- 1 -              Revd 4134/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 4134/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. M. d.o.o., L., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik F. L., odvjetnik u O., protiv tuženika F. V., R., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica M. T., odvjetnica u R., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Grad R., R., kojeg zastupa punomoćnica J. P., odvjetnica u R., radi utvrđenja ništetnosti i predaje u suposjed, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1827/2023-2 od 16. svibnja 2023., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-4475/2019-31 od 7. veljače 2023., u sjednici održanoj 11. siječnja 2024.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Odbija se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja.

 

II. Odbacuje se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

 

 

Obrazloženje

 

1. Predlagatelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1827/2023-2 od 16. svibnja 2023., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-4475/2019-31 od 7. veljače 2023.

 

2. Prijedlog za dopuštenje revizije je podnesen zbog pitanja koja tužitelj smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni kao i za razvoj prava u sudskoj praksi, a koja glase:

„1. Da li su podnošenjem tužbe radi utvrđenja ništavosti (ništetnosti) ugovora, koju tužbu je podnijela treća osoba protiv samo jedne ugovorne strane, ispunjene procesne pretpostavke za meritorno rješavanje spora?

2. Da li je obje stranke koje su zaključile pravni posao, za koji treća osoba traži utvrđenje ništavosti (ništenosti), nužno naznačiti kao pasivno legitimirane stranke parnice?“.

 

2.1. Kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnim za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi tuženik se pozvao na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2059/1991 od 1. siječnja 1991., Rev-1004/2014 od 5. rujna 2018 i Gr1-348/2011 od 29. kolovoza 2011., smatrajući da pobijana presuda odstupa od pravnog shvaćanja izraženog u tim odlukama.

 

2.2. Uz naznačena pitanja predlagatelj se pozvao i na povredu ustavnih prava iz čl. 29. st. 1., čl. 14. st. 2., čl. 34. st. 1., čl. 35. i čl. 48. st. 1. Ustava Republike Hrvatske te konvencijskim prava iz čl. 6. i čl. 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

 

3. Odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

 

4. Prijedlog djelomično nije osnovan, a djelomično nije dopušten.

 

5. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14,  70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja u prijedlogu nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.

 

5.1. Ovo stoga što ovaj sud ocjenjuje kako nije riječ o pitanjima u pogledu kojih pobijana odluka odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i pravnih shvaćanja izraženih u odlukama ovoga suda poslovni broj Revt-299/2012 od 19. ožujka 2014. i Rev-985/2013 od 5. prosinca 2019., niti je riječ o pitanjima u pogledu kojih bi bilo potrebno preispitivati ustaljenu sudsku praksu.

 

5.2. Iako već obzirom na navedeno nije odlučno, u odlukama ovoga suda, na koje se poziva podnositelj prijedloga u smislu razloga važnosti, nije izneseno pravno shvaćanje da su u parnici radi utvrđenja ništetnosti pravnog posla stranke tog ugovora nužni suparničari.

 

6. Tuženik navodi da mu je zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno pravo na pravično suđenje, jednakost pred zakonom, poštivanje privatnog i obiteljskog života uključujući i pravo na dom i pravo vlasništva.

 

7. Prema odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće već pozivala u nižestupanjskom postupku.

 

8. S obzirom na razloge iznesene tijekom prvostupanjskog i žalbenog postupka, predlagatelj nije učinio vjerojatnim da su mu u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Naime, imajući na umu okolnosti konkretnog slučaja i činjenična utvrđenja u postupku pred nižestupanjskim sudovima (koja u ovom stupnju postupka ne mogu biti predmet preispitivanja), shvaćanje nižestupanjskih sudova izraženo u pobijanoj presudi te cjelokupno obrazloženje prijedloga za dopuštenje revizije, za zaključiti je da tuženik u biti izražava nezadovoljstvo drugostupanjskom presudom u dijelu u kojem je preinačena prvostupanjska presuda.

 

9. Naime, činjenica da tuženik djelomično nije uspio u predmetnom sudskom sporu, ne znači da su mu ujedno povrijeđena temeljna ljudska prava, a koja su zaštićena kategorija na temelju Ustava Republike Hrvatske i Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Isto tako, to što sud nižeg stupnja zauzima drugačija pravna shvaćanja i različito ocjenjuje dokaze od tuženika ne predstavlja povredu temeljnog ljudskog prava pri čemu tuženiku nije povrijeđeno pravo na dom, jer je pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev za iseljenje i predaja u posjed stana. Slijedom toga, ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovoga suda u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP i dopuštenje revizije.

 

10. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a ZPP i dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i čl. 389.a st. 3. i 4. ZPP, riješiti kao u izreci.

 

Zagreb, 11. siječnja 2024.

 

                                          Predsjednik vijeća:

                                          Đuro Sessa, v.r.