Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kžm-5/2026-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća te Igora Pavlica i Zdravka Pintarića, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog KĆ, zbog kaznenih djela iz čl. 163. st. 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022. i 114/2023., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi mldb. KĆ podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Kim-42/2025-13 od 26. siječnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 7. travnja 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba mldb. KĆ kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Općinski sud u Varaždinu je na temelju čl. 74. st. 2. Zakona o sudovima za mladež ("Narodne novine" broj: 84/2011., 143/2012., 148/2013., 56/2015. i 126/2019. , dalje u tekstu: ZSM) u vezi sa čl. 86. st. 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011., 91/2012., 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024. i 72/25., dalje: ZKP/08- 25) odbio kao neosnovan prijedlog mldb. KĆ da se iz spisa predmeta kao nezakoniti dokazi izdvoje: Zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta (bez naloga) broj 214-02725-20/4992 od 14.02.2025.; Potvrda o privremenom oduzimanju predmeta PU varaždinske, PP Ivanec, broj 01398798 od 14.02.2025.; Zapisnik o pretrazi pokretne stvari i bankovnog sefa PU varaždinske, PP Ivanec od 21.02.2025. i Izvješće o analizi sadržaja mobilnog uređaja od 18.03.2025.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio mldb. KĆ putem braniteljice Željke Mance, odvjetnice, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 470. st. 2. ZKP i zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP- 25, s prijedlogom da Županijski sud u Varaždinu usvoji žalbu i da ukine rješenje suca za mladež Općinskog suda u Varaždinu te predmet vrati na ponovni postupak, podredno da preinači pobijano rješenje i prihvati prijedlog obrane za izdvajanjem nezakonitih dokaza iz spisa.

3. U smislu čl. 495. u svezi sa čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011., 91/2012., 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024., 72/25. i 13/26, dalje: ZKP/08-26) spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO- 113/2026-3 od 2. ožujka 2026. vraćen ovom drugostupanjskom sudu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Maloljetnik prije svega upire da je prvostupanjski sud pobijanim rješenjem odbio prijedlog za izdvajanje kao nezakonitih dokaza pobliže navedenih u izreci te odluke, premda je utvrdio, a što proizlazi i iz iskaza roditelja maloljetnika K i IĆ da policijski službenici nisu postupili u skladu s pravilima o čuvanju privremeno oduzetih predmeta a kakvo njihovo postupanje je ozbiljno narušilo vjerodostojnost ključnog dokaza na kojem državno odvjetništvo temelji tvrdnju da je počinio predmetno kazneno djelo.

5.1. Vezano za takve žalben tvrdnje, prije svega valja primijetiti da pitanje zakonitosti dokaza valja razlikovati od pitanja njihove vjerodostojnosti.

5.2. Naime, prema odredbi čl. 10. st. 2. ZKP/08-26, nezakoniti su oni dokazi koji su pribavljeni kršenjem Ustavom, zakonom ili međunarodnim pravom propisane zabrane mučenja, okrutnog ili nečovječnog postupanja, zabrane povrede prava na dostojanstvo, zajamčenih prava obrane, prava na ugled i čast, prava na nepovredivost osobnog i obiteljskog života, oni koju su pribavljeni povredom odredaba kaznenog postupka i koji su izričito predviđeni ZKP/08, kao i oni dokazi za koje se saznalo iz nezakonitih dokaza.

5.3. Stoga maloljetnik takvom žalbenom argumentacijom nije doveo u pitanje pravilnost ocjene prvostupanjskog suda prema kojoj navedeni dokazi ne predstavljaju nezakonite dokaze u smislu odredbe iz čl. 10. ZKP/08-26, već ustvari dovodi u pitanje njihovu vjerodostojnosti i dokaznu snagu, a koje pitanje se preispituje na raspravi, u kontradiktornom postupku, s time da je sud svoju ocjenu o vjerodostojnosti izvedenih dokaza ovlašten dati tek nakon završetka dokaznog postupka.

6. Nadalje, maloljetnik smatra pogrešnim zaključak prvostupanjskog suda da prilikom provođenja dokaznih radnji kojima su pribavljeni sporni dokazi, konkretno prilikom komunikacije djelatnika policije s njim i njegovom zakonskom zastupnicom- majkom IĆ nije došlo do određenog stupnja obmane, te propusta u upozoravanju na njihova prava u ovoj fazi postupka, posebice kada se ima u vidu medicinska dokumentacija koja zorno ukazuje na to da su on i njegova majka imali psihičke posljedice uslijed postupanja policijskih službenika prema njima prilikom provođenja dokazne radnje pretrage, koje činjenice sud uopće nije uzeo u obzir, iako iste potvrđuju njegov iskaz, kao i iskaz njegove majke da su policijski službenici vršili psihički pritisak na njih i propustili ih jasno upozoriti na sva prava obrane, uključujući i eventualne konzultacije s braniteljem, posebice na njegovo pravo da nije dužan iskazivati, a što uključuje i odbijanje davanja PIN-a mobitela koji je privremeno oduzet od njega.

6.1. Prije svega, ovaj žalbeni sud primjećuje da je riječ o žalbenim tvrdnjama koje se podvode pod žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a ne pod žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08-26, kako to pogrešno smatra žalitelj.

7. Nadalje, a suprotno žalitelju, prvostupanjski sud za mladež prije svega pravilno uočava da iz iskaza ispitanih svjedoka proizlazi da je maloljetnik na poziv djelatnika policije dragovoljno predao mobitel i rekao im PIN za njegovo otključavanje, s time da je pretrazi bila prisutna i njegova zakonska zastupnica – majka IĆ.

7.1. Isto tako, sud prvog stupnja za mladež pravilno uočava da iz zapisnika o pretrazi stana i drugih prostorija proizlazi da je zapisnik pročitan prisutnima koji na isti nisu imali nikakve primjedbe, u svezi čega ovaj žalbeni sud, a vezano za prethodno izložene žalbene tvrdnje, dodatno primjećuje da iz zapisnika proizlazi da je maloljetnik bio poučen da ima pravo uzeti branitelja koji može biti prisutan pretrazi , a koje pravo nije iskoristio.

7.2. Slijedom svega navedenog prvostupanjski sud, a suprotno maloljetniku, s pravom zaključuje da u konkretnom slučaju nisu utvrđene činjenice i okolnosti koje bi ukazivale da je pretraga provedena protivno odredbi iz čl. 250. ZKP /08-26 u kojoj je propisano u kojim taksativno navedenim slučajevima se zapisnik o pretrazi i dokazi pribavljeni pretragom ne mogu koristi kao dokaz u postupku, niti da bi taj dokaz bio pribavljen povredom Ustavom, zakonom ili međunarodnim pravom propisane zabrane mučenja, okrutnog ili nečovječnog postupanja, zabrane povrede prava na dostojanstvo, zajamčenih prava obrane, prava na ugled i čast, prava na nepovredivost osobnog i obiteljskog života, s time da slijedom svega navedenog, žalitelj nije u pravu kada smatra da medicinska dokumentacija koju je predao u spis dokazuje da su on i njegova majka imali psihičke posljedice zbog protupravnog postupanja policijskih službenika tijekom pretrage koji su na njih vršili psihički pritisak i propustili ih jasno upozoriti na sva prava obrane, uključujući i eventualne konzultacije s braniteljem.

8. Budući da žalba maloljetnika nije osnovana, a kako ovo vijeće nije utvrdilo da bi sud prvog stupnja ostvario neku od povreda iz 494. st. 4. ZKP/08-26, na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 494. st. 2. toč. 2. ZKP/08-26 odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Varaždinu 7. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Rajko Kipke