REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg J.F. Kennedyja 11

P-2223/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu mr. sc. Ivani Koštarić Fegeš, u pravnoj stvari tužitelja JUPITER LAMBDA j.d.o.o., OIB: 53062837670, Zagreb, Šenoina ulica 3, protiv tuženika Erste & Steiermärkische S-Leasing d.o.o., OIB: 46550671661, Zagreb, Zelinska ulica 3, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Dilber, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, 7. travnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Smatra se da je tužitelj povukao tužbu.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove u iznosu od 1.062,50 EUR u roku od 15 dana.

III. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova u iznosu od 437,50 EUR, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ponio tužbu u kojoj je objektivno kumulirao tužbene zahtjeve za utvrđenje ništetnosti Ugovora o financijskom leasingu br 39258/12 od 04. rujna 2012. sklopljenog između tuženika kao davatelja leasinga i ANAMIL d.o.o., OIB: 29315506757; Zagreb, Josipa Lončara 2c kao primatelja leasinga na iznos 11.928,46 EUR radi korištenja vozilo VW PEUGEOT PARTNER FG 16HDI (točka I. tužbenog zahtjeva) i isplatu iznosa od 325,99 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka II. tužbenog zahtjeva).

2. U odgovoru na tužbu tuženik je istaknuo prigovor vrijednosti predmeta spora u bitnome navodeći kako je ona suviše nisko određena te je u cijelosti osporio tužbeni zahtjev.

3. Odredbom članka 295. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 144/22 i 155/23; dalje: ZPP) propisano je da ako s ročišta za glavnu raspravu neopravdano izostanu obje stranke ili ako s ročišta neopravdano izostane tužitelj, a tuženik se ne upusti u raspravljanje, smatrat će se da je tužitelj povukao tužbu.

4. Na ročište za glavnu raspravu, koje je u ovom postupku održano 7. travnja 2026., nije pristupio tužitelj koji je uredno pozvan kao što to proizlazi iz zapisnika s ročišta za glavnu raspravu održanog 26. siječnja 2026. Naime, na tom ročištu je bio prisutan tužiteljev zastupnik po zakonu ČĆ, to ročište je odgođeno jer dostava poziva svjedoku nije bila uredna, a na tom ročištu je sud rješenjem odredio novo ročište za glavnu raspravu za 7. travnja 2026. u 13,30 sati te je u tom rješenju izričito navedeno kako prisutni zastupnik po zakonu tužitelja i punomoćnik tuženika primaju na znanje navedeni datum i termin novog ročišta za glavnu raspravu i da se neće posebno pozivati, što je potpisom zapisnika potvrdio i tužiteljev zastupnik po zakonu. Unatoč tome, uredno pozvani tužitelj nije pristupio na ročište održano 7. travnja 2026., a izostanak nije opravdao.

Na tom ročištu punomoćnik tuženika je naveo kako se neće upustiti u raspravljanje o glavnoj stvari, predložio je donijeti rješenje o presumiranom povlačenju tužbe uz naknadu troškova tuženiku sukladno troškovniku koji je predao u spis.

5. Budući da je uredno pozvani tužitelj izostao s ročišta za glavnu raspravu održanog 7. travnja 2026., a izostanak nije opravdao, dok se tuženik na tom ročištu nije želio upustiti u raspravljanje, sud je, uzevši u obzir navedeno, utvrdio da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za primjenu pravila o zakonskoj presumpciji povlačenja tužbe iz članka 295. stavka 2. ZPP-a i za donošenje rješenja o presumiranom povlačenju tužbe u skladu s citiranom odredbom članka 295. stavka 2. ZPP-a. Zbog toga je odlučeno kao u točki I. izreke rješenja.

6. Tuženik ima pravo na naknadu troškova u skladu s odredbom članka 158. stavka 1. ZPP-a.

7. Odredbom članka 40. stavka 1. ZPP-a propisano je da ako se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, ali tužitelj u tužbi navede da pristaje da umjesto udovoljenja tom zahtjevu primi određenu novčanu svotu, kao vrijednost predmeta spora uzet će se ta svota. U drugim slučajevima, kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio (članak 40. stavak 2. ZPP). Ako je u slučaju iz stavka 2. toga članka tužitelj vrijednost predmeta spora očito suviše visoko ili suviše nisko naznačio, tako da se postavlja pitanje stvarne nadležnosti, sastava suda, vrste postupka, ovlaštenja na zastupanje ili prava na naknadu troškova postupka, sud će, po službenoj dužnosti ili na prigovor tuženika, najkasnije na pripremnom ročištu, brzo i na prikladan način provjeriti točnost naznačene vrijednosti te rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba odrediti vrijednost predmeta spora (članak 40. stavak 3. ZPP).

8. Nakon što je u odgovoru na tužbu tuženik prigovorio vrijednosti predmeta spora u bitnome navodeći kako je ona očito suviše nisko označena, sud je, u skladu s citiranim odredbama članka 40. ZPP-a, nakon što su se stranke o tome izjasnile, provjerio točnost označene vrijednosti predmeta spora u odnosu na točku I. tužbenog zahtjeva u iznosu od 100,00 EUR i utvrdio da je ona očito suviše nisko naznačena. Zbog toga je rješenjem suda od 5. ožujka 2025. određena vrijednost predmeta spora u odnosu na točku I. tužbenog zahtjeva u iznosu od 11.928,46 EUR. Naime, taj iznos odgovara visini ugovorene naknade za leasing iz Ugovora o financijskom leasingu broj 39258/12 od 04. rujna 2012. čije utvrđenje ništetnosti je predmet spora u ovom postupku. Osim toga, na pripremnom ročištu održanom 5. ožujka 2026. tužitelj je naveo kako se ne protivi predloženoj vrijednosti predmeta spora od strane tuženika u navedenom iznosu od 11.928,46 EUR.

9. Budući da se točka II. tužbenog zahtjeva odnosi na isplatu točno određenog novčanog iznosa, konkretno iznosa od 325,99 EUR, to u skladu s citiranim odredbama članka 40. ZPP-a, sud nije ovlašten određivati vrijednost predmeta spora tog dijela tužbenog zahtjeva, već u odnosu na taj dio tužbenog zahtjeva vrijednost predmeta spora predstavlja upravo novčani iznos čiju isplatu tužitelj zahtijeva, dakle, iznos od 325,99 EUR-a.

10. S obzirom na to da je u odnosu na točku I. tužbenog zahtjeva sud odredio vrijednost predmeta spora u iznosu od 11.928,46 EUR, dok u odnosu na točku II. tužbenog zahtjeva ta vrijednost iznosi 325,99 EUR, sud je, u skladu s odredbom članka 37. stavka 1. ZPP-a, odredio troškove postupka prema zbroju tih vrijednosti, dakle, prema iznosu od 12.254,45 EUR (11.928,46 EUR + 325,99 EUR).

Stoga su, u skladu s odredbom članka 155. stavka 1. ZPP -a, tuženiku kao potrebni priznati troškovi sastavljanja odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.

8. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 i 107/25; dalje: OT), zastupanja na ročištima 5. ožujka 2025. i 5. lipnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR za svako ročište (Tbr. 9. točka 1. OT), zastupanja na ročištu 24. listopada 2025. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 9. točka 5. OT) te zastupanja na ročištima 26. siječnja 2026. i 7. travnja 2026. u iznosu od 100,00 EUR za svako ročište (Tbr. 9. točka 2. OT), što ukupno iznosi 850,00 EUR, a sve uvećano za PDV od 25% u iznosu od 212,50 EUR (Tbr. 46. OT), ukupno iznosi 1.062,50 EUR. Stoga tuženik ima pravo na naknadu troškova u ukupnom iznosu od 1.062,50 EUR.

11. Tuženik nema pravo na naknadu troškova zastupanja na ročištu 24. listopada 2025. s PDV-om u preostalom iznosu od 187,50 EUR jer se na tom ročištu nije raspravljalo o glavnoj svari niti su se izvodili dokazi u kojem slučaju bi imao pravo na naknadu troškova u skladu s Tbr. 9. točka 1. OT, već je to ročište odgođeno prije početka raspravljanja budući da dostava poziva za svjedoka nije bila uredna zbog čega je tuženiku određena nagrada u skladu s Tbr. 9. točkom 5. OT-a.

Tuženik nema pravo na naknadu troškova zastupanja na ročištu 26. siječnja 2026. s PDV-om u preostalom iznosu od 125,00 EUR jer se na tom ročištu nije raspravljalo o glavnoj svari niti su se izvodili dokazi u kojem slučaju bi imao pravo na naknadu troškova u skladu s Tbr. 9. točka 1. OT, već se raspravljalo samo o procesnim pitanjima zbog čega je tuženiku određena nagrada u skladu s Tbr. 9. točkom 2. OT-a. Tuženik nema pravo na naknadu troškova zastupanja na ročištu 7. travnja 2026. s PDV-om u preostalom iznosu od 125,00 EUR jer se na tom ročištu tuženik nije upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, niti su se izvodili dokazi u kojem slučaju bi imao pravo na naknadu troškova u skladu s Tbr. 9. točka 1. OT, već je zbog tužiteljevog neopravdanog izostanka s tog ročišta, postupak završio presumiranim povlačenjem tužbe zbog čega je tuženiku određena nagrada u skladu s Tbr. 9. točkom 2. OT-a. Zbog toga tuženik nema pravo na naknadu troškova u ukupnom iznosu od 437,50 EUR.

12. Slijedom navedenog o troškovima je odlučeno kao u točkama II. i III. izreke rješenja.

Zagreb, 7. travnja 2026.

Sudac:

mr. sc. Ivana Koštarić Fegeš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dostave rješenja koja se predaje ovom sudu u 2 primjerka za Sud i po 1 primjerak za svaku protivnu stranku., po punomoćniku