REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Poslovni broj: Us I-1163/2025-6

Osijek, Vukovarska cesta 31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužitelja DUM, [adresa], 14 Clyffes, Geen meadow, Cwmbran, Gwent, NP44 4SG, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Velimir Slovaček, odvjetnik u Osijeku, Biljska cesta 66, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Ulica grada Vukovara 49, Zagreb, OIB: 72910430276, radi davanja suglasnosti za stjecanje prava vlasništva nekretnine na području Republike Hrvatske, 7. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske KLASA: UP/I-940- 01/25-01/865, URBROJ: 514-04-04-02-01/02-25-02 od 24. rujna 2025.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/I-940-01/25-01/865, URBROJ: 514-04-04-02-01/02-25-02 od 24. rujna 2025. odbijen je zahtjev tužitelja za stjecanje prava ½ dijela od 4. suvlasničkog dijela nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica] opisane kao Ulica Miroslava Krleže ukupne površine 5486 m[2] , od toga više zgrada površine 213 m[2] , dvorište površine 500 m i oranica površine 4773 m , upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

2. Tužitelj u tužbi, u bitnome, navodi da osporavano rješenje onemogućava tužitelju stjecanje suvlasničkog dijela nekretnine putem darovanja iako time ne bi došlo do novog ulaska stranog subjekta u vlasničku strukturu nekretnine. Navodi da je već stekao vlasništvo na ½ dijela predmetne nekretnine nasljeđivanjem. Smatra da tuženik nije uzeo u obzir da je već upisan kao suvlasnik iste nekretnine i to na temelju nasljeđivanja niti je razmotrio mješovitu narav nekretnine, odnosno činjenicu da se dio čestice nalazi unutar građevinskog područja na kojem dijelu postoji izgrađena kuća i dvorište. Navodi da tuženik nije ispitao mogućnost razgraničenja i izdavanja suglasnosti za građevinski dio nekretnine odnosno da nije ispitao mogućnost davanja djelomične ili uvjetne suglasnosti. S obzirom na navedeno, predlaže Sudu usvojiti tužbeni zahtjev, poništiti osporavano rješenje tuženika i predmet vratiti na ponovni postupak.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je u postupku utvrđeno da je podnositelj zahtjeva državljanin Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske te da između Republike Hrvatske i Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske postoji uzajamnost u stjecanju prava vlasništva nekretnina. Poziva se na odredbe Zakona o poljoprivrednom zemljištu (Narodne novine, broj 20/18., 115/18., 98/19., 98/19., 57/22. i 136/25.) i Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/2000., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15., 94/17. i 57/25.) te ističe da je u tijeku postupka utvrđeno da se radi o nekretnini koja se nalazi djelomično unutar, a djelomično izvan granica građevinskog područja te da se u većem dijelu predmetne čestice radi o poljoprivrednom zemljištu. Stoga zaključuje da u konkretnoj situaciji nije odlučno što je tužitelj već suvlasnik idealnog dijela predmetne nekretnine je je kao strani državljanin, u slučaju stjecanja nekretnine na temelju nasljeđivanja ravnopravan s državljanima Republike Hrvatske, već da bi mogao ishoditi traženu suglasnost ministra nadležnog za poslove pravosuđa, odnosno steći pravo vlasništva predmetne nekretnine, odlučno je da se ista u cijelosti nalazi u građevinskom području, odnosno da nije poljoprivredno zemljište. Budući da se radi o poljoprivrednom zemljištu, ograničeno je stjecanje prava suvlasništva za tužitelja kao stranu fizičku osobu nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. S obzirom na navedeno, predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4. Odgovor ne tužbu je dostavljen tužitelju na očitovanje, ali se na isti nije očitovao.

5. Budući da je Sud činjenice ocijenio nespornima te je u konkretnom slučaju sporna primjena prava, a da tužitelj u tužbi i tuženik u odgovoru na tužbu nisu izričito zahtijevali održavanje rasprave, Sud je primjenom odredbe članka 98. stavka 1. točke 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24., dalje: ZUS) riješio ovaj upravni spor bez rasprave.

5.1. Sud je izveo dokaze uvidom u spis, svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu kao i u spis provedenog upravnog postupka te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u smislu odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Iz podataka spisa upravnog postupka proizlazi da je tužitelj 21. kolovoza 2025. podnio zahtjev za izdavanje suglasnosti za stjecanje prava vlasništva stranih osoba ne nekretninama u Republici Hrvatskoj, za nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] Ulica Miroslava Krleže, više zgrada površine 213 m[2] , dvorište površine 500 m , oranica površine 4773 m , ukupne površine 5486 m .

7. Nesporno je da je tužitelj državljanin Ujedinjene kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske te da između te države i Republike Hrvatske postoji uzajamnost u stjecanju prava vlasništva.

7.1. Sporno je ima li tužitelj pravo na stjecanje prava vlasništva na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] Ulica Miroslava Krleže, odnosno postoji li ograničenje predviđeno posebnim propisima za mogućnost stjecanja prava vlasništva stranog državljanina na istoj.

8. Uvidom u uvjerenje o statusu čestice Osječko-baranjske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i imovinsko-pravne poslove KLASA: 350-01/25-10/000253, URBROJ: 2158-16/30-25-0002 od 8. kolovoza 2025. utvrđeno je da se zemljište označeno kao 470 k. o. [katastarska općina] nalazi djelomično unutar, a djelomično izvan granica građevinskog područja te da je predmetna činjenica utvrđena uvidom u Prostorni plan uređenja Općine Podgorač („Službeni glasnik Općine Podgorač“ broj 2/06., 1/09., 4/17., 5/17., 6/24. i 7/24.).

8.1. Nadalje, iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] proizlazi da se kč. br. [katastarska čestica], Ulica Miroslava Krleže sastoji od više zgrada površine 213 m[2] , dvorišta površine 500 m i oranice površine 4773 m[2] , odnosno ukupno 5486 m , te da je tužitelj suvlasnik predmetne čestice u ½ dijela.

8.2. Iz podataka spisa upravnog postupka proizlazi da je navedena nekretnina predmet Ugovora o darovanju nekretnine od 30. srpnja 2025. sklopljenog između LUM kao darovateljice i tužitelja kao obdarenika.

9. Prema članku 3. stavku 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu, poljoprivrednim zemljištem u smislu ovoga zakona smatraju poljoprivredne površine koje su po načinu uporabe u katastru opisane kao: oranice, vrtovi, livade, pašnjaci, voćnjaci, maslinici, vinogradi, ribnjaci, trstici i močvare, kao i drugo zemljište koje se može privesti poljoprivrednoj proizvodnji.

10. Člankom 2. Zakona o poljoprivrednom zemljištu propisano je da je poljoprivredno zemljište dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njezinu osobitu zaštitu (stavak 1.). Nositeljima prava vlasništva na zemljištu iz stavka 1. ovoga članka ne mogu biti strane pravne i fizičke osobe, osim ako međunarodnim ugovorom i posebnim propisom nije drukčije određeno (stavak 2.). Iznimno od stavka 2. ovoga članka, strane pravne i fizičke osobe mogu stjecati pravo vlasništva na poljoprivrednom zemljištu iz stavka 1. ovoga članka nasljeđivanjem uz uvjet reciprociteta (stavak 3.).

11. Članak 356. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugom stvarnim pravima propisuje da strane fizičke i pravne osobe mogu, ako zakonom nije drukčije određeno, pod pretpostavkom uzajamnosti, stjecati vlasništvo nekretnina na području Republike Hrvatske, ako suglasnost za to dade ministar nadležan za poslove pravosuđa Republike Hrvatske.

11.1. Prema članku 357. stavku 1. Zakona o vlasništvu i drugom stvarnim pravima, ako je za stjecanje prava vlasništva nekretnine potrebna suglasnost ministra nadležnog za poslove pravosuđa Republike Hrvatske, pravni posao kojemu je cilj stjecanje toga prava vlasništva ništetan je bez suglasnosti ministra nadležnog za poslove pravosuđa.

11.2. Članak 358. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugom stvarnim pravima predviđa da poljoprivredno zemljište predstavlja nekretninu na isključenom području, čiji vlasnik ne može biti strana osoba, budući da je riječ o nekretnini koja leži na području koje je radi zaštite interesa i sigurnosti Republike Hrvatske zakonom proglašeno područjem na kojem strane osobe ne mogu imati pravo vlasništva.

12. Imajući u vidu naprijed navedene zakonske odredbe kao i činjenicu da se nesporno radi o nekretnini koja se djelomično nalazi unutar, a djelomično izvan granica građevinskog područja, kao i činjenicu da je veći dio predmetne čestice označen kao poljoprivredno zemljište nije bilo zakonske mogućnosti za drugačije odlučivanje o ovoj upravnoj stvari te tužbeni navodi tužitelja nisu odlučni.

13. Neosnovan je tužbeni navod tužitelja kako tuženik nije vodio računa o tome da je dio predmetne čestice unutar, a dio izvan građevinskog područja stoga što su dijelovi čestice određeni idealno, a predmetna čestica čini cjelinu.

14. K tome, nije od utjecaja na drugačije odlučivanje niti činjenica što je tužitelj suvlasnik predmetne čestice u ½ dijela budući da je navedeni dio predmetne čestice stekao nasljeđivanjem u skladu s člankom 2. stavkom 2. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine, broj 48/03., 63/03., 35/05., 127/13., 3/15. i 4/19.). To stoga što su prema navedenoj odredbi stranci, pod pretpostavkom uzajamnosti, u nasljeđivanju ravnopravni s državljanima Republike Hrvatske, te za takvo stjecanje nekretnine nije potrebna suglasnost nadležnog ministra. U tom slučaju se radi o iznimci od propisanog člankom 2. stavkom 2. Zakona o poljoprivrednom zemljištu, koju predviđa stavak 3. tog članka.

15. Slijedom iznesenoga, a u skladu s člankom 116. stavkom 1. ZUS-a tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan te je odlučeno kao u izreci ove presude.

U Osijeku 7. travnja 2026.

Sutkinja

Valentina Grgić Smoljo

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Tužitelju, po opunomoćeniku

2. Tuženiku