REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Povrv-1235/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, u ime Republike Hrvatske, po sucu mr. sc. Ivani Koštarić Fegeš, u pravnoj stvari tužitelja COMPANYWALL d.o.o., OIB: 93441573210, Ulica Dragojla Kušlana 27,10000 Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Ivana Panić Šušteršić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Arch Mat Studio d.o.o., OIB: 55013366943, X. Ravnice 19, 10000 Zagreb, radi isplate iznosa od 268,75 EUR, 7. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. U cijelosti se održava na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Ivanke Birkić – Šarić, Zagreb, Trg Antuna Ivana i Vladimira Mažuranića 13, poslovni broj Ovrv-88679/2024, UPP/OS-Ovrv-1216/2024 od 2. prosinca 2024. kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 228,75 EUR sa zateznim kamatama od 21. rujna 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te naknaditi troškove ovršnog postupka u iznosu od 87,50 EUR sa zateznim kamatama od 2. prosinca 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od petnaest (15) dana.

II. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 40,00 EUR sa zateznim kamatama od 21. rujna 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove u iznosu od 125,00 EUR sa zateznim kamatama od 7. travnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužiteljev zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata na troškove u iznosu od 125,00 EUR po stopi koja prelazi stopu određenu u točki III. izreke presude, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Na temelju tužiteljevog prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave javni bilježnik Ivanka Birkić – Šarić, Zagreb, Trg Antuna Ivana i Vladimira Mažuranića 13, je izdao rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-88679/2024, UPP/OS-Ovrv-1216/2024 od 2. prosinca 2024.

2. Protiv tog rješenja tuženik je izjavio prigovor u kojemu je naveo kako je certifikat za koji se traži isplata naziva CompanyWall Business Certifikat 1-2 vraćen preporučenom pošiljkom odmah nakon što su ga poslali čime je nedvojbeno izrazio da nikada ugovor nije sklopljen niti je tražio dostavljeno, a konačno ni konzumirao poslano. Nadalje navodi kako smatra protivno svim općim načelima obveznog prava (načelu savjesnosti poštenja, zabrane zlouporabe prava, jednake vrijednosti činidaba, prouzročenja štete) postupanje kojim „na prepad” tvrtka Company Wall d.o.o. nudi proizvode telefonskim putem i samo pošalju adresatu bez da je došlo do prihvata ponude. Također navodi da je adresa tuženika kao trgovačkog društva dostupna putem javnog upisnika sudskog registra na koje su evidentno svojevoljno poslali proizvod koji nije telefonski naručio već je samo saslušao njihovu ponudu, ali nije nikada na nju pristao. CompanyWall d.o.o. proizvod unatoč nesklapanju ugovora i njegovom neprihvaćanju žele naplatiti, bez da posjeduju ikakav pisani dokaz o sklapanju ugovora (u slučaju sudskog rješavanja teret dokazivanja je u tom smislu na njima kao ponuditelju posebice jer se radi o odnosu između pravnih osoba koji moraju svoje odnose regulirati pisanim putem, teret dokazivanja u parnici je na stranci koja nešto tvrdi, a ne onoj koja negira). Zaključno navodi kako ugovor između njih nikada nije sklopljen; kako nikada nisu zaprimili izjavu da prihvaća ponudu sukladno čemu bi se ugovor imao smatrati sklopljenim, dapače odmah je vratio poslani proizvod po primitku uz dokaz slanja preporukom (koji dostavlja u prilogu) tvrtki Company Wall d.o.o., niti su službeno potvrdili navodno sklapanje ugovora preporučenim pismom najkasnije slijedećeg radnog dana (sve ovo u smislu članka 261. stavka 1. i članka 262. stavka 1 . i 2. Zakona o obveznim odnosima).

3. Povodom tuženikovog prigovora, citirano rješenje o ovrsi je rješenjem ovoga suda poslovni broj Povrv-1235/2025 od 16. prosinca 2025. stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha i u tom dijelu su ukinute provedene radnje, dok je u dijelu kojim je naloženo plaćanje postupak nastavljen kao po prigovoru protiv platnog naloga.

4. U nastavku postupka tužitelj je u podnescima od 17. srpnja 2025. i 24. prosinca 2025. u cijelosti osporio tuženikove tvrdnje iz prigovora, činjenično je obrazložio tužbeni zahtjev te je dostavio isprave u prilog osnovanosti tužbenog zahtjeva.

U podnesku od 24. srpnja 2025. tužitelj je objektivno preinačio tužbu na način da osim zahtijeva za isplatu iznosa od 228,75 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama zahtijeva još i isplatu iznosa od 40,00 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama u skladu s odredbom članka 191. stavka 1. u vezi s odredbom članka 450. stavka 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP).

Tužitelj nije predložio održavanje ročišta, već je predložio da sud donese presudu u skladu s odredbama članka 461.a ZPP-a.

5. U nastavku postupka tuženik je pokazao potpunu pasivnost te se nije očitovao na navode iz tužiteljevih podneska od 17. srpnja 2025. i 24. prosinca 2025. niti isprave dostavljene uz te podneske, niti je predložio održavanje ročišta. Osim toga, tuženik se nije protivio niti navedenoj objektivnoj preinaci tužbe (članak 190. stavak 3. ZPP).

6. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze čitanjem isprava u spisu, i to: računa broj: 000007495/01/01 od 12. rujna 2023. (str. 17. i 81. spisa), preslike povratnice (str. 30. – 31. spisa), e-mail korespondencije (str. 33. spisa), tužiteljev dopis

– potvrdu (str. 57. i 80. spisa), e-mail – korisničke podatke i elektronički certifikat (str. 53. – 54. i 82. – 83. spisa) i transkript razgovora (str. 88. – 89. spisa).

7. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a, sud je utvrdio tužbeni zahtjev osnovanim.

8. Nakon što je tužitelj objektivno preinačio tužbu, predmet spora je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 268,75,00 EUR, i to iznosa od 228,75 EUR po računu broj 000007495/01/01 od 12. rujna 2023. ispostavljenom po osnovi naknade za obavljenu uslugu izdavanja Cetifikata bonitetne izvrsnosti u koju je uključen 1 x USB, 1 x certifikat, 1 x miš i 1 x podloga za miš i iznosa od 40,00 EUR po osnovi posebne naknade iz članka 13. stavak 1. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi.

9. Budući da se tužbeni zahtjev odnosi na novčanu tražbinu koja ne prelazi iznos od 6.630,00 EUR u konkretnom slučaju se radi o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 502. stavka 1. ZPP-a za koji postupak su primarno mjerodavne odredbe Glave tridesete ZPP-a, uključujući i odredbe članka 461.a ZPP-a. Odredbom članka 461a. stavka 3. ZPP-a propisano je da je postupak u sporovima male vrijednosti pisani postupak. Sud će u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog. Sud će rješenjem odbiti prijedlog stranke za održavanje ročišta ako smatra, s obzirom na okolnosti slučaja, da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta. Protiv rješenja kojim se odbija prijedlog stranke za održavanje ročišta nije dopuštena posebna žalba (članak 461.a stavak 4. ZPP-a). Na presude donesene u pisanom postupku ne primjenjuju se odredbe o ročištu za objavu presude iz č lanka 335. stavaka 6. do 12. ZPP-a. Sud će presudu u pisanim postupcima dostaviti strankama i umješačima prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena (članak 461.a stavak 5. ZPP-a). U postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tužitelj je dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od dostave rješenja kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je određena ovrha, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave (članak 461.a stavak 6. ZPP-a). U postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tuženik je dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska iz članka 461.a stavka 6. ZPP-a iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave (članak 461.a stavak 7. ZPP). Stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti u podnescima iz članka 461.a stavaka 6. i 7. ZPP-a (članak 461.a stavak 9. ZPP). Nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile na pripremnom ročištu protivno odredbi članka 461.a stavka 6. ZPP-a sud neće uzeti u obzir (članak 461.a stavak 10. ZPP). U postupku u sporovima male vrijednosti sud će na pripremnom ročištu zaključiti prethodni postupak i na istom ročištu održati glavnu raspravu, osim ako zbog okolnosti slučaja iz članka 461.a stavka 6. ZPP-a to nije moguće (članak 461.a stavak 11. ZPP). Na navedeno su parnične stranke upozorene u rješenju suda od 16. prosinca 2025., koje je tužitelj uredno primio po svom punomoćniku 23. prosinca 2025., a tuženik 22. prosinca 2025. putem pošte u skladu s odredbom članka 133. stavkom 6. ZPP-a.

10. Očitujući se na navode iz tuženikovog prigovora, tužitelj je u podnescima od 17. srpnja 2025. i 24. prosinca 2025. u cijelosti osporio tuženikove tvrdnje iz prigovora, činjenično je obrazložio tužbeni zahtjev te je dostavio isprave u prilog osnovanosti tužbenog zahtjeva.

Tužitelj je u bitnome naveo kako je tužitelj uspostavio telefonski kontakt s tuženikom 11. rujna 2023. i telefonski uputio ponudu tuženiku, koji je tu ponudu prihvatio čime je između tužitelja i tuženika sklopljen dvostrano obvezni ugovorni odnos u skladu s odredbama članka 252. stavka 1. i članka 261. stavaka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO). Nadalje je u bitnome naveo kako je prilikom telefonskog razgovora tuženik imao mogućnost odbiti tužiteljevu ponudu što tuženik nije učinio već je svjesno i nedvosmisleno izrazio vlastitu volju kada je prihvatio tužiteljevu ponudu na koji način su tužitelj i tuženik zasnovali ugovorni odnos na temelju kojeg se tužitelj obvezao isporučiti uslugu digitalni Certifikat bonitetne izvrsnosti, koju obvezu je tužitelj ispunio te je e-mailom od 25. rujna 2023. dostavio tuženiku korisničke podatke i elektronički certifikat.

11. Uvidom u e-spis i potvrdu o otpravku utvrđeno je kako je 22. prosinca 2025. tuženik uredno primio navedeni tužiteljev podnesak od 17. srpnja 2025. s ispravama te da je 17. siječnja 2026. tuženik uredno primio i navedeni tužiteljev podnesak od 24. prosinca 2025. s ispravama. Međutim, u ovom sporu male vrijednosti tuženik nije u roku od 15 dana od dana primitka tih podnesaka s ispravama iznio sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve niti predložio dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica niti je predložio održavanje usmene rasprave što je bio dužan učiniti u skladu s odredbama članka 461.a stavaka 7. ZPP-a, na što je tuženik izričito upozoren u rješenju suda od 16. prosinca 2025. koje je tuženik uredno primio 22. prosinca 2025. putem pošte u skladu s odredbom članka 133. stavkom 6. ZPP -a, već je u nastavku postupka tuženik pokazao potpunu pasivnost.

Dakle, nakon primitka navedenih podnesaka s ispravama tuženik nije osporio odlučne činjenice da je tuženik prihvatio tužiteljevu ponudu učinjenu telefonom od 11. rujna 2023. za pružanje usluge izdavanja digitalnog Certifikata bonitetne izvrsnosti na koji način je, suprotno tuženikovoj tvrdnji iz prigovora, između parničnih stranaka sklopljen ugovor u skladu s odredbama članka 252. stavka 1. i članka 261. ZOO-a, na temelju kojeg je tužitelj ispunio svoju ugovornu obvezu izdavanja digitalnog Certifikata bonitetne izvrsnosti koja uz izdavanje i dostavu certifikata uključuje i dostavu jednog USB-a, jednog miša i jedne podloge za miš.

Navedene odlučne činjenice proizlaze i iz tužiteljevog dopisa – potvrde (str. 57. i 80. spisa), e-maila – korisničkih podataka i elektroničkog certifikata (str. 53. – 54. i 82. – 83. spisa) i transkripta razgovora (str. 88. – 89. spisa) koje je tužitelj dostavio uz navedene podneske koje isprave tuženik nije osporio.

Stoga je sud utvrdio postojanje pravnog odnosa između parničnih stranaka na temelju ugovora o djelu u skladu s odredbom članka 590. ZOO -a na temelju kojeg je tužitelj uredno ispunio svoju ugovornu obvezu izdavanja digitalnog Certifikata bonitetne izvrsnosti koja uz izdavanje i dostavu certifikata uključuje i dostavu jednog USB-a, jednog miša i jedne podloge za miš.

S druge strane, nakon primitka navedenih tužiteljevih podnesaka s ispravama, tuženik nije, u skladu s odredbama članka 7. stavka 1. i članka 219. stavka 1. ZPP -a, tvrdio niti dokazao da je ispunio svoju ugovornu obvezu plaćanja naknade za obavljenu uslugu u iznosu od 228,75 EUR po računu broj 000007495/01/01 od 12. rujna 2023. Dakle, tuženik nije tvrdio niti dokazao je sporna tražbina po predmetnom računu prestala, bilo ispunjenjem, tj. plaćanjem naknade po tom računu, bilo na koji drugi zakonom određen način (članak 160. stavak 1. ZOO). Osim toga, tuženik nije, u skladu s odredbama članka 7. stavka 1. i članka 219. stavka 1. ZPP-a, tvrdio niti dokazao da je pravovremeno, na zakonom propisan način prigovorio eventualnim nedostacima obavljene usluge u kojem slučaju bi tuženik, između ostalih, imao pravo i raskinuti ugovor (članci 604. – 610. ZOO).

Budući da je tužitelj uredno ispunio svoju ugovornu obvezu u konkretnom slučaju nisu ispunjene zakonske pretpostavke za raskid ugovora u skladu s odredbama članka 361. i 362. ZOO-a. Stoga je za odluku o tužbenom zahtjevu sud utvrdio pravno irelevantnim tuženikove tvrdnje iz prigovora kako je odmah vratio poslani proizvod po primitku uz dokaz slanja preporukom koja konkludentna radnja bi imala značaj raskida ugovora (članak 249. stavak 1. ZOO-a) u slučaju da su ispunjene zakonske pretpostavke za raskid ugovora, što tuženik u konkretnom slučaju nije dokazao (članak 7. stavak 1. i članak 219. stavak 1. ZPP9.

12. Uzevši u obzir navedeno, a budući da u ovom sporu male vrijednosti tuženik nije u roku od 15 dana od primitka navedenih tužiteljevih podnesaka s ispravama osporio tužiteljeve tvrdnje iz tih podnesaka niti isprave dostavljene uz te podneske niti je postupio u skladu s odredbama članka 461.a stavaka 7. ZPP -a, sud je utvrdio da nije potrebno pribavljanje podataka o korištenju prava na odbitak pretporeza od Porezne uprave odnosno od tuženika niti obrazaca prijave poreza na dodanu vrijednost što je tužitelj predložio u navedenim podnescima, jer je u ovom sporu male vrijednosti sve odlučne činjenice sud mogao utvrditi na temelju isprava u spisu.

13. Slijedom navedenog sud je, na temelju odredaba članaka 590. i 613. ZOO-a, obvezao tuženika na isplatu iznosa od 228,75 EUR po računu broj 000007495/01/01 od 12. rujna 2023.

14. Budući da tuženik kao dužnik nije ispunio svoju novčanu obvezu po dospijeću, to je, osim glavnice, dužan platiti i zatezne kamate, u skladu s odredbom članka 29. stavka 1. ZOO-a, po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2.

ZOO-a za odnose iz trgovačkih ugovora.

15. Odredbama članka 13. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi („Narodne novine“ broj 108/12, 144/12, 81/13, 112/13, 121/13, 78/15, 71/15 i 114/22) propisano je da u poslovnim transakcijama između poduzetnika i između poduzetnika i osoba javnog prava u kojima je osoba javnog prava dužnik novčane obveze, ako dužnik zakasni s ispunjenjem novčane obveze, vjerovnik ima pravo, bez ikakve daljnje opomene, na posebnu naknadu u iznosu od 40 eura (stavak 1.). Vjerovnik ima pravo na posebnu naknadu iz stavka 1. ovoga članka bez obzira na to je li pretrpio kakvu štetu zbog dužnikovog zakašnjenja (stavak 2.). Odredbe stavaka 1. i 2. ovoga članka ni na koji način ne umanjuju, ne ograničavaju niti isključuju pravo vjerovnika na naknadu štete, troškove postupka prisilne naplate i ostala prava koja mu pripadaju zbog dužnikovog zakašnjenja (stavak 3.).

16. Iz citiranih odredaba članka 13. ZFPPN-a proizlazi da pravo na posebnu naknadu u iznosu od 40,00 EUR vjerovnik ima na temelju samog zakona, čim dužnik novčane obveze dođe u zakašnjenje. To njegovo pravo postoji neovisno o činjenici što mu još i pored glavnice pripadaju i zatezne kamate radi zakašnjenja u smislu odredbe članka 29. stavka 1. ZOO-a.

17. Dakle, tužitelju pripada posebna naknada iz odredbe članka 13. ZFPPN-a u iznosu od 40,00 EUR. Također, tužitelju u skladu s odredbom članka 29. stavka 1. ZOO-a pripadaju i zatezne kamate na iznos te posebne naknade iz odredbe članka 13. stavka 1. ZFPPN-a (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Rev-839/2024-2 od 4. veljače 2025. i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, Pž- 3952/2025-2 od 15. siječnja 2026.), i to po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a za odnose iz trgovačkog ugovora.

18. Budući da u ovom sporu male vrijednosti niti jedna od stranaka nije, u skladu s odredbama članka 461.a stavka 4. ZPP-a, podnijela obrazloženi prijedlog za održavanje ročišta, dok, kao što je prethodno obrazloženo, sud smatra da to nije potrebno radi provođenja dokaznog postupka, sud je donio presudu u pisanom postupku na temelju citiranih odredaba članka 461.a ZPP-a.

19. Tužitelj je u cijelosti uspio u sporu pa ima pravo na naknadu troškova u skladu s odredbom članka 154. stavka 1. ZPP-a.

20. Tužitelju su, kao potrebni (članak 155. stavka 1. ZPP-a), priznati troškovi sastavljanja prijedloga za ovrhu s PDV-om u iznosu od 62,50 EUR (Tbr. 11. točka 1. i Tbr. 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, dalje: OT)) i javnobilježničke nagrade s PDV-om u iznosu od 25,00 EUR (Tbr. 5. i 6. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“, broj 9/21)). Stoga tužitelj ima pravo na naknadu troškova ovršnog postupka u iznosu od 87,50 EUR.

Na te troškove tužitelj ima pravo i na zatezne kamate od dana donošenja citiranog javnobilježničkog rješenja o ovrsi do isplate, po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO za ostale odnose jer se radi o troškovima postupka.

21. Slijedom navedenog, sud je na temelju odredbe članka 451. stavka. 3. ZPP-a u cijelosti održao na snazi platni nalog iz citiranog javnobilježničkog rješenja o ovrsi (točka I. izreke presude).

22. Tužitelju su priznati i troškovi sastavljanja obrazloženih podnesaka od 17. srpnja 2025. i 24. prosinca 2025. u iznosu od 50,00 EUR za svaki podnesak (Tbr. 8. točka 1. OT), što uvećano za PDV od 25% u iznosu od 25,00 EUR (Tbr. 46. OT), ukupno iznosi 125,00 EUR. Stoga tužitelj ima pravo na naknadu troškova u ukupnom iznosu od 125,00 EUR.

Na te troškove tužitelj ima pravo i na zatezne kamate od dana donošenja ove presude (članak 151. stavak 3. ZPP) do isplate, po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO za ostale odnose, a ne po stopi propisanoj tom odredbom za odnose iz trgovačkog ugovora odnosno iz ugovora između trgovca i osobe javnog prava kao što to neosnovano zahtijeva tužitelj jer se radi o troškovima postupka.

23. Slijedom navedenog o troškovima je odlučeno kao u točki III. i IV. izreke presude.

Zagreb, 7. travnja 2026.

Sudac

mr. sc. Ivana Koštarić Fegeš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 dana od dostave presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.