1              Poslovni broj: I Kž-428/2023-4

Poslovni broj: I Kž-428/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja dr.sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i Snježane Hrupek-Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog Đ. M., zbog kaznenih djela iz članka 110. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17. i 118/18. dalje: KZ/11-I) i drugih, odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Kv I-9/2023-5 (K-12/2019.) od 13. rujna 2023., u sjednici vijeća održanoj 11. siječnja 2024.,

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba osuđenog Đ. M. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Rijeci broj Kv I-9/2023-5 (K-12/2019.) od 13. rujna 2023., u postupku neprave obnove, na temelju članka 498. stavka 1. točke 1. i stavka 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09.,80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13.,145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. - dalje: ZKP/08.) preinačene su u odluci o kazni pravomoćna presuda Županijskog suda u Rijeci broj K-12/19. od 17. prosinca 2019., potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž 173/20. od 9. veljače 2021. kojom je osuđeni Đ. M. proglašen krivim, zbog kaznenog djela ubojstva iz članka 110. KZ/11-I te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 15 (petnaest) godina u koju kaznu mu je uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i na izdržavanju kazne od 31. srpnja 2018. pa nadalje i pravomoćna presuda Općinskog suda u Rijeci broj K-902/18. od 10. lipnja 2022., preinačena presudom Županijskog suda u Osijeku broj Kž-485/22. od 28. listopada 2022., kojom je osuđeni Đ. M. proglašen krivim, zbog dva kaznena djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11-I te je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine pa se zbog navedenih kaznenih djela osuđeni Đ. M. na temelju članka 110. KZ/11-I primjenom članka 51. stavak 1. i 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., 114/22. i 114/23. – dalje: KZ/11-II) osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 15 (petnaest) godina i 11 (jedanaest) mjeseci, u koju mu je kaznu, na temelju članka 54. KZ/11-II, uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i na izdržavanju kazne od 31. srpnja 2018. pa nadalje u predmetu Županijskog suda u Rijeci broj K-12/19.

2. Protiv te presude pravodobnu žalbu podnio je osuđeni Đ. M. po braniteljici M. L., odvjetnici iz R. bez navođenja zakonske osnove pobijanja s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da mu se izrekne jedinstvena kazna zatvora u kraćem trajanju.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Žalba nije osnovana.

6. Osuđenik u žalbi ističe da prvostupanjski sud nije ispravno primijenio odredbu članka 51. KZ/11-II jer mu je zbog niza, u ranijim presudama, utvrđenih olakotnih okolnosti, uz činjenicu da je aktualno još starije životne dobi, znatno narušenog zdravstvenog stanja, s urednim tijekom u većem dijelu izdržane kazne, trebao izreći jedinstvenu kaznu zatvora u kraćem trajanju.

6.1. Protivno stavu osuđenika, ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske da je prvostupanjski sud pri donošenju nove i u konačnici blaže odluke o jedinstvenoj kazni zatvora, uzeo u obzir ranije izrečene kazne i sve relevantne olakotne i otegotne okolnosti kojima su se rukovodili sudovi u procesu individualizacije kazne, a koje su ispravno navedene u točkama 2.1. i 3.1. pobijane presude, te je s obzirom na primjereno utvrđene pojedinačne kazne, međusobni odnos počinjenih kaznenih djela, vrstu i vrijeme njihovog počinjenja, te vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne i o svrsi kažnjavanja pravilnom primjenom odredbi o stjecaju kaznenih djela iz članka 51. stavka 2. KZ/11-II osuđeniku opravdano izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 15 (petnaest) godina i 11 (jedanaest) mjeseci, koja je veća od pojedinačno utvrđenih, a ne doseže njihov zbir.

6.2. Tako odmjerenom jedinstvenom kaznom zatvora, i po stavu drugostupanjskog suda, izražena je jasna društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela te će ista utjecati će na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela, ali utjecati će i na sve ostale da ne čine kaznena djela, kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

7. Nije u pravu osuđenik kada tvrdi da je sud olakotnim trebao cijeniti njegovu aktualnu životnu dob i dodatno narušeno zdravstveno stanje jer se u nepravoj obnovi kaznenog postupka (objedinjavanje kazni), u smislu članka 498. stavka 1. točke 1. ZKP/08., ne utvrđuju nove činjenice koje bi bile odlučne za odmjeravanje kazne, već uzimaju u obzir samo činjenice koje su utvrđene u kaznenim postupcima i presudama koje su predmet objedinjavanja, a nove činjenice i okolnosti mogu biti temelj za obnovu postupka u smislu članka 498. stavka 1. točke 4. ZKP/08.

7.1. Pritom se napominje osuđeniku kako svrha primjene odredaba o izricanju jedinstvene kazne pri stjecaju kaznenih djela kod tzv. neprave obnove kaznenog postupka iz članka 498. stavka 1. točke 1. ZKP/08. nije ublažavanje kazne, već potreba da se prilikom izricanja jedne jedinstvene kazne vodi računa o specifičnosti višestrukog počinitelja različitih kaznenih djela i međusobnom odnosu tih djela, imajući u vidu vrstu i vrijeme njihovog počinjenja, s primarnim ciljem da se jedinstvenom kaznom postigne svrha kažnjavanja.

8. Nadalje, s obzirom na odredbe članka 51. stavaka 1. i 2. KZ/11-II, žalbeni navodi o urednom tijeku izdržavanja kazne i vremenu provedenom na izdržavanju kazne zatvora nisu od utjecaja na pravilnost prvostupanjske presude, jer se radi o okolnostima koje će biti cijenjene prilikom primjene odredaba o uvjetnom otpustu iz članka 59. KZ/11-II, kada se za to steknu uvjeti.

9. Slijedom izloženoga, budući da pobijana presuda žalbenim tvrdnjama nije s uspjehom dovedena u sumnju, te da ispitivanjem presude u skladu sa člankom 476. stavku 1. točkama 1. i 2. ZKP/08., ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena koja od procesnih ili drugih povreda na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 11. siječnja 2024.