Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-221/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića, kao predsjednika vijeća, Jasmine Crnić, članice vijeća i suca izvjestitelja i Ljudevita Zoričića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FO, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] 109, 34340 Kutjevo, zastupan po punomoćnicima odvjetnicima iz OD Hećimović i partneri, Ante Starčevića 40, 35000 Slavonski Brod, protiv tuženice Erste & Steiermärkische bank d.d. (OIB: 23057039320) sa sjedištem u [adresa], zastupane po zakonskim zastupnicima, a ovi po generalnim punomoćnicima – odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. sa sjedištem u [adresa], radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude i rješenja Općinskog suda u Požegi, broj P-151/2019-46 od 23. siječnja 2026., dana 7. travnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se djelomično žalba tuženice, te se ukida presuda Općinskog suda u Požegi broj P-151/2019-46 od 23. siječnja 2026.,u pobijanom dijelu pod točkom I., II., III. i V. izreke, te se u tom dijelu predmet vraća mjesno nadležnom Općinskom sudu u Rijeci na ponovno odlučivanje.

II. O troškovima postupka nastalim povodom žalbe odlučit će se u konačnoj odluci.

III. Odbacuje se djelomično žalba tuženice kao nedopuštena u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke rješenja Općinskog suda u Požegi broj P-151/2019-46 od 23. siječnja 2026. kojim je odbijen prigovor mjesne nenadležnosti.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđena je ništetnom odredba točaka 2., 7. i 8. Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5103686881 od 26. rujna 2007., sklopljenog između tužiteljice i tuženice, u dijelu u kojem je kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika kao kreditora te u dijelu u kojem je iznos kredita iskazan kao kunska protuvrijednost CHF 147.600,00 po srednjem tečaju tečajne liste tuženika na dan puštanja kredita u tečaj, a način otplate kredita mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti CHF po srednjem tečaju tečajne liste tuženika na dan odobrenja žiro-računa tuženika (točka I. izreke), nalaženo je tuženici da tužitelju isplati iznos od 11.265,76 eura zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče na pojedinačne iznose, kako je to pobliže navedeno u izreci presude (točka II. izreke), naloženo je tuženici naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 2.601,48 eura sa zateznim kamatama (točka III. Izreke), odbijen je tužbeni zahtjev za iznos od 1.371,69 eura (točka IV. izreke), te je odbijen i tuženikov prigovor prijeboja (točka V. izreke). Ujedno, rješenjem je odbijen prigovor mjesne nenadležnosti suda (točka I. izreke rješenja), te je dopuštena preinaka tužbe (točka II. izreke rješenja).

2. Protiv dijela presude pod točkom I., II., III. I V. izreke i rješenja pod točkom I. kojim je odbijen prigovor tuženika o mjesnoj nenadležnosti, žalbu je podnijela tuženica, pobijajući ih zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, sa prijedlogom da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu u skladu sa žalbenim navodima i dosudi tuženici parnični trošak, podredno, da istu ukine i predmet vrati na ponovno raspravljanje, uz zahtjev za naknadu parničnog troška žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženice djelomično je osnovana, a djelomično nedopuštena.

5. Prvostupanjski je sud donio presudu, jer je ocijenio neosnovanim prigovor tuženice o mjesnoj nenadležnosti (istaknut u odgovoru na tužbu) zaključujući da je prorogacijska klauzula sadržana u Ugovoru nepoštena te da je u smislu odredbe čl. 59. ZPP za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svoga sjedišta i ako spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice, pored suda opće mjesne nadležnosti nadležan i sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi, te da je u konkretnom slučaju mjesno nadležan taj sud jer da tužitelj ima prebivalište na području prvostupanjskog suda.

6. U ovom postupku – u kojem je u očitovanju na odgovor na tužbu tuženice, tužitelj naveo da se radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi o mjesnoj nadležnosti suda u sjedištu banke, treba imati u vidu da kada postupak pokreće potrošač kao tužitelj glede pitanja poštenosti prorogacijske klauzule – na što se u obrazloženju odluke poziva prvostupanjski sud, a kojom se za sve sporove ugovara nadležnost suda sjedišta trgovca – da se radi o ugovornoj odredbi koja glede ocjene nepoštenosti podliježe primjeni mjerodavnog Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine" broj 96/03, dalje: ZZP/03) i Direktive 93/13, te je sukladno praksi suda Europske unije (presuda Oceano Grupo Editorial SA i Salvt Ediores SA v Rocio Murciano Quitero i drugi – spojeni predmeti C-240/98 do C-244/98) obveza nacionalnih sudova da i ex offo ispituju nepoštenost spornih odredbi bez obzira radi li se o materijalnim ili postupovnim odredbama.

7. U odnosu na pitanje mjesne nadležnosti suda u takvom sporu, treba reći da kada bi se radilo o ništetnoj odredbi koja je dovela do znatne neravnoteže između stranaka spora, da je ugovorna odredba kojom se u slučaju spora ugovara nadležnost suda sjedišta tuženika, istovjetna odredbi iz članka 48. stavak 1. ZPP koja bi se na nadležnost u takvom sporu primjenjivala i da to stranke nisu posebno ugovorile, pa je za zaključiti da je u slučaju kada je u ugovor bez pregovaranja unesena odredba o mjesnoj nadležnosti suda sjedišta trgovca, a tužbu podnosi potrošač – prorogacijska klauzula odraz zakonske odredbe iz članka 48. stavak 1. ZPP.

8. Ako je među strankama dakle ugovoreno upravo ono što bi se na pitanje nadležnosti primjenjivalo i na temelju odredbi članka 48. stavak 1. ZPP, onda bi i kod ocjene nepoštene odredbe o mjesnoj nadležnosti, dakle, kada se ista ne bi primijenila, sukladno odredbi članka 48. stavak 1. ZPP, nadležan bio isti sud čija je nadležnost prorogirana sporazumom stranaka, jer niti jedna postupovna odredba ZPP o nadležnosti ne ovlašćuje stranke niti sud da, bez sporazuma u tom smislu, za tužbe koje potrošač podnosi protiv trgovca (pravne osobe) uspostave nadležnost suda prebivališta/boravišta potrošača kao tužitelja, a to ne određuju ni odredbe Zakona o zaštiti potrošača.

9. Odredbom članka 70. stavak 1. ZPP propisano je da se, ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost suda, stranke mogu sporazumjeti da im u prvom stupnju sudi sud koji nije mjesno nadležan, uz uvjet da je taj sud stvarno nadležan.

10. Odredbom članka 46. ZPP propisano je da ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost kojeg drugog suda, za suđenje je nadležan sud koji je općemjesno nadležan.

11. Odredbom članka 48. stavak 1. ZPP propisano je da je za suđenje protiv pravnih osoba općemjesno nadležan sud na čijem području tuženik ima registrirano sjedište, a tuženikovo sjedište je u Rijeci.

12. Po shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, sve i da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da bi prorogacijska klauzula bila ništetna, tada se ima uzeti da ista ne postoji, a u takvom slučaju se imaju primijeniti odredbe o nadležnosti propisane ZPP, prema kojima bi u konkretnom slučaju bio izberivo nadležan:

a) prema odredbi članka 46. stavka 1. i članka 48. stavka 1. ZPP – Općinski sud u Rijeci kao sud opće mjesne nadležnosti za tuženika koji u Rijeci ima registrirano sjedište, ili pak

b) Općinski sud u Požegi sukladno odredbi članka 59. ZPP po kojoj je za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta, ako nastane u povodu djelatnosti te poslovne jedinice, pored suda opće mjesne nadležnosti nadležan i sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi – ali samo ukoliko je poslovnica upisana u sudski registar kao podružnica tužene (kako to proizlazi iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske Gr1-516/07, Gr1-293/21 i dr.).

13. Nakon zaprimanja tužbe, sud ocjenjivanje nadležnosti vrši na temelju navoda u tužbi i na temelju činjenica koje su sudu poznate, sukladno odredbi članka 15. stavak 2. ZPP, a tužitelj u tužbi, a niti tijekom dosadašnjeg postupka, nije naveo da je ugovor sklopljen u registriranoj poslovnici tuženika, te da poslovnica, odnosno podružnica tuženika u Požegi u kojoj navodi da je predmetni Ugovor sklopljen, postoji kao registrirana u sudskom registru u trenutku podnošenja tužbe, a niti je u tom pravcu predložio izvođenje odgovarajućih dokaza, dok iz dostupnih podataka e-spisa, kao i iz povijesnog i aktivnog izvadaka iz sudskog registra (koji je javno dostupan na Web stranici https.//sudreg.pravosudje hr.) proizlazi da tuženik, u vrijeme podnošenja tužbe, kao ni sada, u sudskom registru nije imao upisanu poslovnu jedinicu, odnosno podružnicu izvan svog sjedišta.

14. Slijedom navedenog, žalba tuženice je djelomično osnovana, te posljedično tome, na temelju članka 369. stavak 1. ZPP valjalo je ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkama I., II., III. i V., te predmet u tom dijelu vratiti mjesno nadležnom sudu – Općinskom sudu u Rijeci, na ponovno odlučivanje (točka I. izreke).

15. Odluka o parničnom trošku žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 166. stavak 3. ZPP (točka II. izreke).

16. Žalba tuženice u dijelu u kojem je podnesena protiv prvostupanjskog rješenja kojim je odbijen prigovor mjesne nadležnosti suda – je nedopuštena, jer se rješenje suda kojim je odbijen prigovor mjesne nenadležnosti sukladno odredbi članka 301. stavak 2. ZPP, a koje je doneseno zajedno sa odlukom o glavnoj stvari, ne može pobijati posebnom žalbom, već u žalbi protiv odluke o glavnoj stvari (točka III. izreke).

U Šibeniku, 7. travnja 2026.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Goran Stošić