Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-256/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sucu toga suda Ani Jeleč-Pecirep sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci, protiv tuženica 1. HK, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2. CK, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje po punomoći zastupa Zdenka Koharić odvjetnica u Odvjetničkom društvu Koharić & Budišćak – Lupinčec u Zagrebu, Nova Ves 4, radi pobijanja pravnih radnji dužnika, odlučujući o žalbi tuženica protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, poslovni broj P-1346/2025-4 od 2. prosinca 2025., dana 7. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tuženica kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, poslovni broj P-1346/2025-4 od 2. prosinca 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem određen je prekid postupka do pravomoćnog okončanja postupka pred Upravnim sudom u Rijeci poslovni broj: Us-I-23/2024.

2. Navedeno rješenje žalbom pobijaju tuženice sadržajno zbog žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava iz člana 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP). Predlažu ukinuti prvostupanjsko rješenje i presudom odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice koji je predmet ovog postupka.

3. Žalba je neosnovana.

4. Neutemeljeno tuženice pobijaju prvostupanjsko rješenje iz navedenog žalbenog razloga kojeg nalaze ostvarenim time što smatraju kako nije bilo nužno prekidati ovaj postupak u smislu članka 12. stavak 1. i 2. ZPP jer je prvostupanjski sud bio dužan sam odlučiti o njihovim prigovorima visini i dospjelosti tražbine tužiteljice za koju predlaže u ovom postupku utvrditi gubitak učinka ugovora o darovanju nekretnine od 30. lipnja 2017. u dijelu koji je potreban radi ispunjenja tražbine u naznačenoj visini, prodajom nekretnine koja je predmet ugovora o darovanju.

5. Predmet spora je zahtjev da ugovori o darovanju nekretnina od 30. lipnja 2017. i 11. kolovoza 2017. gube učinak u dijelu koji je potreban radi namirenja tražbine tužiteljice koju ima prema prvotuženici temeljem rješenja o ovrsi Ministarstva financija – Porezne uprave Područnog ureda Rijeka Klasa: UP/i-415-02/2021-01/1912, URBROJ: 513-07- 08/2022-1 od 1. rujna 2022., u iznosu od 387.027,33 HRK od čega glavnica iznosi 280.236,38 HRK a dospjele kamate obračunate do 31. prosinca 2017. iznose 106.790,95 HRK, temeljem ranije donesenih izvršnih rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, koja se odnose na porez na dodanu vrijednost, porez na dohodak od nesamostalnog rada, porez na dobit, doprinose za mirovinsko i zdravstveno osiguranje, za zapošljavanje i porez na cestovna vozila, čija visina je utvrđena rješenjem o stanju duga Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka od 9. prosinca 2014. (izvršno s danom 29. prosinca 2014.), temeljem odredbe članka 183. Općeg poreznog zakona (Narodne novine broj: 115/16 – dalje: OPZ).

6. Iz podataka predmeta proizlazi da su tuženice osporile zahtjev, između ostalog, i prigovorom nedospjelosti tražbine, dok je dospjelost tražbine jedna od kumulativno potrebnih pretpostavki za pobijanje predmetnog ugovora o darovanju u ovom postupku u smislu članka 66. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje; ZOO), ističući da se tražbine po utvrđenim porezima i doprinosima odnose na razdoblje u odnosu na koje je nastupila zastara, sve sukladno članku 24. stavka 2. Općeg poreznog zakona (Narodne novine broj: 147/08 i dr.-dalje: OPZ/08) koji je bio na snazi u vrijeme donošenja rješenja o utvrđivanju porezne obveze, koji je propisivao da prava iz porezno dužničkog odnosa prestaju zastarom.

7. Nadalje, prema razlozima prvostupanjskog rješenja, nesporno je u postupku da je prvo tuženica podnijela zahtjev za brisanje poreznog duga po predmetnim rješenjima iz upravnog postupka, zbog nastupanja zastare, u odnosu na koji je u tijeku postupak pred Upravnim sudom u Rijeci broj: Us I-23/2024 koji nije pravomoćno okončan.

8. Suprotno svim žalbenim navodima žaliteljica, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da pitanje dospjelosti tražbine predstavlja prethodno pitanje u ovom postupku glede istaknutog prigovora zastare visine tražbine u odnosu na koju se pobija ugovor o darovanju po rješenju poreznog tijela kao upravnog akta (članak 12. stavak 1. ZPP). Kako je riječ o tražbini koja je utvrđena u upravnom postupku temeljem predmetn ih upravnih akata, te kako se o njihovoj pravilnosti i zakonitosti u odnosu na visinu poreznog duga i drugih javnih davanja odlučuje po zahtjevu prvo tuženice u predmetnom upravnom postupku koji nije pravomoćno okončan, pravilno je prvostupanjski sud odlučio prekinuti ovaj postupak do pravomoćnog okončanja navedenog postupka, čekajući na taj način da nadležno upravno tijelo konačno i pravomoćno odluči o visini tražbine koju tužiteljica ima prema prvotuženici, a glede koje se u ovom postupku pobijaju ugovori o darovanju od 30. lipnja 2017. i 11. kolovoza 2017.

9. Slijedom naprijed navedenog, kako nije ostvaren istaknuti žalbeni razlog, kao niti oni na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP), neosnovanu žalbu tuženica valjalo je odbiti i potvrditi prvostupanjsko rješenje, te temeljem članka 380. točka 2. ZPP odlučiti kao u izreci.

U Šibeniku 7. travnja 2026.

S U D A C

Ana Jeleč-Pecirep