REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br: Pn-3047/2022-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Romani Hukelj, u pravnoj stvari tužiteljice VŠ (OIB [osobni identifikacijski broj]), [adresa], koju zastupa punomoćnik Marija Jukić Jurišić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. (OIB 26187994862), Zagreb, V. Jagića 33, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 18. ožujka 2026. godine u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 7. travnja 2026. godine,

p r e s u d i o j e:

I Nalaže se tuženiku platiti tužiteljici iznos od 5.920,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekuću od 1.12.2022. godine do isplate i naknaditi joj troškove parničnog postupka u iznosu od 862,50 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude (7.4.26.) do isplate, sve kamate do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

II Tužiteljica se odbija s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 5.120,00 eura.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi tvrdi da je dana 9.9.2022. godine šetajući sa svojom prijateljico kod hotela Sheraton u Zagrebu, iznenada pala svom težinom na pod i to zato jer je zapela nogom za rupu u nogostupu, izgubila ravnotežu i pala tijelom prema naprijed pri čemu je zadobila tjelesne ozlijede.

1.1. Tužiteljica dalje tvrdi da je za održavanje javnih površina, uključujući i mjesto gdje je pala, nadležan grad Zagreb, koji je prenio obavljanje te komunalne djelatnosti na Zagrebački holding d.o.o., a isti pak kod tuženika osigurao svoju odgovornosti od obavljanja djelatnosti.

1.2. Zbog toga, a jer je u šetnom događaju tužiteljica pretrpjela neimovinsku i imovinsku štetu od tuženika prema konačno postavljenom, povišenom tužbenom zahtjevu potražuje naknadu štete i to za neimovinsku štetu iznos od 10.320,00 eura, a za tuđu pomoć i njegu iznos od 720,00 eura, sve sa kamatom od dana podnošenja tužbe do isplate, uz naknadu parničnog troška s pripadajućom kamatom.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje pasivnu legitimaciju, priznaje da je tužiteljica dana 9.9.2022. godine pala i ozlijedila ruku. Međutim, ako je tužiteljica pala na mjestu gdje tvrdi, tada osporava odgovornost, jer tužiteljica živi u neposrednoj blizini pa joj je oštećenje bilo poznato te je trebala uložiti dužnu pažnju prilikom kretanja. Osporava da bi u trenutku podnošenja tužbe liječenje tužiteljice bilo dovršeno.

2.1. Tijekom postupka tuženik se protivi preinaci tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva, osporava visinu jednog sata tuđe pomoći i njege u iznosu od 5,00 eura i smatra da je previsoko postavljena. Konačno, predlaže tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti. Potražuje naknadu parničnog troška, ali ne navodi koje troškove i u kojem iznosu traži.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u izjavu svjedokinje i tužiteljice, fotografije, medicinsku dokumentaciju, saslušana je svjedokinja OŠ, proveden je dokaz medicinskim vještačenjem i za potrebe vještačenje vještak dr. Igor Stipančić izvršio je uvid u zdravstveni karton tužiteljice, proveden je dokaz saslušanjem tužiteljice, kao stranke, u svrhu dokazivanja.

3.1. Sud nije proveo dokaz uviđajem na licu mjesta, jer provođenje tog dokaza nije bilo potrebno i istim se nisu mogle utvrditi činjenice odlučne za ishod ovog spora.

3.2. Ocjenjujući rezultate provedenog dokaznog postupka ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan, kako je odlučeno u točki I izreke presude.

4. Iz suglasnih iskaza svjedokinje i tužiteljice utvrđeno je da žive u neposrednoj blizini mjesta štetnog događaja, da su šetale prema kući, kod hotela Sheraton su prešle preko kolnik i da su došle do nogostupa tužiteljice je nestala, pala i to bočno, ali prema naprijed. Nije se mogla sama ustati, niti svjedokinja ju nije uspjela sama podići pa im je pomogao jedan prolaznik te su njih dvije odšetale do Traumatološke bolnice, koja je u blizini.

4.1. Svjedokinja je slikala oštećenje, rupu na nogostupu, a nakon tjedan dana vidjela da je isto i sanirano. Tužiteljica pak navodi da je grad inače pun rupa, a da je tim dijelom prolazila, upravo jer živi u blizini, ali da na oštećenje nije obraćala pažnju, jer je šetala i razgovarala s prijateljicom.

4.2. Fotografije mjesta događaja pokazuju oštećenje nogostupa, ploče, koja je u jednom dijelu polomljena i ulegnuta. Daljnjim uvidom u fotografiju utvrđuje se da niti ostalo stanje nogostupa nije bez oštećenje, udubljenja ili neravnina. Jasno se vidi da rubnik nogostupa, prema kolniku, „strši“ na gore, tj. da je popločenje „propalo“.

4.3. Tužiteljica je zaprimljena u hitan prijem te se u medicinskoj dokumentaciji navodi da je na ravnom u padu ozlijedila lijevu ruku i prsni koš.

5. Cijeneći utvrđeno (4.-4.3.) sud utvrđuje mjesto pada na nogostupu na križanju Draškovićeve ulica i ulice kneza Borne, kod hotela Sheraton. Nadalje, sud prihvaća iskaz i tužiteljice i svjedokinje njezine prijateljice, koja činjenica sama po sebi ne umanjuje vjerodostojnost iskaza svjedokinje. Naime, njihovi su iskazi potvrđeni uvidom u fotografije, uvidom u koje je utvrđeno da je pločnik oštećen, da popločenje nije u jednom nivou, jer se jedna ploča polomila i ulegnula pa je oštećenje takovo da se razumno može očekivati da noga može zapeti i da zbog toga osoba može pasti, a upravo se to desilo tužiteljici.

5.1. U ponašanju tužiteljice, koja šeće i razgovara sa svojom prijateljicom, sud nije našao radnje koje bi dovele do primjene odredbe čl. 1067 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 – u daljnjem tekstu ZOO). Naime, ne može se smatrati da je tužiteljica u svojem kretanju isključivo kriva za štetni događaj niti da je u bilo kojem obimu pridonijela šteti. Kretanje tužiteljica kritične zgode bilo je uvjetovano mjesto gdje se kreće, širim centrom grada, gdje je razumno očekivati da je stanje kolnika takvo da bude sigurno za kretanje pješaka, bez oštećenja i neravnina pa se ne može niti očekivati od pješaka da gledaju u pod ne bi li negdje uočili neko oštećenje. Sve i u situaciji kakva je bila ova, a to je da tužiteljica živi u neposrednoj blizini.

5.2. Kako je za održavanje javnih površina, uključujući i mjesto pada, nadležan grad Zagreb, koji je prenio obavljanje te komunalne djelatnosti na Zagrebački holding d.o.o., a isti pak kod tuženika osigurao svoju odgovornosti od obavljanja djelatnosti, što tuženik priznaje, a utvrđeno je da je došlo do propusta u održavanju nogostupa to je tuženik, kao osiguravatelj, dužan tužiteljici naknaditi pretrpljenu štetu.

6. Vještak dr. Igor Stipančić pregledao je tužiteljicu, izvršio uvid u zdravstveni karton i medicinsku dokumentaciju te opisao tijek liječenja. Tako je utvrđeno da se u kliničkom nalazu nakon prvog pregleda opisuje osjetljivost glave lijevo čeono- sljepoočno bez vidljivih promjena, vratne kralježnica bezbolna, punog opsega kretnji, a muskulatura bez napetosti. Utvrđena je bolnost cijeli lijeve ruke uz ograničene kretnje ramena s otokom i bolnost cijele prednje i bočne lijeve strane prsnog koša. Učinjena su RTG snimanja i utvrđen je prijelom kirurškog vrata i velike kvrge nadlaktične kosti uz pomak ulomaka i skraćenje i prijelom osmog rebra bez pomaka, tužiteljici je postavljena imobilizacija desne nadlaktice Desaultovim zavojem, te je uz preporuku mirovanja analgetika i držanja ruke na povišenom puštena kući. Daljnji tijek liječenja obuhvatio je preglede i kontrole kirurga, ortopeda i preglede po liječniku fizijatru.

6.1. Vještak navodi da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila natučenje lijevog ramena, prijelom kirurškog vrta lijeve nadlaktične kosti bez pomaka, prijelom velike kvrge desne nadlaktične kosti i prijelom osmog rebra s lijeve strane.

6.2. Liječenje tužiteljice je završeno dana 14.11.2023. godine, kada je obavila pregled fizijatra nakon završene fizikalne terapije.

6.3. Vještak opsuje zdravstveno stanje tužiteljice prije štetnog događaja, ali cijeni da su trajne posljedice ovog štetnog događaja bolovi u lijevom ramenu i ograničenja funkcija lijevog ramena i to u srednjem stupnju, a što dovodi do smanjenje životne aktivnosti kao posljedica ozljeda u omjeru od 10%.

6.4. Tužiteljica je trpjela bol jakog intenziteta do 4 dana, srednjeg do 12 dana, a manjeg još do 7 tjedna sveukupno. Strah tzv. primarni u trenutku ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja je bio intenzivan i kratkotrajan, tzv. sekundarni strah kao posljedica tjelesne ozljede jakog intenziteta je trajao oko 3 dana, srednjeg do 7 dana i manjeg do 6 tjedna sveukupno. Konačno, vještak utvrđuje da je tužiteljici bila potrebna pomoć i njega druge osobe 144 sata (3 tjedna po 4 sata dnevno, zbog nemogućnosti služenja lijevom rukom koja je bila imobilizirana, a nakon toga 2 mjeseca po 1 sat dnevno, zbog nepodnošenja uobičajenog svakodnevnog napora i služenja lijevom rukom).

6.5. Ovako prevedenim dokazom, koji je obuhvatio klinički pregled vještaka, uvid u zdravstveni karton, medicinsku dokumentaciji i pregled tužiteljice utvrđene su činjenice odlučne za rješenje spora i nalaz i mišljenje je prihvaćeno, jer je sačinjeno jasno, obloženo i u skladu s pravilima struke, a niti stranke nisu imale prigovora niti primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka.

7. Na ovaj se pravni odnos primjenjuje Zakon o obveznim odnosima (NN 35/05, 78/15 - u daljnjem tekstu ZOO). Povreda prava osobnosti propisana je odredbom čl. 19 ZOO, a činjenice koje utječu na pravičnu novčanu naknadu (čl. 1100 ZOO) propisane su čl. 1100 st. 2 ZOO, a koji propisuje da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

7.1. Sud je imao u vidu i Orijentacijske kriterije VS RH iz 2020. godine, ali nije, pukom matematikom, prihvatio tvrdnju tužitelja da kod utvrđivanja pravične novčane naknade i danas treba imati u vidu stopu inflacije. Navedeno iz razloga što se radi o orijentacijskim kriterijima, pa po logici stvari može doći do odstupanja od istih, što se ne može smatrati da bi VS RH i danas kriterije povisio vodeći računa o stopi inflacije samo zato što je jednom to učinio. Konačno, sudu nije poznato da se ostale obveze (npr. plaće) automatizmom povisuju u skladu sa stopom inflacije niti iz odredbe čl. 1100 ZOO-a proizlazi da bi jedna od kriterija određivanja visine naknade neimovinske štete bila inflacija.

8. Povezujući sve navedeno pod 7. -7.1., imajući u vidu činjenice utvrđene u točki 6.-6.4. ovaj sud smatra da su ispunjeni uvjeti da se tužiteljici dosudi pravična novčana naknada te imajući u vidu odredbu čl. 1100. st. 2 i čl. 19 ZOO-a ovaj sud nalazi da pravična novčana naknada cjelokupne štete iznosi za neimovinsku štetu 5.200,00 eura, a za tuđu pomoć i njegu 720,00 eura. Pri tome je sud cijenio tijek liječenja, snimanja kojima je tužiteljica bila podvrgnuta, imobilizacija, činjenica višestrukih prijeloma, provođenje fizikalne terapije. Konačno, cijenjeno je da usprkos provedenom liječenju tužiteljica nije uspjela svoje zdravstveno stanje vratiti na nivo kakav je bio prije utuženog štetnog događaja, jer joj je zdravlje trajno narušeno.

8.1. Sud utvrđuje da se u odnosu na zahtjev za tuđom pomoći i njegom radi o zahtjevu za naknadu materijalne, nenovčane i nereparirane štete pa sud u smislu ovlasti iz čl. 223 Zakona o parničnom postupku (NN 148/11, 25/13, 70/19, 80/22 - u daljnjem tekstu ZPP) dosuđuje tužiteljici naknadu od 5,00 eura po satu, ocjenjujući isti iznos primjeren troškovima života te stvarnim cijenama koštanja usluga pomoći u kući na tržištu, koje se danas na području grada Zagreba kreću od 15,00 eura po jednom satu na više (čistačice). Naime, takvu pomoć uobičajeno pružaju ukućani, koji to nisu dužni raditi besplatno.

8.2. Tužiteljici je ukupno dosuđen iznos od 5.920,00 eura a do zatraženih 11.040,00 eura tj. za 5.120,00 eura je odbijena.

8.3. Tijek kamata određen je temeljem čl. 1103. ZOO-a od dana podnošenja tužbe, 1.12.2022. godine.

9. Točno je da je tužiteljica preinačila zahtjev povisivši isti nakon zaključenja prethodnog postupka, a kojoj preinaci se tuženik protivio. Odredbom čl. 190. st. 1 ZPP- a propisano je da tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka.

9.1. Međutim, ocjena je ovoga suda da se u konkretnom slučaju nedopuštanjem preinake tužbe tužitelju nameće ograničenje prava na pristup sudu i pravično suđenje zajamčenom odredbom čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (NN – Međunarodni ugovori 6/99, u daljnjem tekstu Konvencija).

9.2. Kada tužitelj u vrijeme podnošenja tužbe ne raspolaže svim odlučnim činjenicama potrebnim za postavljanje konačnog tužbenog zahtjeva, kao u ovom slučaju za naknadu štete, s obzirom da je objektivno postavljanje tužbenog zahtjeva radi naknade neimovinske štete bez prethodnog vještačenja realno nemoguće, budući da je teško procijeniti visinu neimovinske štete koja bi pripadala tužitelju, već je u pravilu potrebno provesti medicinsko vještačenje i tek je tada moguće saznati sve odlučne činjenice vezane za visinu nastale štete, nedopuštanje preinake tužbe koja je uslijedila odmah nakon provedenog vještačenja nije razmjerno legitimnom cilju iz odredbe čl. 190. st. 1. ZPP-a i rezultira povredom prava na pristup sudu.

9.3. To iz razloga jer je legitimni cilj zabrane preinake tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka onemogućavanje zlouporabe procesnih prava u cilju ubrzanja parničnog postupka, a povećanje tužbenog zahtjeva za naknadu štete odmah nakon provedenog vještačenja, koje je utemeljeno na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, nije od utjecaja na dužinu trajanja postupka, dok nedopuštanjem preinake tužbe tužitelju preostaje samo podnošenje nove tužbe za preostali dio tužbenog zahtjeva, a u kojem slučaju se nepotrebno izvrgava daljnjim troškovima postupka te izlaže riziku presuđene stvari ili eventualne zastare koje dovodi u pitanje ostvarivanje njegovog prava na naknadu štete, čime se tužitelju nameće prekomjeran teret.

9.4. Stoga, sud u ovom postupku dopušta preinaku, jer smatra da je ista razmjerna legitimno cilju i odlučuje unutar tako postavljenog zahtjeva.

10. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je sukladno odredbi čl. 154. st. 2. i čl. 155 ZPP-a.

10.1. Trošak tužiteljice odnosi se na troškove zastupanje putem odvjetnika uz primjenu Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika i postavljenom zahtjevu za naknadu troškova te se isti odnosi se na trošak sastava tužbe, pristupa na dva ročišta i sastav jednog obrazloženog podneska od 27.10.25. po 200,00 eura; za podneske od 22.5.23, 6.11.23, 3.5.24, 6.5.24. po 50,00 eura ili ukupno 1.000,00 eura što je uvećano za 250,00 eura PDV-a.

10.2. Tužiteljica je sa osnovom zahtjeva uspjela 100%, sa visinom 53% pa je njezin uspjeh 76,5%, uspjeh tuženika 23,50% te je tuženik dužan tužiteljici naknaditi 53% troška (76,50%-23,50%), dakle 662,50 eura što je uvećano za 200,00 eura troškova medicinskog vještačenja, koji je tužiteljici priznat u cijelosti.

10.3. Na ukupna troška od 862,50 eura kamata temeljem čl. 151. st. 3 ZPP-a teče od dana donošenja ove presude.

U Zagrebu, 7. travnja 2026. godine

Sutkinja:

Romana Hukelj

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda Županijskom sudu.