Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Poslovni broj: K-254/2016

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sucu Silvani Brala, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Antonie Župan, kao zapisničara, u kaznenom postupku protiv optuženog TR, zbog kaznenog djela iz članka 323. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12. - dalje u tekstu: KZ/11), u povodu optužnog prijedloga Općinskog državnog odvjetništva u Zadru, broj: K-DO-534/2015 podignute 14. prosinca 2015., izmijenjene podneskom broj: KO-DO-584/2020 od 25. veljače 2025., nakon održane javne rasprave 9. siječnja 2026., 18. veljače 2026. i 1. travnja 2026. (kada je i zaključena), u prisutnosti zamjenice općinskog državnog odvjetnika u Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru OR, optuženog osobno uz branitelja Borisa Radmana, odvjetnika u Zadru, dana 7. travnja 2026., objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. - dalje u tekstu: ZKP/08)

optuženi TR, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin pok. T i O, rođene A, rođen **.**.1972., u [adresa], stanuje na adresi [adresa], državljanin Republike Hrvatske, soboslikar, umirovljenik, SSS, u izvanbračnoj zajednici, otac troje mlt. djece, bez čina i odlikovanja, lošeg imovnog stanja, osuđivan,

o s l o b a đ a  s e  o p t u ž b e

da bi i to:

1) u travnju 2015. u Biogradu na moru, s ciljem da mu oštećena AR isplati novčani iznos od 1.000,00 eura na ime nastale štete na njegovom osobnom vozilu, od AR s kojom je dva mjeseca ranije prekinuo ljubavnu vezu nakon čega je istu počeo uhoditi, učestalo joj dolaziti na posao, zvati na mobitel, govoriti da će zapaliti njezino radno mjesto, širiti neistine da se bavi dilanjem droge i da se prostituira i učestalo je maltretirati govoreći da će sve reći njezinom šefu i da će zbog toga ostati bez posla i da će svoj život posvetiti tomu da je uništi, zatražio da mu do kraja dana mora stvoriti 1.000 EUR-a za štetu koju mu je navodno kamenom napravila 10. travnja 2015. na njegovom automobilu ispred hotela "Adriatic" ili da će zapaliti konobu u kojoj je zaposlena, radi čega je ista od straha, a znajući za njegovu nasilnu narav i da se radi o osobi koja je već služila zatvorsku kaznu, od prijatelja ČR pozajmila 1.000 EUR-a te mu ih istog dana donijela u konobi "Barba", međutim novac nije uzeo, već joj je rekao da ga zapali, pa nakon što je ista pozajmljeni novac vratila ČR, idućeg dana je ponovno nazvao AR govoreći joj da ima pet minuta da donese 1.000 EUR-a jer da će u protivnom nazvati njezinog šefa i da će ostati bez posla, uslijed čega je ista zbog straha da ne izgubi posao budući je samohrana majka koja uzdržava maloljetno dijete i da isti ne ostvari ranije prijetnje da će zapaliti konobu odmah otišla do ČR te od istog pozajmila 1.000 EUR-a koje mu je odmah predala, a koji novac je uzeo i zadržao za sebe,

dakle, od drugoga ozbiljnom prijetnjom naplatio tražbinu koju mu ovaj duguje,

pa da bi time djelom pod točkom 1) počinio kazneno djelo protiv javnog reda - protupravna naplata iz članka 323. stavka 1. KZ/11.

II. Na temelju članka 158. stavka 3. ZKP/08 oštećena AR, OIB: [osobni identifikacijski broj], se s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom u cijelosti upućuje u parnični postupak.

III. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Zadru podiglo je 14. prosinca 2015. optužnicu protiv optuženog TR zbog kaznenog djela protiv imovine – iznude iz članka 243. stavka 1. KZ/11 i kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11, sve u vezi s člankom 51. KZ/11.

2. Podneskom broj KO-DO-584/2020 od 25. veljače 2025. (l.s. 477) tužitelj je izmijenio optužnicu u činjeničnom i zakonskom opisu te pravnoj kvalifikaciji kaznenog djela protiv imovine – iznude iz članka 243. stavka 1. KZ/11, na način kako je to navedeno u točki I. izreke ove presude. Izmijenjenom optužnicom optuženom je stavljeno na teret kazneno djelo protiv javnog reda – protupravna naplata iz članka 323. stavka 1. KZ/11.

3. Rješenjem Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: K-254/2016 od 7. ožujka 2025., koje je postalo pravomoćno 15. ožujka 2025., na temelju članka 380. stavka 1. točke 2. ZKP/08 u vezi s člankom 452. točkom 4. ZKP/08, obustavljen je kazneni postupak protiv optuženog RR zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. KZ/11. Istim je rješenjem, na temelju članka 146. ZKP/08 u vezi s člankom 145. i člankom 149. stavcima 1. i 4. ZKP/08, odlučeno da troškovi kaznenog postupka nastali u vezi s navedenim kaznenim djelom padaju na teret optuženog RR.

4. Rješenjem Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: 88 K-256/2016 od 17. veljače 2021., koje je postalo pravomoćno 6. ožujka 2021., na temelju članka 431. stavka 3. ZKP/08, odbijen je prijedlog optuženog da se iz spisa predmeta kao nezakoniti dokazi izdvoje potvrde o privremenom oduzimanju predmeta (l.s. 12–16), CD medij s fotografijama (l.s. 63), zapisnik o ispitivanju svjedoka DR (l.s. 73– 75), zapisnik o ispitivanju svjedokinje AR (l.s. 76–89), zapisnik o ispitivanju svjedoka PR (l.s. 89–90) te zapisnik o prvom ispitivanju osumnjičenog RR sa snimkom (l.s. 92–94 i 97).

5. Na raspravi održanoj 9. siječnja 2026. pročitan je imovinskopravni zahtjev oštećene AR (l.s. 182–183 i 345) u ukupnom iznosu od 5.512,57 eura, od čega se iznos od 3.981,68 eura odnosi na naknadu neimovinske štete, a iznos od 1.530,89 eura na naknadu imovinske štete, uvećano za zakonske zatezne kamate.

6. Optuženi TR pozvan da se očituje o optužbi izjavio je da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, te da nije suglasan s imovinskopravnim zahtjevom oštećenika.

7. U dokaznom postupku, uz suglasnost stranaka, pročitane su potvrde o privremenom oduzimanju predmeta (l.s. 12–16), potvrda o visini dohodaka i primitaka (l.s. 119), medicinska dokumentacija za optuženog (l.s. 208–219, 222–244, 275–291, 473, 476 i 489), dokumentacija Ministarstva obrane (l.s. 245–261), rješenje Ministarstva hrvatskih branitelja od 29. listopada 2020. (l.s. 292–294), rodni listovi (l.s. 295–296), podaci MUP-a o vlasništvu vozila optuženog (l.s. 363–366), podaci iz sustava ePlovilo o vlasništvu plovila optuženog (l.s. 367) i rješenje Općinskog državnog odvjetništva u Zadru, broj KP-DO-165/2025 od 5. svibnja 2025. (l.s. 534– 536). Na temelju članka 419. stavka 3. ZKP/08 pročitan je zapisnik o zaprimanju kaznene prijave od 15. svibnja 2015. do riječi „…iako ga nije počinio.“ (l.s. 59), dok je uz suglasnost stranaka reproduciran CD medij s fotografijama (l.s. 63).

7.1. Sud je ispitao svjedoka NR (l.s. 550–551), dok su na temelju članka 431. stavka 1. točke 8. ZKP/08 pročitani iskaz svjedokinje AR s rasprave od 7. veljače 2019. (l.s. 123–124), kao i njezin iskaz iz prethodnog postupka koji joj je na toj raspravi pročitan i predočen (l.s. 77–79), iskaz svjedoka DR s rasprave od 7. veljače 2019. (l.s. 124 poleđina–125), kao i njegov iskaz iz prethodnog postupka koji mu je na toj raspravi pročitan i predočen (l.s. 74–75), te iskaz svjedoka PR s rasprave od 17. travnja 2019. (l.s. 144–145), kao i njegov iskaz iz prethodnog postupka koji mu je na toj raspravi pročitan i predočen (l.s. 90).

7.2. Na temelju članka 431. stavka 1. točke 7. ZKP/08 pročitan je iskaz stalnog sudskog vještaka Darka Labura, dr. med., spec. psihijatra, odnosno njegov usmeni nalaz i mišljenje dan na raspravi 24. veljače 2025. (l.s. 376–378), kao i njegov pisani nalaz i mišljenje zaprimljen kod ovog suda 29. kolovoza 2023., koji je pročitan na raspravi 24. veljače 2025. (l.s. 299–315). Pročitan je i iskaz stalnog sudskog vještaka Denisa Sabljara, dr. med., spec. psihijatra, odnosno njegov usmeni nalaz i mišljenje dan na raspravi 7. ožujka 2025. (l.s. 503–504), kao i njegov pisani nalaz i mišljenje zaprimljen kod ovog suda 3. ožujka 2025., koji je pročitan na raspravi 7. ožujka 2025. (l.s. 491–494). Na istoj zakonskoj osnovi pročitani su iskazi svjedokinja CR s rasprave od 17. ožujka 2025. (l.s. 507–509), HR s rasprave od 14. svibnja 2025. (l.s. 511–512) i ĆR s rasprave od 9. rujna 2025. (l.s. 531–532).

7.3. ZR nije ispitan u svojstvu svjedoka jer je u međuvremenu preminuo.

7.4. Na kraju dokaznog postupka pročitani su izvadci iz kaznene i prekršajne evidencije za optuženog (l.s. 553–556), nakon čega je ispitan optuženik (l.s. 557–559), a pročitan je i zapisnik o njegovu prvom ispitivanju te je reproducirana DVD snimka njegove obrane (l.s. 92–94 i 97).

8. Na temelju članka 421. stavka 1. točki 2. i 4. ZKP/08 sud je odbio dokazni prijedlog obrane da se u svojstvu svjedoka ispita policijski službenik PP Biograd UR na okolnosti je li oštećena preuzimala novac od jedne osobe i davala ga drugoj osobi, odnosno na okolnosti onoga što mu je o tome oštećenica prenijela, kao nevažan za odlučivanje i očigledno usmjeren na znatno odugovlačenje postupka.

9. U svojoj obrani, iznesenoj na kraju dokaznog postupka, optuženi TR je naveo da ništa od onoga što se navodi u činjeničnom opisu izmijenjene optužnice nije točno. Bio je u intimnoj vezi s AR, družili su se, odnosno bili su u vezi nekih par mjeseci, možda godinu dana, nakon čega je on odlučio prekinuti vezu te je i prekinuo vezu s njom. Ona je zbog navedenog bila uvrijeđena, dolazila mu je ispred kuće i prijetila mu. Nastupili su stanoviti problemi kada je on htio prekinuti s njom, pa mu je tako oštetila i auto. Jednom ga je gađala čašom u Solinama na šetnici. Nadalje, prijavila ga je policiji, konkretno PP Biograd, da ju je napao s autom. Ništa od toga što mu se stavlja na teret nije učinio. AR nije mu dala nikakav novac niti joj je on radio ikakve probleme. Upravo suprotno, ona je razbila njegovo auto, išarala ga je s kamenom, odnosno nekakvim predmetom. Ovakvo njezino nasilno ponašanje prema njemu trajalo je možda pola godine od prekida njihove veze, a sada se zbog proteka vremena ne može sjetiti kada su prekinuli intimnu vezu.

9.1. Na posebno pitanje branitelja optuženi je naveo da je tražio od AR da mu nadoknadi štetu zbog oštećenja na njegovom vozilu, i to u iznosu od 1.000,00 eura, međutim ona to do danas nije napravila. To je od nje tražio u nekoliko navrata, a nakon toga ju je i prijavio policiji. Da mu je vratila novac, on nju ne bi prijavio. Radi povrata ovog iznosa na ime naknade štete s oštećenom se našao više puta, a jednom prilikom su ga kod trajekta istukle nepoznate muške osobe, s time da je ona prethodno rekla da će mu tada dati taj novac. Oštećena je bila prisutna te prigode kada su ga istukli navedeni muškarci. Rekao joj je da ne želi s njom imati ništa, da želi samo da mu vrati novce, da mu nadoknadi štetu. On i oštećena nikada nisu pričali u konobi Barba. Kada mu je branitelj predočio da je oštećena AR izjavila da je pozajmila iznos od ČR i da ga je donijela optuženom u konobu Barba, naveo je da ništa o tome ne zna te da je prvi put o tome saznao u ovome postupku. Poznaje DR, s time da mu nikada ništa u vezi AR nije govorio. Smatra da ga je AR prijavila zbog ljubomore i posesivnosti. Ona je bila ljubomorna na druge žene, pa je tako i tu večer kada mu je išarala auto isto učinila jer je njega i rodicu vidjela da sjede u kafiću, pri čemu nije znala da je riječ o njegovoj rodici, već je bila sumnjičava misleći da se radi o nekoj ženskoj osobi s kojom je u izlasku. Ništa ne zna o nikakvoj kanti s benzinom. AR njega je sumnjičila da ju je prevario.

9.2. Na posebno pitanje tužiteljice optuženi je naveo da je bio ljut kada mu je oštećena oštetila vozilo, da bi svatko bio ljut na njegovom mjestu, ali da on tada nije reagirao. Poznato mu je da je AR u vrijeme kada je oštetila njegovo vozilo bila u radnom odnosu, a to zna jer je osobno dolazio po nju nakon što bi završila svoju smjenu. Istaknuo je da je ona kod poslodavca, a radila je u Konobi Barba, imala plaću 860,00 kuna, na taj iznos je bila prijavljena i to je iznos koji je „na papiru primala“, a stvarno je zarađivala više od gazde, krala ga je cijelo vrijeme. U početku je bio ljut što mu ona nije platila ovu štetu, ali naknadno je samo htio da ga pusti na miru, pa je bio spreman on platiti sve, samo da ga pusti na miru. Misli da nije prijavio DR zbog lažnog prijavljivanja kaznenog djela, a ne zna je li o tome razmišljao. Dodao je da se on AR boji, a i pokojni sudac Slaven Vrdoljak bio je upućen u ovu situaciju kada ga je AR gađala čašom. Njezin rođeni brat JR, zvan Č, išao je s njim na policiju te je tražio da bude zatvorena zbog onoga što mu je radila. On se spasio kada je ona započela vezu s NR.

9.3. Ispitan u dokaznoj radnju prvog ispitivanja optuženi TR se branio šutnjom.

10. Iz ovako iznesene obrane optuženog proizlazi da nije sporno da je od oštećene AR zahtijevao isplatu iznosa od 1.000,00 eura, tvrdeći da mu je oštetila vozilo i da mu je dužna naknaditi tako nastalu štetu. Sporne su, međutim, ostale okolnosti iz činjeničnog opisa izmijenjene optužnice, dok je za odluku o kaznenopravnoj odgovornosti optuženog odlučno utvrditi i činjenice o kojima ovisi ostvarenje svih bitnih obilježja kaznenog djela koje mu je stavljeno na teret, među kojima je i postojanje zakonite tražbine optuženog prema oštećenoj.

11. Radi utvrđenja spornih i odlučnih činjenica sud je izveo niže navedene dokaze, koje u nastavku posebno analizira, dok ostale izvedene dokaze nije posebno analizirao jer njihov sadržaj nije od značaja za utvrđenje naprijed navedenih spornih i odlučnih činjenica niti za donošenje odluke o kaznenoj odgovornosti optuženog.

12. Svjedokinja oštećena AR u svom iskazu na raspravi 7. veljače 2019. ostala je pri svemu što je navela prilikom ispitivanja u prethodnom postupku, a što je konstatirano na raspravnom zapisniku, nakon čega je uz suglasnost stranaka pročitan zapisnik o tom njezinu ispitivanju (l.s. 77–79).

12.1. Prilikom ispitivanja kod Općinskog državnog odvjetništva u Zadru navela je da je krajem siječnja 2015. upoznala TR, s kojim je nekih mjesec dana bila u partnerskom odnosu. Isprva nije znala o kakvoj se osobi radi, međutim, kada je to saznala, odlučila je sve prekinuti. Kako je za vrijeme te veze ona Antonia financirala, prekid njihova odnosa njemu nije odgovarao te su od tada za nju počeli pravi problemi. Svakodnevno ju je počeo uhoditi, zvati 300 puta na mobitel, dolaziti na posao, ušao joj je na Facebook profil te se u njezino ime dopisivao s drugim osobama i samim sobom, odlazio do poznanika i govorio da ona dila drogu i da se prostituira na jahtama te da njezin šef GR stoji iza toga. Kada bi je sreo na povratku s posla, govorio joj je da će doći u konobu, da će je zapaliti, da ona više nigdje neće raditi u životu te da će svoj život posvetiti tome da je uništi. Krajem travnja 2015., u večernjim satima, TR je došao u konobu u društvu još triju osoba, LR, ŽR i još jedne osobe koju zovu R, a misli da se radi o BR. Kako je ona tu večer radila u konobi, TR ju je cijelo vrijeme provocirao obraćajući joj se riječima „osoblje, osoblje“. Također se stalno obraćao GR tražeći od njega da pozove ŠR da dođe u konobu s njima piti. Kako je GR tada bio u poslu, nije zvao ŠR, a TR mu je sa stola vikao: „Nemoj da ti još jedan put moram reći da ga zoveš“, nakon čega je ustao i krenuo prema GR, ušao mu u šank te mu se povišenim tonom, unoseći mu se u lice, rekao: „Nemoj da te još jedan put moram zvati, ovo ovdje će ti sve gorjeti“. GR se od takvog Antoniova postupanja prepao, a ona mu je motirala da izađe iz konobe kako bi se cijela situacija smirila. U tom trenutku ĐR se obratio RR govoreći mu da se ne može prema njoj tako odnositi i da mu je ona rodica, nakon čega je ĐR više puta udario šakom u glavu, nožem ga zarezao, a potom ga držao ispod vrata. Ona se prepala te je pozvala u pomoć BR, koji je u to vrijeme bio u WC-u, a kada je izišao uspio ih je razdvojiti, dok su svi gosti pobjegli. Potom je TR nestao na par minuta, da bi zatim ušao u konobu držeći u jednoj ruci plavu kantu punu goriva s otvorenim čepom, a u drugoj ruci upaljač te je vikao: „Sad ću sve ovo zapaliti, sad će sve ovo gorjeti“. Molila je Antonia da se smiri te mu je nekako uspjela uzeti kantu goriva i staviti je iza šanka, a zatim ga izvesti iz konobe. Nakon toga rekla je BR i ŽR da maknu ĐR od Antonia i da ga odvedu na hitnu, a on joj je govorio da će sve pobiti, da mora sad ići u Kažimirovu kuću pobiti njega, dijete i trudnu ženu i da će ona cijeli život biti za to odgovorna te da ih on mora ubiti jer će, ako to ne učini, oni ubiti njega. Za vrijeme cijelog događaja s kantom goriva u konobi je bio prisutan PR. Nadalje joj je nastavio prijetiti govoreći da će pobiti sve njezine bližnje, a da se njoj ništa neće dogoditi, već da će snositi za to krivnju. Napomenula je da je istu večer, nakon što je TR prijetio da će zapaliti konobu, u kafiću „Hobos“ izvadio pištolj i prijetio da će pobiti obitelj ŠR, a radi se o Kažimirovu kumu. Nadalje je navela da je 11. travnja 2015. bila na piru u hotelu „Adriatic“, gdje ju je TR cijelu večer maltretirao šaljući joj poruke. Misli da ju je tu večer zvao preko 500 puta i govorio joj da izađe ispred hotela jer će u protivnom ući u hotel i napraviti nered. Izašla je iz hotela kako ne bi došlo do neželjenih posljedica, međutim, kada je izašla, počeo je s ljubomornim ispadima govoreći da je ona s nekim muškarcem na piru, da se ljube kraj bazena te da on sve zna i sve vidi. Potom se vratila u hotel, ali joj je i dalje nastavio slati poruke i nazivati je, a nakon nekog vremena otišla je s pira. Sutradan ju je TR nazvao i rekao joj da je večer prije ispred hotela „Adriatic“ kamenom izgrebla cijeli njegov automobil i da mu je šteta 1.000,00 eura te da tu štetu mora platiti. Par dana nakon toga došao je u konobu i rekao joj: „Imaš mi danas stvoriti 1.000,00 EUR-a do 17,00 sati popodne, inače ću ti zapaliti konobu“. Rekla mu je da je pusti par dana da skupi novce jer je nemoguće toliki novac skupiti do 17,00 sati, a to mu je rekla iz straha za svoj život, život svog djeteta, druge ljude i konobu, a sve zbog njegove nasilne naravi kako je već navela. Htjela mu je dati taj novac samo da je pusti na miru jer više nije mogla psihički podnijeti takav pritisak i ucjenjivanje. Navela je da RR nije izgrebla auto, međutim, od silnog pritiska željela je samo imati mir i da je pusti nakon što mu da novac. Taj isti dan oko 15,00 sati TR je došao u kafić „Caruzo“ te joj je na mobitel pokazivao sat da joj istječe vrijeme i stalno je nazivao svake tri minute govoreći da ima još malo vremena do 17,00 sati i pitajući je je li skupila novac. Istog dana oko 16,00 sati nazvala je prijatelja ČR te mu rekla da joj hitno treba 1.000,00 eura i da je ništa ne pita te da će mu vratiti za deset dana. ČR joj je rekao da je nikad nije čuo tako uzrujanu te joj je za desetak minuta poslao novce, odnosno donijela ih je prijateljica HR u konobu. Odmah po primitku 1.000,00 eura iste je stavila Antoniu ispod pepeljare, a on joj je rekao neka zapali te novce i tu ih večer nije uzeo. Potom je novce vratila ČR. Međutim, sutradan ujutro TR ju je nazvao i rekao da ima 5 minuta, da mu na bazen donese novce jer će joj u protivnom zvati šefa i da više neće raditi. Želio je na bilo koji način postići da ona dobije otkaz, pa je iz tog razloga prijetio da će joj zvati šefa jer je RR bila namjera da GR širi laži i neistine o njoj, a sve kako bi ostala bez posla te ju je na taj način ucjenjivao. Potom je ponovno nazvala ČR i rekla mu da su joj ponovno potrebni novci, međutim, kako je on tada spavao, na motoru je došla do njegova stana te joj je ponovno dao 1.000,00 EUR-a koje mu je prethodnog dana vratila. S novcima je došla na bazen i RR predala taj novac te ga pitala kupuje li time napokon svoj mir. Navela je da je novac predala u strahu da zadrži svoj posao, budući da uzdržava maloljetno dijete, iz straha da do DR ne dođe o kakvom je manijaku riječ te, konačno, zbog straha da ne zapali konobu kako je i prijetio. Nakon što mu je predala novac, rekao joj je da će je ostaviti na miru i zarekao se da više neće dolaziti u konobu, međutim, taj mir trajao je svega dva dana. TR ju je tada ponovno počeo nazivati preko 100 puta, a kada bi došla na posao, pozivi su se nastavili na fiksni telefon. Nastavio ju je ucjenjivati i govoriti da će doći u konobu. Jednom joj je poslao sliku njezina sina kako igra biljar te joj rekao da će Centru za socijalnu skrb prijaviti da joj je dijete po noći bez nadzora. Jednom joj je poslao isječak iz novina o nekim prostitutkama te je pitao vidi li se među njima. Nadalje joj je govorio da će je uništiti, da će je, gdje god ode, njegovi ljudi pronaći, da će imati na savjesti svoju obitelj ako ode, da nikad nigdje neće raditi, da on nema što u životu izgubiti, a da ona ima. Kako je ušao u njezin Facebook profil, počeo se dopisivati sam sa sobom, odnosno u njezino je ime slao poruke s njezina Facebook profila na svoj, u kojima ona navodno priznaje da mu je ogrebla auto. Nakon podnošenja kaznene prijave protiv Antonia više nije dolazio u konobu, nije je zvao niti joj je prilazio.

12.2. Nadalje je na raspravi 7. veljače 2019. navela da od straha nije bila na miru niti u kući kada bi došla s posla. Optuženi ju je ucjenjivao da će je ocrniti pred DR te je ona od straha da on ne bi GR govorio nešto o njoj i da ne bi i dalje prijetio dala iznos od 1.000,00 eura. Međutim, on je unatoč tome došao do njezina šefa, nakon čega je ona zaista dobila otkaz, a šefa je nastavio ucjenjivati da će mu, ako je zaposli, gorjeti brod i konoba. Optuženi joj je prijetio da će joj sestra dobiti otkaz jer joj ona pomaže te joj je prijetio da će naškoditi cijelom krugu ljudi oko nje. Koga god se moglo dotaknuti u njezinoj blizini, dotaklo se.

12.3. Na pitanja zastupnice optužbe navela je da je razlog njegova ponašanja bila krajnja ucjena, da se njemu daju novci kako bi se njih ostavilo na miru, međutim da se to ne bi nikad dogodilo. Optuženom nije oštetila automobil, a misli da je tada vozio automobil marke BMW.

12.4. ČR tada nije rekla zašto joj trebaju novci, međutim, kada ju je čuo kako je uznemirena, dao joj je 1.000,00 eura, i to po 100,00 eura, kako joj je naredio optuženi. ČR je bio njezin prijatelj i znala je da ima novce jer je upravo prodao fast food. Navela je da ČR više nije živ. HR u tom trenutku nije znala zašto joj trebaju novci, već joj ih je, s obzirom na to da je pok. ČR bio bez noge, ona donijela.

12.5. Navela je da LR nije prijavio fizički napad jer se nije želio miješati u ovu situaciju. Njezina veza s optuženim trajala je najviše 30 dana, ali to ne može točno reći u dan. Nakon što je podnijela kaznenu prijavu, uznemiravanje je prestalo, međutim, do tada je imala „pakao od života“.

12.6. Optuženi je uzeo njezinu šifru za Facebook profil te je putem Facebooka slao svakakve poruke o njoj i njezinim prijateljima, da se bavi prostitucijom, da joj je GR svodnik i da provodi vrijeme na jahtama. Prijetio je i ljudima oko nje, njezinim bližnjima i prijateljima, pa su je svi počeli izbjegavati, da bi ona kasnije shvatila razlog. Također joj je prijetio da će, ako njezin prijatelj iz Austrije dođe u Biograd, biti polomljen i da ga neće biti.

12.7. Kaznenu prijavu podnijela je nakon što je optuženi napravio scenu u konobi, gdje je fizički napao LR, i kada je sve došlo do DR, jer je njezin najveći strah bio da sve to ne dođe do DR, da se čovjeka ne uznemirava te da ona ne izgubi posao. Iako je TR i prije znao dolaziti u konobu, kaznenu prijavu podnijela je nakon što je počeo u konobi raditi scene i maltretirati DR.

12.8. Otkaz je dobila negdje tijekom tog uznemiravanja, prije nego što je podnijela kaznenu prijavu, ali se ne sjeća točno kada. Prije toga je kod Dina radila četiri godine. Nakon što je kaznena prijava podnesena i situacija se smirila, vraćena je na posao.

12.9. Na pitanja branitelja optuženog navela je da se sjeća da su prijetnje počele u proljeće, početkom travnja, a zasigurno su trajale tijekom pira njezine prijateljice koji je bio 11. travnja 2015. U odnosu na kantu koju je optuženi te večeri donio u konobu navela je da je kanta bila puna i da je izuzeta kao dokaz. Nije bila baš skroz puna, ali prazna sigurno nije bila.

13. Svjedok GR u svom iskazu na raspravi 7. veljače 2019. ostao je pri svemu što je naveo prilikom ispitivanja u prethodnom postupku, a što je konstatirano na raspravnom zapisniku, nakon čega je uz suglasnost stranaka pročitan zapisnik o tom njegovu ispitivanju (l.s. 74–75).

13.1. Prilikom ispitivanja u prethodnom postupku 18. rujna 2015. naveo je da je vlasnik konobe „Barba“ koja se nalazi u Biogradu na Moru, u ulici Frankopanska 2, u kojoj je kao konobarica radila AR. Negdje u travnju 2015. TR počeo je dolaziti u konobu, pretpostavlja zato što je bio u ljubavnoj vezi s AR. U početku bi se normalno ponašao, popio bi piće i ne bi bilo nikakvih problema. Pred kraj travnja 2015., misli da je došlo do prekida ljubavne veze između Antonia i AR, te od tada počinju problemi. Krajem travnja 2015., u večernjim satima, TR je zajedno s KR, ŽR i BR, kojem se sada ne može sjetiti imena, došao u konobu. Bili su u vidno alkoholiziranom stanju te su po dolasku sjeli za zadnji stol. On je tada radio u konobi, odnosno posluživao stolove, a TR je u jednom trenutku počeo vikati, odnosno dozivati ga da dođe sjesti s njima za stol, na što mu je govorio da će doći kada završi s poslom. Međutim, TR ga je i dalje na grub način počeo vikati i dozivati ga, a potom ustao od stola, prišao mu, unio mu se u lice i rekao: „Nemoj da te još jedan put moram zvati, jer će sve ovo gorjeti“, na što mu je rekao da se smiri i da će sada doći sjesti s njima za stol. Nakon toga izdavao je račun za jedan stol, a dijelom je pratio što se događa za stolom gdje je bio TR. Za stolom je sjedio i LR, koji je RR rekao: „Što imaš protiv DR i ŠR“, nakon čega je TR ustao sa stolice te KR više puta udario šakom u glavu, a potom ga i nekakvim oštrim predmetom zarezao po obrazu. Nakon što je to vidio, prepao se te pobjegao iz konobe kako bi došao sebi, a vratio se nakon nekih 10–20 minuta. Po povratku je pokraj crkve, koja je od konobe udaljena negdje oko 20–30 metara, čuo Antonia i AR kako se svađaju, odnosno ona je plakala, a TR joj je govorio: „Ti si kriva za sve“. Potom je ušao u konobu, a njegov prijatelj PR, koji je cijelo vrijeme bio u konobi, rekao mu je da je TR, nakon što je on izašao iz konobe, otišao po kantu benzina te s njom došao ispred konobe i prijetio da će zapaliti konobu, međutim, u tome ga je uspjela spriječiti AR. Nedugo nakon tog događaja netko mu je na terasu konobe bacao nekakve petarde, mine, međutim, nije uspio vidjeti o kome se radi, ali je pretpostavljao da se radi o RR. Nakon nekoliko dana na svoj je mobitel primio poruku s pozivnog broja [broj telefona] sljedećeg sadržaja: „Gosp. GR kako možeš dopustiti da netko tko se prostituira i dila kokain radi kod tebe znaš što ti je činiti imaš brod konobu na prijatelj nije sam petarde ti nisu dica bacala ako se ista desi nasem bratu imat ces problemcinu do jaja eto sve znas fakultetski si obrazovan i valjda pametan“. Taj broj nije imao memoriran u mobitelu, ali je pretpostavljao da mu je TR poslao poruku. Upitan koji je razlog takvog ponašanja TR, naveo je da ga do tada nije niti poznavao, odnosno dok nije počeo dolaziti u njegovu konobu, a niti je tamo s njim razgovarao, već je glavni uzrok bio prekid ljubavne veze između njega i AR, budući da je od drugih saznao da je TR pričao da će ga ostaviti na miru ako AR da otkaz, a bio je siguran da ga je želio izreketariti. Zbog cijelog događaja bio je u velikom strahu za svoj život i imovinu, pio je tablete i nije mu bilo lako, budući da je po Biogradu čuo priče da je TR manijak, da ga se ne možeš riješiti, da mu je isto na slobodi ili u zatvoru, da dođe na kuću, da ide do kraja, da te ubije, zakolje i da mu je apsolutno svejedno. Posljednja dva mjeseca bio je nešto mirniji jer ga nije vidio.

13.2. Nadalje je na raspravi 7. veljače 2019. naveo da se sjeća da je krajem travnja TR bio u njegovoj konobi „Barba“ te da je bio pod utjecajem alkohola i čitavu ga večer dozivao da dođe sjesti za njegov stol i da pozove svog kuma ŠR. Za stol nije htio sjesti jer je imao posla, a ŠR nije zvao jer je već bilo kasno. Međutim, TR je i dalje na tome inzistirao te mu je počeo prijetiti nešto u stilu: „Ne dođeš li, sve će ovo gorjeti, zapalit ću sve“. Na njegovoj je faci vidio da je on to spreman i učiniti te se jako prepao.

13.3. Kada je KR, koji je sjedio za njegovim stolom, čuo da govori protiv njega, stao je u njegovu obranu govoreći mu što govori protiv njega, nakon čega ga je TR praktički iz ničega fizički napao, tako da se njemu čini da je sve bilo unaprijed isplanirano da se napravi scena. Nakon što mu je TR zaprijetio, od straha je izašao iz konobe. Ne zna što se nakon toga u konobi događalo, već zna samo ono što je čuo od PR, a to je da je TR donio kantu benzina, koja je ostala u konobi. Napomenuo je da je maltretiranje trajalo najmanje dva mjeseca, tijekom kojih je dobivao poruke s nepoznatih brojeva u kojima se od njega tražilo da AR da otkaz jer inače neće imati mira.

13.4. Na upit zastupnice optužbe naveo je da je TR otprije poznavao samo iz viđenja, još dok je bio dječak od 14 godina i viđao ga kako divlja na motorima. Međutim, njemu je to sve bilo simpatično dok nije krenuo s maltretiranjem. Smrznuo se kada mu je kum ŠR rekao da mu je TR prijetio da će ga ubiti, da je njemu isto u zatvoru ili izvan zatvora, a sve samo zato što ga je ŠR jednom prilikom poslao u pizdu materinu dok je bio pod utjecajem alkohola, a kada ga je TR zvao ga na telefon. Sve se to dogodilo tu istu večer kada je TR fizički napao KR. Bio je prisutan kada je TR napao KR i vidio je kada ga je udario zatvorenom šakom u kojoj je držao mali nožić, a misli da je KR nakon toga išao na šivanje. Neposredno nakon navedenog događaja otišao je u PP Biograd, međutim, tamo su mu savjetovali da ga ne prijavi jer bi moglo biti većih problema. Naveo je da su to ljudi pred mirovinom koji također nisu htjeli imati s njim problema, pa je nakon toga odlučio otići u [adresa] i prijaviti optuženog PU zadarskoj, Odjelu kriminalističke policije. AR mu je nešto govorila o problemima s Antoniom, a sjeća se da joj je rekao samo da Antonia makne od konobe jer ne želi da mu pravi probleme u konobi, a u protivnom da će ona dobiti otkaz. Nakon toga AR je Antonia molila da ne pravi probleme u konobi, a on ju je tada baš pojačano počeo pritiskati vezano za konobu. Također mu je jedan čovjek rekao da TR vjerojatno želi da mu plati novac kako bi prestao s maltretiranjem. U to vrijeme oko konobe su mu bacane petarde tolike snage da se činilo kao da pucaju mine. Ne može se točno sjetiti kada je AR dao otkaz, ali misli da je to bilo u lipnju. Nakon podnošenja kaznene prijave TR nije nastavio s uznemiravanjem. Sjeća se da je AR nakon otkaza tražila posao u Biogradu te je zbog njega nitko nije htio zaposliti.

13.5. Na upit branitelja naveo je da je kaznenu prijavu podnio nakon 2-3 mjeseca, da se ne može točno sjetiti.

14. Svjedok PR je na raspravi 17. travnja 2019. naveo da se, zbog proteka vremena, ne može sjetiti što se dogodilo, međutim da se kune Biblijom da je sve ono što je rekao prilikom ispitivanja 13. studenoga 2015. istina te misli da je tada sve rekao.

14.1. Na pitanja zastupnice optužbe naveo je da otprilike zna gdje se nalazi konoba „Barba“ te da je tamo „vlasnik u sjeni“. Pojasnio je da je tu konobu uzeo u najam prije 15 godina i da je još uvijek tamo u najmu, međutim, konoba je otvorena na ime DR, koji je njezin vlasnik. Non stop je tamo te tamo i radi, odnosno pomaže. Optuženog ne poznaje po imenu i prezimenu. Toga dana vidio ga je u konobi, a optuženi je i inače dolazio u konobu. Sjeća se da se neprimjereno ponašao samo taj put. Bilo je to prije četiri do pet godina. Sjeća se da je toga dana došlo društvo od četiri do pet osoba, među kojima je bio i optuženi. Jedan od njih je umro, a ostale je samo površno poznavao. Sjeli su za stol, naručili slane srdele i piće, sjedili nekih 10–15 minuta i sve je odjednom počelo frcati na sve strane. Ne zna zašto je do toga došlo niti je li netko optuženog isprovocirao. Ne može se sjetiti je li se optuženi tom prilikom obraćao FR. Sjeća se da je GR bio u konobi u svojstvu šefa te da je optuženi LR zarezao s nožem, nakon čega je GR rekao „bježimo ća“ i pobjegao, dok je on ostao. U prostoriji je bila i AR, međutim, ne zna točno kada je došla, odnosno je li čitavo vrijeme bila tamo. Optuženi je s AR razgovarao nakon događaja kada je zaprijetio da će zapaliti konobu te je u ruci držao kantu od pet litara, u čemu ga je spriječila AR i smirila. Kanta od pet litara nije bila skroz puna, ali je sigurno bila do pola napunjena. Od gostiju konobe čuo je da je optuženi tu kantu donio iz svog automobila. Nije vidio da bi u drugoj ruci držao nešto drugo, međutim, u konobi je komin u kojem je gorjela vatra na ugljen, komin je otvoren pa nije bilo potrebno puno da dođe do nesreće. GR bio je u konobi dok nije krenulo naguravanje i dok se nisu počele razbacivati stolice i stolovi te je, kada je vidio krv, odnosno da je krv šikljala na sve strane, rekao „bježmo ća“ i pobjegao. Naveo je da se u takvoj situaciji normalno bojati, međutim, on se osobno nije bojao, dok pretpostavlja da se GR bojao. Misli da je kanta bila otvorena. Tu je kantu sakrio i dao prijatelju koji ju je koristio na način da je s tim gorivom palio motornu pilu i potrošio ga. Oštećena mu nikada nije pričala o svom odnosu s optuženim, međutim, sam je primijetio da se poznaju. Nije primijetio da bi se optuženi njoj obraćao na neprimjeren način. Da se poznaju zaključio je kroz razgovor, međutim, ništa posebno nije primijetio, a razgovor među njima tekao je normalno.

14.2. Na pitanja opunomoćenika oštećene naveo je da su toga dana svi bili ustrašeni, pa tako i oštećena, osim njega. Sjeća se da je oštećena optuženom otela kantu iz ruke i govorila „nemoj, nemoj“, pa je tako ona zapravo spriječila da se dogodi kakvo zlo. Nakon toga zajedno su pošli dalje prema crkvi, a gdje su dalje završili, ne zna i ne može se sjetiti. Sjeća se samo da je otimanjem kante „predstava bila završena“. Ne sjeća se je li se oštećena nakon toga vratila u konobu, dok je on ostao u konobi. Bilo je još ljudi, koje nije poznavao, a oni su uglavnom nakon događaja izašli vani. Ne zna je li oštećenoj nakon toga prestao radni odnos, odnosno je li dobila otkaz, jer ne vodi papire i nije upoznat s prijavama i odjavama, ali AR danas radi u konobi. Misli da optuženi nakon navedenog događaja nije dolazio u konobu.

14.3. Na pitanja branitelja optuženog naveo je da je svaki dan u konobi više od deset sati, ali da, normalno, nije tamo 24 sata. Na pitanje je li optuženi nekada bio u konobi dok njega nije bilo odgovorio je: „To je glupo pitanje, kako ja mogu znati da li je optuženik tamo kada ja nisam tamo.“ Naveo je i da u konobi vatra na ognjištu uvijek gori, i to „366,5 dana u godini“.

14.4. Nakon što mu je predočen i pročitan iskaz koji je dao u prethodnom postupku 13. studenoga 2015., svjedok je izjavio da u cijelosti ostaje kod dane izjave te ponovio da u cijelosti stoji iza svake riječi koju je rekao tijekom tog ispitivanja.

14.5. Prilikom ispitivanja u Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru 13. studenoga 2015. naveo je da DR osobno poznaje negdje oko pet do šest godina, dok TR ne poznaje, već ga je počeo primjećivati da dolazi u konobu „Barba“ negdje mjesec dana prije događaja koji se dogodio u konobi, vezano za napad TR na jednog gosta i prijetnju da će zapaliti navedenu konobu. Krajem travnja 2015. nalazio se u konobi „Barba“, točnije stajao je naslonjen na šank, kada su u konobu ušli TR, LR, ŽR i BR. Sjeli su za stol koji mu je bio iza leđa, udaljen nekih pet metara. S obzirom na njihovo ponašanje pretpostavljao je da su već došli u alkoholiziranom stanju, a u konobi su nastavili jesti i piti. Tu večer kao konobarica je radila AR. U jednom trenutku čuo je kako je TR počeo gurati stolove te se okrenuo prema stolu za kojim su prethodno sjedili i vidio da je TRN dva do tri puta udario šakom u glavu, a potom ga i nožem zarezao preko čela. Sjeća se da je za to vrijeme BR bio u WC-u. TR potom je FR rekao da će zapaliti konobu, da će sve ovo gorjeti i da AR mora dati otkaz, nakon čega je GR pobjegao iz konobe, a TR je potom također izašao. U to vrijeme BR je otišao po svoj auto kako bi KR odveo na Hitnu, a on je neku krpu namočio rakijom kako bi je stavio KR na čelo. Nakon što je BR odveo KR, ispred konobe došao je TR držeći u ruci kantu benzina od pet litara bez čepa. Ta kanta bila je skoro pa puna benzina. TR je ispred konobe vikao da će sve ovo zapaliti i da će sve ovo gorjeti. Potom je AR skočila na TR kako bi ga spriječila da zapali konobu, nakon čega je netko od njih dvoje stavio kantu na prag konobe. Zbog proteka vremena nije se mogao točno sjetiti tko je tu kantu stavio na prag, međutim, sjećao se da je potom AR odvela Antonia kod crkve da se smiri. Nakon što su oni otišli, kantu s benzinom sakrio je u dvor konobe te ju je sutradan dao jednom prijatelju. Ovaj događaj prenio je FR.

14.6. Na primjedbu branitelja na raspravi 17. travnja 2019. da je iz pročitanog iskaza evidentno da je ispitivač unosio svoje riječi, između ostalog jer je svjedok na raspravi naveo da optuženog ne poznaje po imenu i prezimenu, dok ga u ranijem iskazu oslovljava imenom i prezimenom, svjedok je sarkastično izjavio: „Moguće.“ 15. Svjedokinja HR navela je da joj je poznato zbog kojeg je događaja pozvana kao svjedokinja. Pokojni ČR, zvani D, ostavio joj je 3.000,00 eura na čuvanje kako ih ne bi potrošio. Jednom prilikom nazvao ju je i rekao joj da od tih 3.000,00 eura izdvoji 1.000,00 eura i donese mu ih u konobu „Barba“, u kojoj je radila AR. Tih 1.000,00 eura odnijela je ČR u konobu „Barba“, nakon čega je otišla kući. U konobi je bila AR, koja je tamo radila, ali svjedokinja s njom tom prilikom nije razgovarala. ČR joj je rekao da AR mora platiti RR tih 1.000,00 eura jer mu je „auto istrugala“. Navela je da je isto ponovila u još dva navrata, kada je ČR ponovno odnijela po 1.000,00 eura, također u konobu „Barba“. Sve se to dogodilo u kratkom vremenskom razdoblju, ali ne može reći je li i u ta druga dva navrata novac bio za AR jer nije pitala, a zbog proteka vremena više nije sigurna, dok je za prvi put sigurna. Sva tri puta novac je predala ČR, a AR ga ni u jednom trenutku nije predala na ruke. Navela je i da joj se jednom prilikom AR požalila da je TR napada jer mu je istrugala automobil te da je to sve što o tome zna. AR je prijateljica njezine sestre, a njih dvije su poznanice, dok je s Antoniom prvi put razgovarala toga dana na sudskom hodniku, a inače su na „bok-bok“. Misli da je ČR, kada mu je donosila novac, bio bez noge i na štakama, ali se zbog proteka vremena toga ne može sa sigurnošću sjetiti.

15.1. Na pitanje opunomoćenika oštećene svjedokinja je pojasnila da joj je AR rekla da je optuženi napada (odnosno optužuje) da mu je ona „istrugala“ automobil ispred hotela „Kornati“ u Biogradu, na nekom piru, pri čemu se više ne može sjetiti je li, prema navodima oštećene, ona bila na tom piru ili je na piru bio okrivljenik. Navela je da ne zna je li istina da bi AR optuženiku „istrugala“ auto, već samo da je njoj AR rekla da je optuženik napada odnosno optužuje da mu je auto istrugala.

15.2. Na pitanje branitelja svjedokinja je navela da joj D, odnosno ČR, nakon toga više nije davao novac na čuvanje. Također je navela da je prije rasprave razgovarala s optuženikom ispred sudnice te joj je on rekao da se događaj zbio 2015., dok se ona ne može sjetiti kada je bio taj događaj.

15.3. Na pitanje optuženog svjedokinja je navela da joj je ČR, kada mu je prvi put donijela novac, rekao da mu taj novac donese jer optuženi napada AR da mu je istrugala automobil pa mu zato treba novac. Navela je da je ČR taj novac vjerojatno dao AR, naglasivši da to pretpostavlja, te da je on bio dobar čovjek koji bi svima pomogao.

16. Svjedokinja obrane CR, daljnja rođakinja optuženika, navela je na raspravi 17. ožujka 2025. da je prije nekih desetak godina bila u kafiću „ P“ zajedno s optuženim, gdje su pili piće, kada je do njih došla AR te je počela govoriti optuženom da je vara, da ne zna s kime ima posla, derala se i govorila svakakve druge stvari. U jednom trenutku potrčala je prema njegovu automobilu marke BMW te je, koliko se sjeća, išarala cijelu lijevu stranu vozila, a čini joj se i haubu, napominje da je prošlo dosta vremena, te da je to vidjela kroz prozor kafića. Ne zna čime je AR išarala vozilo, ali pretpostavlja da se radilo o ključu, a po vozilu su bile crte. Potom su ona i optuženi izašli iz kafića, došli do vozila i vidjeli da je vozilo išarano. S njima je u kafiću sjedila i njezina prijateljica ĆR, koja je, sve to također vidjela.

16.1. Na pitanje zastupnice optužbe navela je da ne zna kolika je šteta nastala na vozilu niti je optuženog o tome pitala. Jednom prilikom srela je AR, koja joj je rekla da mu nikada neće naknaditi štetu zbog svega što je on napravio, misleći na to što ju je varao, te da će mu zagorčati život. Pojasnila je da je, kada je govorila da je vozilo bilo išarano, mislila da je bilo izgrebeno nekakvim oštrim predmetom, a pretpostavila je da se radilo o ključu jer se ključem najčešće grebe automobil. AR susrela je dva do tri puta te ju je svaki put pitala hoće li optuženom naknaditi štetu, odnosno je li šteta sanirana, a ona bi joj odgovorila kako je prethodno navela.

16.2. Nadalje na posebno pitanje branitelja svedokinja je navela da su AR i optuženi bili u intimnom, točnije povremenom intimnom odnosu. AR je i nju napadala, odnosno sumnjičila da je optuženi vara s njom. Te prigode u kafiću „Tonći“ AR je prijetila optuženom da će mu se osvetiti zbog toga što je vara, da ne zna s kime ima posla i da će mu zagorčati život, uglavnom sve vezano uz tu navodnu prijevaru, pri čemu je svjedokinja navela da oni, koliko je njoj poznato, nisu bili u vezi. AR nikada joj ništa nije govorila u vezi s traženjem novca od nje, već joj je samo rekla da optuženom neće naknaditi štetu koja mu je nastala na vozilu.

16.3. Na pitanje zastupnice optužbe navela je da joj je AR u dva do tri navrata, u roku od dva do tri mjeseca od samog incidenta, rekla da neće nadoknaditi štetu. Prije nekih šest do sedam godina pitala je optuženog je li mu AR ikada nadoknadila štetu, na što joj je odgovorio da nije. S AR je u poznaničkim odnosima, kao i danas s optuženim, iako su ona i optuženi ranije bili bliski prijatelji.

17. Svjedokinja ĆR, koju je sud ispitao po službenoj dužnosti, navela je da joj nije poznato zbog čega je pozvana kao svjedokinja. Optuženog poznaje iz viđenja, a CR njezina je prijateljica i kuma njezinu djetetu. Ne sjeća se da bi prije nekih desetak godina vidjela AR u situaciji u kojoj je oštetila ili uništila neko vozilo niti se sjeća da bi joj optuženi rekao da mu je vozilo oštećeno. U vezi s oštećenjem vozila nikada nije davala nikakvu izjavu policiji. Navela je da optuženog poznaje jer ih je jednom prilikom upoznala CR, ali nisu u kontaktu niti u prijateljskim odnosima, već se pozdrave kada se sretnu. U istim je odnosima i s AR, koju poznaje samo iz viđenja, još od osnovne škole, te se znaju na „bok-bok“. Nije joj poznato u kakvim su odnosima bili AR i optuženi.

18. Svjedok obrane IR naveo je da mu je poznato zbog kojeg je događaja pozvan kao svjedok te da se radi o događaju od prije deset do jedanaest godina. Uvodno je istaknuo da je oštećena AR bila u intimnoj vezi s optuženim, ali paralelno i s njim, zbog čega ju je optuženi u konačnici ostavio, dok je i njegova veza s oštećenom prestala nakon proteka tri do pet mjeseci od prekida njihove veze. Naveo je da mu je poznato da je oštećena opsjedala optuženog i da mu je oštetila automobil, što osobno nije vidio, već mu je to, prema njegovu iskazu, osobno rekla oštećena.

18.1. Nadalje je naveo da ima saznanja da je optuženi od oštećene tražio da mu plati štetu. Tome nije osobno nazočio, ali je vidio poruku koju je optuženi poslao oštećenoj na mobitel, a u kojoj je pisalo: „Rekla si da ćeš platiti tu štetu na autu, da li misliš to platiti“, odnosno nešto u tom smislu, pri čemu se nije mogao sjetiti točnih riječi poruke.

18.2. Naveo je da je oštećena u to vrijeme znala posuđivati novac te da ga je posuđivala od jednog čovjeka bez noge i jedne svoje prijateljice, a taj su novac on i oštećena zajednički trošili. Kada ju je pitao tko će taj novac vratiti, odgovorila mu je da će ga vratiti TR, odnosno optuženi. Prema njegovu iskazu, oštećena mu je rekla da će prijaviti optuženog da od nje traži taj novac pa će ona dobiti odštetu. Nadalje je naveo da je u vrijeme intimne veze s oštećenom bio oženjen te da je nakon prekida njihove veze imao stanovitih problema jer ga je oštećena nazivala telefonom i govorila da će mu doći kući i sve reći njegovoj supruzi, na što joj je rekao da to i učini, ali do toga nije došlo. Naveo je i da je osobno bio nazočan telefonskom razgovoru oštećene s muškom osobom, za koju misli da je bio njezin prijatelj, večer prije nego što je optuženi pretučen. Čuo je da je oštećena toj osobi rekla: „Oćete li doći i riješiti ovo s Antoniom ili nećete?“, a iz odgovora je zaključio da je dobila potvrdan odgovor, nakon čega mu je rekla da će TR „dobiti svoje“. Potom je čuo da je optuženi doista napadnut, odnosno da su ga četvorica ili petorica dočekala na rivi i napala, a oštećena mu je rekla da je TR „dobio svoje“.

18.3. Na pitanje zastupnika optužbe svjedok je naveo da o svemu o čemu je toga dana iskazivao do tada nije razgovarao s optuženim, ali je razgovarao s njihovim zajedničkim prijateljem VR pa je moguće da je on nešto prenio optuženom. Naveo je da se, kada je vidio tešku obiteljsku situaciju optuženog, a isto tako znajući da optuženi nije kriv, osobno preko njihova zajedničkog prijatelja VR ponudio svjedočiti u ovom kaznenom postupku. VR rekao mu je da je optuženog prijavila AR.

18.4. Na raspravnom zapisniku od 24. studenoga 2025. konstatirano je da je svjedok IR pristupio na navedenu raspravu, iako na istu nije bio uredno pozvan, nakon čega je naveo da ga je o raspravi obavijestio zajednički prijatelj VR.

19. Iz pisanog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka psihijatra Darka Labura, dr. med., specijalista psihijatra, subspecijalista forenzičke psihijatrije, te njegova usmenog nalaza i mišljenja danog na raspravi, na kojem je ostao kod pisanog nalaza i mišljenja, proizlazi da je optuženi tempore criminis bio smanjeno ubrojiv, ali ne bitno. Vještak je zaključio da je kod optuženog u vrijeme počinjenja djela postojao PTSP, koji je predstavljao otežavajući čimbenik u njegovu psihološkom funkcioniranju i kontroli reakcija, ali nije bio uzrok inkriminiranog ponašanja, dok je isključio da bi tempore criminis kod optuženog postojale naknadno dijagnosticirane trajne promjene osobnosti nakon katastrofalnih doživljaja (F62.0), nespecificirana neorganska psihoza (F29) i somatoformna autonomna disfunkcija (F45.3). U odnosu na moguću alkoholiziranost optuženog naveo je da, zbog nemogućnosti utvrđivanja njezina intenziteta, njezin utjecaj na stupanj ubrojivosti nije bilo moguće pouzdano utvrditi.

20. Iz potvrde o privremenom oduzimanju predmeta, serijskog broja [serijski broj], proizlazi da je od DR oduzeta jedna plastična kanta zapremnine pet litara, plave boje, s istom količinom motornog benzina.

21. Iz zapisnika o zaprimanju kaznene prijave PU zadarske, PP Biograd od 15. svibnja 2015. proizlazi da je navedenog dana u 9,30 sati pristupio TR, koji je prijavio AR zbog kaznenog djela oštećenja tuđe stvari.

22. Nadalje, iz rješenja Općinskog državnog odvjetništva u Zadru, broj KP-DO- 165/2025 od 5. svibnja 2025., proizlazi da je na temelju članka 206. stavka 1. točke 2. ZKP/08 odbačena kaznena prijava TR protiv osumnjičene AR zbog kaznenog djela protiv imovine – oštećenja tuđe stvari iz članka 235. stavka 1. KZ/11 (zbog nastupa zastare kaznenog progona).

23. Iz izvadaka iz kaznene i prekršajne evidencije proizlazi da je optuženi prekršajno osuđivan zbog prekršaja iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama, dok je kazneno osuđivan zbog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama na kaznu zatvora u trajanju od šest godina te zbog dva kaznena djela prijetnje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, uz primjenu uvjetne osude s rokom provjeravanja od tri godine.

24. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, te ocjene svakog dokaza pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima, sud smatra da nije dokazano da je optuženik počinio kazneno djelo protupravne naplate iz članka 323. stavka 1. KZ/11, za koje se tereti izmijenjenom optužnicom.

25. Kazneno djelo protupravne naplate iz članka 323. stavka 1. KZ/11 čini onaj tko od drugog silom ili ozbiljnom prijetnjom naplati tražbinu koju ovaj duguje njemu ili drugoj osobi. Za ostvarenje bića ovog kaznenog djela potrebno je, dakle, postojanje zakonite tražbine (u građansko-pravnom smislu) koju počinitelj naplaćuje primjenom sile ili ozbiljne prijetnje, pri čemu se protupravnost njegova postupanja ogleda u načinu naplate postojeće tražbine, odnosno u uporabi nedopuštenih sredstava radi njezina ostvarenja. U subjektivnom smislu riječ je o dolusnom kaznenom djelu.

26. Upravo se prema postojanju tražbine kazneno djelo protupravne naplate razlikuje od kaznenog djela iznude. Kod protupravne naplate počinitelj silom ili ozbiljnom prijetnjom nastoji naplatiti postojeću tražbinu na koju ima pravo, dok kod kaznenog djela iznude tražbina ne postoji, već počinitelj s ciljem da sebi ili drugome pribavi protupravnu imovinsku korist silom ili ozbiljnom prijetnjom prisiljava drugoga da što učini, ne učini ili trpi na štetu svoje ili tuđe imovine.

27. Prvenstveno valja navesti da je sud nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka psihijatra prihvatio kao vjerodostojan dokaz, budući da je dan jasno, određeno i argumentirano, u skladu s pravilima struke, znanosti i iskustva. Jednako tako, sud je kao vjerodostojne prihvatio i izvedene materijalne dokaze, jer nema niti jedne okolnosti koja bi dovodila u pitanje njihovu vjerodostojnost.

28. Sud je iskaz svjedokinje oštećene AR prihvatio kao vjerodostojan u odnosu na odlučne činjenice o kojima je iskazivala, jer je o njima iskazivala sigurno, određeno i dosljedno, a njezin je iskaz u nizu bitnih okolnosti potvrđen iskazima drugih svjedoka i materijalnim dokazima. Nadalje, sud je prihvatio i iskaze svjedoka DR, PR i HR budući da su jasni, uvjerljivi te se međusobno nadopunjavaju, dok nije našao razloga posumnjati u vjerodostojnost iskaza svjedokinje ĆR.

28.1. Oštećena je u prethodnom postupku, ali i na raspravi, detaljno opisivala ponašanje optuženog nakon prekida njihove veze, do kojeg je, prema njezinu iskazu, došlo oko dva mjeseca prije inkriminiranog događaja. Tako je navela da su nakon prekida veze za nju započeli problemi, da ju je optuženi počeo uhoditi, dolaziti joj na posao i učestalo je nazivati na mobitel te širiti neistine da se bavi dilanjem droge i prostitucijom na jahtama i da njezin poslodavac GR stoji iza toga. Govorio joj je i da će doći u konobu u kojoj radi i zapaliti je, da ona više nigdje neće raditi te da će svoj život posvetiti tome da je uništi.

28.2. Nadalje, oštećena je opisala da je 11. travnja 2015. bila na piru u hotelu „Adriatic“, tijekom kojeg joj je optuženi cijelu večer slao poruke i učestalo je nazivao, zahtijevajući da iziđe ispred hotela i govoreći joj da će, ako to ne učini, ući u hotel i napraviti nered. Kako bi izbjegla neželjene posljedice, oštećena je izišla iz hotela, nakon čega je optuženi prema njoj imao ljubomorne ispade. Sutradan ju je nazvao i rekao joj da mu je prethodne večeri ispred hotela kamenom izgrebala cijeli njegov automobil, da mu je nastala šteta u iznosu od 1.000,00 eura te da tu štetu mora platiti.

28.3. Nekoliko dana poslije došao je u konobu u kojoj je radila i rekao joj da mu toga dana mora stvoriti 1.000,00 eura, inače će zapaliti konobu u kojoj radila, te joj je istog dana u kafiću „ N“ pokazivao na sat na mobitelu, aludirajući da joj istječe vrijeme, te ju je učestalo nazivao i pitao je li novac skupila.

28.4. Oštećena je potom od ČR posudila 1.000,00 eura, koje je u konobu donijela HR. Nakon što je pribavila novac, optuženi ga toga dana nije uzeo, već joj je rekao da ga zapali, pa je novac vratila (sada pok.) ČR. Sljedećeg dana optuženi je svoj zahtjev ponovio, govoreći joj da ima pet minuta da mu na „bazen“ donese novac jer će u protivnom zvati njenog šefa i da više neće raditi, pri čemu je oštećena opisala kako je optuženik htio postići da ona dobije otkaz, pa da je iz toga razloga prijetio da će joj zvati šefa jer mu je bila namjera da širi laži i neistine o njoj kako bi ostala bez posla i na taj način je ucjenjivao, a samohrana je majka. Potom je ponovno od Nedjeljka Fabijana posudila 1.000,00 eura, po koje je otišla do njegova stana, nakon čega je taj novac predala optuženom. Da prijetnje optuženog usmjerene prema njezinu zaposlenju nisu bile bez osnove, proizlazi i iz iskaza svjedoka DR, njezina tadašnjeg poslodavca, koji je potvrdio da je primao poruke kojima se od njega tražilo da oštećenoj dade otkaz jer u protivnom neće imati mira. Oštećena je u konačnici i dobila otkaz, pri čemu sud samu činjenicu njezina otkaza ne dovodi u neposrednu uzročnu vezu s postupanjem optuženog, već iskaz DR u tom dijelu cijeni kao potvrdu njezinih navoda o pritiscima usmjerenim upravo na gubitak njezina zaposlenja.

28.5. Oštećena je detaljno opisala i strah koji je zbog takvog ponašanja optuženog osjećala, navodeći da mu je željela dati traženi novac samo kako bi je ostavio na miru jer više nije mogla psihički podnijeti njegov pritisak i ucjenjivanje. Pritom je izričito navela da optuženom nije oštetila automobil, ali da je uslijed pritiska kojem je bila izložena željela samo imati mir i da je optuženi ostavi na miru nakon što mu preda traženi novac. Njezino poricanje oštećenja pritom je u skladu s cjelinom njezina iskaza, prema kojem je razlog zbog kojeg je pristala pribaviti i predati traženi novac bio strah od optuženog i kako bi prestali njegovi pritisci i prijetnje.

28.6. Iskaz oštećene o pribavljanju prvog iznosa od 1.000,00 eura nalazi potvrdu u iskazu svjedokinje HR, koji je sud prihvatio kao vjerodostojan. Svjedokinja je navela da joj je pokojni ČR, zvani D, ostavio 3.000,00 eura na čuvanje te da ju je jednom prilikom nazvao i rekao joj da od tog novca izdvoji 1.000,00 eura i donese mu ih u konobu „Barba“, što je ona i učinila, pri čemu je u konobi bila i AR. Navela je i da joj je ČR rekao da AR mora platiti RR 1.000,00 eura jer mu je „auto istrugala“, a dodatno je navela i da joj je AR pojasnila da ju optuženi napada, odnosno optužuje da mu je auto „istrugala“. Time njezin iskaz u bitnome potvrđuje iskaz oštećene o pribavljanju prvog iznosa od 1.000,00 eura upravo u vezi sa zahtjevom optuženog za isplatu tog iznosa zbog navodnog oštećenja vozila.

28.7. Točno je da je HR navela kako je ČR i u još dva navrata donosila po 1.000,00 eura, međutim nije znala jesu li i ti iznosi bili namijenjeni oštećenoj niti je to tvrdila, pa sud iz tog dijela njezina iskaza nije izvodio nikakve zaključke o odlučnim okolnostima u ovoj pravnoj stvari.

28.8. Oštećena je i na raspravi 7. veljače 2019. dosljedno opisivala strah i pritisak kojem je bila izložena, navodeći da nije imala mira ni kod kuće ni kada bi došla na posao, a na izričito pitanje ponovno je navela da optuženom nije oštetila automobil. Opisala je i ponašanje optuženog koje je uslijedilo krajem travnja 2015. u konobi „Barba“, kada je, prema njezinu iskazu, došao u konobu, vikao da će sve zapaliti i da će sve gorjeti te donio kantu s gorivom, koju mu je uspjela uzeti i skloniti.

28.9. Premda taj događaj nije predmet inkriminacije naveden u točki 1), sud ga cijeni značajnim za ocjenu vjerodostojnosti iskaza oštećene, posebice njezinih navoda o ponašanju optuženog i razlozima zbog kojih je njegove prijetnje doživljavala ozbiljno. Naime, njezin iskaz i o događaju u konobi „Barba“ u bitnim je okolnostima podudaran s iskazima DR i PR. GR opisao je prijetnje optuženog da će sve gorjeti i da će sve zapaliti, kao i njegovo nasilno ponašanje u konobi, dok je PR također opisao prijetnje paljenjem i događaj s kantom goriva. Njihovi iskazi u tim se dijelovima međusobno nadopunjuju i podudaraju s opisom koji je dala oštećena u vezo tog događaja.

28.10. Osim toga, navodi oštećene o događaju s kantom goriva nalaze potvrdu i u materijalnom dokazu, budući da iz potvrde o privremenom oduzimanju predmeta proizlazi da je od DR oduzeta plastična kanta zapremine pet litara, plave boje, s motornim benzinom. Stoga opis oštećene o ponašanju optuženog i prijetnjama paljenjem nije ostao samo na razini njezina iskaza, već je u konkretnim okolnostima potvrđen iskazima osoba koje su pojedinim događajima neposredno nazočile, a dijelom i materijalnim dokazom. Sve navedeno sud cijeni osobito značajnim za ocjenu ukupne vjerodostojnosti njezina iskaza.

29. Nadalje, sud nije prihvatio iskaz svjedokinje CR, daljnje rođakinje optuženika, u dijelu u kojem je navela da je osobno vidjela oštećenu kako je dotrčala prema vozilu optuženog ispred kafića „Tonći“ te je, koliko se sjeća, išarala cijelu lijevu stranu vozila, a čini joj se i haubu. Naime, CR izričito je navela da je tom događaju nazočila i njezina prijateljica ĆR te da je i ona sve vidjela. Upravo radi provjere tih navoda sud je po službenoj dužnosti ispitao ĆR. Međutim, ĆR nije potvrdila njezin iskaz, već je navela da se ne sjeća da bi ikada vidjela AR u situaciji u kojoj oštećuje ili uništava vozilo, niti da bi joj optuženi rekao da mu je vozilo bilo oštećeno. Sud je imao u vidu znatan protek vremena od predmetnog događaja. Međutim, prema opisu CR, nije riječ o uobičajenom ili svakodnevnom događaju, već o situaciji u kojoj bi AR, nakon verbalnog sukoba s optuženim, pred očima svjedokinja potrčala prema njegovu automobilu i oštrim predmetom izgrebala njegovu lijevu stranu, a moguće i poklopac motora. Riječ je o događaju koji je po svojoj naravi dovoljno neuobičajen i upečatljiv da bi bilo životno očekivano da ga se osoba koja mu je neposredno svjedočila barem u osnovnim crtama sjeća. Stoga sud njezin iskaz, ocijenjen u vezi s ostalim provedenim dokazima, nije prihvatio kao vjerodostojan dokaz da je upravo AR oštetila vozilo optuženog. Iz istih razloga sud nije prihvatio ni njezine navode da joj je oštećena nakon predmetnog događaja u više navrata govorila da optuženom neće naknaditi štetu na vozilu. Ti se navodi neposredno nadovezuju na njezin opis samog oštećenja vozila, koji sud nije prihvatio kao vjerodostojan, a ujedno su u izravnoj suprotnosti s iskazom oštećene koja je tijekom postupka izričito negirala da je vozilo optuženog oštetila.

29.1. Sud nije prihvatio iskaz svjedoka NR u dijelu koji se odnosi na navodno oštećenje vozila optuženog. Naime, iako o navedenom događaju, kao ni o drugim događajima o kojima je iskazivao, nema neposrednih saznanja, svjedok je o njima iznosio kategoričke tvrdnje, pa tako i da je oštećena optuženom „namjestila“ ovaj postupak. Pritom iz njegova iskaza proizlazi izrazito negativan stav prema oštećenoj, dok je sam naveo da se ponudio svjedočiti jer je znao da optuženi nije kriv.

30. Konačno, sud nije prihvatio obranu optuženog jer je suprotna rezultatima provedenog dokaznog postupka, a osobito iskazu oštećene AR, koji je sud prihvatio kao vjerodostojan. Na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da je optuženi nakon prekida ljubavne veze s oštećenom istu počeo uhoditi, učestalo joj dolaziti na posao i nazivati je na mobitel, govoriti da će zapaliti konobu u kojoj radi, da će njenom šefu reći da se bavi dilanjem droge i prostitucijom, zbog čega će ostati bez posla, kao i da će svoj život posvetiti tome da je uništi. Nadalje, utvrđeno je da je od oštećene točno neutvrđenog dana u travnju zatražio da mu do kraja toga dana pribavi 1.000,00 eura za štetu koju mu je kamenom prouzročila 10. travnja na automobilu ispred hotela „Adriatic“, iako je znao da to nije istina, prijeteći joj da će u protivnom zapaliti konobu u kojoj je bila zaposlena, zbog čega je oštećena, postupajući u strahu, a znajući da se radi o osobi koja je već služila zatvorsku kaznu, što potvrđuju podaci iz kaznene evidencije, od ČR posudila 1.000,00 eura i istog dana taj novac donijela u konobu „Barba“. Nakon što optuženi taj novac nije uzeo i oštećena ga je vratila ČR, optuženi ju je idućeg dana ponovno nazvao i rekao joj da ima pet minuta da mu donese 1.000,00 eura jer će u protivnom nazvati njezina poslodavca i da više neće raditi, uslijed čega je oštećena, strahujući za svoje zaposlenje jer je samohrana majka i da optuženi ne ostvari ranije upućene prijetnje, ponovno pozajmila 1.000,00 eura od ČR te taj iznos predala optuženom, koji ga je uzeo i zadržao za sebe.

31. Međutim, navedena utvrđenja nisu dostatna za zaključak da je optuženi ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela protupravne naplate iz članka 323. stavka 1. KZ/11. Za ostvarenje bića tog kaznenog djela potrebno je utvrditi i postojanje zakonite tražbine optuženog prema oštećenoj u građanskopravnom smislu.

32. U konkretnom slučaju postojanje takve tražbine nije dokazano. Oštećena je tijekom cijelog postupka izričito negirala da je oštetila vozilo optuženog, dok dokazi suprotnog sadržaja (dokazi obrane), iz prethodno iznesenih razloga, nisu pružili pouzdanu osnovu za zaključak da je upravo ona prouzročila štetu na njegovu vozilu. Iskaz CR sud nije prihvatio kao vjerodostojan, dok IR o samom oštećenju vozila nema neposrednih saznanja, pri čemu je CR iskazivala o događaju od prije desetak godina ispred kafića „Tonći“.

33. Osim toga, nije objektivno dokumentirano ni samo oštećenje vozila na kojem se, prema izmijenjenoj optužnici, temelji navodna tražbina optuženika, kao ni visina navodno nastale štete. U spisu nema fotografija oštećenja vozila, računa za popravak, procjene visine štete niti drugog materijalnog dokaza kojim bi bili objektivno dokumentirani nastanak i visina štete na vozilu optuženog.

34. Pri tome sud uočava i da se u činjeničnom opisu izmijenjene optužnice navodi da je riječ o šteti koju je oštećena navodno kamenom prouzročila 10. travnja 2015. na automobilu ispred hotela „Adriatic“, dok je CR iskazivala o događaju ispred kafića „Tonći“, dakle događaj koji se prema mjestu ne podudara s događajem na kojem tužitelj temelji postojanje tražbine optuženika. Sama činjenica da je optuženi protiv oštećene podnio kaznenu prijavu zbog oštećenja tuđe stvari ne dokazuje istinitost navoda sadržanih u toj prijavi, pa time ni postojanje predmetne tražbine. Budući da je prijava odbačena zbog nastupa zastare kaznenog progona, o osnovanosti navoda sadržanih u njoj nije meritorno odlučeno.

35. Stoga je sud, na temelju članka 453. točke 3. ZKP/08, optuženog oslobodio optužbe jer nije dokazano postojanje zakonite tražbine optuženog prema oštećenoj, kao jednog od objektivnih obilježja kaznenog djela protupravne naplate iz članka 323. stavka 1. KZ/11.

36. Utvrđene činjenice mogle bi upućivati na obilježja kaznenog djela iznude. No, kako kazneno djelo iznude za zaštitni objekt ima imovinu, dok je kod kaznenog djela protupravne naplate zaštitni objekt javni red, sud nije ovlašten izmijeniti pravnu kvalifikaciju optuženog djela i optuženog proglasiti krivim za kazneno djelo iznude, jer bi time prekoračio optužbu.

37. Budući da je optuženi oslobođen optužbe, sud je na temelju članka 158. stavka 3. ZKP/08 oštećenu AR s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom uputio u parnični postupak.

38. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08 određeno je da troškovi ovog kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP/08, nužni izdaci optuženika te nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

Zadar, 7. travnja 2026.

Sudac

Silvana Brala

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud kao drugostupanjski sud. Oštećenik može pobijati presudu zbog odluke suda o njegovim troškovima kaznenog postupka i odluke o imovinskopravnom zahtjevu.

DNA:

1. ODO Zadar na broj: K-DO-534/2015

2. Oštećena AR

3. Opunomoćenik oštećene Lovre Vitlov, odvjetnik u Zadru

4. Optuženi TR

5. Branitelj optuženika Boris Radman, odvjetnik u Zadru