Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-767/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Ljudevita Zoričića, kao predsjednika vijeća, suca izvjestitelja Gorana Stošića i Ane Jeleč Pecirep, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĆM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ivan Čuić, odvjetnik iz Zagreba, Trg Republike Hrvatske 1 protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kojeg zastupaju punomoćnici ŽM, Barbara Knežević i Martina Erdec, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Mađarić& Lui d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku br. P -987/2023-22 od 27. lipnja 2025. godine, u sjednici održanoj dana 7. travnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku br. P-987/2023-22 od 27. lipnja 2025. godine.

II. Zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke dopuštena je preinaka tužbe, dok je u toč. II. izreke naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 2.717,55 EUR sa zateznim kamatama koje teku na svaki pojedini iznos od dospijeća do isplate, sve u roku 15 dana. U toč. III. izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu 2.370,04 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 27. lipnja 2025. godine do isplate, dok je u toč. IV. izreke odbijen kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka u iznosu 1.276,54 EUR i zateznom kamatom na taj iznos.

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio tuženik iz svih žalbenih razloga iz članka 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda a podredno ukine i predmet vrati na suđenje prvostupanjskom sudu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Žalitelj nije u pravu kada u žalbi ističe postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Prvostupanjski je sud dao jasne, valjane i iscrpne razloge o odlučnim činjenicama te ujedno ne postoji ni proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i drugim provedenim dokazima.

6. Nadalje, u pobijanoj presudi su pravilno i potpuno utvrđene sljedeće činjenice:

- stranke su 27. rujna 2007. godine zaključile potrošački Ugovor o kreditu broj 041-50-4427688 kojim je tuženik odobrio tužiteljici kredit u iznosu 15.066,02 CHF u protuvrijednosti u kunama obračunat po srednjem tečaju za CHF tuženika na dan korištenja kredita a radilo se o kreditu za kupnju rabljenog automobila s rokom otplate 60 mjeseci

- kamatna stopa je ugovorena 5,49% godišnje, promjenjiva u skladu s

Odlukom o kamatnim stopama kreditora

- člankom 7. Ugovora obveza povrata kredita ugovorena je uz primjenu valutne klauzule u CHF na način da će se povrat obveza iz Ugovora o kreditu obračunavati u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora važeće na dan dospijeća

- kamatna stopa je mijenjana isključivo jednostranim odlukama tuženika te se o tim promjenama nije pojedinačno pregovaralo niti su tužiteljici prezentirani mogući rizici nekontroliranog rasta tečaja švicarskog franka

- da se radi o unaprijed formuliranom, tipskom, standardiziranom obrascu ugovora

- da iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Zrinka Ručevića proizlazi da razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (30. studenog 2007. godine) do kraja izračuna, a koja proizlazi iz promjene kamatne stope u razdob lju otplate kredita, iznosi ukupno 419,39 EUR, a zatim razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze do konca izračuna, a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate i tečaja za valutu CHF važećeg na dan ispla te kredita iznosi ukupno 2.298,16 EUR

7. Nakon što je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da tuženik nije u cijelosti informirao tužiteljicu o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke glede zaključenja ugovora o kreditu, pa je to imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pravilno je primijenio članak 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05 i dr.; dalje: ZOO) kojim je propisano da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila temeljem takvog ugovora sve sa zakonskom zateznom kamatom od dana kad su izvršene uplate (članak 1115. ZOO) po stopi propisanoj čl. 29. ZOO.

8. Tuženik se u žalbi poziva na članak 99. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 97/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, dalj: ZZP) koji propisuje da nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive. Također ističe da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da stranke Ugovora o kreditu nisu o istome pojedinačno pregovarale.

8.1. Iz obrazloženja pobijane presude i stanja spisa predmeta proizlazi da je u postupku izveden dokaz saslušanjem tužiteljice iz kojeg proizlazi da je ugovor bio unaprijed formuliran i da joj je kredit u CHF od strane tuženika bio ponuđen kao najpovoljniji obzirom na njena primanja bez pobližeg pojašnjenja u odnosu na posljedice koje iz tako sklopljenog ugovora mogu proizaći. Stoga se, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, zahtjev transparentnosti ugovornih odredbi ne može svesti samo na razumljivost tih odredbi na formalnoj i gramatičkoj razini, nego ga, u cilju zaštite kojeg predviđaju odredbe ZZP treba shvatiti šire, i to u kontekstu razine obaviještenosti potrošača koji se nalazi u slabijem položaju o odnosu na trgovca. Iz tog razloga se pozivanje tuženika na čl. 99. ZZP ne može prihvatiti kao utemeljeno, a u odnosu na paušalno iznesene tvrdnje u žalbi da se o uvjetima Ugovora o kreditu pojedinačno pregovaralo valja istaknuti da tuženik tu činjenicu nije dokazao u provedenom postupku pa se u odnosu na to ne može s uspjehom pozivati u žalbi.

9. Zakonita je i odluka o troškovima postupka kako glede osnova (čl. 154. st. 1. ZPP) tako i glede odmjerene visine (čl. 155. ZPP).

10. Obzirom da se nisu ostvarili istaknuti žalbeni razlozi kao ni oni na koje se pazi temeljem ovlaštenja iz članka 365. st. 2. ZPP, valjalo je temeljem članka 368. st. 1. ZPP odlučiti kao u toč. I. izreke.

11. Zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka nije priznat kao osnovan jer isti nije uspio s podnesenom žalbom, te je temeljem članka 166. st. 1. ZPP u vezi članka 154. st. 1. ZPP odlučeno kao u toč. II. izreke.

U Šibeniku 7. travnja 2026. godine

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Ljudevit Zoričić