REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Ps-147/2023-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Zrinki Berečki, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Grada Zagreba, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, protiv tuženice ZF s prebivalištem u [adresa], a boravi na adresi u [adresa], OIB: 61817894937, koju zastupa punomoćnik Dragan Dramac, odvjetnik u Zagrebu, radi iseljenja i predaje u posjed, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 19. veljače 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja OF, zaposlenika tužitelja, tuženice osobno i punomoćnika tuženice Dragana Dramca, odvjetnika, dana 7. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e:

I/ Nalaže se tuženici ZF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iseliti iz stana u [adresa] upisanog u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, na z. k. č. br. [katastarska čestica], [adresa], STAMBENA ZGRADA br. 31, 33,35, upisan u ZK ulošku Broj: [broj ZK uloška] k.o. 999901 GRAD ZAGREB, pod Rbr. 16. kao suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-16), i to stan u prizemlju površine 68,70 m2, koji je neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali dijelovi te predati opisani stan, slobodan od svih osoba i stvari, u posjed tužitelju Gradu Zagrebu, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, sve u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 39,81 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 7. travnja 2026. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 14. kolovoza 2023. navodi da je vlasnik predmetnog stana pobliže opisanog pod točkom I/ izreke, u posjedu kojeg je tuženica bez valjane pravne osnove. Navodi da je prilikom očevida na adresi predmetnog stana dana 22. studenog 2022. utvrđeno da tuženica stan bespravno koristi oko 2 godine sa svojom djecom te da je u posjed stana ušla provalom i izmjenom cilindra brave. Dopisom Gradskog ureda za upravljanje imovinom i stanovanje, Klasa: 371-02/11-001/455, Urbroj: 251-11-31-1/003- 22-25 od 23. studenog 2022. tuženica je pozvana predati predmetni stan slobodan od osoba i stvari u posjed tužitelju, a što ista još uvijek nije učinila. Ističe da je predmetni stan potrebno osloboditi od osoba i stvari, da bi tužitelj potom mogao na temelju rezultata javnog natječaja koji se provodi temeljem Odluke o najmu stanova (“Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 22/09., 3/12., 15/12., 22/13., 11/20.) isti dati na korištenje socijalno ugroženijim osobama i osobama slabog imovnog stanja i osobama u teškom socijalno- zdravstvenom položaju, odnosno osobama čije su nekretnine stradale u potresu sukladno odredbama čl.7. i čl.7b navedene Odluke. Pri tome ističe i da tuženica ne podmiruje troškove stanovanja za predmetni stan, pa da tako na dan 08. kolovoza 2023. ima dospjele obveze s osnova nepodmirene naknade za korištenje stanja, komunalne naknade, naknade za uređenje voda, potrošnje vode te javne usluge sakupljanja komunalnog otpada. Stoga predlaže donošenje presude sadržaja kao pod točkom I/ izreke, uz naknadu parničnog troška zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu priznaje nespornim da je tužitelj vlasnik predmetnog stana, kao i činjenicu da je u posjedu istog stana. Osporava navode tužitelja da bi u posjed predmetnog stana ušla "provalom i promjenom cilindar brava" te ističe da je u stan ušla temeljem pravne osnove, odnosno na način "da joj je predmetni stan oslobodila od osoba i stvari" prednik posjednik HF i JF. Nadalje, navodi da je po primitku dopisa Gradskog ureda za upravljanje imovinom i stanovanje (od 23. studenog 2022.) razgovarala sa službenicima istog ureda u svezi predmetnog stana te da su joj savjetovali da ostane u predmetnom stanu i da se javi na javni natječaj, budući već plaća sve režijske troškove, a koji dolaze na njezino ime. Ističe i da je ona sama osoba slabijeg imovnog stanja i korisnik socijalne pomoći te da nema svoj dom i da je predmetna nekretnina jedina nekretnina gdje bi mogla živjeti, jer da u protivnom mora biti na ulici. Tijekom postupka ističe da u predmetnom stanu živi sa svojom šesteročlanom obitelji te da isti stan predstavlja njezin jedini dom te u bitnom ističe da bi prihvaćanje tužbenog zahtjeva predstavljalo miješanje (zadiranje, uplitanje) u njezino pravo na poštivanje doma zaštićeno čl. 8 st.1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne Novine - Međunarodni ugovori 18/97, 6/99, 8/99, 14/02 i 1/06, dalje: Konvencija). Također, ističe i da je u predmetnu nekretninu puno uložila kako bi u istoj mogla živjeti, jer je prethodno bila jako zapuštena i derutna, pa da i zbog navedenog razloga, pored okolnosti da je socijalni slučaj, nije mogla tužitelju uredno plaćati najamninu odnosno naknadu za korištenje predmetnog stana. Stoga predlaže tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan, uz naknadu parničnog troška zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

3. Tijekom postupka izvođenja dokaza izvršen je uvid u izvadak iz zemljišne knjige (listovi 4-14 spisa), Zapisnik Gradskog ureda za upravljanje imovinom i stanovanje s uviđaja na licu mjesta od 22. studenog 2022. (list 15 spisa), dopis Gradskog ureda za upravljanje imovinom i stanovanje, Klasa: 371-02/11-001/455, Urbroj: 251-11-31-1/003- 22-25 od 23. studenog 2022. s povratnicom (listovi 16-17 spisa), ispis knjigovodstvenog stanja obveznika (listovi 18-28 spisa), Izvješće predstavnika suvlasnika stambene zgrade [adresa] u [adresa] (list 37 spisa), naloge za plaćanja (listovi 38-40 spisa), potvrdu o uplati (list 42 spisa), rodne listove (listovi 42477 spisa), dopis Gradskog ureda za upravljanje imovinom i stanovanje, Klasa:371-04/24-001/2,Urbroj:251-11-21-2/001- 24-3 od 19. rujna 2024. (listovi 60-61 i 79-80 spisa), zahtjev tuženice za utvrđivanje visine najamnine od 15. svibnja 2024. (list 66 spisa), Potvrde o visini dohotka i primitaka (listovi 67-78 spisa), saslušan je svjedok GF (listovi 112-113 spisa) te je saslušana tuženica (listovi 114-115 spisa).

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Tijekom postupka među strankama nije bilo sporno da je tužitelj vlasnik predmetnog stana, kao posebnog (etažnog) dijela nekretnine pobliže opisane u izreci, koji se nalazi na adresi u [adresa]. Također, nije sporno da je tuženica posjednica predmetnog stana, u kojem stanuje zajedno s članovima svoje obitelji.

6. Sporno je postojanje prava tuženice na posjed predmetnog stana, s obzirom na istaknuti prigovor prava na dom.

7. Iz sadržaja u spisu priloženih isprava kao bitno proizlazi sljedeće:

- da je u Zapisniku Gradskog ureda za upravljanje imovinom i stanovanje s uviđaja na licu mjesta od 22. studenog 2022. (list 15 spisa) , koji je od strane službenih osoba tužitelja GF i ČF obavljen u predmetnom stanu, evidentirana izjava tuženice da u predmetnom stanu živi oko 2 godine; da je prema saznanjima tuženice (ranija korisnica) HF s obitelji odselila u Njemačku prije 10 godina; da su u predmetni stan (tuženica i članovi njezine obitelji) ušli na način da su provalili te potom i promijenili cilindar bravu; da tuženica stan koristi zajedno s djecom BF (rođ. **.**.2022.), CF (rođ. **.**.2004.), PF (rođ. **.**.2004.) i ŠF (rođ. **.**.2007.); da je tuženica izjavila da je korisnica socijalne pomoći te da se nalazi na listi za dodjelu stana; da se stan nalazi u fazi renoviranja; da režije dolaze na ime HF koje tuženica plaća; da je po pozivu službenih osoba da predmetni stan preda u posjed tužitelju, tuženica izjavila da nema drugi smještaj te da nije u mogućnosti predati stan; da navedeni Zapisnik sadrži potpise službenih osoba i potpis ovdje tuženice;

-da je dopisom Gradskog ureda za upravljanje imovinom i stanovanje, Klasa: 371- 02/11-001/455, Urbroj: 251-11-31-1/003-22-25 od 23. studenog 2022. (list 16 spisa) tuženica pozvana u roku od 30 dana javiti se u nadležni ured tužitelja radi dogovora o terminu predaje predmetnog stana, slobodnog od osoba i stvari, tužitelju kao vlasniku, a koji joj je dopis-poziv na predaju stana dostavljen 30. studenog 2022. (list 17 spisa);

-da se prema Izvješću predstavnika suvlasnika stambene zgrade [adresa], AF u bitnom potvrđuje da ovdje tuženica ZF stanuje na adresi [adresa] sa svojom djecom BF, MF, PF i ŠF;

-da prema evidencijama društva GSKG d.o.o. postoji dugovanje tuženice (kao evidentiranog obveznika za predmetni stan počevši od siječnja 2023.) za javnu uslugu sakupljanja komunalnog otpada, komunalnu naknadu, naknadu za uređenje voda, potrošnju vode u domaćinstvu i najamninu;

- da je tuženica dana 15. svibnja 2024. Gradskom uredu za upravljanje imovinom i stanovanje podnijela Zahtjev za utvrđivanje visine najamnine za predmetni stan sukladno Zaključku o visini najamnine za stanove kojima upravlja Grad Zagreb ("Službeni glasnika Grada Zagreba 34/23), u kojem su zahtjevi kao članovi domaćinstva, pored tuženice, navedena i njezina djeca ŠF, SF, BF i PF;

- da iz Potvrde o visini dohotka i primitaka od 16. travnja 2024. (listovi 69-70 spisa) proizlazi da u razdoblju 2023. ovdje tuženica ZF nije ostvarila nikakav dohodak te da je ostvarila neoporezive primitke na ime socijalne potpore u ukupnom iznosu 5.301,14 EUR;

-da iz Potvrde o visini dohotka i primitaka od 16. travnja 2024. (listovi 67-68 spisa) proizlazi da u razdoblju 2023. UF (suprug tuženice) nije ostvario nikakav dohodak te da je ostvario neoporezive primitke na ime socijalne potpore u ukupnom iznosu 4.161,99 EUR;

- da prema priloženim Potvrdama o visini dohotka i primitaka na listovima 71-76 spisa, djeca tuženice ŠF (za 2023.) te CF i BF (za 2021.) nisu ostvarili nikakve dohotke niti neoporezive primitke;

- da iz Potvrde o visini dohotka i primitaka od 2. travnja 2024. (listovi 77-78 spisa) proizlazi da je u razdoblju 2023. godine, kći tuženice PF ostvarila dohodak od nesamostalnog rada u ukupnom iznosu od 4.807,51 kuna te neoporezive primitke (na ime nagrade za radne rezultate te prigodne nagrade) u ukupnom iznosu od 325,00 EUR.

- da je dopisom Gradskog ureda za upravljanje imovinom i stanovanje, Klasa:371- 04/24-001/2,Urbroj:251-11-21-2/001-24-3 od 19. rujna 2024., ovdje tuženica obavještena da se visina najamnine/naknade za korištenje (predmetnog) gradskog stana počevši od 1. srpnja 2024. određuje u iznosu od 24,73 EUR mjesečno te da isti dopis sadrži izračun najamnine, koji je sačinjen na bazi podataka o površini stana (68,70m2), broju članova domaćinstva (5), podataka o ukupnom godišnjem prihodu kućanstva (4.755,72 EUR), mjesečnom prihodu kućanstva (396,31 EUR odnosno po članu 79,26 EUR) te prema prihodovnom razredu (zaštićena najamnina 0,36 EUR/m2).

8. Sud je prihvatio kao neposredno uvjerljiv i životan iskaz svjedoka GF, za kojeg proizlazi da je od ožujka 2018. zaposlen u Gradu Zagrebu, Gradskom uredu za upravljanje imovinom i stanovanje, na radnom mjestu izvidnik- referent (terenski djelatnik), a koji je prilikom saslušanja na ročištu za glavnu raspravu od 19. veljače 2026. (listovi 112-113 spisa), u iskazao da se sjeća tuženice (osobno prisutne na navedenom ročištu) budući je bio u izvidima u stanu u kojem ona stanuje na adresi u [adresa]. Nakon što mu je predočen Zapisnik s uviđaja na licu mjesta od 22.studenog 2022. (list 15 spisa), potvrđuje da se radi o zapisniku sadržaj kojeg je on osobno sastavio prilikom uredovanja u predmetnom stanu u kojem sam tog dana bio zajedno s kolegom ČF te u bitnom iskazuje da je sadržaj istog Zapisnika sastavio u svemu sukladno izjavi koju mu je tom prilikom dala ovdje tuženica. Zajedno s drugim kolegom izašao je na uredovanje na predmetnoj adresi po nalogu nadređenih im službenih osoba, a prethodno im nije bilo poznato tko stanuje u predmetnom stanu niti su tražili neku određenu osobu, već su provodili izvide o tome tko stanuje ili koristi predmetni stan. Identitet tuženice utvrdili su uvidom u osobnu iskaznicu tuženice, a koju im je tuženica predala na uvid po njihovoj molbi nakon što im je dopustila da uđu u predmetni stan. Tuženica im nije predočila nikakav Ugovor niti bilo koju drugu ispravu iz koje bi proizlazilo da ima pravo na korištenje predmetnog stana. Sjeća se da je tuženica izjavila da je ona u predmetni stan uselila nakon što je iz stana iselila HF, koja je s obitelji otišla u Njemačku. Tom prilikom tuženica nije spominjala da bi u predmetnom stanu stanovao i njezin suprug, a on nije utvrđivao identitet djece tuženice, već je u Zapisnik prema izjavi tuženice samo uzeo podatke o datumima rođenja djece. Ne sjeća se koliko je osoba bilo u predmetnom stanu u vrijeme uviđaja odnosno uredovanja. On i kolega usmeno su pozvali tuženicu da dobrovoljno preda u posjed predmetni stan tužitelju putem nadležnog Gradskog ureda, a sve kako bi se izbjeglo pokretanje sudskog postupka i nastanak troškova.

9.1. Iskaz tuženice, saslušane na ročištu za glavnu raspravu od 19. veljače 2026. (listovi 114-115 spisa), sud je prihvatio kao neposredno uvjerljiv, iskren i životan u dijelu u kojem je ona u bitnom potvrdila da se sjeća da je svjedok (GF) zajedno s još jednom službenom osobom došao na adresu predmetnog stana jednom prilikom prije više od 3 godine te da su se oni predstavili kao djelatnici Grada Zagreba i da im je ona prilikom uredovanja predočila svoju osobnu iskaznicu, kao u dijelu iskaza u kojem nakon što joj je predočen i pročitan Zapisnik s uviđaja na licu mjesta od 22.studenog 2022. (list 15 spisa) potvrđuje da je ona isti Zapisnik potpisala kao stranka (pritom navodeći da ne zna čitati i pisati, pri čemu proizlazi da je u mogućnosti vlastoručno se potpisati) te potvrđuje da je u Zapisniku navedeno sve kako je to ona priopćila službenim osobama tužitelja prilikom uviđaja, osim što nije navedeno da u predmetnom stanu živi i njezin suprug UF, pri čemu pretpostavlja da je da je razlog izostavljanja navedenog podatka bila okolnost da njezin suprug tom prilikom kod sebe nije imao osobnu iskaznicu. Također, prihvaćen je kao neposredno uvjerljiv i iskren iskaz tuženice i u dijelu iz kojeg u bitnom proizlazi da su u predmetnom stanu ranije stanovali njezin brat IF i njegova supruga HF (koji su zajedno s njihovom djecom odselili u Njemačku), da su tuženica i članovi njezine obitelji u predmetni stan uselili otprilike sedam mjeseci prije uviđaja od 22.studenog 2022., a što se može povezati s okolnošću da je u vrijeme navedenog uviđaja predmetni stan "bio u renovaciji" , kako to proizlazi iz sadržaja Zapisnika o uviđaju od 22. studenog 2022., kao i iz iskaza same tuženice, koja je navela da u vrijeme useljenja njezine obitelji u predmetni stan isti bio u zapuštenom stanju. Prethodno su tuženica i članovi njezine obitelji 17 godina stanovali u kući na adresi [adresa] u [adresa], od kuda su bili prisiljeni iseliti "jer je to bila nečija tuđa imovina". Također, prihvaćen je kao neposredno uvjerljiv iskaz tuženice i u dijelu navoda iz kojih proizlazi da su u međuvremenu sva njezina djeca koja stanuju u predmetnom stanu, odnosno BF, CF, PF i ŠF postala punoljetna (što proizlazi i iz sadržaja priloženih rodnih listova, na listovima 42-47 spisa); da je u međuvremenu njezina kći PF rodila djevojčicu RF (rođena **.**.2024.) koja također stanuje u predmetnom stanu; da ona i njezin suprug nisu zaposleni; da je korisnica socijalne pomoći u iznosu od cca 230,00 EUR mjesečno; da se ona i njezina djeca (uglavnom) uzdržavaju na način da prikupljaju pet ambalažu, staro željezo te razne druge stare stvari koje prodaju na tržnici; da nitko od članova obitelji tuženice nema nikakvu imovinu; da nemaju mogućnosti riješiti stambeno pitanje na drugi način te da su se javili na natječaj Grada Zagreba za dodjelu stanova u najam, pri čemu misli da se nalaze 702. mjestu liste reda prvenstva; da režijske troškove za predmetni stan podmiruju prema mogućnostima te da postoji dug za vodu u iznosu od cca 4.000,00 EUR.

9.2. Sud, s druge strane, nije prihvatio dio iskaza tuženice u dijelu kojim ona okolnost da je u Zapisniku o uviđaju navedeno da su ona i članovi njezine obitelji u predmetni stan "ušli na način da su provalili te potom i promijenili cilindar bravu" pojašnjava navodeći da joj je "druga službena osoba" prilikom uviđaja rekla da je bolje da se navede da su provalili, pa da je stoga ona rekla neka tako i napišu u Zapisnik. Naime, osim što je u tom dijelu iskaz tuženice neuvjerljiv i neživotan, isti je u suprotnosti i s prihvaćenim iskazom svjedoka GF. Pri tome valja dodati da, sve i da se uzme da tuženica i članovi njezine obitelji nisu ušli u predmetni stan na prethodno opisani način kako je to navedeno u Zapisniku u uviđaju, već na način da im je prethodno ključeve ulaznih vrata predmetnog stana dala ranija korisnica HF (kako to iskazuje tuženica), niti navedena možebitna okolnost ne dovodi u sumnju zaključak da su tuženica i članovi njezine obitelji u predmetni stan uselili bespravno, imajući u vidu da ista treća osoba HF (za koju tuženica tijekom postupka niti ne navodi da bi ona ili njezin suprug, brat tuženice, imali pravnu osnovu za korištenje predmetnog stana) nedvojbeno nije bila ovlaštena raspolagati predmetnim stanom u korist tuženice i članova njezine obitelji.

10. U odnosu na istaknuti prigovor tuženice glede njezinog prava na dom, valja navesti sljedeće:

10.1. Prema odredbi čl. 34. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10, 5/14; dalje: Ustav)- dom je nepovrediv, dok sukladno daljnjoj odredbi čl. 16.st.2. Ustava svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju. Pravo na dom zaštićeno je i člankom 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda (dalje:Konvencija, "Narodne novine" - Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10 ), koja je sastavni dio unutarnjeg poretka Republike Hrvatske, a po pravnoj snazi iznad zakona te su je sva državna tijela Republike Hrvatske dužna izravno primjenjivati.

10.2. Citirana odredba čl.8.st.1. Konvencije proklamira da svatko ima pravo na poštivanje (....) doma, te da se sukladno stavku 2. istog javna vlast neće miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira, ili gospodarske dobrobiti zemlje, te radi sprečavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih.

10.3. Stoga su u konkretnom predmetu razmatrana pitanja je li predmetna nekretnina dom tuženice, da li bi nalog za njezino iseljenje iz predmetnog stana i predaju u posjed istog, slobodnog od osoba i stvari, predstavljalo miješanje u pravo na poštovanje njezina doma te da li je takvo miješanje odnosno prisilno iseljenje tuženice u skladu sa zakonom, ima li legitimni cilj i je li nužno u demokratskom društvu , 10.4. Za ocjenu da li se predmetni stan može smatrati domom tuženice, valja ukazati na presude Ustavnog suda RH i Europskog suda za ljudska prava po kojima ta ocjena ovisi o dovoljnim i kontinuiranim vezama s određenim mjestom, misleći pritom na subjektivne veze koje su se razvile. Prema pravnom shvaćanju Ustavnog suda Republike Hrvatske koje je primjerice izraženo u odlukama broj U-III-5917/2013 od 23. svibnja 2014. godine, U- III-46/2007 od 22. prosinca 2010. godine, U-III-405/2008 od 21. veljače 2012. godine, te U-III-1422/2006 od 06. lipnja 2012. godine, a koje je istovjetno pravnom shvaćanju izraženom u presudama Europskog suda za ljudska prava izraženom u predmetima Bjedov protiv Hrvatske (presuda od 29. svibnja 2012. godine-zahtjev broj 42150/09), Orlić protiv Hrvatske (presuda od 21. lipnja 2011. godine-zahtjev broj 48833/07) i Paulić protiv Hrvatske (presuda od 22. listopada 2009. godine-zahtjev broj 3572/06), “dom” je autonoman pojam, te ocjena o tome predstavlja li određeni prostor dom zaštićen člankom 8. stavak 1. Konvencije ovisi o činjeničnim okolnostima, osobito o postojanju dostatnih i trajnih veza s tim prostorom, pri čemu zaštita prava na dom ne ovisi o zakonitosti posjeda na temelju domaćeg prava, jer se svakoj osobi koja tijekom postupka istakne prigovor miješanja u njezino pravo na poštivanje doma mjerom prisilnog iseljenja, mora omogućiti ocjena razmjernosti i razumnosti takve mjere.

10.5. Imajući u vidu da iz iskaza same tuženice proizlazi da je tuženica zajedno s članovima njezine obitelji u predmetni stan uselila otprilike sedam mjeseci prije uviđaja od 22.studenog 2022., koji je u predmetnom stanu proveden od strane službenih osoba tužitelja, a da je tužba u ovom predmetu podnesena 14. kolovoza 2023., prema stajalištu ovog suda u konkretnom slučaju ne može se smatrati da je u navedenom relativno kratkom vremenskom razdoblju (od manje od godinu i pol) tuženica uspjela razviti dovoljne i kontinuirane veze s predmetnom nekretninom na način da upravo tu nekretninu smatra svojim domom.

10.6. Pri tome valja navesti da, sve i u slučaju kada bi se predmetna nekretnina mogla smatrati domom tuženice, jasno proizlazi da je miješanje tužitelja odnosno prisilno iseljenje tuženice iz predmetnog stana u skladu sa zakonom i proizlazi iz odredbe čl. 161. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne Novine" 91/96, 68/98,137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09,143/12 i 152/14 dalje: ZVDSP) odnosno ima legitimni cilj - zaštitu vlasništva tužitelja s obzirom da tuženica ničim nije dokazala postojanje prava koje bi je ovlašćivalo na posjed i korištenje predmetnog stana.

10.7. U odnosu pak na pitanje da li je miješanje odnosno prisilno iseljenje tuženice nužno u demokratskom društvu odnosno postoji li dovoljan stupanj razmjernosti između mjere koja se traži (iseljenje) i legitimnog cilja koji bi se tom mjerom ostvario, valja istaknuti i da tužitelj, sukladno čl. 30. ZVDSP-a, ima pravo posjedovanja, uprave, korištenja i raspolaganja svojom stvari, a time i pravo tražiti iseljenje i predaju u posjed od osoba koje taj stan koriste bez pravne osnove, pa tako i od tuženice koja je po svoj prilici u predmetni stan zajedno sa članovima svoje obitelji uselila nasilno, nadajući se da će u stanu ostati koliko to bude moguće

10.8. Tužitelj je pravna osoba s javnim ovlastima koja, između ostalog, u određenim slučajevima vrši i stambeno zbrinjavanje građana, pa tako u propisanom postupku prema Odluci o najmu stanova ("Službeni glasnik Grada Zagreba" broji 3/25; dalje:Odluka) zbrinjava građane na temelju socioekonomskog statusa odnosno građane nižih i srednjih prihoda po priuštivim cijenama, sukladno propisanim kriterijima i to putem javnog natječaja, a iznimno neposredno, sukladno čl. 27. Odluke.

10.9. Iako bi u konkretnom slučaju proizlazilo da su ukupna (prijavljena) mjesečna primanja tuženice i članova njezine obitelji minimalna, valja istaknuti da tuženica tijekom postupka ničim nije dokazala tvrdnje u pravcu da ona i njezin suprug imaju utvrđeno postojanje invaliditeta u bilo kojem stupnju zbog kojeg se ne bi bili u mogućnosti zaposliti i ostvarivati dohodak (pri čemu navedeno niti ne tvrdi za svoju punoljetnu djecu koja stanuju u predmetnom stanu), niti je dokazala da bi ona bila osoba koja je u takvom iznimno nepovoljnom socijalnom položaju da je skrb o njoj od strane institucija (u konkretnom slučaju tužitelja) nužna, odnosno da ima prioritet u odnosu na druge građane koji svoje stambeno pitanje pokušavaju riješiti prema redu prvenstva u propisanom postupku prema prethodno citiranom Odluci tuženika, pri čemu valja istaknuti da iz iskaza same tuženice proizlazi da se ona nalazi tek na 702. mjestu liste reda prvenstva iz članka 15. Odluke.

10.10. Pored prethodno navedenog, valja istaknuti da pravo na dom ne podrazumijeva samo pravo na stanovanje, nego podrazumijeva i obveze kao što su plaćanje naknade za korištenje stana u visini najamnine i režija koja terete stan, pa bi u situaciji da u stanu ostane osoba koja u ostvarivanju svoga prava na dom ne plaća naknadu za uporabu stana u visini najamnine, pa tako niti minimalne kao što je u konkretnom slučaju u iznosu od 24,73 EUR mjesečno, niti režijske troškove (tuženica po toj osnovi ima dugove), navedeno značilo nametanje tužitelju prekomjerno velikog tereta, jer se u potencijalnom obvezno pravnom odnosu između stranaka, a koji bi uključivao pravo tuženice da koristi predmetni stan kao svoj dom (u slučaju kada bi bile ispunjene pretpostavke da se predmetni stan ima smatrati domom tuženice), očekuje i savjesno ponašanje tuženice u vidu ispunjavanja obveza, što je u konkretnom slučaju izostalo.

10.11. Stoga sud nalazi da se legitimni cilj ne može postići primjenom blaže mjere odnosno da je iseljenje tuženice i predaja predmetnog stana slobodnog od osoba i stvari u posjed tužitelju nužno radi zaštite vlasničkih prava tužitelja. Pri tome je sud uzeo u obzir interes pravne sigurnosti, javnog reda i mira jer je prvenstveno potrebno štititi legitimno vlasništvo nasuprot posjeda bez valjane pravne osnove, zatim, činjenicu da tužitelj, u za to propisanim postupcima, putem gradskih stanova zbrinjava socijalno i zbog drugih posebnih okolnosti ugrožene građane, pa bi bilo neprihvatljivo privilegirati tuženicu u odnosu na druge građane (sličnog ili lošijeg socijalno-zdravstvenog statusa), koji svoje stambeno pitanje pokušavaju riješiti prema redu prvenstva u propisanom postupku.

11. Slijedom svih prethodno navedenih razloga, tužbeni zahtjev je u cijelosti prihvaćen i odlučeno kao u izreci ove presude, temeljem čl. 161. ZVDSP-a.

12.1.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1 i čl. 155 st. 1 Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP).

12.2.Tužitelju je priznat trošak plaćene sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 13,27 EUR i zatraženi trošak sudske pristojbe za prvostupanjsku presudu u iznosu od 26,54 EUR (Tbr 1 i Tbr 2 toč. 1 Tarife sudskih pristojbi), tako da ukupno dosuđeni parnični trošak tužitelju iznosi 39,81 EUR.

12.3. Odluka o tijeku i stopi zateznih kamatama na dosuđeni iznos parničnog troška tužitelju, temelji se na odredbama čl. 151.st.3. ZPP-a i čl. 29 st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21, 114/22, 156/2022 i 155/23).

U Zagrebu, 7. travnja 2026.

Sutkinja:

Zrinka Berečki

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. tužitelju uz rješenje- pristojba za presudu (26,54 EUR)

2. pun. tuženice