Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-542/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića predsjednika vijeća, Ane Jeleč-Pecirep članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ljudevita Zoričića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg po punomoći zastupa Ivan Emer odvjetnik u Zagrebu, Vončinina 2, protiv tuženika Niskogradnja d. o. o. za stambeno komunalne djelatnosti, [osobni identifikacijski broj], Pregrada, Stjepana Radića 17, kojeg po punomoći zastupa Dejan Španović odvjetnik u Zagrebu, Trnjanska cesta 59, radi činidbe, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini, poslovni broj P-217/2024-31 od 29. svibnja 2025., u sjednici održanoj dana 7. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini, poslovni broj P-217/2024-31 od 29. svibnja 2025. i sudi: Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: Tuženik Niskogradnja d.o.o. iz Pregrade dužna je izvršiti preinaku na gradskom groblju Pregrada na način da grobno mjesto broj 5., polje 3., razred 8., umanji tako da između grobnog mjesta broj 5., polje 3., razred 8. i grobnog mjesta broj 8. i 9., razred 9, polje 3., bude razmak od najmanje 0,25 metara.

II. Nalaže se tužitelju, u roku od 15 dana, naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 1.918,68 EUR s zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 23. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku izvršiti preinaku na gradskom groblju Pregrada na način da grobno mjesto broj 5., polje 3., razred 8., umanji tako da između grobnog mjesta broj 5., polje 3., razred 8. i grobnog mjesta broj 8. i 9., razred 9, polje 3., bude razmak od najmanje 0,25 metra kao i zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška (točka I. izreke), kao i naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 2.020,32 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 29. svibnja 2025. do isplate (točka II. izreke). Pored toga, odbijeni su zahtjevi tužitelja za naknadu troškova postupka preko dosuđenog iznosa (točka III. izreke) i tuženika za naknadu parničnog troška (točka IV. izreke).

2. Navedenu presudu žalbom pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP). Predlaže preinačiti pobijanu presudu odbijanjem zahtjeva, podredno predlaže presudu ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak. Zahtijeva trošak sastava žalbe od 312,5 EUR i sudske pristojbe za žalbu od 106,18 EUR.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. U pravu je tuženik kada u žalbi ukazuje da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo prihvaćajući kao osnovan tužbeni zahtjev upravljen prema njemu kao pravnoj osobi koja upravlja predmetnim grobljem.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja, kao korisnika dva grobna mjesta broj 8. i 9., za preinakom na gradskom groblju Pregrada na način da grobno mjesto broj 5., polje 3., razred 8., tuženik umanji tako da između njegovih i tog susjednog grobnog mjesta bude razmak od najmanje 0,25 metra, utemeljen na tvrdnji da zbog izgradnje betonskog okvira s nadgrobnim spomenikom u čeonom dijelu grobnog mjesta broj 5. ne postoji razmak između grobnih mjesta zbog čega se oba grobna mjesta izravno dotiču, čime da mu je onemogućen nesmetan pristup grobnom mjestu kojeg koristi.

7. Prvostupanjski sud u razlozima pobijane presude utvrđuje:

- da je tuženik trgovačko društvo koje u ime grada Pregrade upravlja gradskim grobljem u Pregradi,

- da je na predmetnom groblju tužitelj korisnik dva grobna mjesta broj 8 i 9, izgrađeni neposredno jedan pored drugog, u kojima je zadnji ukop bio 1960., na kojima su u jednakoj dužini od 2,10 m izgrađeni betonski okviri s nadgrobnim spomenicima za svako od ta dva grobna mjesta,

- da je korisnik susjednog grobnog mjesta broj 5 obitelj R, na kojem su ukopi bili prije ukopa u grobnom mjestu čiji je korisnik tužitelj odnosno 1938. i 1955., na kojem je izgrađen betonski okvir u dužini od 2,28 m s nadgrobnim spomenikom,

- da zbog izgradnje nadgrobnog spomenika na grobnom mjestu broj 5, koji se izravno dotiče betonske ograde jednog grobna mjesta tužitelja, tom grobnom mjestu ne postoji prilazna staza s te strane, zbog čega je tužitelju onemogućen u pristupu tom jednom grobnom mjestu, što utvrđuje temeljem priloženih fotografija na listu 4-5 spisa i uviđaja na licu mjesta,

- da prema zatečenom stanju predmetnih grobnih mjesta, kao i okolnih, nije riječ o starom groblju u odnosu na koje bi trebalo poštivati zatečeno stanje.

8. Kraj tako utvrđenog, prvostupanjski sud zaključuje da je potrebno postojanje razmaka između grobnih mjesta koje koristi tužitelj i grobnog mjesta obitelji R, radi nesmetanog pristupa jednom od dva tužiteljeva grobna mjesta (jer jedno ima pristup sa svih strana a drugo ima pristup sa svih strana osim s one strane grobnog mjesta te obitelji), te da je taj razmak bio potreban od 0,25 m sukladno članku 22. ranije važećeg Zakona o grobljima (Narodne novine broj: 26/60, 46/61, 15/65 – dalje: ZOG/60), dok je člankom 16. stavak 2. važećeg Pravilnika o grobljima (Narodne novine broj: 92/2002) temeljem članka 19. Zakona o grobljima (Narodne novine broj: 19/98, 50/12, 89/17, 78/25- dalje: ZG) propisano da razmak između grobnih mjesta ulazi u brutto površinu groba a da se brutto dimenzija grobnice povećava za 15-30 cm na sve 4 strane (čl. 5. i 9. Pravilnika), te da se nadgrobni spomenici mogu graditi samo tako da između grobnih mjesta postoji razmak koji omogućava pristup svakom grobnom mjestu.

9. Budući nema pristupne staze do jednog grobnog mjesta kojeg koristi tužitelj, prvostupanjski sud zaključuje da time tuženik nije upravljao grobljem pažnjom dobrog gospodarstvenika na način da se grobovi grade prema planu, ocjenjujući i da u ovom postupku tuženik nije dokazao da je uskratio odobrenje ili suglasnost da se susjedno grobno mjesto obitelji R izgradi na način da izravno dotiče na jedno grobno mjesto tužitelja, te kako upravljanje grobljem podrazumijeva dodjelu grobnih mjesta, uređenje, održavanje i rekonstrukciju groblja (promjena površine, razmještaj putova i slično), zaključuje da je tuženik obveznik izvršenja utužene preinake/rekonstrukcije grobnog mjesta, utvrđujući prethodno da je za umanjenje tog grobnog mjesta radi postizanja razmaka od 0,25 m nužno premještanje nadgrobnog spomenika u vlasništvu korisnika grobnog mjesta broj 5 pomicanjem od betonske ograde grobnog mjesta tužitelja kako se ne bi izravno doticali, pa smatrajući da navedeno premještanje nadgrobnog spomenika u vlasništvu korisnika tog grobnog mjesta ne utječe na odnos tužitelja i tuženika, ocjenjuje osnovanost zahtjeva prema tuženiku.

10. Međutim, u pravu je tuženik kada u žalbi ukazuje, što je isticao i tijekom prvostupanjskog postupka, da on kao upravitelj groblja nema pravo izvršiti umanjenje grobnog mjesta premještanjem nadgrobnog spomenika susjednog grobnog mjesta, jer takvo premještanje može izvršiti samo korisnik grobnog mjesta kao vlasnik nadgrobnog spomenika i betonskog okvira pa je zahtjev neutemeljeno usmjeren prema njemu, slijedom čega osnovano ističe prigovor promašene pasivne legitimacije.

11. Naime, člankom 2. ZG groblja su određena kao komunalni objekti u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalaze, a prema članku 10. stavak 1. ZG upravljanje grobljima povjereno je upravama groblja kao pravnim osobama ili drugim subjektima koji se osnivaju prema uvjetima i na način propisan posebnim propisima iz komunalnog gospodarstva. Slijedom toga jedinice lokalne samouprave vlasnice su grobnog zemljišta a uprava groblja, niti jednom povjerenom joj ovlasti, pa niti naprijed navedenim od strane prvostupanjskog suda koja je propisana člankom 10. stavka 2. ZG, nije legitimirana na utuženu činidbu – premještanje nadgrobnog spomenika što je nužno radi umanjenja grobnog mjesta broj 5.

12. Prema odredbi članka 15. stavak 5. ZG oprema i uređaji groba na grobnom mjestu smatraju se nekretninom, a pod grobnom opremom i grobnim uređajima nedvojbeno se podrazumijeva nadgrobni spomenik i grobna ograda, koje su, iako po svojoj naravi pokretne stvari, u smislu navedene odredbe ZG izjednačene s nekretninama u smislu članka 2. stavka 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 151/06, 146/08, 38709, 143/12, 152/14, 81/15 - dalje ZVDSP), pa je vlasnik grobne opreme i uređaja korisnik grobnog mjesta. Stoga tuženik, neovisno o svom svojstvu upravitelja groblja koji izvršava ovlasti vlasnika groblja dajući na korištenje grobna mjesta (pa i predmetna) u smislu članka 10. stavka 2. ZG, nije legitimiran izvršiti premještanje grobne opreme (nadgrobnog spomenika), već je to ovlašten samo njihov vlasnik kao korisnik grobnog mjesta u okviru svojih vlasničko pravnih ovlaštenja u smislu članka 30. stavak 1. i 2. ZVDSP, koje obuhvaća pravo raspolaganja grobnim mjestom, pravo ukopa u grobno mjesto i pravo na uređenje grobnog mjesta, što podrazumijeva i obveze koje proističu iz tog prava u odnosu na susjedna grobna mjesta.

13. Stoga, kako je zahtjev za činidbu upravljen u odnosu na nadzemne dijelove grobnog mjesta broj 5., neosnovana je tvrdnja tužitelja isticana tijekom prvostupanjskog postupka - da je tuženik obveznik predmetnih radova po načelu akcesornosti odnosno povezanosti grobnih uređaja i opreme s grobnim zemljištem , jer tužitelj nije niti tvrdio niti predlagao dokaze na okolnost da su radovi na smanjenju grobnog mjesta, radi prilaznog puta, potrebni ispod nadzemnog dijela navedenog grobnog mjesta, zbog čega neosnovano smatra da je premještanje nadgrobnog spomenika samo uzgredna radnja koja prati zahtijevano umanjenje tog grobnog mjesta.

14. Nadalje, u odnosu na utvrđenje prvostupanjskog suda temeljem kojeg je izveo zaključak o osnovanosti zahtjeva prema tuženiku - da tuženik s grobljem nije upravljao pažnjom dobrog gospodarstvenika na način da se grobovi grade prema planu jer n ije dokazao da je uskratio odobrenje ili suglasnost da se susjedno grobno mjesto izgradi tako da se nadgrobni spomenik izravno dotiče na jedno od dva grobna mjesta koje koristi tužitelj - ističe se da tužitelj nije niti tvrdio da je korisnik grobnog mjesta broj 5. zahtijevao od tuženika odobrenje odnosno suglasnost za izgradnju tog grobnog mjesta na navedeni način i da mu je tuženik odnosno njegov prednik dozvolio gradnju na navedeni način, niti je tužitelj isticao da je donesen i kakvog je sadržaja plan izgradnje navedenih grobnih mjesta, imajući u vidu da tuženik u žalbi ustraje u tvrdnji koju je isticao i tijekom prvostupanjskog postupka, da je predmetni dio groblja formiran prije 1962. jer je zadnji ukop bio 1960. upravo na spornom grobnom mjestu kojeg koristi tužitelj, a na grobnom mjestu broj 5 zadnji ukop bio je prije toga 1955., pa su raspored i dimenzije grobnih mjesta bili definirani praksom iz tog doba, te da osnovano ukazuje u žalbi da samo pojedina, a ne i sva grobna mjesta na tom dijelu imaju prilaz sa svih strana kako to proizlazi i iz fotografije na listu broj 5 spisa. Slijedom toga, u okviru činjenične osnove tužbe i činjenica utvrđenih pobijanom presudom, tuženik osnovano ukazuje u žalbi da je obvezujući tuženika na izvođenje predmetnih radova, prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe materijalnog prava.

15. Zbog navedenog, kako je ostvaren istaknuti žalbeni razlog, osnovanu žalbu tuženika valjalo je prihvatiti, preinačiti prvostupanjsku presudu te temeljem odredbe članka 373. točka 3. ZPP odlučiti kao u točki I. izreke.

16. Budući je u ovom postupku preinačena prvostupanjska presuda, predmetnom presudom trebalo je odlučiti o troškovima cijelog postupka u smislu članka 166. stavak 2. ZPP.

17. Kao opravdani troškovi koji su bili potrebni radi vođenja parnice tuženiku su priznati sastavljanje odgovora na tužbu 100 bodova temeljem Tbr. 8. stavak 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine pročišćeni tekst broj: 138/23, 107/25 – dalje: OT), zastupanje na pet ročišta glavnih rasprava (7. prosinca 2021., 21. ožujka 2021., 5. studenoga 2024., 21. siječnja 2025. i 10. travnja 2025.) od po 100 bodova (Tbr. 9. stavak 1. OT), ukupno 600 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 EUR iznosi 1.200,00 EUR. Kada se tom iznosi pribroji porez na dodanu vrijednost od 25% (300,00 EUR) troškovi koji potječu iz prvostupanjskog postupka se utvrđuju u iznosu od 1.500,00 EUR. Pored toga, tuženiku su priznati troškovi sastava žalbe od 312,5 EUR (Tbr. 10. stavak 1. OT) i sudske pristojbe žalbe od 106,18 EUR. Kako je tuženik uspio u postupku (članak 154. stavak 1. ZPP) predmetne troškove u ukupnom iznosu od 1.918,68 EUR obvezan je naknaditi tužitelj, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi iz članka 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41708, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 – dalje; ZOO) od dana donošenja ove presude do isplate, nastavno čemu je odlučeno kao u točki II. izreke.

U Šibeniku 7. travnja 2026.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Goran Stošić