REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU
Gž R-64/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića, kao predsjednika vijeća, Dubravke Ćurko Ventrić, članice vijeća i suca izvjestitelja i Ljudevita Zoričića, kao člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja UE iz [adresa], U [adresa], (OIB [osobni identifikacijski broj]), zastupanog po punomoćnici Mariji Jukić Jurišić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, (OIB 26187994862), zastupanog po punomoćnici, UEZ, dipl.iur, zaposlenici, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu posl.br. Pr- 1233/2023-17 od 16. travnja 2025., 7. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I Djelomično se odbija žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu posl.br. Pr-1233/2023-17 od 16. travnja 2025. pod točkom I u pobijanom dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju na ime naknade štete preko dosuđenog iznosa od 700,00 Eur, a do iznosa od 950,00 Eur sa zateznim kamatama, te točka II u cijelosti.
II Djelomično se uvažava žalba tuženika i preinačuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu posl.br. Pr-1233/2023-17 od 16. travnja 2025. u dijelu pod točkom I na način da se odbija tužbeni zahtjev radi naknade štete preko iznosa od 950,00 Eur, odnosno za daljnjih 620,00 Eur sa zateznim kamatama.
III Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 847,21 Eur, sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 16. travnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju na ime naknade neimovinske i imovinske štete 1.570,00 Eur sa zateznim kamatama od 1. kolovoza 2023. (toč I izreke), isplatiti mu zatezne kamate na iznos od 1.550,00 Eur od 1. kolovoza 2023. do 29. kolovoza 2023. (toč.II), te mu naknaditi troškove postupka u iznosu od 1.261,58 Eur, sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate (toč.III).
2. Tuženik pobija presudu pod točkom I u dijelu kojim mu je naloženo isplata preko iznosa od 700,00 Eur, tj. za daljnjih 870,00 Eur, zbog bitne povrede odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 353.st.1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku, Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP), te pod točkom II zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a slijedom toga i odluku o troškovima postupka vezano uz uspjeh stranaka u postupku. Predlaže preinačiti presudu sukladno žalbenim navodima te odbiti tužbeni zahtjev za 870,00 Eur, a sukladno tomu odlučiti i o troškovima postupka. Traži i naknadu troška žalbe.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu s osnove štete nastale kao posljedice ozljede na radu zadobivene kod osiguranika tuženika ZET d.o.o. Zagreb, do koje je došlo na način da je ovjesna sajle vozne žice, prilikom zamjene, pala i udarila ga, ozlijedivši ga u predjelu nosa i obraza, i to neimovinske i imovinske štete, no umanjene za iznos od 1.550,00 Eur, koji mu je tuženik, kao nespornu štetu isplatio 29. kolovoza 2023., te zahtjev radi isplate zateznih kamata na tih 1.550,00 Eur za razdoblje od podnošenja zahtjeva (1.8.2023.) do isplate (29.8.2023.). Među strankama nije bila sporna pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja i odgovornost, već visina tužbenog zahtjeva radi naknade štete, te osnovanost zahtjeva za plaćanje kamate na isplaćeni iznos naknade štete.
6. Iz prvostupanjske presude proizlazi:
- da je tužitelj u štetnom događaju zadobio reznu ranu u području lica i nosa, da je učinjena odgovarajuća obrada rane, te obavljene daljnje kontrole nadležnog liječnika, uz previjanje i vađenje šavova;
- da je tužitelj uslijed tog događaja trpio bolove jakog intenziteta trajnog karaktera sumarno 1 dan, srednjeg intenziteta trajnog karaktera sumarno 3 dana, a slabijeg intenziteta trajnog karaktera sumarno tijekom 15 dana;
- da je pretrpio sekundarni strah (tj. strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i mogućih posljedica i mogućih komplikacija) jačeg intenziteta u trajanju od kumulativno 3 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od kumulativno 7 dana, a manjeg intenziteta u trajanju od kumulativno 15 dana;
- da je tužitelju zaostao ožiljak u području gornjeg dijela nosa dužine oko 1,5 cm, jasno vidljiv budući je plavkasto-zelenkaste boje, te desno ispod oka na obrazu ožiljak dužine oko 2 cm ispod razine okolne kože, blago promijenjene boje kože, koji ožiljci predstavljaju naruženje lakog stupnja kada se gleda tužitelja sa udaljenosti od 1 metra;
- da je tužitelju bila potrebna tuđa nestručna pomoć u trajanju sumarno 5 dana po 5 sati dnevno, te još 5 dana po 1 sat dnevno, za uobičajene kućanske poslove, pomoć pri odlasku na tržnicu, trgovinu i slično, odnosno ukupno 30 sati;
- da je liječenje završeno 27. lipnja 2023.;
- da je tužitelj zahtjev za naknadu štete podnio tuženiku 1. kolovoza 2023., te mu je tuženik, 29. kolovoza 2023. isplatio na ime naknade 1.550,00 Eur.
7. Temeljem naprijed navedenog, prvostupanjski je sud utvrdio da tužitelju pripada pravo na naknadu imovinske štete s osnove tuđe pomoći i njege 120,00 Eur (30 sati x 4,00 Eur), te pravo na naknadu neimovinske štete od 3.000,00 Eur i to: po kriteriju pretrpljenih bolova 700,00 Eur po kriteriju pretrpljenog straha 1.000,00 Eur, te zbog naruženja 1.300,00 Eur, dakle, na ime naknade imovinske i neimovinske štete ukupno 3.120,00 Eur.
8. Budući je tuženik, prije pokretanja ovog postupka isplatio tužitelju 1.550,00 Eur, pobijanom presudom, naložio mu je isplatiti tužitelju daljnjih 1.570,00 Eur (3.120,00-1.550,00).
9. Tuženik ne precizira koje su bitne povrede odredaba počinjene niti to proizlazi iz žalbenih navoda, a ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud ne nalazi da je prvostupanjski sud počinio koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje, sukladno odredbama čl. 365.st.2. ZPP, pazi po službenoj dužnosti. Stoga nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede odredaba postupka.
10. Međutim, prvostupanjski je sud dijelom pogrešno primijenio odredbe materijalnog prava.
11. Odredbama čl. 1100. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje: ZOO), propisano je da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.
12. Prvostupanjski je sud shvaćanja da je primjerena naknada:
- za bolove jakog intenziteta trajnog karaktera sumarno 1 dan, srednjeg intenziteta trajnog karaktera sumarno 3 dana, a slabijeg intenziteta trajnog karaktera sumarno tijekom 15 dana, 700,00 Eur;
- za pretrpljeni sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju od kumulativno 3 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od kumulativno 7 dana, a manjeg intenziteta u trajanju od kumulativno 15 dana, 1000,00 Eur;
- za naruženje lakog stupnja, uslijed jasno vidljivog zaostalog ožiljka promijenjene boje, plavkasto-zelenkaste, u području gornjeg dijela nosa, dužine oko 1,5 cm, te ožiljka desno ispod oka na obrazu dužine oko 2 cm ispod razine okolne kože, blago promijenjene boje kože, 1.300,00 Eur.
13. No, djelomično su osnovani žalbeni navodi kako je prvostupanjski sud dosudio tužitelju naknadu neimovinske štete u iznosu koji nije primjeren povredi prava osobnosti koju je pretrpio. Naime, uvažavajući sve okolnosti konkretnog slučaja, prema ocjeni ovog suda, tužitelju pripada pravo na naknadu neimovinske štete prema kriteriju pretrpljenih fizičkih boli 530,00 Eur, a po kriteriju pretrpljenog straha u iznosu od 850,00 Eur, kako to ističe tuženik a što je i sukladno orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske (dalje: VSRH).
13.1. Nadalje, uslijed zaostalog naruženja lakog stupnja, uvijek uočljivog budući se radi o ožiljcima na licu, tužitelju pripada iznos od 1.000,00 Eur, kao najveći iznos za naruženje lakog stupnja, ako je uvijek uočljivo, predviđen orijentacijskim kriterijima VSRH, dok neosnovano tuženik smatra da bi primjerena naknada po tom kriteriju bila tek 750,00 Eur, budući se radi o ožiljcima na licu, koji su uvijek vidljivi.
14. Slijedom navedenog, pravilnom primjenom odredaba materijalnog prava, tužitelju u vezi sa spornim ozljeđivanjem na radu, pripada pravo na naknadu neimovinske štete u iznosu od 2.380,00 Eur, te imovinske štete u iznosu od 120,00 Eur, odnosno, ukupno 2.500,00 Eur.
15. Tuženik je tužitelju, prije podnošenja tužbe, isplatio nesporni dio naknade u iznosu od 1.550,00 Eur, koji se iznos ima odbiti od ukupnog iznosa naknade koja mu pripada (2.500,00-1.550,00=950,00), radi čega je, djelomičnim odbijanjem žalbe tuženika, temeljem odredaba čl. 368.st.1. ZPP, prvostupanjska presuda pod točkom I, u pobijanom dijelu preko 700,00 Eur a do 950,00 Eur, potvrđena. Nadalje, djelomičnim prihvaćanjem žalbe tuženika, presuda pod točkom I, temeljem odredaba čl. 373.toč.3. ZPP, djelomično je preinačena na način da je odbijen tužbeni zahtjev preko iznosa od 950,00 Eur a do iznosa od 1.570,00 Eur, odnosno za daljnjih 620,00 Eur,.
16. Nadalje, prema odredbama čl. 1103. ZOO, obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Kako se tužitelj, obratio tuženiku, zahtjevom za naknadu štete 1. kolovoza 2023., a tuženik nesporni dio od 1.500,00 Eur, isplatio 29. kolovoza 2023., to tužitelju, temeljem odredaba čl. 1103. u vezi čl. 29.st.1. ZOO pripada pravo na zatezne kamate na taj iznos od podnošenja zahtjeva pa do isplate. Slijedom navedenog, nisu od značaja žalbeni navodi tuženika da je nesporni iznos naknade tužitelju isplaćen u roku predviđenom čl. 943.st.2. ZOO, radi čega je žalba u dijelu kojim je izjavljena protiv točke II prvostupanjske presude, odbijena kao neosnovana, a prvostupanjska presuda u tom dijelu potvrđena
17. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 166. st. 2 u vezi odredaba čl. 154 st. 2 ZPP, te odredbama čl. 52 st. 3 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23, dalje: Tarifa).
18. Tužitelj je s tužbenim zahtjevom pod točkom I uspio u omjeru od 61%, a s tužbenim zahtjevom pod točkom II 100%, čime je ukupan uspjeh tužitelja u postupku 80,5%, a uspjeh tuženika 19,5%, slijedom čega je tuženik u obvezi naknaditi tužitelju troškove postupka u omjeru od 61%.
19. Tužitelju su kao potrebni priznati slijedeći troškovi: 100 bodova za sastav tužbe (T.br. 7 st. 1 Tarife), 25 bodova za sastav podneska od 11.1.2024.. (T.br. 8 st.3 Tarife), 100 bodova za sastav podneska od 26.2.2025. (T.br. 8.st.1. Tarife) te 2x 100 bodova za zastupanje na ročištima 4.1.2024. i 3.4.2025. (T.br. 9 st. 1 Tarife), ukupno 425 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda i uvećano za PDV iznosi 1.062,50 Eur, od kojeg mu iznosa tuženik ima naknaditi 648,13 Eur (61%) uvećano za trošak medicinskog vještačenja od 199,08 Eur, odnosno sveukupno 847,21 Eur. Stoga je odlučeno kao pod točkom III izreke.
U Šibeniku, 7. travnja 2026.
PREDSJEDNIK VIJEĆA
Goran Stošić
