1              Poslovni broj: I Kž-418/2023-4

Poslovni broj: I Kž-418/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinja dr.sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i Snježane Hrupek-Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog R. B., zbog kaznenih djela iz članka 188. stavka 1. ("Narodne novine", broj: 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11. i 77/11. – dalje: KZ/97.) i drugih, odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Kv I-95/2023. (K-18/2021.) od 17. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj 11. siječnja 2024.,

p r e s u d i o   j e

Odbija se žalba osuđenog R. B. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Kv I-95/2023. (K-18/2021.) od 17. listopada 2023., u postupku neprave obnove, na temelju članka 498. stavka 1. točke 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09.,80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13.,145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. - dalje: ZKP/08.) preinačene su u odluci o kazni presuda Županijskog suda u Zagrebu, broj: K-18/2021-96 od 24. veljače 2022., pravomoćna 23. kolovoza 2022., kojom je osuđeni R. B. proglašen krivim, zbog počinjenja kaznenih djela iz članka 188. stavka 1. KZ/97. i drugih te osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 5 (pet) godina i 6 (šest) mjeseci i presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: Kzd-23/2017-103 od 14. lipnja 2018., preinačena u odluci o kazni presudom i rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, broj: Kžzd-77/2019-4 od 14. prosinca 2020., kojom je osuđeni R. B. proglašen krivim zbog počinjenja kaznenih djela iz članka 177. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj: 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje: KZ/11-I) i drugih te osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 2 (dvije) godine te se navedene kazne zatvora uzimaju kao utvrđene pa je osuđenik na temelju članka 51. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., 114/22. i 114/23. – dalje: KZ/11-II) osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) godina i 4 (četiri) mjeseca, u koju mu je kaznu, na temelju članka 54. KZ/11-II, uračunato vrijeme lišenja slobode, i to vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 30. studenog 2015. do 27. svibnja 2016. te od 8. srpnja 2022. do 8. kolovoza 2022., kao i vrijeme provedeno na izdržavanju kazne zatvora od 2. srpnja 2021. do 8. srpnja 2022. te od 8. kolovoza 2022. pa nadalje.

2. Protiv te presude pravodobnu žalbu podnio je osuđenik bez navođenja zakonske osnove pobijanja s prijedlogom da mu se izrekne blaža kazna.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Žalba nije osnovana.

6. Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da mu je prvostupanjski sud izricanjem jedinstvene kazne zatvora za samo dva mjeseca manje (sedam godina i četiri mjeseca) od zbroja pojedinačno utvrđenih kazni (sedam godina i šest mjeseci), izrekao previsoku jedinstvenu kaznu koja je u suprotnosti sa zakonskom svrhom kažnjavanja.

6.1. Naime, u postupku tzv. neprave obnove postupka u smislu članka 498. stavka 1. točke 1. ZKP/08., uz primjenu članka 51. stavka 1. i 2. i članka 53. stavka 1. KZ/11-II, sud ne utvrđuje nove činjenice koje bi bile odlučne za odmjeravanje jedinstvene kazne, već uzima u obzir samo one činjenice koje su utvrđene u kaznenim postupcima i presudama koje su predmet objedinjavanja. U tom smislu osuđeniku treba napomenuti da svrha primjene odredaba o izricanju jedinstvene kazne pri stjecaju kaznenih djela kod tzv. neprave obnove kaznenog postupka iz članka 498. stavka 1. točke 1. ZKP/08. nije ublažavanje kazne, već potreba da se prilikom izricanja jedne jedinstvene kazne vodi računa o posebnosti višestrukog počinitelja različitih kaznenih djela i međusobnom odnosu tih djela, imajući u vidu vrstu i vrijeme njihovog počinjenja, s primarnim ciljem da se jedinstvenom kaznom postigne svrha kažnjavanja, a što je u ovom konkretnom slučaju u cijelosti ostvareno.

6.2. Pri tome drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pri donošenju nove odluke o jedinstvenoj kazni zatvora pravilno imao u vidu ranije izrečene kazne i sve relevantne okolnosti kojima su se rukovodili sudovi u ranijem postupku individualizacije kazne pa je tako uzeo u obzir olakotne okolnosti (nezaposlen, otac troje djece) i otegotne okolnosti (duljina i upornost u počinjenju kaznenih djela kroz duži niz godina i u odnosu na iste oštećenike, izvanbračnu suprugu i djecu te okolnosti kaznenih djela), a koje su sudovi ranije utvrdili prilikom odmjeravanja pojedinačnih kazni. Stoga je, pravilnom primjenom odredbi o stjecaju kaznenih djela iz članka 51. stavka 2. KZ/11-II prvostupanjski sud osuđeniku opravdano izrekao jedinstvenu zatvora u trajanju od sedam godina i četiri mjeseca, koja se sastoji u povišenju najviše pojedinačne utvrđene kazne, a ne doseže njihov zbir. Upravo je takva kazna, i po ocjeni drugostupanjskog suda, s obzirom na ranije utvrđene olakotne i otegotne okolnosti, vrstu, vrijeme i međusobni odnos kaznenih djela, primjerena težini, vrsti i pogibeljnosti konkretnih kaznenih djela, stupnju osuđenikove krivnje i njegovoj ličnosti, te je, kao takva, prikladna u cijelosti ostvariti svrhu kažnjavanja iz članka 41. KZ/11-II.

6.3. Žalbeni navodi osuđenika kako je osuđen samo na temelju iskaza oštećenice te da kazna u takvom trajanju ugrožava njegovu obiteljsku situaciju, a obzirom na odredbe članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11. nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude.

6.4. Slijedom navedenog te kako ispitivanjem pobijane presude nisu nađene povrede na koje drugostupanjski sud, u smislu članka 476. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju članka 482. ZKP/08. odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 11. siječnja 2024.