- 1 -              Revd 4322/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 4322/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. G. iz S. B., Republika Slovenija, kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Z., protiv tuženika R. S. S.-J.-W. e., Republika Austrija, OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik N. R., odvjetnik u Odvjetničkom društvu R.&R. j.t.d., radi nedopuštenosti ovrhe, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-341/2023-2 od 23. kolovoza 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3003/20-21 od 2. veljače 2023., u sjednici održanoj 11. siječnja 2024.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Odbija se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljeno pitanje.

 

II. Odbacuje se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

 

 

Obrazloženje

 

1. Predlagatelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-341/2023-2 od 23. kolovoza 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3003/20-21 od 2. veljače 2023.

 

2. Prijedlog za dopuštenje revizije je podnesen zbog pitanja koje tužitelj smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni kao i za razvoj prava u sudskoj praksi, a koje glasi:

„Može li sud primijeniti pravila o teretu dokazivanja u korist ovrhovoditelja(tuženika), bez provođenja ikakvih dokaza kad je ovršenik (tužitelj) osporio i osnovu i visinu tražbine?“.

 

2.1. Uz naznačeno pitanje predlagatelj se pozvao i na povredu ustavnih prava iz 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i na povredu prava iz čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

 

3. Tuženik u odgovoru na prijedlog osporava navode tužitelja i predlaže prijedlog odbaciti, podredno odbiti.

 

4. Prijedlog djelomično nije osnovan, a djelomično nije dopušten.

 

5. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da postavljeno pitanje u prijedlogu nije važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.

 

5.1. To iz razloga jer naznačenim pitanjem tužitelj polazi od pretpostavke koja nema uporište u stanju spisa, budući da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno da je tuženik na temelju dokumentacije priložene u spis dokazao osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, dok tužitelj nije naveo razloge zbog kojih pobija iznos tražbine odnosno konkretne činjenice i dokaze na tu okolnost, a što je bio dužan na temelju odredbe čl. 219. st. 1. ZPP, dok je prigovor o potrebi dokazivanja vjerodostojnosti isprave na kojoj tuženik temelji svoje navode istakao tek u žalbi, koju činjenicu drugostupanjski sud u smislu odredbe čl. 352. st. 1. ZPP nije ni mogao cijeniti.

 

6. Kako pitanje kojim se polazi od drukčijih utvrđenja od utvrđenja na kojima se temelji shvaćanje u pobijanoj odluci, nije pitanje koje bi bilo važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP to se ni odluke na koje se poziva tužitelj ne mogu ocijeniti kao navođenje razloga zbog kojeg bi postavljeno pravno pitanje bilo važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, jer se odnosi na bitno drugačiju činjeničnu i pravnu situaciju.

 

7. Tužitelj navodi da mu je zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno pravo na pravično suđenje. Navedeno obrazlaže time da nižestupanjske presude, a posebno drugostupanjska presuda ne sadrži ozbiljne, dostatne i relevantne razloge za ocjenu kakva je u predmetnim odlukama dana, a što da upućuje na zaključak o arbitrarnosti u postupovnom i materijalnom smislu.

 

8. Prema odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće već pozivala u nižestupanjskom postupku.

 

9. Tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Naime, imajući na umu okolnosti konkretnog slučaja i činjenična utvrđenja u postupku pred nižestupanjskim sudovima (koja u ovom stupnju postupka ne mogu biti predmet preispitivanja), shvaćanje nižestupanjskih sudova izraženo u pobijanoj presudi te cjelokupno obrazloženje prijedloga za dopuštenje revizije, za zaključiti je da tužitelj u biti izražava nezadovoljstvo drugostupanjskom presudom kojom je potvrđena prvostupanjska presuda.

 

10. Naime, činjenica da tužitelj nije uspio u predmetnom sudskom sporu, ne znači da su mu ujedno povrijeđena temeljna ljudska prava, a koja su zaštićena kategorija na temelju Ustava Republike Hrvatske i Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Isto tako, to što sud nižeg stupnja zauzima drugačija pravna shvaćanja i različito ocjenjuju dokaze od tužitelja ne predstavlja povredu temeljnog ljudskog prava. Slijedom toga, ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovoga suda u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP i dopuštenje revizije.

 

11. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a ZPP i dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i čl. 389.a st. 4. ZPP, riješiti kao u izreci.

 

Zagreb, 11. siječnja 2024.

 

                                          Predsjednik vijeća:

                                          Đuro Sessa, v.r.