Republika Hrvatska
Općinski sud u Pazinu
Stalna služba u Poreču - Parenzo
Turistička 2, 52440 Poreč-Parenzo
Posl. br. P-748/2025-29
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču - Parenzo po sucu toga suda Sanji Oroz, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice JĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. 151, zastupane po punomoćnicima Ivanu Primorcu i dr., odvjetnicima u Rijeci, protiv tuženika NĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Blaženki Ćulap, odvjetnici u Zagrebu, radi namirenja potraživanja iz založene stvari, nakon javne glavne rasprave zaključene 23. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice, 07. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Tuženik NĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], dužan je trpjeti namirenje tražbine tužiteljice JĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], za iznos 300.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja zajma, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 31. siječnja 2010. godine pa do isplate, po stopi sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje ZOO), i to pljenidbom i sudskom prodajom nekretnine koja je u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Pazinu, Zemljišnoknjižnom odjelu Poreč-Parenzo, označena kao:
- 11. Suvlasnički dio: 1/5 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-11), s kojim je neodvojivo povezano pravo vlasništva sa stanom na I katu zgrade označen sa "C", koji stan se nalazi u jednokatnoj višestambenoj zgradi u [adresa], koja je sagrađena na k. č. br. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]-etažna knjiga, a tuženik se može osloboditi obveze trpljenja namirenja tražbine tužiteljice prodajom nekretnine kako je to određeno ovom točkom tužbenog zahtjeva ako isplati tužiteljici iznos od 300.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja zajma, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 31. siječnja 2010. godine pa do isplate po stopi sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO, u roku 15 dana.
II. Dužan je tuženik naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu 29.324,89 eura, uvećano za zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od dana presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO u roku 15 dana, dok se u preostalom dijelu iznad dosuđenog zahtjev tužiteljice za nadoknadu parničnog troška odbija.
III. Odbija se zahtjev tuženika da mu tužiteljica naknadi parnični trošak.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi tvrdi da je 29. siječnja 2009. tuženik, kao založni dužnik, s TĆ, kao založnim vjerovnikom, sklopio Ugovor o zajmu i o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini, na kojem je potpis tuženika ovjeren kod javnog bilježnika Marije Hrvatin pod brojem OV-286/09 29. siječnja 2009., kojim su stranke predmetnog ugovora suglasno utvrdile kako je CĆ, kao založni vjerovnik, tuženiku, kao založnom dužniku, dao u zajam, a koji zajam je tuženik primio, u novčanom iznosu 300.000,00 EUR protuvrijednost u kunama po prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja zajma, uvećan za eventualne troškove i sve sporedne tražbine. Dana 30. travnja 2013. navedeni založni vjerovnik, CĆ, da je sklopio, kao ustupitelj, s tužiteljicom kao primateljem, Ugovor o ustupu tražbine, na kojem je potpis založnog vjerovnika ŠĆ, zastupanog po punomoćniku, odvjetniku FĆ, ovjeren kod javnog bilježnika Marije Hrvatin pod brojem OV-2709/13. U predmetnom ugovoru da je ugovoreno kako se na tužiteljicu prenosi navedena tražbina koju je CĆ, kao založni vjerovnik, imao prema tuženiku, kao založnom dužniku, temeljem navedenog Ugovora o zajmu i o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini. Predmetni iznos tuženik da se obvezao vratiti u jednom obroku u roku od 1 godine od dana sklapanja navedenog Ugovora o zajmu i o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini. Dakle, potraživanje tužiteljice da je dospjelo, međutim, tuženik istoj do podnošenja tužbe da nije podmirio utvrđenu tražbinu radi koje je zasnovano založno pravo na gore navedenoj nekretnini. Tuženik da je upisan je kao vlasnik nekretnine opisane u točki I. izreke ove presude. Na navedenoj nekretnini u korist prijašnjeg založnog vjerovnika ŠĆ da je upisano pod brojem Z- 435/2009 (Z-8978/2017), na temelju predmetnog Ugovora o zajmu i o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini, pravo zaloga radi osiguranja iznosa od 300.000,00 EUR, protuvrijednosti u kunama po prodajnom tečaju HNB-a računajući na dan plaćanja zajma, uvećanog za eventualne troškove i sve sporedne tražbine. Prije podnošenja tužbe, 10. veljače 2022., da je podnijet prijedlog za uknjižbu prijenosa predmetnog založnog prava s prijašnjeg založnog vjerovnika ŠĆ u korist tužiteljice, temeljem predmetnog Ugovora o ustupu tražbine. Navedeni predmet vodi se pred Općinskom sudu u Pazinu, Zemljišnoknjižnom odjelu Poreč – [adresa], pod poslovnim brojem Z-2548/2022. Usvajanjem navedenog prijedloga, da će se smatrati da je predmetno založno pravo preneseno na tužiteljicu prije pokretanja ove parnice. Slijedom svega navedenog, a obzirom da tuženik tužiteljici nije dobrovoljno ispunio zalogom osiguranu tražbinu, tužiteljica da je primorana podnijeti hipotekarnu tužbu. Neovisno o navedenom, tužiteljica ujedno ističe građanskopravnu ponudu na način da se tuženik može osloboditi obveze trpljenja namirenja tražbine tužiteljice prodajom predmetne nekretnine ako tužiteljici isplati iznos tražbine navedene u tužbenom zahtjevu, a sve s osnove članka 38. Zakona o obveznim odnosima, a u vezi s člankom 327. Zakona o parničnom postupku. Ako se zalogom osigurana tražbina ne ispuni o dospijeću, založni je vjerovnik ovlašten ostvarivati svoje pravo na namirenje te tražbine iz vrijednosti zaloga. Tuženik je, kao vlasnik založene stvari, dužan trpjeti namirenje zalogom osigurane tražbine iz vrijednosti založene stvari, a sve temeljem odredba članka 336. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Slijedom navedenog, predlaže donošenje presude sadržaja kao u izreci.
1.1. Podneskom od 22. studenog 2022. (str. 55-56) tužiteljica osporava sve navode iz odgovora na tužbu. Prigovori tuženika u odnosu na aktivnu legitimaciju u potpunosti da su paušalni, bespotrebni i promašeni. Odvjetnik FĆ da je bio opunomoćen za potpis ugovora o zajmu i ugovora o ustupu. Tužiteljica kao primatelj i CĆ kao ustupitelj, da su sklopili 30. travnja 2013. Ugovor o ustupu tražbine na kojem je potpis protustranke kao ustupitelja, zastupanog po punomoćniku FĆ, odvjetniku u [adresa], ovjeren kod javnog bilježnika Marije Hrvatin, pod brojem OV-2709/2013 dana 30. travnja 2013. Da je odvjetnik FĆ bio punomoćnik, da je razvidno iz punomoći od 29. travnja 2013. Kako bi tužiteljica navedene pravne radnje izuzela izvan bilo kakve dvojbe ista da je 13. svibnja 2022. ovjerila svoj potpis na punomoći i odobrila sve poduzete pravne radnje od strane odvjetnika FĆ, tako da nema nikakve dvojbe u pogledu pravne volje ugovornih strana. Isto tako opet radi razjašnjenja bilo kakve sumnje u identitet ugovornih strana i vjerodostojnost dokumentacije kao i volju ugovornih strana, iste da su zaključile aneks ugovora o ustupu tražbine u kojem su učinile nespornim stvarnu volju stranaka da Ugovorom o ustupu prenesu tražbinu. Dakle, uopće da ne bi trebala biti sporna aktivna legitimacija tužiteljice. Tužiteljica da je podnijela prijedlog za uknjižbu prijenosa založnog prava na predmetnoj nekretnini a što je razvidno iz e-vlasničkog izvatka. Uknjižba da je u tijeku i da će biti provedena. U odnosu na navode da ugovor o ustupu nije sastavljen u zakonitoj formi, ističe da je isti sastavljen u pismenoj formi i to da je jedina forma definirana zakonom. Navod da tuženik kao dužnik nije obaviješten o ustupu pa da bi neobavještavanje dužnika imalo za posljedicu ništetnost ugovora o ustupu, u potpunosti da je neutemeljeno. Navodno neobavještavanje da nije od nikakvog utjecaja niti na valjanost ugovora niti na obvezno pravne odnose između stranaka.
1.2. U podnesku od 04. svibnja 2023. (str. 94-96) tužiteljica navodi da punomoć kojom CĆ opunomoćuje FĆ, odvjetnika u [adresa] da u njegovu korist i u njegovo ime, samostalno i zasebno bez njegovog potpisa ili odobrenja sastavi i potpiše ugovore, anexe i sve druge isprave kao i da ga zastupa u svim pravnim poslovima - je dana bez vremenskog ograničenja te je potpis na punomoći potvrđen od strane javnog bilježnika Marije Hrvatin u [adresa] 27. siječnja 2009. pod brojem OV- 244/09. Dakle, iz te punomoći da je razvidno kako je odvjetnik FĆ ovlašten u ime i za račun ŠĆ sklapati sve ugovore pa tako i Ugovor o zajmu i osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 29. siječnja 2009. te Ugovor o ustupu tražbine od 30. travnja 2013. U Ugovoru o zajmu i o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini zaključenom 29. siječnja 2009. založnog vjerovnika-zalogodavca ŠĆ i založnog dužnika- zalogoprimca NĆ potpis založnog dužnika-zalogoprimca, ovdje tuženika da je potvrđen od strane javnog bilježnika Marije Hrvatin iz [adresa] 29. siječnja 2009. Stoga ističe kako su netočni navodi tuženika da CĆ nije dao zajam OĆ i opunomoćio odvjetnika FĆ, odnosno kako isti nije ovlašten potpisati predmetne ugovore. Nadalje, tužiteljica ukazuje na to da su navodi i prigovori tuženika, a posebice navodi kako se u konkretnom slučaju radi o prividnim ugovorima netočni, neutemeljeni, neosnovani te usmjereni jedino na odugovlačenje postupka i otežavanje naplate tražbine tužiteljice. Dalje, potpis NĆ na Ugovoru o zajmu i o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 29. siječnja 2009. potvrđen je po javnom bilježniku Mariji Hrvatin iz [adresa] dana 29. siječnja 2009. pod brojem OV-286/09 dok je odvjetnik FĆ ovlašten potpisati predmetni ugovor temeljem punomoći od 27. siječnja 2009. Dakle, u konkretnom slučaju da nema mjesta raspravljanju o tome je li predmetni ugovor potpisan od strane ovlaštenih osoba. Nadalje, a što se tiče navoda tuženika u kojima osporava aktivnu legitimaciju tužiteljice, tužiteljica ukazuje na to da sukladno relevantnim odredbama Zakona o obveznim odnosima kod ustupa tražbine „S tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl." Dakle, kad tražbina osigurana hipotekom prijeđe na drugu osobu po bilo kojem pravnom temelju, na tu osobu da je ujedno prešla i hipoteka kojom je ta tražbina bila osigurana. U korist osobe na koju je prešla tražbina hipoteka prelazi bez posebnog pravnog temelja i bez posebnog načina stjecanja. Osoba koja je postala novi vjerovnik tražbine osigurane hipotekom, već zbog toga što je u njezinu korist prenesena tražbina da je postala i bez upisa u zemljišnu knjigu hipotekarni vjerovnik. Stav tužiteljice da potvrđuje i sudska praksa, pa ukazuje na odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž 10014/2014 od 27. travnja 2015. Slijedom svega prednje navedenog da je riješeno pitanje osnove tužbenog zahtjeva.
2. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava sve navode iz tužbe te ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Tužiteljica da je uz tužbu dostavila Ugovor o zajmu i osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 29. siječnja 2009. te Ugovor o ustupu tražbine od 30. travnja 2013. temeljem kojeg tvrdi da je ovlaštena pokrenuti ovaj postupak. Uz tužbu da prilaže i potvrdu o zaprimanju prijedloga za uknjižbu prijenosa založnog prava koji je pri zemljišnoknjižnom odjelu naslovnog suda zaprimljen pod poslovnim brojem Z-2548/2022 koji u trenutku pisanja odgovora na tužbu nije riješen. Tužiteljica da nije uknjižena kao založni vjerovnik na nekretninu koja je predmetom ovog postupka sukladno čemu da nije aktivno legitimira za vođenje ovog postupka i raspravljanje o meritumu. Osim toga, tužiteljica da ne može biti uknjižena kao založni vjerovnik, a samim time niti može biti aktivno legitimirana u ovom postupku obzirom da Ugovor o ustupu tražbine od 30. travnja 2013. nije zaključen u zakonski propisanoj formi. Uvidom u Ugovor o ustupu tražbine od 30. travnja 2013. da je utvrđeno da je isti potpisan od strane odvjetnika FĆ za obje ugovorne strane – IĆ i JĆ bez pripadajućih specijalnih punomoći temeljem kojih bi mogao izvršiti takav ustup. Predmetni Ugovor o ustupu tražbine od 30. travnja 2013. da ne sadrži zakonski propisane odredbe pa tako da nisu ispunjeni zakonski uvjeti za ustup potraživanja propisani člankom 82. Zakona o obveznim odnosima koji propisuje da za ustup potraživanja potrebno obavijestiti dužnika o ustupanju jer u protivnom ugovor ne proizvodi pravne učinke prema dužniku. Tužiteljica uz tužbu da nije dostavila dokaz da bi tuženik bio obaviješten o ustupanju ugovora. Tužiteljica da je pokušala 06. svibnja 2013. pod Z-2182/13 pri Zemljišnoknjižnom odjelu izvršiti promjenu založnog vjerovnika ali da je odbijena upravo iz razloga na koje upire tuženik. U predmetnom rješenju kojim je tužiteljica odbijena sa promjenom hipotekarnog vjerovnika da je navedeno: "Naime, čl.82. Zakona o obveznim odnosima propisuje da za ustup potraživanja nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju jer u protivnom ugovorne proizvodi pravne učinke prema dužniku, a prema čl. 52. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama zemljišnoknjižni sud dopustit će uknjižbu samo na temelju javnih isprava ili privatnih isprava na kojima je istinitost potpisa ovjerena na način propisan posebnim zakonom. Također je utvrđeno da u spis nije priložena punomoć kojom je odvjetnika FĆ opunomoćio CĆ može u njegovo ime izvršiti ovjeru potpisa na Ugovoru o ustupu tražbine od 30. travnja 2013.“ Iz navedenog da je vidljivo da tužiteljica nije ugovorna strana Ugovora o zajmu i osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 29. siječnja 2009. niti sudionik obveznog odnosa, nadalje da nije uknjižena niti kao založni vjerovnik na nekretnini tuženika slijedom čega da nije aktivno legitimirana tražiti bilo kakvo ispunjenje obveze od tuženika. Sukladno čl. 82. Zakona o parničnom postupku, sud da je dužan po službenoj dužnosti paziti može li osoba koja se pojavljuje kao stranka biti stranka u postupku. Temeljem navedenog, predlaže u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice uz naknadu parničnih troškova tuženiku.
2.1. U svom podnesku od 12. srpnja 2022. (str. 52) tuženik je istaknuo da je predmet Zemljišnoknjižnog odjela ovog suda broj Z-2548/2022 odbijen sukladno čemu tužiteljica da nije založni vjerovnik, a predmet tužbe je namirenje iz založene stvari. Založno pravo na nekretninama da se stječe upisom u zemljišne knjige, prema odredbama čl. 311. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a tužiteljica da založno pravo, kako je opisano, nije stekla. Sukladno navedenom, predlaže se odbiti tužbu.
2.2. U podnesku od 05. travnja 2023. (str. 87-89) tuženik je naveo da tužiteljica u cijeloj dokumentaciji nije dostavila najvažnije dokumente, a to da su: - Specijalna punomoć kojom bi odvjetnik FĆ bio ovlašten potpisati Ugovor o zajmu i osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 29. siječnja 2009. u ime davatelja zajma IĆ; - Specijalnu punomoć kojom bi odvjetnik FĆ bio ovlašten potpisati Ugovor o ustupu tražbine od 30. travnja 2013. u ime ustupatelja tražbine IĆ. Naime, iz Ugovor o zajmu i osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 29. siječnja 2009. i Ugovora o ustupu tražbine od 30. travnja 2013., vidljivo je da su isti potpisani od strane odvjetnika FĆ. Nigdje da nema potpisa ŠĆ niti njegove punomoći kojom bi isti opunomoćio odvjetnika FĆ za ustupanje navodne tražbine. Ističe kako odvjetnik FĆ tuženiku nije dao zajam niti je tuženiku zajam dao CĆ, a ne postoji ni punomoć koja bi dokazivala da je odvjetnik FĆ bio ovlašten potpisati te ugovore. Navedeni Ugovor o zajmu i Ugovor u ustupu da su prividni ugovori, a sukladno odredbi čl. 66. ZOO-a, prividan ugovor nema učinaka među ugovornim stranama jer predstavlja nepostojeći pravni posao u smislu odredbe čl. 26. ZOO-a prema kojoj je ugovor sklopljen kada su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Ovdje da se stranke nisu suglasile o bitnim sastojcima ugovora jer ugovori nikada nisu potpisani od strane ŠĆ niti je CĆ dao zajam tuženiku. Između ugovornih stranaka da nije postignuta suglasnost volja za sklapanje ugovora jer isti nije potpisan od ovlaštene osobe i time kod njega u odnosu na postignuti sadržaj nedostaje bilo kakva osnova ili cilj obvezivanja. Takav ugovor, kao pravno neegizistirajući (nepostojeći) da nema učinaka među strankama. U prilog iznesenim tvrdnjama ukazuje na praksu Vrhovnog suda RH, Rev- 2357/2015 od 02.veljače 20216. Dakle, predmetni ugovor o zajmu i ugovor o ustupu da nije potpisan od strane ovlaštene osobe, sukladno čemu se smatra da isti nije niti sklopljen. Osime toga, iz dokumentacije priložene po tužiteljici da je vidljivo da je tužiteljica nakon što je podnijela tužbu u ovom predmetu, sastavila i tek nakon podnošenja tužbe ovjerila izvjesnu dokumentaciju koju predlaže da sud uzme u obzir. Dakle, u trenutku podnošenja tužbe, navedena dokumentacija da nije postojala. Konkretno, tužiteljica da je predala tužbu 15. veljače 2022. s tvrdnjom da joj je ustupljena tražbina, a dokumentacija i punomoći koje prilaže su potpisani i ovjereni kod javnog bilježnika tek 25. srpnja 2022., odnosno 13. svibnja 2022., dakle nakon predaje tužbe. Sukladno navedenom, u cijelosti se osporava specijalna punomoć datuma 29. travnja 2013. jer je vidljivo da je ista ovjerena tek 13. svibnja 2022. čime postoji osnovana sumnja da je ista antidatirana i sastavljena tek dana kada je i ovjerena te se osporava navod tužiteljice da bi odvjetnik FĆ bio punomoćnik i ovlaštenik potpisivanja takvih isprava. Dostavljena punomoć datirana 29. travnja 2019. da se čini istovjetna drugoj dostavljenoj punomoći datuma 29. travnja 2022.– po načinu kako je sastavljena i fontu pisanja sukladno čemu da se osporava da bi ista nastala i bila potpisana 29. travnja 2013. Također, tuženik napominje kako tužiteljica nije uknjižena kao založni vjerovnik, a traži namirenje iz založene stvari pa predlaže dokumentaciju koja je nastala nakon utuženja, ne uzimati kao dokaz obzirom da tužiteljica u trenutku podnošenja tužbe, nije uknjižena kao založni vjerovnik. I dalje ostaje pri prigovoru nedostatka aktivne legitimacije obzirom da tužiteljica nije založni vjerovnik, a predmet tužbe je namirenje iz založene stvari. Založno pravo na nekretninama da se stječe upisom u zemljišne knjige, prema odredbama čl. 311. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a tužiteljica založno pravo da nije stekla. Sukladno navedenom, predlaže se odbiti tužiteljicu sa tužbenim zahtjevom uz naknadu parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama.
2.3. Podneskom od 20. veljače 2026. (str. 1285-129) tuženik ukazuje na to da je rješenjem Z-19545/2023 od 22. ožujka 2024. pravomoćno okončan zemljišnoknjižni postupak posl. br. Z-19545/2023, rješenjem posl. br. Z19544/2023 od 22. ožujka 2024. da je pravomoćno okončan zemljišnoknjižni postupak posl. br. Z-19544/2023, a rješenjem Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž Zk259/2024-2 od 19. ožujka 2025. da je pravomoćno okončan zemljišnoknjižni postupak posl. br. Z-19543/2023., i to sve na način da tužiteljica u navedenim predmetima nije uknjižena u zemljišnu knjigu kao založni vjerovnik, slijedom čega da je potvrđen prigovor tuženika da ista nije aktivno legitimirana u ovom postupku. Sukladno navedenom, predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama.
3. Na pripremnom ročištu koje je održano 30. studenog 2022. tuženik je istaknuo da tužiteljica nije aktivno legitimirana na podnošenje ovakve tužbe iz razloga što u trenutku podnošenja tužbe nije bila uknjižena kao založni vjerovnik. Nadalje, između JĆ i ŠĆ da nije sklopljen niti ugovor o ustupu tražbine od 30. travnja 2013. na koji se tužiteljica poziva u tužbi iz razloga što je CĆ na predmetnom ugovoru kao ustupitelj potpisan po punomoćniku FĆ, međutim taj odvjetnik da nije imao punomoć za zastupanje ŠĆ za sklapanje takvog ugovora, što bi značilo da je zapravo tužiteljica predmetni ugovor sklopila sama sa sobom, dakle do ustupa tražbine da nije ni došlo, odnosno da je isti ništav. Također, ugovor o zajmu i o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 29. siječnja 2009. također da nije potpisan po PĆ, već je isti potpisan po FĆ fizičkoj osobi jer na ugovoru nema pečata odvjetnika. Punomoć za ustup da bi bila valjana da mora biti specijalna, u njoj da mora biti određeno što se prenosi i vrsta tražbine koja se prenosi, a sukladno novom ZPP-u i čl. 232. tužitelj da je dužan odmah uz tužbu dostaviti isprave na koje se poziva. Nadalje, osporava uz osnovu, i visina potraživanja i ističe prigovor zastare. Tužiteljica je na tom ročištu ustvrdila da je u trenutku podnošenja tužbe podnijela prijedlog za uknjižbu o kojem nije donijeta pravomoćna odluka. Učinak podnošenja takvog prijedloga da se ima računati od dana podnošenja prijedloga pa da su stoga navodi tuženika kojima se tužiteljici osporava aktivna legitimacija u potpunosti neutemeljeni s obzirom da o navedenom pravnom pitanju sud nije donio još pravomoćnu odluku, a kada odluka bude donijeta učinak da će biti od dana podnošenja prijedloga. Odvjetnik FĆ da je bio punomoćnik stranaka za potpis predmetnog ugovora o zajmu i ustupu, a što da je razvidno kako iz samog sadržaja ugovora, ovjere javnog bilježnika, pa tako i punomoći koju je tužiteljica dostavila. To što ugovor o zajmu nije pečatiran od strane odvjetnika kao punomoćnika da nema učinak ništetnosti niti pobojnosti, a niti je relevantno za ishod ovog postupka s obzirom da pečat ne mijenja činjenicu da je odvjetnik bio opunomoćen za navedene pravne poslove. Odvjetnik da je fizička osoba, a ne pravna osoba, pa da su i u tom smjeru navodi tuženika promašeni. Ugovor o ustupu da ima sve bitne sastojke te je isti valjan. Iz dostavljenih punomoći da je razvidno da je volja ugovornih strana u svakom slučaju bila prijenos predmetne tražbine koji je i realiziran. Cjelokupnu navedenu dokumentaciju tužiteljica da je dostavila do zaključenja prethodnog postupka, odnosno do ovog pripremnog ročišta, te ista nije prekludirana u dostavi ovakvih dokaza, a koji su dostavljeni svakako 8 dana prije održavanja ročišta. Tužiteljica da nije bila u mogućnosti ovakve dokaze dostaviti ranije zbog činjenice jer ista živi u inozemstvu, te zbog svog narušenog zdravstvenog stanja zbog kojeg niti nije u mogućnosti dolaziti učestalo u RH.
3.1. Na drugom pripremnom ročištu 25. listopada 2023. tužiteljica je istaknula da je 10. veljače 2022. podnijela prijedlog za uknjižbu založnog prava koji je predmetom ovog postupka, a koji je kod Zemljišnoknjižnog odjela Poreč zaprimljen pod brojem Z-2542/2022, pa da je vezano za taj prijedlog sud donio rješenje posl. br. Z-2548/2022 od 16. lipnja 2022. na koje rješenje je zatim ovdje tužiteljica uložila prigovor i taj je prigovor zaprimljen pod posl. br. Z-13075/22 i vezano za koji prigovor je tužiteljica dobila rješenje na koje je izjavila žalbu i to na rješenja Općinskog suda u Pazinu posl. br. Z-13075/20222, Z-13076/2022 i Z-13263/2022 od 08. svibnja 2023.
3.3. Na ročištu koje je održano 23. veljače 2026. tužiteljica je ustrajala na tužbi, tužbenom zahtjevu, svim navodima i prijedlozima te je izjavila da su u međuvremenu okončani svi zemljišnoknjižni postupci radi kojih je ovaj parnični postupak bio prekinut. Iz izvadka iz zemljišne knjige za k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] – Etažna knjiga i to konkretno za 11. suvlasnički dio 1/5 etažno vlasništvo (E-11), s kojim je neodvojivo povezano pravo vlasništva sa stanom na prvom katu zgrade, označen s "C", koji stan se nalazi u jednokatnoj višestambenoj zgradi u [adresa], koja je sagrađena na k. č. br. [katastarska čestica], upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] - Etažna knjiga, da je razvidno da na istom još uvijek postoji upisano založno pravo na temelju ugovora o zajmu i osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 29. siječnja 2009. radi osiguranja iznosa od 300.000,00 eura uvećano za eventualne troškove i sve sporedne tražbine u korist IĆ, te uknjižba prijenosa tog založnog prava u korist ovdje tužiteljice. Nadalje, iz sporazuma od 24. rujna 2024. sklopljenog između ovdje parničnih stranaka i ovjerenog po javnom bilježniku Zoranu Vrsaloviću iz Rijeke pod posl. br. Ov-11513/2024, da je razvidno između ostalog u čl. 1. da su stranke u istom utvrdile da je ovdje tužiteljica pokrenula ovaj parnični postupak posl. br. P-124/2022, pa da su svi navodi iz tužbe tužiteljice točni i istiniti, slijedom čega da se priznaje tužbeni zahtjev u cijelosti. Isto tako da je tim sporazumom u čl. 1. među strankama učinjeno nespornim da je između ŠĆ i ovdje tuženika sklopljen ugovor o zajmu 29. siječnja 2009., pa da je po tom zajmu ovdje tuženik primio novčani iznos u visini 300.000,00 eura, odnosno da se glavnica u visini 300.000,00 eura čini nespornom zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća pa do isplate.
4. U dokaznom postupku pročitano je: izvadak iz zemljišne knjige (str. 7-8), potvrda o zaprimanju (str. 9), prijedlog za uknjižbu prijenosa založnog prava u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] – Etažna knjiga (str. 11-14), tužba (str. 15-19), ugovor o zajmu i o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini (str. 21-25), ugovor o ustupu tražbine (str. 27-31), rješenje posl. br. 2182/13 (str. 48-49), izvadak iz zemljišne knjige (str. 57-58), specijalne punomoćni (str. 59-62), aneks ugovora o ustupu tražbine od 30. travnja 2013. (str. 63-69, 70-77), punomoć (str. 100-101), ugovor o zajmu i o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini (str. 102-104), žalba od 24. listopada 2023. (str. 109-114), izvadak iz zemljišne knjige (str. 115-117, 133-135), sporazum od 24. rujna 2024. (str. 136-141), dok su svi preostali dokazni prijedlozi odbijeni, jer je stajalište suda da su sve odlučne činjenice u ovom postupku utvrđene iz provedenih dokaza.
5. Tužbeni zahtjev je osnovan.
6. Među strankama nije sporno da je tuženik u vrijeme podnošenja tužbe bio upisan kao vlasnik nekretnine u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Pazinu, Zemljišnoknjižnom odjelu Poreč-Parenzo, označena kao:
- 11. Suvlasnički dio: 1/5 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-11), s kojim je neodvojivo povezano pravo vlasništva sa stanom na I katu zgrade označen sa "C", koji stan se nalazi u jednokatnoj višestambenoj zgradi u [adresa], koja je sagrađena na k. č. br. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]-etažna knjiga, te da je na navedenoj nekretnini u korist ŠĆ kao založnog vjerovnika upisano pod brojem Z- 435/2009 (Z-8978/2017) na temelju ugovora o zajmu i osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 29. siječnja 2009. uknjiženo pravo zaloga radi osiguranja iznosa 300.000,00 eura, u protuvrijednosti u kunama po prodajnom tečaju HNB na dan plaćanja zajma, uvećano za eventualne troškove i sve sporedne tražbine, a tako proizlazi i iz izvatka iz zemljišne knjige (str. 7-8).
6. Među strankama je sporno je li tužiteljica aktivno legitimirana u ovom postupku, odnosno je li kao založni vjerovnik sukladno odredbi čl. 336. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, dalje ZV) ovlaštena ostvarivati svoje pravo na namirenje svoje tražbine iz vrijednosti zaloga, odnosno postoji li tražbina tužiteljice koja je osigurana založnim pravom na nekretnini tuženika.
7. Čitanjem sporazuma od 24. rujna 2024. (str. 136-141) utvrđeno je da su isti sklopile stranke ovog parničnog postupka uz još i IĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], te KĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], pa da je isti ovjeren po javnom bilježniku Zoranu Vrsaloviću iz Rijeke pod posl. br. Ov-11513/2024, a kojim su sporazumom stranke između ostalog u čl. 1. utvrdile da je ovdje tužiteljica pokrenula ovaj parnični postupak posl. br. P-124/2022, pa da su svi navodi iz tužbe tužiteljice točni i istiniti, slijedom čega da se priznaje tužbeni zahtjev u cijelosti. Isto tako je utvrđeno da je tim sporazumom u čl. 1. među strankama učinjeno nespornim da je između ŠĆ i ovdje tuženika sklopljen ugovor o zajmu 29. siječnja 2009., pa da je po tom zajmu ovdje tuženik primio novčani iznos u visini 300.000,00 eura, odnosno da se glavnica u visini 300.000,00 eura čini nespornom zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća pa do isplate "(dalje: Tražbina)", te da su CĆ i tužiteljica zaključili ugovor u ustupu tražbine 30. travnja 2013., pa da se čine nespornim sva utvrđenja iz istog.
8. Čitanjem izvatka iz zemljišne knjige (str. 133-135) utvrđeno je da je u listu C- Teretovnica dana 19. siječnja 2024. pod broj Z-1074/2024 na nekretnini u vlasništvu sada KĆ, a koja nekretnina je ranije bila vlasništvo tuženika i vezano za koju je u listu B-Vlastovnica dana 15. veljače 2022. pod brojem Z-2825/2022 zabilježen spor posl. br. P-124/2022 (ovaj parnični postupak), a riječ je upravo o nekretnini koja je predmetom ovog parničnog postupka – uknjižen prijenos založnog prava upisan kao 5.1 Zaprimljeno 28. ožujka 2017. pod brojem Z-8978/2017 prvenstveni red upisa: Z-435/2009, Zaprimljeno 29. siječnja 2009. pod brojem Z- 435/09 na temelju ugovora o zajmu i o osiguranju novčane tražbine od 29. siječnja 2009. uknjiženo pravo zaloga radi osiguranja iznosa 300.000,00 eura, u protuvrijednosti u kunama po prodajnom tečaju HNB na dan plaćanja zajma, uvećano za eventualne troškove i sve sporedne tražbine u korist IĆ kao dosadašnjeg založnog vjerovnika u korist ovdje tužiteljice.
9. Iz drugih provedenih dokaza nisu utvrđene odlučne činjenice u ovom postupku.
10. Slijedom svega navedenog, stajalište je suda da je tužiteljica na temelju odredbe čl. 336. ZV-a ovlaštena ostvarivati svoje pravo na namirenje svoje tražbine iz vrijednosti zaloga, odnosno nekretnine koja je predmetom ovog postupka, pa je i sukladno odredbi čl. 327. Zakona o parničnom postupku (Sl. list SFRJ 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, NN 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje: ZPP) odlučeno kao u točki I. izreke presude.
11. Odluka o parničnom trošku (točka II. i III. izreke presude) temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a kojom je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.
11.1. Tužiteljici su priznati troškovi sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023, dalje: Tarifa) i to za zastupanje po punomoćniku odvjetniku za: sastav tužbe u iznosu 4.492,70 eura (tbr. 7/1 Tarife), sastav podnesaka od 22. studenog 2022. i 05. ožujka 2023. u iznosu ukupno 4.692,72 eura (tbr. 8/1 i 8/3 Tarife), za zastupanje na ročištima 30. studenog 2022., 25. listopada 2023. i 23. veljače 2025. u iznosu ukupno 13.478,16 eura (tbr. 9/1 Tarife), odnosno sveukupno za zastupanje 22.663,58 eura, uvećano za PDV u iznosu 5.665,89 eura (tbr. 46 Tarife), te sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu ukupno 995,42 eura, odnosno sveukupno trošak 29.324,89 eura.
11.2. Tužiteljici nije priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u iznosima koji premašuju one predviđene Tarifom.
U Poreču, 07. travnja 2026.
S u d a c:
Sanja Oroz
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu u Osijeku, a podnosi se putem ovog suda u roku 15 dana od dana dostave.
DNA:
1. Tužiteljica p.p.,
2. Tuženik p.p.
