Republika Hrvatska
Županijski sud u Šibeniku
Gž-307/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića, kao predsjednika vijeća, Dubravke Ćurko Ventrić, članice vijeća i suca izvjestitelja i Ljudevita Zoričića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ici Škrapi, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Eos Matrix d.o.o. Zagreb, Horvatova 82, OIB 76674680107, radi proglašenja nedopuštenim postupka prisilne naplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, broj P- 2149/2022-15 od 25. veljače 2025., dana 7. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, broj P- 2149/2022-15 od 25. veljače 2025.
II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbe.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužiteljev zahtjev radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa sredstava u postupku izravne naplate te zahtjev naknadu troškove postupka.
2. Tužitelj presudu pobija zbog bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354.st.2. toč.11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/2013, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) te pogrešne primjene materijalnog prava.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet postupka je zahtjev tužitelja radi proglašenja nedopuštenom pljenidbe i prijenosa sredstava u postupku izravne naplate, iz razloga zastare.
6. Iz prvostupanjske presude i stanja spisa predmeta proizlazi:
- da je tužitelj, kao jamac platac, 19. lipnja 2009. izdao zadužnicu radi naplate tražbine društva Impuls Leasing prema dužniku Senex d.o.o. u iznosu 15.680,00 Eur, na kojoj je potpis tužitelja ovjeren po javnom bilježniku, pa se radi o privatnoj ispravi;
- da je Impuls Leasing d.o.o. temeljem te zadužnice, 1. srpnja 2011., podnio zahtjev FINA-i za izravnu naplatu pljenidbom novčanih sredstava tužitelja po svim računima i oročenim novčanim sredstvima u svim bankama koje se vode pod njegovim osobnim identifikacijskim brojem;
- da je između tuženika i Impuls Leasinga d.o.o. 15. svibnja 2017. sklopljen ugovor o cesiji radi prijenosa tražbina, među kojima i tražbine u vezi koje je tužitelj izdao naprijed navedenu zadužnicu;
- da je, postupak izravne naplate započet 1. srpnja 2011. okončan 5. kolovoza 2018., temeljem odredaba čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (Narodne Novine broj 68/18, dalje ZPONS) zbog insolventnosti dužnika;
- da je tuženik, kao ovrhovoditelj, 24. ožujka 2022. temeljem iste zadužnice podnio novi zahtjev za izravnu naplatu protiv ovdje tužitelja, kao ovršenika, u kojem je postupku tužitelj, kao ovršenik, rješenjem broj Ovr-1281/2022 od 10. svibnja 2022. upućen pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.
7. Na tako utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev obrazlažući u bitnom kako tražbina po zadužnici kao privatnoj ispravi zastarijeva u roku od 5 godina; da je raniji ovrhovoditelj 1. srpnja 2011., dakle prije proteka petogodišnjeg roka; pokrenuo postupak radi izravne naplate, te da je tijek zastare sukladno odredbama čl. 245.st.1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje: ZOO), ponovno počeo teći najranije 5. kolovoza 2018., kad je postupak izravne naplate okončan sukladno odredbama čl. 12. ZPNOS, od kad pa do 24. ožujka 2022. kad je tuženik pokrenuo prijedlog radi izravne naplate, nije proteklo potrebnih pet godina da bi nastupila zastara. Još navodi i kako je tuženik ovlašten pokrenuti postupak radi naplate temeljem čl. 27. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona (Narodne novine broj 73/13) kojim je izmijenjen čl. 209. Ovršnog zakona Ovršni zakon (Narodne novine, broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, dalje: OZ) prema kojem će se ovrha provesti i u korist osobe koja u ovršnoj ispravi nije naznačena kao vjerovnik, a koja javnom ili javno ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je na nju tražbina prenesena ili na drugi način prešla.
8. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, te žalbene navode tužitelja, ovaj sud nalazi da prvostupanjski sud nije počinio koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje, sukladno odredbama čl. 365. st.2. ZPP, pazi po službenoj dužnost, niti bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354.st.2.t.11. ZPP, koju tužitelj ističe, budući je izreka presude jasna, razumljiva, ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, te sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i ne proturječe izvedenim dokazima.
9. Nadalje, bitna povreda odredaba parničnog postupka nije počinjena ni time što se sud prvog stupnja nije pozvao na odredbe čl. 241. ZOO, koje se odnose na prekid zastare, već samo na odredbe čl. 245.st.1. istog Zakona koje se tiču ponovnog tijeka nakon prekida. Naime, među strankama nije bilo sporno da radnja podnošenja zadužnice na izravnu naplatu 1. srpnja 2011., ima učinak prekida tijeka zastare, već je bilo sporno, smatra li se da prekid zastare nije ni nastupio obzirom da je postupak izravne naplate okončan 5. kolovoza 2018. zbog insolventnosti dužnika i da tuženik, nije u roku od daljnja tri mjeseca poduzeo kakvu radnju radi naplate tražbine (čl.243.st.1. ZOO).
10. Nisu osnovani ni žalbeni navodi pogrešne primjene materijalnog prava budući neosnovano tužitelj smatra kako su u konkretnom slučaju, za ocjenu je li tražbina tuženika u zastari, mjerodavne odredbe čl. 243.st.1. ZOO, prema kojima, po tumačenju tužitelja, tijek zastare nije prekinut podnošenjem zadužnice na izravnu naplatu 2011., jer da je taj postupak obustavljen 2018., a tuženik, u roku od tri mjeseca od okončanja postupka izravne naplate nije poduzeo kakvu radnju radi naplate tražbine već je to učinio tek nakon više od tri godine.
11. Prema odredbama čl.12. ZOPNS ako se tražbina iz osnove za plaćanje ne naplati od ovršenika fizičke osobe u cijelosti u roku od tri godine od primitka u Agenciju, nakon što po toj osnovi za plaćanje nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa tog ovršenika, Agencija prestaje s izvršavanjem te osnove za plaćanje za ovršenika iz osnove za plaćanje za kojeg su zadovoljeni navedeni uvjeti.
11.1. Odredbama čl. 243.st.1. ZOO, propisano je da ako je tužba protiv dužnika odbačena zbog nenadležnosti suda ili kojega drugog uzroka koji se ne tiče biti stvari, pa vjerovnik ponovno podnese tužbu u roku od tri mjeseca od dana pravomoćnosti odluke o odbacivanju tužbe, smatra se da je zastara prekinuta prvom tužbom.
12. Prema shvaćanju ovog suda, unatoč evidentno postojećoj pravnoj praznini u pogledu pitanja zastare (tijeka, prekida, nastavka) u situaciji kad do okončanja postupka ovrhe izravnom naplatom putem FINA-e, dođe temeljem Zakona, konkretno čl.12.st.1. ZPONS, odredbe čl. 243. st.1. ZOO, iz kojih bi proizlazilo da do prekida zastare dolazi ako vjerovnik u roku od tri mjeseca nije poduzeo kakvu radnju radi naplate tražbine, nisu primjenjive jer je do okončanja tog postupka došlo iz razloga na strani ovršenika a ne ovrhovoditelja.
13. Stoga je pravilno sud prvog stupnja utvrdio da je tijek zastare za zadužnicu izdanu 19. lipnja 2009., prekinut 1. srpnja 2011. podnošenjem zadužnice na izravnu naplatu FINA-i (čl.241. ZOO), da je taj prekid trajao do 5. kolovoza 2018., nakon čega je petogodišnji rok za zastaru ponovno počeo teći (čl.245.st.1. ZOO) i nije protekao do podnošenja novog zahtjeva za izravnu naplatu 24. ožujka 2022., a slijedom toga je i pravilno odbio tužbeni zahtjev.
14. Budući tužitelj žalbenim navodima nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude, to je temeljem odredaba čl. 368.st.1. ZPP žalba tužitelja odbijena a prvostupanjska presuda potvrđena.
15. Zahtjev tužitelja radi naknade troška žalbe, obzirom da sa žalbom nije uspio, odbijen je pozivom na odredbe čl. 154.st.1. ZPP.
U Šibeniku, 7. travnja 2026.
PREDSJEDNIK VIJEĆA
Goran Stošić