Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž R-133/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Ljudevita Zoričića, kao predsjednika vijeća, suca izvjestitelja Gorana Stošića i Ane Jeleč Pecirep, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Marini Burić, odvjetnici iz Osijeka, protiv tuženika udruga Škola nogometa NK Osijek, Josipa Jurja Strossmayera 126B, Osijek, OIB:91189320499, zastupan po zakonskoj zastupnici-predsjednici LK iz [adresa], te po punomoćniku Filipu Glavašu, odvjetniku iz Odvjetničkog ureda Glavaš, Osijek, radi utvrđenja nezakonitosti odluke o otkazu ugovora o radu, raskida ugovora i naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku br. Pr-65/2024-11 od 3. listopada 2025. godine, u sjednici održanoj dana 7. travnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku br. Pr-65/2024-11 od 3. listopada 2025. godine.

II. Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi tužitelja i tuženika za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„ I. Utvrđuje se nedopuštenom i nezakonitom Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 23. svibnja 2024. godine kojom tuženik otkazuje tužitelju Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 1. srpnja 2023. godine.

II. Sudski se raskida Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 1. 02. 2021. godine sa danom 24. 05. 2024. godine.

III. Nalaže se tuženiku UDRUGA ŠKOLA NOGOMETA NK OSIJEK, OIB: 91189320499, na ime naknade štete isplatiti tužitelju ŽK, OIB: [osobni identifikacijski broj] novčani iznos u visini tri bruto plaće koje je tužitelj ostvario kod tuženika zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe do isplate, u visini stope koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku 15 dana

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi prouzročene troškove postupka, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate, u visini stope koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

1.1.Odbijen je kao neosnovan eventualni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: „I. Nalaže se tuženiku UDRUGA ŠKOLA NOGOMETA NK OSIJEK, OIB: 91189320499, na ime otpremnine isplatiti tužitelju ŽK, OIB: [osobni identifikacijski broj] novčani iznos u visini tri prosječne mjesečne bruto plaće koje je tuženik ostvario u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe do isplate, u visini stope koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi prouzročene troškove postupka, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate, u visini stope koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku 15 dana.“

1.2.U toč. III izreke je suđeno: „Nalaže se tužitelju ŽK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženik udruzi Škola nogometa NK Osijek, Josipa Jurja Strossmayera 126B, Osijek, OIB: 91189320499, naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu 625,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od dana 03. listopada 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.“

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio tužitelj pobijajući je iz svih žalbenih razloga iz članka 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23, dalje: ZPP) i pri tome predlaže da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda a podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

3. U odgovoru na žalbu tuženik predlaže da se žalba odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

4. Žalba nije osnovana.

5. Među strankama u ovoj parnici nije sporno da je tuženik 23. svibnja 2024. godine donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu (dalje: Odluka) sklopljenog

1. srpnja 2023. godine s tužiteljem.

6. Sporna je zakonitost Odluke.

7. Iako se žalitelj uvodno žali i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, žalbeni razlozi se iscrpljuju u osporavanju potpunosti i pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešnoj primjeni materijalnog prava. Stoga je prvostupanjska presuda ispitana u granicama ovlaštenja iz članka 365. st. 2. ZPP, pa kako nisu utvrđene povrede na koje se pazi po službenoj dužnosti to žalba podnesena iz ovog žalbenog razloga nije osnovana.

8. Nadalje, u prvostupanjskoj presudi su potpuno i pravilno utvrđene sljedeće činjenice:

- da je tužitelj bio zaposlen kao trener kod tuženika i to najprije temeljem ugovora o radu sklopljenog na neodređeno vrijeme 1. veljače 2021. godine, a zatim temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme dana 1. srpnja 2023. godine kojeg su potpisali tužitelj i tuženik; da je u preambuli ugovora o radu zaključenog 1. srpnja 2023. godine navedeno da potpisom tog ugovora prestaje važiti Ugovor od 1. veljače 2021. godine

- da je tužitelj kao trener radio sa svim kategorijama djece

- da je provedbom inspekcijskog nadzora po službenoj dužnosti rješenjem Ministarstva turizma i sporta, Samostalnog sektora sportske inspekcije, Služba inspekcijskog nadzora II od 22. svibnja 2024. godine tuženiku zabranjeno da tužitelj obavlja poslove u sustavu sporta (toč. 1. izreke), tu je mjeru tuženik bio dužan izvršiti u roku 3 dana od dostave rješenja (toč. 2. izreke), te je ista donesena zato jer je inspekcijskim nadzorom utvrđeno da je tužitelj pravomoćnom presudom Općinskog suda u Puli-Pola broj Kzd-48/16 od 17. prosinca 2019. godine osuđen za počinjenje kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – povredom djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11, te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci uz primjenu uvjetne osude ukoliko u vremenu provjeravanja od 2 (dvije) godine od dana pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo

- da je tužitelju dana 23. svibnja 2024. godine tuženik uručio Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu sklopljenog 1. srpnja 2023. godine, te da se odluka temelji na postojanju zapreke za obavljanje poslova radi kojih je zaključen Ugovor o radu i to iz članka 111. Zakona o sportu („Narodne novine“ br. 141/2022, dalje: ZoS)

- da je protiv Odluke o izvanrednom otkazu tužitelj podnio zahtjev za zaštitu prava, sukladno članka 133. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022, 64/2023, dalje: ZR) na koji se tuženik nije očitovao, pa je nakon toga tužitelj podnio pravovremeno tužbu.

9. Na temelju naprijed pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog supstrata sud je utvrdio da je odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu zakonita i utemeljena na odredbi članka 111. ZoS. Naime, u stavcima 1. i 2. citiranog članka normirano je da osoba koja je pravomoćno osuđena za neko od kaznenih djela protiv braka, obitelji i mladeži ne može obavljati stručne poslove u sportu, a posao trenera predstavlja upravo tu kategoriju poslova. Stavkom 3. istog članka propisano je da je pravna osoba dužna u roku tri dana nakon saznanja za pravomoćnu osudu iz stavaka 1. i 2. udaljiti osobu od obavljanja sportske djelatnosti, dok je stavkom 4. istog članka propisano da je pravna osoba dužna raskinuti ugovor o radu ili drugi ugovor na temelju kojeg osoba iz stavaka 1. i 2. istog članka obavlja poslove ili sportsku djelatnost u roku osam dana.

10. Žalitelj u žalbi, isto kao i tijekom postupka, ukazuje na slijedeće – da je ugovor o radu na neodređeno vrijeme kod tuženika sklopio 1. veljače 2021. godine te da se „novim“ ugovorom uopće nisu promijenili uvjeti radnog odnosa tužitelja kao radnika, da je sklapanje tog ugovora bio čisto administrativnog karaktera i da stvarna volja ugovornih stranaka nije bila prestanak radnog odnosa tužitelja kod tuženika a niti zasnivanje novog radnog odnosa. Shodno tome, da se imaju primijeniti odredbe ranijeg Zakona o sportu („Narodne novine“ br. 71/2006, 150/2008, 124/2010, 124/2011, 86/2012, 94/2013, 85/2015, 19/2016, 98/2019, 47/2020, 77/2020) važeće u vrijeme zasnivanja radnog odnosa 1. veljače 2021. godine, a koje nisu propisivale ograničavajuće uvjete kao novi ZoS za navedeno radno mjesto. U žalbi se ističe i da je tuženik mogao sporazumno raskinuti Ugovor o radu s tužiteljem, uz isplatu otpremnine, te da je izvanrednim otkazom kao dugogodišnji radnik doveden u nepovoljniji položaj.

11. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je potpisivanjem Ugovora o radu 1. srpnja 2023. godine prestao važiti raniji ugovor o radu sklopljen među strankama 1. veljače 2021. godine jer je tako jasno navedeno u preambuli novog ugovora kojeg su potpisale obje ugovorne strane. Navedeno, dakle, predstavlja izraz ugovorne volje stranaka koja nije dovedena u sumnju tijekom provedenog prvostupanjskog postupka, slijedom čega žalbeni navodi kojima se ukazuje da nisu postojali razlozi za prestanak ugovora o radu sklopljenog 1. veljače 2021. godine propisani čl. 112. ZR nisu osnovani.

12. Do raskida ugovora o radu u situaciji iz članka 111. ZoS dolazi po sili zakona, no kada se uzme u obzir i činjenica da je tužitelj bio zaposlen na radnom mjestu trenera koji radi sa svim kategorijama djece, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je postojala njegova moralna obveza izvijestiti tuženika o postojanju kaznene presude radi kaznenog djela povrede djetetovih prava, tim više jer je presuda postala pravomoćna još 18. veljače 2021. godine. Ovo se naglašava stoga jer sve navedeno, u svojoj ukupnosti, predstavlja one osobito važne činjenice koje u smislu članka 116. ZR opravdavaju donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu.

13. Slijedom svega naprijed izloženog pravilno je prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje i primijenio materijalno pravo (čl. 111. ZoS i čl. 112. ZR) kada je u cijelosti odbio kao neosnovan glavni tužbeni i eventualno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja, jer obzirom da je zahtjev tužitelja za utvrđenjem nezakonitosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu neosnovan, nisu osnovani ni daljnji postavljeni zahtjevi za naknadom štete, sudskim raskidom ugovora o radu i isplatom otpremnine.

14. Stoga je temeljem članka 368. st. 1. ZPP presuđeno kao u toč. I. izreke.

15. Zahtjev tužitelja za naknadom troška žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan jer isti nije uspio u žalbenom postupku (čl. 166. st. 1. ZPP u vezi članka 154. st. 1. ZPP) dok je zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava odgovora na žalbu odbijen zato jer nije bio potreban za donošenje odluke o podnesenoj žalbi (čl. 155. st. 1. ZPP). Stoga je odlučeno kao u toč. II. izreke.

U Šibeniku 7. travnja 2026. godine

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Ljudevit Zoričić