REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb – Istok, Turinina 3

Poslovni broj: Povrv-190/2025-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Janu Torjancu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja TOMIĆ&CO d.o.o., OIB: 72876571610, Ulica Frana Folnegovića 12, Zagreb, zastupan po punomoćniku Krešimiru Škarici, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika ĐP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Hrvoju Kuprešaku, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, nakon održane javne i glavne rasprave zaključene 19. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja odvjetnika Ante Puljiza i zam jenice punomoćnika tuženika odvjetnice Mateje Kršić, 7. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovrv-1148/2024-10 od 19. studenog 2024. kojim je tuženiku ĐP naloženo namiriti tražbinu tužitelju TOMIĆ & Co. trgovina i zastupanje d.o.o. u ukupnom iznosu od 321,18 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. rujna 2020. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 (osam) dana.

II. Nalaže se tuženiku ĐP tužitelju TOMIĆ & Co. trgovina i zastupanje d.o.o. naknaditi trošak ovog postupka u iznosu 515,63 EUR, u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, koje je doneseno po ovome sudu, poslovni broj Ovrv-1148/2024-10 od 19. studenog 2024. naloženo je ovršeniku ĐP da ovrhovoditelju TOMIĆ & Co. trgovina i zastupanje d.o.o. namiri tražbinu ovrhovoditelja iz ispravljenog prijedloga za ovrhu, a koja tražbina glasi na 2.419,96 HRK/321,18 EUR, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka, s time da je radi naplate tih iznosa određena ovrha općenito na imovini ovršenika.

2. Protiv tog rješenja o ovrsi ovršenik je podnio pravovremeni prigovor kojim je u cijelosti osporio osnov i visinu potraživanja naznačenog u predmetnom Rješenju o ovrsi. Ovršenik ističe kako su dostavljena dokumentacija od strane ovrhovoditelja i to izvadak iz poslovnih knjiga i račun o navodnom dugovanju za pružene usluge servisne djelatnosti konfuzne, nevjerodostojne i jednostrano sačinjene samo za potrebe ovog postupka, a sve s obzirom na to da iz dostavljene dokumentacije nije jasno od čega se sastoji utuženo potraživanje te naposljetku ovršenik ističe činjenicu da u utuženom vremenskom periodu nije niti pristupio kod ovrhovoditelja radi servisa niti bilo koje druge usluge koju pruža ovrhovoditelj. Ovršenik ističe prigovor zastare ovrhovoditeljevog potraživanja. Prigovara se i tijeku predloženih zakonskih kamata kao i obračunu troškova sadržanim u pobijanom rješenju o ovrsi. Slijedom svega iznijetog, ovršenik predlaže da se ovaj prigovor prihvati kao osnovan, te da nadležni sud temeljem čl. 54. Ovršnog zakona stavi izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinu sve provedene ovršne radnje te postupak nastavi kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Povodom prigovora ovršenika, rješenjem ovog suda posl. br. Ovrv- 1148/2024-14 od 24. siječnja 2025. rješenje o ovrsi stavljeno je izvan snage u dijelu u kojem je njime određena ovrha te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. U provedenom postupku pročitane su isprave u spisu, i to izvod iz otvorenih stavki od 17. lipnja 2021. (list 5 spisa), račun broj 7117/1/67 od 18. rujna 2020. (list 6 , 14 i 82 spisa), radni nalog 51-01-0004263-20 od 10. ožujka 2020. (list 7 i 85 spisa), prikaz digitalne servisne knjige (list 77 spisa), e-mail korespondencija (list 78-79 spisa), radni nalog 51-01-0004263-20 - normirano od 10. ožujka 2020. (list 84 spisa), radni list uz radni nalog broj 4263 (list 86 spisa), izdatnica materijala za radni nalog broj 65-10- 0003622-20 od 10. ožujka 2020. (list 87 spisa), elektronički zapis servisne povijesti vozila i matičnih podataka o vozilu (list 91-105 spisa) te je saslušan tuženik (list 121- 122 spisa) i svjedok ĆP (list 130-133 spisa). S obzirom da je u rješenju ovog suda posl. br. Ovrv-1148/2024-14 od 24. siječnja 2025. izostalo upozorenje strankama da sukladno članku 461.a stavak 9. Zakona i parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025 – dalje: ZPP) na pripremnom ročištu mogu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu, tj. podnescima iz stavaka 6. i 7. tog članka, to je sud u konkretnom slučaju uzeo u obzir dokumentaciju predanu u spis od strane tuženika na pripremnom ročištu 27. lipnja 2025., slijedom čega je uzeo u obzir i dokumentaciju dostavljenu podneskom tužitelja od 5. rujna 2025. kojim se isti očitovao na dokumentaciju zaprimljenu na pripremnom ročištu.

5. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Predmet parnice je opstojnost platnog naloga koji je sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, kojim je tuženiku naloženo da tužitelju plati iznos 2.419,96 HRK/321,18 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama.

7. Platni nalog je izdan temeljem vjerodostojne isprave – računa broj 7117/1/67 od 18. rujna 2020. Predmetni račun proizlazi iz poslovnog odnosa za usluge servisne djelatnosti na vozilo marke BMW SERIE 5, reg. oznaka [registarska oznaka], VIN (identifikacijski broj vozila): WBA5E51020G210929, a koji se račun odnosi na stavke pregleda vozila, izmjene ulja u kočnicama, izmjene ulja i filtera ulja te izmjene filtera kabine.

8. Sukladno čl. 590. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj Narodne novine 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018 – dalje: ZOO) ugovorom o djelu izvođač se obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

9. Saslušan kao stranka tuženik ĐP u bitnome je iskazao da je sporni servis napravljen u ožujku 2020., a ne u rujnu 2020. kada je izdan račun te da je isti prilikom preuzimanja auta u ožujku 2020. došao sam kod referentice Đ koja ga je uputila u sve što je izvršeno na autu te ga je nakon toga uputila na info pult gdje se preuzima potvrda za preuzimanje vozila te ključ vozila nakon plaćanja računa ako je to potrebno. Dalje je naveo da su mu nakon što je pristupio na info pult predani papiri za primopredaju auta te ključevi auta, a da je na njegovo pitanje o trošku gospođa na info pultu rekla da je sve pokriveno garancijom na što je isti napomenuo da je zatražio da se odradi redovni servis po prelasku 2.000 km na što mu je referentica Ć rekla da je sve to pokriveno garancijom od proizvođača automobila koju je dobio nakon što je kupio automobil u Stuttgartu u Njemačkoj 2018. ili 2019. te koja vrijedi pet godina. Dalje je naveo da je nakon toga ušao u auto koji je bio na parkiralištu servisa te se po podizanju rampe odvezao doma. Naveo je da kada je izašao iz auta primijetio da mu je izgreban branik te je zaključio da su mu u servisu izgrebali auto, ali da su to nekako kompenzirali sa navedenim radnjama u servisu. Dalje, naveo je kako je u rujnu 2020. dobio e-mail od gospođe Đ iz servisa u kojem je bio račun za navedeni servis, s time da je račun bio s nadnevkom rujan 2020. te je isti na taj e-mail promptno odgovorio tražeći objašnjenje za navedeni račun pri čemu mu je gospođa Ć u razgovoru rekla da je došlo do zabune te da mu nisu ispostavili račun za servis koji su mu napravili u ožujku na što sam im on rekao da je uočio da je izgreban branik te je zaključio da je nenaplaćivanje tog redovnog servisa bio pokušaj njihove svojevrsne kompenzacije. Pojasnio je da redovni servis nije uključen u garanciju. Dalje je naveo da mu se gospođa Ć u tom razgovoru ispričala za nastalu štetu te da se mogu dogovoriti za kompenzaciju u vidu redukcije cijena za buduće servise pod uvjetom da plati račun koji mu je ona poslala na što je odgovorio da je on auto već polakirao i da će on pod uvjetom da oni njemu meni plate lakiranje njima platiti račun na što je gospođa Ć odgovorila da ona to ne može te je rekla da će u slučaju da on ne plati račun ona biti primorana to platiti o svom trošku, i to iz razloga što je ona odgovorna za to što račun nije izdan na vrijeme. Dalje je naveo da se par godina poslije servis odlučio naplatiti prisilnim putem. Tuženik je po uvidu u sporni račun naveo da su usluge navedene u njemu izvršene s time da navodi da usluge nisu izvršene datuma koji je naveden na računu tj. 18. rujna 2020. Također je naveo da je račun nevažeći iz razloga što se po zakonu račun za uslugu mora fakturirati najkasnije sa zadnjim datumom u mjesecu u kojem je usluga pružena.

10. Svjedok ĆP, zaposlenik tužitelja, u bitnome je iskazao da tuženik bio kod tužitelja na servisu u ožujku 2020. kada je radio servis redovnog održavanja i tehničku akciju tj. unaprjeđenje vozila od strane proizvođača. Svjedok je po uvidu u sporni račun naveo da su usluge navedene u tom računu izvršene u ožujku 2020. te da je razlog zašto u računu stoji datum 18. rujna 2020. taj što servisna savjetnica Darija Stručić nije pripremila blagajnici radni nalog za fakturiranje te je onda predmetni račun izdan naknadno. Po uvidu u radni nalog od 10. ožujka 2020. na listu 84 spisa, svjedok je iskazao da je to radni nalog generiran u sustavu tužitelja gdje se vidi točno datum otvaranja radnog naloga, vrijeme i mehaničar koji radi na autu pri čemu se mehaničar prijavljuje na radni nalog sa svojom karticom kako bi mu se izračunala plaća i ukupna vrijednost razduženih dijelova, uz napomenu da je to dokument za internu upotrebu koji klijent ne vidi. Pojasnio je da je dopisanih 10% na radnom nalogu znak blagajnici da je odobren popust klijentu u iznosu od 10%. Napomenuo je da je to bilo vrijeme korone i lockdowna te da tužitelj nije radio od 20. ožujka 2020. do prvog ponedjeljka u svibnju 2020. pa da je iz radnog naloga vidljivo da je Darija Stručić isti zatvorila tek 7. svibnja 2020. Dalje je naveo da svi redoviti servisi uključujući i ovaj ostaju evidentirani u elektroničkoj servisnoj knjižici. Po uvidu u izdatnicu materijala za radni nalog broj 65-10-0003622-20 od 10. ožujka 2020. na listu 87 spisa svjedok je iskazao da je riječ o dokumentu koji prati izdavanje materijala iz skladišta za servis vozila te da je iz izdatnice vidljivo je da je CP kao osoba navedena u radnom nalogu od 10. ožujka 2020. preuzeo robu od skladištara JP. S tim u vezi je naveo da su stavke navedene u izdatnici služile za tzv. mali servis na vozilu tuženika jer iste odgovaraju stavkama navedenim u računu od 18. rujna 2020. Svjedok je pojasnio da su iskazane cijene na spornom računu maloprodajne cijene tužitelja koje su u računu iskazane u popustu od 10%. Po uvidu u listove 91-105 spisa svjedok je iskazao da je riječ o elektroničkom zapisu servisne povijesti vozila i matičnih podataka o vozilu, uz napomenu da se ovdje konkretno radi o vozilu tuženika što se može vidjeti usporedbom brojeva sa prve stranice elektroničkog zapisa i računa od 18. rujna 2020. na način da je na listu 102 spisa prikazan vizualno servis od 10. ožujka 2020. s time da gornji red sličica označava stanje u kakvom je vozilo došlo kod tužitelja, a donji red sličica označava izvršene usluge što se može vidjeti po kvačicama koje se nalaze ispod svake slike pa tako navodi da se gledano s lijeva na desno prva kvačica odnosi na uljni servis, druga kvačica na filter zraka, treća kvačica na ulje u kočnicama, a četvrta kvačica na pregled vozila. Svjedok je nadalje naveo da ne zna iz kojeg razloga sporni račun nije izdan na dan zatvaranja radnog naloga odnosno 7. svibnja 2020., dodajući da kolegica više ne radi kod tužitelja, ali da pretpostavlja da je došlo do propusta s njezine strane na način da je propustila fakturirati račun na vrijeme, uz napomenu da je to bilo vrijeme korone te su se u svibnju vratili na posao te radili par nepar i u izolaciji. Svjedok je opisujući postupak od dovoženja auta u servis do preuzimanja vozila nakon obavljenog servisa, iskazao da klijent dolazi do servisnog savjetnika, predaje ključ koji se očitava u čitaču ključa i taj zapis ostaje registriran u elektroničkoj servisnoj knjižici i aplikativnom rješenju BMW-a, zatim da servisni savjetnik otvara radni nalog u dogovoru sa klijentom, dogovarajući opseg radova i servisni savjetnik predlaže odnosno obavještava klijenta o mogućem postojanju tehničkih poboljšanja koje treba obaviti na vozilu i koje je tužitelj kao ovlašteni servis dužan izvršiti bez troška za klijenta, nakon čega se radni nalozi predaju poslovođi radione koji dodjeljuje posao mehaničaru te se nakon završetka radova radni nalog vraća servisnom savjetniku na obradu, normiranje i zaključenje, a kad je nalog zaključen ili zatvoren pojavljuje se blagajnici na popisu za fakturiranje. Pojasnio je da u slučaju tehničke akcije odnosno poboljšanja kao što je u ovom predmetu, za klijenta nema računa, ali se ispisuje dokument na kojem se vidi što je rađeno na vozilu, ali da nema naplate i to čeka klijenta na info pultu na blagajni. Naveo je da s druge strane što se tiče redovitog servisa tu servisni savjetnik nakon normiranja i obrade stisne tipku zatvori nalog, te tu nalog dobije svoj datum zatvaranja te se pojavljuje na blagajni iz razloga što blagajnik ima još mogućnost mijenjanja načina naplate te po dolasku klijenta blagajnik izrađuje račun. Nakon toga ako je zatvoren radni nalog odmah se izda račun i klijent ga preuzima ako ne plaća virmanski jer u tom slučaju ga šaljemo klijentu e-mailom ili poštom. Kada je račun plaćen blagajnica upućuje klijenta na mjesto na kojem mu je parkiran auto i klijent onda odlazi s autom. Naveo je da je u konkretnom slučaju interna kontrola primijetila nefakturirani radni nalog u poslovnim knjigama te to javila računovodstvu koje onda to javlja na info pult te se onda klijenta nazove i pristojno ga se upozori na neplaćeni račun. Odgovarajući na pitanje je li mu poznato kako to da je u konkretnom slučaju tuženik otišao iz servisa, a da nije platio račun, svjedok je iskazao da nalog tek zatvaranjem od strane servisnog savjetnika dolazi na listu za fakturiranje na info pultu, a u konkretnom slučaju nije došao na listu za fakturiranje na info pultu pa ga blagajnica nije niti vidjela.

11. Iskaz svjedoka ĆP ovaj sud je prihvatio kao uvjerljiv, životan i logičan, dok je iskaz tuženika, osim u dijelovima u kojima priznaje činjenice iz tužbe, cijenio kao neuvjerljiv te usmjeren na izbjegavanje obveze plaćanja.

12. Isto tako, a suprotno navodima tuženika da je materijalna dokumentacija koju je u spis dostavio tužitelj, uključujući i sporni račun (listovi 82-105 spisa), jednostrano sastavljena, konfuzna i izrađena isključivo za potrebe ovog postupka , ovaj sud je istu ocijenio vjerodostojnom, pri čemu je njezin sadržaj dodatno razjašnjen i potvrđen iskazom saslušanog svjedoka.

13. Tako prije svega valja kazati kako iz iskaza kako tuženika tako i svjedoka ĆP proizlazi da je tuženik sa svojim automobilom došao na servis tužitelja u ožujku 2020., što potvrđuje i prikaz digitalne servisne knjige koju je u spis dostavio sam tuženik, a iz koje je razvidno da je dana 10. ožujka 2020. vozilo imalo prijeđenih 128.299 km što korespondira s podacima iz spornog računa iz kojeg je vidljivo da se odnosi upravo na vozilo s prijeđenih 128.299 km.

14. Nadalje, iz oba iskaza proizlazi da je tom prilikom na tuženikovom automobilu napravljen s jedne strane servis redovnog održavanja, a s druge tehnička akcija tj. poboljšanje vozila od strane proizvođača, s tim da je tehnička akcija pokrivena garancijom proizvođača automobila, dakle ista je bez troškova za klijenta, u ovom slučaju tuženika, dok servis redovitog održavanja nije pokriven garancijom, tj. plaća se posebno.

15. Također, iz oba iskaza proizlazi da su sve usluge navedene u spornom računu od 18. rujna 2020., a koje su usluge sastavni dio redovitog održavanje, izvršene 10. ožujka 2020., što dodatno potvrđuje radni nalog broj 51-01-0004263-20 na listu 84 spisa na kojem je naveden kao datum otvaranja istog upravo 10. ožujka 2020. te ime djelatnika koji je radio na automobilu (CP), a koji je naveden i u izdatnici materijala za radni nalog broj 65-10-0003622-20 od 10. ožujka 2020. na listu 87 spisa kao osoba koja je preuzela robu. Čitajući navedeno utvrđeno je da stavke navedene u radnom nalogu i izdatnici odgovaraju stavkama navedenim u računu od 18. rujna 2020., što potvrđuje i svjedok ĆP. Štoviše, na listovima 91-105 spisa nalazi se elektronički zapis servisne povijesti vozila i matičnih podataka o vozilu te se usporedbom brojeva (VIN) sa prve stranice elektroničkog zapisa i spornog računa od 18. rujna 2020. može sa sigurnošću zaključiti da se radi o predmetnom automobilu tuženika dok je na listu 102 spisa prikazan vizualno servis od 10. ožujka 2020., pri čemu je utvrđeno da gornji red sličica označava stanje u kakvom je vozilo došlo kod tužitelja, a donji red sličica označava izvršene usluge što se može vidjeti po kvačicama koje se nalaze ispod svake slike pa se tako gledano s lijeva na desno prva kvačica odnosi na uljni servis, druga kvačica na filter zraka, treća kvačica na ulje u kočnicama, a četvrta kvačica na pregled vozila, što također odgovara stavkama navedenim u spornom računu od 18. rujna 2020.

16. Navode tuženika iz kojih proizlazi da isti sporne usluge nije dužan platiti budući da mu je račun za iste izdan 6 mjeseci nakon obavljenog servisa redovitog održavanja valja odbaciti iz razloga što činjenica da je račun izdan za zakašnjenjem od 6 mjeseci od nastanka obveze ne utječe na obvezu tuženika da plati uslugu redovitog održavanja koja mu je nesporno pružena, a koju tuženik isto tako nesporno nije platio. S tim u vezi valja ukazati da se kod činjenice da tuženiku po izlasku iz servisa tužitelja 10. ožujka 2020. nije izdan račun, očito radilo u propustu djelatnika tužitelja, što je sud utvrdio na temelju uvjerljivog i životno logičnog iskaza svjedoka ĆP. Naime iz istoga slijedi da je servisni savjetnik kritične zgode propustio zaključiti radni nalog za tuženikovo vozilo slijedom čega se djelatniku na blagajni informacija o zatvaranju radnog naloga za uslugu redovitog održavanja nije pojavila na popisu za fakturiranje pa je stoga logično da isti tuženiku nije izradio račun, već samo ispisao i tuženiku predao dokument na kojem se vidi što je rađeno na vozilu u okviru tehničke akcije za koju nema troškova za klijenta, pritom mu poručivši, uslijed neimanja uvida u zatvoreni radni nalog zbog propusta servisnog djelatnika, da je sve pokriveno garancijom, nakon čega je tuženik nesmetano napustio prostorije servisa. Međutim takav propust nije ni od kakvog utjecaja na tuženikovu obvezu plaćanja izvršene usluge redovitog održavanja sukladno čl. 590. ZOO-a.

17. U pogledu navoda tuženika prema kojima isti smatra da mu tužitelj nije naplatio uslugu redovitog održavanja kao svojevrsnu kompenzaciju zbog ogrebotina na automobilu koje je tuženik primijetio nakon odlaska predmetnog servisa, ovaj sud je iste ocijenio kao neuvjerljive i paušalne te nepotkrijepljene drugim dokazima u spisu, pri čemu tuženik nije dokazao niti predložio dokaze za utvrđenje postojanja navodnih ogrebotina na automobilu, a kamoli uzročno-posljedične veze između navodne štete i tužiteljeve radnje.

18. U pogledu visine tuženikove obveze valja reći da u konkretnom slučaju dolazi do primjene odredbe čl. 613. st. 1. ZOO-a prema kojoj se naknada kod ugovora o djelu određuje ugovorom, ako nije određena obvezatnom tarifom ili kojim drugim obvezatnim aktom. Iz iskaza svjedoka ĆP proizlazi da su cijene usluga, pa tako i onih iz sporog računa, iskazane u skladu sa službenim Cjenikom tužitelja u vrijeme pružanja konkretne usluge servisa vozila tuženika, odnosno da se radi o maloprodajnim cijenama tužitelja. Stoga ovaj sud zaključuje da je ostavljanjem predmetnog vozila kritične zgode na servisu u prostorijama tužitelja, tuženik pristao na primjenu predmetnog cjenika, odnosno ne može reći da istim nije bio upoznat. Uostalom citiranom dijelu iskaza svjedoka iz kojeg proizlazi da se u konkretnom slučaju za visinu naknade ima primijeniti predmetni Cjenik, tuženik nije prigovorio. Slijedom navedenog, sud je utvrdio visinu naknade prema stavkama navedenima u predmetnom računu, a obračunatim sukladno službenom Cjeniku tužitelja koji je vrijedio u vrijeme servisa vozila tuženika.

19. U pogledu prigovora zastare valja reći sljedeće. Sukladno čl. 215. st. 1. ZOO-a zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano. Pravo zahtijevati ispunjenje obveze regulirano je u čl. 173. ZOO-a pri čemu se u konkretnom slučaju ima primijeniti st. 3. navedene odredbe prema kojem ako rok za ispunjenje nije određen ni ugovorom niti zakonom, a cilj posla, narav obveze i ostale okolnosti ne zahtijevaju stanovit rok za ispunjenje, vjerovnik može zahtijevati odmah ispunjenje obveze. S obzirom da rok za ispunjenje u konkretnom slučaju nije određen niti ugovorom niti zakonom niti je utvrđeno postojanje posebnih okolnosti koje bi zahtijevale stanovit rok za ispunjenje, posebice imajući na umu da je usluga faktično izvršena 10. ožujka 2020., a da je kao rok dospijeća predmetne tražbine u spornom računu naznačen dan 18. rujna 2020., to je ovaj sud utvrdio da tužitelj u konkretnom slučaju može odmah zahtijevati ispunjenje svoje tražbine. Shodno navedenom te imajući u vidu da se u konkretnom slučaju ima primijeniti opći zastarni rok od pet godina iz čl. 225. ZOO-a, a da je prijedlog za ovrhu podnesen 10. rujna 2021., ovaj sud je ocijenio tuženikov prigovor zastare neosnovanim.

20. U vezi tijeka zateznih kamata na glavnu tražbinu valja reći da je tužitelj u prijedlogu za ovrhu kao početak tijeka zateznih kamata naznačio datum 19. rujna 2020. kao dan koji slijedi dan dospijeća predmetne tražbine iz spornog računa. Uzimajući u obzir da je tužitelj u konkretnom slučaju imao pravo odmah zatražiti ispunjenje tražbine te posebice imajući na umu da je usluga faktično izvršena 10. ožujka 2020., to je ovaj sud utvrdio da tužitelj u svom prijedlogu ispravno odredio početak tijeka zateznih kamata na glavnu tražbinu, zatraživši iste od 19. rujna 2020.

21. Slijedom svega navedenog, a budući da je tuženik u obvezi tužitelju za izvršeni autoservis dana 10. ožujka 2020. platiti naknadu od 321,18 EUR (2.419,96 HRK) sa pripadajućim zateznim kamatama, platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi valjalo je ostaviti na snazi, pa je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

22. Tužitelju koji je u ovom sporu uspio u cijelosti te koji je zastupan po odvjetniku trošak ovog postupka odmjeren je u skladu s čl. 151., 154. i 155. ZPP-a i sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023, 107/2025 – dalje: OT), a imajući u vidu vrijednost predmeta spora koja iznosi 321,18 EUR. Tako je tužitelju priznat trošak za sastav prijedloga za ovrhu u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 11/1 u vezi s Tbr. 7/1 OT-a), sastav podnesaka od 26. studenog 2024. i 5. rujna 2025. u iznosu od po 50,00 EUR (Tbr. 8/1 OT), odnosno sastav podneska od 9. siječnja 2024. u iznosu od 12,50 EUR (Tbr. 8/4 OT) te zastupanja na ročištima 27. lipnja 2025., 10. rujna 2025., 23. rujna 2025., 4. prosinca 2025. i 19. veljače 2026. u iznosu od po 50,00 EUR (Tbr. 9/1 OT), što uvećano za PDV, ukupno iznosi 515,63 EUR.

23. Ovaj sud nije priznao tužitelju trošak za sastav podneska od 20. svibnja 2022. iz razloga što je isti tim podneskom ispravio svoj prijedlog za ovrhu u kojem su bili navedeni neispravni podaci, kao što nije priznat niti trošak za sastav podneska od 11. travnja 2025. jer isti ne prileži spisu niti trošak javnog bilježnika jer iz spisa ne proizlazi da je isti učinjen.

24. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

U Zagrebu, 7. travnja 2026.

Sudac:

Jan Torjanac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku 15 (petnaest) dana, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

- tužitelju po pun.

- tuženiku po pun.