostavlja obračun troškova privremene obustave radova.

17. Dopisom pod nazivom „Zahtjev za produljenje roka gradnje Školske sportske dvorane Čista Velika – traži se”, koji je 3.7.2012. godine društvo RADNIK d.d. poslalo Ministarstvu regionalnog razvoja i fondova Europske unije (strana spisa 25) izvođač predlaže novi rok završetka radova:

18. Iz Promemorije sa sastanka održanog 8.9.2012. godine u vezi nastavka izgradnje Školske dvorane OŠ Čista Velika (strana spisa 27-28) potpisanoj po predstavniku Naručitelja, nadzora i izvođača sud je utvrdio da su izvođač i naručitelj uskladili stavove o nedostacima projektne dokumentacije te je razvidno da je sam naručitelj priznao postojanje nedostataka projektne dokumentacije što je dovelo do nemogućnosti nastavka radova i njihove obustave.

19. Iz sadržaja dopisa i zapisnika sa sastanka sud zaključuje da je do obustave radova došlo zbog propusta naručitelja, kojem je ugovorna obveza izraditi urednu i usklađenu projektnu dokumentaciju, a što nije učinio zbog čega se posljedice obustave ( izdaci koje je tužitelj učinio radi radi osiguranja i zaštite) ne mogu staviti na teret izvođača već ih je dužan snositi naručitelj. Sud je utvrdio da u takvim okolnostima, obustava radova predstavlja opravdanu i zakonitu reakciju izvođača jer nastavak radova bez uredne projektne dokumentacije ne bi bio u skladu s pravilima struke niti s važećim propisima o gradnji.

20. Iz citiranih odredbi uzanci čl. 72. proizlazi da je troškove zaštite dužan snositi naručitelj, a izvođač je te troškove dužan snositi samo ukoliko je izvođač odgovoran za obustavu radova.

21. Osiguranje projektne dokumentacije je zakonska i ugovorna obveza naručitelja jer je naručitelj dužan osigurati uvjete za nesmetano izvođenje radova te se u konkretnom slučaju takvi troškovi osiguranja i zaštite koje su nastale izvođaču tretiraju kao ugovorna i zakonska obveza naručitelja s obzirom da je sud utvrdio da je naručitelj odgovoran za obustavu radova.

22. Dakle, sud ocjenjuje da navedeni troškovi ne predstavljaju naknadu štete u smislu kompenzacije za povredu ugovora, već predstavljaju naknadu za izvršenje ugovorne obveze tužitelja, odnosno naknadu za stavljanje na raspolaganje kapaciteta i održavanje spremnosti za nastavak izvođenja radova. Troškovi zastoja predstavljaju dio naknade za uslugu odnosno za održavanje gradilišta i resursa izvođača što obuhvaća sve troškove i izdatke koji su nužni u smislu zaštite gradilišta.

23. U Okončanoj situaciji br. 16/2014 koju je 5.3.2014. godine ispostavio tužitelj (strana spisa 29-33) navedeni su troškovi privremenog prekida u ukupnom iznosu 288.753,98 kn.

24. Prema dokumentaciji tužitelja (89-255) utvrđena je visina troška nastalog zbog privremenog prekida radova u razdoblju 20.4.2012. – 20.8.2012. godine.

25. Iz iskaza svjedoka ĐP (list 502-503 spisa), tajnika uprave tužitelja i PP (list 505-506 spisa), bivšeg člana uprave tužitelja, sud je utvrdio, u bitnom, da je sva potreba dokumentacija bila obveza naručitelja, da je do privremene obustave radova došlo isključivo zbog manjkave tehničke dokumentacije koju je, prema ugovoru, bio dužan osigurati naručitelj/investitor, da je poseban problem predstavljala izvedba krova, za koji projektom nije bila predviđena dovoljna nosivost, a naručitelj nije dostavio odgovarajuću dokumentaciju, da su zbog toga su radovi bili privremeno obustavljeni u travnju 2012. godine, uz obavijest naručitelju da se čekaju adekvatni nacrti, te je prema stavu suda tužitelj postupio profesionalno i sukladno pravilima struke kada je obustavio radove kako bi spriječio trajnu štetu na objektu. Utvrđeno je da je za vrijeme zastoja radova izvođač imao realne troškove koje je morao plaćati, čuvarska služba da materijal ne bude pokraden, najam opreme (dizalice, kontejneri, skele koji stoje i ne koriste se drugdje), infrastruktura (struja, voda, telefon, privremeni WC-i) i konzervacija (zaštita izgrađenog od propadanja) te su svi troškovi realni, nužni i dokumentirani. Nadalje je utvrđeno da izvođač nije pristao od odricanja naplate te kada je Ministarstvo poslalo Aneks br. 1 s člankom 3. (u kojem piše da izvođač nema pravo na naknadu za zastoj), tužitelj taj članak prekrižio, parafirao i tako poslao natrag iz čega proizlazi da je time nedvojbeno iskazana volja tužitelja da zadrži pravo na potraživanje tih troškova, a tuženik je taj dokument primio bez prigovora na takvu izmjenu. Proizlazi da su radovi dovršeni krajem 2013., a primopredaja izvršena u travnju 2014, da je trošak zastoja preciziran što je izvođač uredno fakturirao kroz okončane situacije, ali mu nikada nije isplaćeno.

26. Nakon savjesne i brižljive ocjene iskaza saslušanih svjedoka, ovaj je sud prihvatio iskaze u cijelosti kao istinite i uvjerljive s obzirom da se podudaraju s dokumentacijom priloženom u spis, a o predmetu spora imaju neposrednih saznanja, a u svim bitnim dijelovima se podudaraju i jedan s drugim.

27. Radi utvrđenja, provjere i razjašnjenja spornih činjenica ( uzrok zastoja radova, nastali troškovi zbog zastoja radova, opravdanost troškova zbog zastoja radova, visina troškova zastoja radova)sud je proveo i dokaz građevinskim vještačenjem.

28. Ovdje valja posebno istaknuti da sud treba izvesti dokaz vještačenjem kad je radi utvrđivanja ili razjašnjenja kakve činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže, a vještak se koristi samo radi pomaganja u utvrđivanju činjenica ali sud utvrđuje činjenice. Isto tako sud ne koristi vještaka za primjenu pravnih pravila, već pravna pitanja rješava sud.

29. Iz nalaza i mišljenja građevinskog vještaka ĆP od 17.12.2025. (list 452-469 spisa) Očitovanje vještaka od 04.02.2026. (486-493) te usmeno na ročištu dana 24.03.2026. proizlazi da iz dokumentacije priležeće spisu koja je detaljno analizirana u točki 1.3. i 1.4. proizlazi da je uzrok zastoja radova neusklađenost projektne dokumentacije, zbog čega je došlo do višeradnji, kao i vantroškovničkih radova. Naručitelj i investitor nisu pravovremeno reagirali na dopise kojima izvođač upozorava na problematiku i nemogućnost izvođenja radova, zbog čega je izvođaču onemogućeno izvođenje radova, te je isti do dobivanja projektne dokumentacije i ugovaranja dodataka ugovoru privremeno obustavio radove. Prema Uzancama o građenju izvođač je dužan zaštititi građevinu i osigurati gradilište cijelo vrijeme od početka građenja do primopredaje radova. Vještak je istaknuo i da nije moguće određene radove izvoditi parcijalno ukoliko ne postoji kompletna dokumentacija propisana zakonom i pravilnicima, a to su glavni izvedbeni projekt za sve faze, a tužitelj je u više navrata na istu činjenicu upozoravao, što je utvrđeno i tijekom postupka, i tražio da se dostavi predmetna dokumentacija vezana uz završetak krova limarije pokrova sportske dvorane, a vezano uz dokumentaciju za uređenje okoliša nivelete terena i slično vještak smatra da je u tom slučaju tužitelj nastavio radove s nepotpunom dokumentacijom svakako bi sebe doveo sebe u lošiju poziciju jer bi morao snositi odgovornost za kašnjenje, a na ovaj način prekidom radova zbog neispunjenja obveze naručitelja radova jasno je iskazano da ne može dovršiti prema tada dostavljenoj dokumentaciji.

30. Prema dokumentaciji tužitelja (89-255) u točki 1.5. je utvrđena visina troškova tužitelja nastalih zbog privremenog prekida radova u razdoblju 20.4.2012. – 20.8.2012. godine, koja iznosi 281.309,46 kn/ 37.336,18 eur.

31. Trošak obuhvaća: - najam opreme zadržane na gradilištu, - trošak najma osnovnih sredstava zadržanih na gradilištu, - trošak najma sanitarnih WC-a, - trošak čuvarske službe – domara, - troškovi paušala električne energioje, fiknih i mobilnih telekomunikacija, - troškovi osiguranja gradilišta, - troškovi obilaska i kontrole gradilišta po rukovoditelju (plaća i trošak vozila).

32. Na stranicama spisa 90-105 nalazi se knjigovodstvena dokumentacija tužitelja - obračun najma osnovnih sredstava i radni nalozi – reversi Pogona oplate, koji se odnose na mjesto rada OŠ Čista Velika za razdoblje zastoja radova (20.4.2012. godine do 20.8.2012. godine). Taj najam predstavlja trošak tužitelja, jer je oplata „zadržana” na gradilištu u vrijeme zastoja radova i nije se mogla koristiti na drugim gradilištima. Na stranicama spisa 106-118 nalazi se knjigovodstvena dokumentacija tužitelja – obračun najma dugotrajne imovine i radni nalozi – reversi Glavnog skladišta, koji se odnose na mjesto rada OŠ Čista Velika za razdoblje zastoja radova (20.4.2012. godine do 20.8.2012. godine). Opremu nije „tužitelj tuženiku dao u najam” kako to navodi tuženik u svom podnesku, nego taj najam predstavlja trošak tužitelja, jer je oprema „zadržana” na gradilištu u vrijeme zastoja radova i nije se mogla koristiti na drugim gradilištima.

33. Na stranicama spisa 119-123 se nalazi dokumentacija vezana za troškove najma sanitarnih WC-a, odnosno kabina. Iz tablice na stranici 16 Nalaza i mišljenja broj 354/2025 od 10.12.2025. godine je vidljivo da je obračunat najam samo za travanj i svibanj, te da za preostale mjesece zastoja radova nisu unajmljene WC kabine, što dokazuje ekonomičnost u poslovanju tužitelja. Na stranicama spisa 124- 132 nalazi se dokumentacija za radnike koji su obavljali poslove čuvarske službe za vrijeme zastoja radova – troškovi plaće i putni troškovi. Na stranicama spisa 134-143 nalaze se računi za električnu energiju za razdoblje zastoja radova, na kojima je navedeno obračunsko mjesto RADNIK D.D. KRIŽEVCI, ČISTA VELIKA, ČISTA VELIKA BB. Iz istih je vidljivo da je iznos računa za travanj 2012. godine znatno veći od iznosa računa za svibanj, lipanj, srpanj i kolovoz 2012. godine (u vrijeme zastoja radova ispostavljen je račun samo za naknadu za mjernu i opskrbnu uslugu, jer potrošnje nema). Na stranicama spisa 145-203 nalaze se računi Hrvatskog telekoma d.d., te su na stranicama 147, 156, 167, 179 i 187 vidljivi troškovi internetskog prometa za razdoblje zastoja radova za lokaciju Čista Velika. Na stranicama spisa 205-243 nalaze se računi VIPnet d.o.o. te su na stranici 212, 221, 226, 233 i 240 vidljivi troškovi mobilne telefonije za razdoblje zastoja radova za lokaciju Čista Velika.Na stranici spisa 244 vidljivi su troškovi osiguranja gradilišta, te je iz tablice na stranici 16 Nalaza i mišljenja broj 354/2025 od 10.12.2025. godine je vidljivo da je obračunat samo razmjerni dio za razdoblje zastoja radova. Na stranicama spisa 245-255 nalazi se dokumentacija vezana za troškove obilaska i kontrole gradilišta po rukovoditelju (ZP, ČP) – putni radni list, obračun plaće, ispis prolaska kroz naplatne kućice – HAC).

34. Sud je utvrdio da je ovom dokumentacijom tužitelj potkrijepio obračun troškova koje je imao zbog zastoja radova.

35. Slijedom navedenog sud je utvrdio koji su troškovi nastali zbog obustave radova, da navedeni trošak predstavlja opravdani trošak, a tužitelj je spisu priložio dokaze troškova, te iznos od 281.309,46 kn/37.336,18 eur predstavlja opravdan i nužan trošak zastoja radova.

36. Sud nalazi da je nalaz i mišljenje vještaka logičan, uvjerljiv, izrađen sukladno pravilima struke, tuženik nije iznio argumentirane prigovore koji bi doveli u sumnju njegovu pravilnost i potpunost, vještak je precizno i jasno otklonio sve prigovore tuženika pa ga je takvog sud u cijelosti prihvatio. Iz nalaza i mišljenja proizlazi da je vještak detaljno analizirao strukturu i osnovanost utuženih troškova zastoja radova, pri čemu je izvršio uvid u dostavljenu poslovnu i tehničku dokumentaciju te ih doveo u vezu s okolnostima nastanka zastoja na gradilištu. Vještak je pojedinačno razmotrio troškove najma opreme i osnovnih sredstava zadržanih na gradilištu, troškove najma sanitarnih objekata, troškove čuvarske službe, troškove električne energije i telekomunikacija, troškove osiguranja gradilišta te troškove obilaska i kontrole gradilišta.

37. Dakle, svi ti troškovi su bili nužni, jer gradilište i za vrijeme zastoja radova mora biti održavano i sigurno, a izvedeni radovi konzervirani, a kao posljedica zastoja radova nedvojbeno je da su povezani i izdaci za električnu energiju, čuvarske službe, kontrole gradilišta. Svi ti navedeni troškovi (energija, telefonija, čuvanje, osiguranje i najam opreme) čine jedinstvenu cjelinu troškova konzervacije i održavanja. Kod najma opreme (skela, oplata, kontejnera), radi se o fiksnim izdacima koji teku bez obzira na to rade li radnici ili ne, jer oprema fizički zauzima prostor i ne može se deangažirati bez završetka određene faze. Da tužitelj nije poduzeo ove mjere, nastala bi znatno veća šteta uslijed propadanja izvedenih radova ili krađe opreme, što bi u konačnici vjerojatno teretilo investitora. Slijedom navedenog, sud smatra da su ti troškovi bili opravdani, nužni i izravno prouzročeni zastojem radova za koji tužitelj nije odgovoran.

38. Imajući u vidu stručno znanje i iskustvo vještaka vještak zasigurno može procijeniti visinu nastalih troškova i zaračunate cijene te procijeniti da visina troška 281.309,46 kn/ 37.336,18 eur predstavlja realan i opravdan trošak zastoja. Vještak je pregledom dokumentacije verificirao da su iskazane cijene tržišno realne i tehnički opravdane, vještak nije samo konstatirao postojanje računa već ih je analitički obradio i procijenio njihovu nužnost i realnost u kontekstu zastoja radova te je potvrdio da su troškovi uobičajeni na svakom gradilištu te isto odgovora zadatku suda o utvrđenju visine tužbenog zahtjeva, a opravdanost i realnost visine tih troškova s obzirom na stanje na terenu domena je građevinske struke. Provođenja financijskog vještačenja dovelo bi do nepotrebnog odugovlačenja postupka i povećanja troškova, a ne bi pridonijelo drugačijem rješenju ove stvari jer je visina troškova verificirana od strane stručne osobe koja vlada materijom građevinskih kalkulacija. Vještak građevinske struke po prirodi svoje struke osim tehnologije građenja posjeduje i znanje o tržišnim cijenama građevinskih usluga i popratnih troškova na gradilištu te je svakako kompetentan procijeniti jesu li iskazani troškovi u skladu s prosječnim tržišnim cijenama u relevantnom razdoblju i na određenoj lokaciji. U tom smislu sud je odbio provođenje financijskog vještačenja na okolnost visine nastalih troškova kao nepotrebno.

39. Na temelju svih provedenih dokaza, pisane dokumentacije, iskaza svjedoka te nalaza i mišljenja vještaka sud je utvrdio da su svi troškovi za koje tužitelj traži naknadu bili potrebni i nužni i da se radi o opravdanim troškovima i troškovima koji su razborito poduzeti da bi se gradilište zaštitilo zbog obustave radova.

40. Podneskom od 12.01.2026. tužitelj je nakon provedenog građevinskog vještačenja uskladio tužbeni zahtjev odnosno postavio konačan tužbeni zahtjev na iznos od 37.336,18 eur uvećano za PDV 25% što iznosi 46.670,23 eur.

41. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj potražuje i iznos PDV- a na utvrđene troškove u visini od 9.334,05 EUR, sud nalazi da isti nije osnovan. Naime, tužitelj je obveznik poreza na dodanu vrijednost te ima pravo na odbitak pretporeza za usluge koje su predmet ovih troškova, slijedom čega PDV ne predstavlja izdatak koji ga konačno tereti. Stoga PDV ne čini dio potraživanog iznosa, pa je zahtjev tužitelja u tom dijelu valjalo odbiti kao neosnovan te je odlučeno kao pod točkom II izreke presude.

42. Istim podneskom tužitelj je djelomično povukao tužbeni zahtjev za iznos od 1.235,07 eur sa zateznom kamatom te ostao kod preostalog utuženog iznosa u iznosu od 46.670,23 eur.

43. Tuženik se podneskom od 30.01.2026. protivio navedenom djelomičnom povlačenju tužbe te je zahtijevao da sud donese meritornu odluku o tužbenom zahtjevu iz podneska te je sud bio primoran i o povučenom tužbenom zahtjevu odlučivati meritorno to je odbio za preostali iznos od 1.235,07 eura eur, kao pod točkom III izreke presude.

44. U odnosu na pasivnu legitimaciju tuženika sud će ponoviti prije obrazloženo stajalište koje nije po odlukama viših sudova sporno.

45. Tužitelj (izvođač) i tuženik (investitor) kao i naručitelj su potpisnici predmetnog ugovora. Investitor je osoba u čije ime se gradi građevina i samim time je i sudionik predmetnog pravnog posla odnosno u svakom slučaju je u poslovnom odnosu sa izvođačem odnosno tužiteljem.

46. Naime, odredbom čl. 4. st. 4. ugovora stranke su ugovorile da će naručitelj izvođaču platiti izvedene radove prema privremenim situacijama i okončanoj situaciji ovjerenima od strane nadzornog inženjera, na žiro račun izvođača, u roku ne kasnijem od 45 dana od dana zaprimanja urednog zahtjeva od strane naručitelja.

47. Odredbom čl. 5. ugovora ugovoreno je kako su naručitelj i investitor, uz ostalo, dužni redovito plaćati uredne situacije izvođaču sukladno odredbama ovog ugovora te obavljati sve radnje za koje je po ovom ugovoru izravno zadužen naručitelj.

48. Iz citirane odredbe nedvojbeno proizlazi da su stranke bile u poslovnom odnosu u pogledu izvođenja radova te se isto tako i tuženik uz naručitelja obvezao platiti cijenu radova kao i obavljati sve radnje za koje je izravno zadužen i naručitelj. Da je tuženik također obveznik plaćanja proizlazi i iz odredbe čl. 8. st. 1. Ugovora koje se odnosi na dodatne i neugovorene radove i obračune , a kojim je propisano da se mora tražiti pisana suglasnost za dodatne radove i naručitelja i investitora, a st. 2. Ugovora propisano je da će trošak za neugovorene dodatne i nepredviđene radove snositi investitor odnosno tuženik.

49. Tumačenje odredaba ugovora tuženika na način da tuženik nije preuzimatelj obveza i da nije obveznik plaćanja prije svega ne odgovara odredbama cijelog ugovora, a ne odgovara niti svrsi i smislu dogovorenog posla.

50. Slijedom navedenog, stranke su bile u poslovnom odnosu, ugovorile su financijske obveze tuženika prema tužitelju te stoga i tuženik je obveznik plaćanja po predmetnom ugovoru.

51. Prema čl. 41. st. 1. ZOO-a propisano je da je obveza djeljiva ako se ono što se može podijeliti i ispuniti u dijelovima koji imaju ista svojstva kao i cijela činidba, i ako ono tom podjelom ne gubi ništa od svoje vrijednosti, inače obveza je nedjeljiva. Kada u nekoj djeljivoj obvezi ima više dužnika, dug se dijeli među njima na jednake dijelove, ako nije određena drukčija podjela, i svaki od njih odgovara za svoj dio duga. (st. 2.).

52. Kada u nekoj djeljivoj obvezi ima više vjerovnika, tražbina se dijeli među njima na jednake dijelove, ako nije drugačije određeno i svaki vjerovnik može zahtijevati svoj dio tražbine. (st. 3.).

53. Prema čl. 42. propisano je kad ima više dužnika u nekoj djeljivoj obvezi nastaloj trgovačkim ugovorom, oni odgovaraju vjerovniku solidarno, osim ako su ugovaratelji izrijekom otklonili solidarnu odgovornost.

54. Nesporno je da se radi o djeljivoj obvezi u odnosu na koju nije zaključen poseban ugovor.

55. Pasivna solidarnost se ne predmnijeva, već se mora izričito ugovoriti. Iznimka su trgovački ugovori za koje vrijedi oboriva zakonska pretpostavka o solidarnoj odgovornosti sudužnika kod djeljivih obveza, nisu li je ugovaratelji izričito isključili (čl. 42. ZOO).

56. Slijedom svega navedenog tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije sud je ocijenio neosnovanim.

57. Prigovor zastare sud je ocijenio neosnovanim.

58. Naime, u konkretnom slučaju radi se o zahtjevu za isplatu cijene troškova zaštite koji predstavlja ugovornu obvezu tuženika pa pitanje zastare predmetnog potraživanja treba cijeniti kroz odredbu čl.225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine": 25/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje: ZOO).

59. Dakle, prema mišljenju ovog suda, u konkretnom slučaju ima se primijeniti čl. 225. ZOO kojim je propisano da tražbine zastarijevaju za pet godina , ako zakonom nije određen neki drugi zastarni rok. Za potraživanje izvođača radi isplate cijene radova pa i izdataka u svezi osiguranja i zaštite nije propisan drugačiji rok zastare slijedom čega se primjenjuje opći zastarni rok. Člankom 215.st.1. ZOO određeno je da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, a čl.216. ZOO propisuje da zastara nastupa kad istekne posljednji dan zakonom određenog vremena.

60. Iz spisa proizlazi da je tužitelj ispostavio okončanu situaciju dana 05.03.2014. u kojoj je izvršio obračun troškova prekida radova br.16/14. Tuženik je odbio ovjerit okončanu situaciju u dijelu koji se odnosi na troškove obustave dana 17.04.2014., te je dana 17.04.2014. izvršena primopredaja radova i sastavljen je zapisnik o okončanom obračunu.

61. Zastara potraživanja cijene radova, pa i izdataka za zaštitu počinje teći prvog dana poslije dana kad je izvođač za te troškove mogao na osnovi konačnog obračuna zahtijevati isplatu, bez obzira je li ugovoreno plaćanje putem privremenih situacija. Tek zaključenjem konačnog obračuna nastupa dospijeće obveze plaćanja troškova zastoja radova. Kako je tuženik odbio platiti troškove zastoja dan 17.04.2014. od kada je tužitelj mogao zahtijevati isplatu i od kada zapravo postoji utvrđena visina potraživanja, a tužba je podnesena dana 13.04.2017. to nije protekao petogodišnji zastarni rok. Sud je razmotrio zastaru potraživanje i prema odredbi čl. 228. st 1. ZOO-a prema kojoj međusobne tražbine iz trgovačkih ugovora o prometu robe i usluga, odnosno ugovora koje sklope trgovac i osoba javnog prava o prometu robe i usluga te tražbine naknade za izdatke učinjene u vezi s tim ugovorima zastarijevaju za tri godine.

62. I po jednoj i po drugoj odredbi ZOO-a, potraživanje tužitelja nije u zastari. Naime, kako je već rečeno, kako je tuženik odbio platiti troškove zastoja po konačnom obračunu dana 17.04.2014. od kada je tužitelj mogao zahtijevati isplatu, a tužba je podnesena dana 13.04.2017. potraživanje nije u zastari.

63. S obzirom da je sud odlučne činjenice mogao utvrditi na temelju izvedenih dokaza i s obzirom na zauzeta pravna shvaćanja dana u obrazloženju kao i stav Vrhovnog suda o odlučnim činjenicama u ovom postupku sud je izvođenje daljnjih dokaza ocijenio nepotrebnim, a ostali izvedeni dokazi iskazi svjedokinje UP, zakonskog zastupnika tuženika AP te ČP koji su uglavnom saslušani na okolnost volje stranaka prilikom sklapanja ugovora povezano sa pasivnom legitimacijom stranaka, kao neodlučni nisu posebno cijenjeni. Sud je odbio dokaz financijskim vještačenjem kao što je gore obrazloženo.

64. Slijedom svega navedenog sud je utvrdio da navedeni troškovi predstavljaju opravdane troškove zastoja radova te da trošak zastoja iznosi 37.336,18 eur ( bez pdv-a) te je odlučeno kao pod točkom I izreke presude.

65. Tužitelj je uspio u parnici s iznosom od 37.336,18 eur, pa je tužiteljev uspjeh 77,93%, a tuženikov uspjeh 22,07%. Tužitelju sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a pripada naknada troškova postupka u omjeru od 55,86% (77,93% - 22,07%). Tužitelju su priznati samo oni troškovi koji su bili potrebni radi vođenja parnice i odmjereni su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23 – dalje: Tarifa) sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a.

66. Prema Tbr. 52. t. 4. Tarife sud primjenjuje tarifu koja je na snazi u trenutku donošenja odluke.

67. O troškovima postupka odlučeno je u granicama postavljenog zahtjeva, kojim granicama je sud vezan sukladno čl. 2. ZPP-a.

68. Tužitelju su priznati troškovi sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 eura prema Tbr. 7. t. 1. Tarife, sastava podnesaka od 18. siječnja 2018. i 12. siječnja 2026. u iznosu od po 1.000,00 eura prema Tbr. 8. t. 1. Tarife, za ročišta od 09. ožujka 2018., 14. lipnja 2018., 31. listopada 2018., 15. veljače 2019., 06. svibnja 2019., 31. svibnja 2022., 07. listopada 2025., 13. velače 2026. i 24. ožujka 2026. u iznosu od po 1.000,00 eura prema Tbr. 9. t. 1. Tarife, za sastav žalbi od 19. lipnja 2019. i 10 lipnja 2022. prema Tbr. 10. t.1. u iznosu od po 1.250,00 eur, za sastav prijedloga za dopuštenje revizije i za sastav revizije u iznosu od po 1.500,00 eur prema Tbr. 10. t.4. što ukupno iznosi 17.500,00 eura. Tužitelju je priznat i trošak PDV-a (25%) prema Tbr. 46. Tarife u iznosu od 4.375,00 eura, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 525,45 eura i presudu u iznosu od 525,45 eura, trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 1.064,17 eur, trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 525,51 eur, trošak sudske pristojbe na prijedlog za reviziju te na reviziju u iznosu od po 525,51 eur pa ukupni priznati troškovi iznose 24.620,54 eura, što u omjeru od 55,86% sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a iznosi 13.753,03 eur, dok mu je trošak predujma za građevinsko vještačenje u iznosu od 2.000,00 eur priznat u cijelosti jer je bio potreban radi vođenja parnice neovisno o uspjehu u parnici. Stoga su tužitelju ukupno priznati parnični troškovi u iznosu od 15.753,03 eur.

69. Tužitelju nije priznat trošak sastava podnesaka od 06. lipnja 2017. zatražen u iznosu od 1.000,00 eur te od 09. ožujka 2018. zatražen u iznosu od 500,00 eur sve uvećano za PDV od 25% jer nisu bili potrebni radi vođenja parnice. U tim podnescima tužitelj nije iznio nikakve nove odlučne okolnosti, već ponavlja navode iz ranijih podnesaka.

U Zagrebu, 7. travnja 2026.

SUDAC

Romina Markovinović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena ako je stranka uredno obaviještena o tom ročištu, odnosno u roku od 15 dana od primitka presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. toga Zakona.

DNA

1. tužitelju po odvj.

2. tuženiku po odvj.

3. kal. 30 dana