REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6, Zagreb

Poslovni broj: Us I-1852/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Vanji Crnković, uz sudjelovanje zapisničarke Jasminke Janković, radi sudske kontrole zakonitosti ograničenja kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance, stranca ŠŠPA, državljanina Egipta, rođenog **.**.1999., radi sudske kontrole upravnog postupka, 7. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Potvrđuje se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Dugo Selo KLASA: UP/I-216-01/26- 03/1, URBROJ: 511-19-38-26-15 od 5. travnja 2026.

Obrazloženje

1. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske dostavilo je 7. travnja 2026. svoje rješenje KLASA: UP/I-216-01/26-03/1, URBROJ: 511-19-38-26-15 od 5. travnja 2026. radi sudske kontrole zakonitosti ograničenja kretanja temeljem članka 216. stavka 4. Zakona o strancima ("Narodne novine" broj: 133/20., 114/22., 151/22. i 40/25.) kojim je propisano da će se odmah po donošenju rješenja o smještaju upravnom sudu dostaviti spisi predmeta o smještaju u centar, a da će upravni sud u roku od pet dana od dana dostave spisa predmeta donijeti odluku kojom se rješenje o smještaju ukida ili potvrđuje.

2. Predmetnim rješenjem strancu ŠŠPA, državljaninu Egipta, rođenom **.**.1999., određuje se smještaj u Prihvatnom centru za strance Ježevo na najkraće moguće vrijeme, a najduže do dva mjeseca.

3. Člankom 212. Zakona o strancima propisano je da se u svrhu ograničenja slobode kretanja radi osiguranja prisilnog udaljenja i povratka državljanina treće zemlje može smjestiti u centar ako se prisilno udaljenje i povratak ne mogu osigurati blažim mjerama (stavak 1.), s time da smještaj u centru može trajati samo najkraće vrijeme koje je potrebno za prisilno udaljenje i dok su u tijeku aktivnosti radi prisilnog udaljenja koje se izvršavaju s dužnom pažnjom (stavak 2.). Nadalje, propisano je da se u smislu stavka 2. toga članka smatra da su aktivnosti radi prisilnog udaljenja u tijeku kada se poduzimaju radnje radi utvrđivanja identiteta državljana trećih zemalja, pribavljanja putnih isprava i putnih dokumenata (vize, liječnička dokumentacija, putna karta), organiziranja transporta te druge radnje koje se poduzimaju radi prisilnog udaljenja (stavak 3.) te da se u smislu stavka 2. toga članka smatra da se aktivnosti radi prisilnog udaljenja izvršavaju s dužnom pažnjom kada se radnje iz stavka 3. toga članka poduzimaju bez nepotrebnog odgađanja (stavak 4.).

4. Nadalje, člankom 214. Zakona o strancima propisano je da se državljanina treće zemlje može smjestiti u centar do šest mjeseci ako postoji rizik od izbjegavanja obveze napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske sukladno članku 183. stavcima 2. i 3. toga Zakona (u daljnjem tekstu: rizik od izbjegavanja) /stavak 1./.

5. S time da okolnosti koje mogu upućivati na postojanje rizika od izbjegavanja iz stavka 1. toga članka su da:

- državljanin treće zemlje nema ispravu o identitetu ili putnu ispravu

- državljanin treće zemlje nema prijavljen boravak

- je državljanin treće zemlje izjavio da neće izvršavati ili da će onemogućavati izvršenje mjera za osiguranje povratka

- je državljanin treće zemlje u drugoj državi članici EGP-a pravomoćno osuđen za kazneno djelo

- je protiv državljanina treće zemlje u tijeku kriminalističko istraživanje ili kazneni postupak ili je pravomoćno osuđen za kazneno djelo u Republici Hrvatskoj

- državljanin treće zemlje ne izvršava ili nije izvršio rješenje o povratku

- državljanin treće zemlje ne izvršava ili nije izvršio obvezu odlaska u drugu državu članicu

- je državljanin treće zemlje nezakonito ušao u EGP odnosno Republiku Hrvatsku

- prethodno ponašanje državljanina treće zemlje upućuje na to da bi mogao izbjegavati izvršenje obveze napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske (stavak 2.).

6. Također, smatra se da postoji rizik od izbjegavanja obveze napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske iz stavka 1. toga članka ako se utvrdi da:

- je državljanin treće zemlje odbio dati osobne ili druge podatke i dokumente ili je dao lažne podatke

- se državljanin treće zemlje poslužio krivotvorenom ili tuđom ispravom

- je državljanin treće zemlje odbacio ili uništio ispravu o identitetu

- je državljanin treće zemlje odbio dati otiske prstiju

- je državljanin treće zemlje silom ili prijevarom onemogućio prepratu u svrhu prisilnog udaljenja u zemlju u koju ga se prisilno udaljava

- se državljanin treće zemlje nije pridržavao obveza iz članka 213. stavka 1. ovoga Zakona

- je državljanin treće zemlje ušao u EGP odnosno Republiku Hrvatsku prije isteka zabrane ulaska i boravka

- je državljanin treće zemlje boravio u drugoj državi članici EGP-a iz koje je nezakonito ušao u Republiku Hrvatsku izravno ili tranzitom kroz treću zemlju (nedopušteno sekundarno kretanje) /stavak 3/.

7. Iz zapisnika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Dugo Selo od 5. travnja 2026. utvrđeno je da stranac ima važeću putnu ispravu te da je uvidom u službene evidencije Ministarstva unutarnjih poslova utvrđeno da je stranac imao odobrenu dozvolu za boravak i rad koja je vrijedila do 31. listopada 2024., nakon čega mu prestaje zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj. Nadalje, utvrđeno je da je stranac 13. lipnja 2025. u Policijskoj postaji Velika Gorica podnio zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad koji je obustavljen, da je zatim 17. prosinca 2025. u Policijskoj postaji Samobor podnio novi zahtjev koji je odbačen, da je 9. siječnja 2026. podnesen novi zahtjev od kojeg je poslodavac odustao, kao i da je 5. veljače 2026. u Policijskoj upravi zadarskoj podnio novi zahtjev koji je također obustavljen, pri čemu nijedan od navedenih zahtjeva nije proizveo pravne učinke u pogledu zakonitosti boravka stranca u Republici Hrvatskoj. Također, utvrđeno je da je Policijska postaja Samobor 13. siječnja 2026. donijela rješenje kojim je strancu naloženo napuštanje Europskog gospodarskog prostora u roku od 15 dana od dana izvrsnosti rješenja, međutim, da stranac nije postupio po navedenom rješenju, već je nastavio boraviti na teritoriju Republike Hrvatske. Stranac je izjavio da je u Republiku Hrvatsku došao na temelju odobrene dozvole za boravak i rad na temelju koje je radio do mjeseca listopada 2024., kada mu je istekla dozvola boravka. Naveo je da su nakon isteka navedene dozvole, poslodavci za njega podnosili više zahtjeva za izdavanje dozvole za boravak i rad, te da je bio uvjeren od strane poslodavaca da je njegov boravak u Republici Hrvatskoj zakonit i da je sve u redu s dokumentacijom. Dodao je da nije bio upoznat s činjenicom da se nalazi u nezakonitom boravku u Republici Hrvatskoj, već je smatrao da su postupci u tijeku i da ima pravo boravka dok se o istima ne odluči. Iznio je da u Republici Hrvatskoj nema osigurano mjesto stanovanja, već povremeno boravi kod svojih sunarodnjaka na području Grada Zagreba, bez prijavljene adrese boravišta. Izjavio je da nema novčanih sredstava, da nema zaposlenje niti osiguran smještaj, te da nije u mogućnosti samostalno napustiti Republiku Hrvatsku, odnosno Europski gospodarski prostor. Nastavio je da nema obitelj u Republici Hrvatskoj, da nema imovine niti drugih veza koje bi ga vezale uz Republiku Hrvatsku. Iskazao je da je upoznat s mogućnošću dobrovoljnog povratka uz korištenje programa reintegracijske pomoći, ali da ne želi koristiti navedenu mogućnost te da ne želi dragovoljno napustiti Republiku Hrvatsku odnosno Europski gospodarski prostor.

8. Slijedom navedenog postoje okolnosti koje ukazuju na postojanje rizika od izbjegavanja obveze napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske iz članka 214. stavka 2. alineja 1., 3. i 9. Zakona o strancima.

9. Nadalje, prema mišljenju suda prisilno udaljenje stranca ne može se u predmetnom slučaju osigurati primjenom blažih mjera iz članka 213. stavka 1. Zakona o strancima kojim je propisano se mjerama koje su blaže od smještaja u centar smatraju: 1. polog putnih isprava, putnih dokumenata i putnih karata, 2. polog određenih financijskih sredstava, 3. zabrana napuštanja određene adrese smještaja i 4. javljanje u policijsku postaju u određeno vrijeme. Naime, iz ponašanja stranca (nastavio nezakonito boraviti u [adresa] iako mu je odobrena dozvola za boravak i rad vrijedila do 31. listopada 2024.), njegovih prilika (u Republici Hrvatskoj nema osigurano mjesto stanovanja, nema novčanih sredstava, nema imovine) i njegove izjave (ne želi dobrovoljno naputiti Republiku Hrvatsku) utvrđeno je da se svrha smještaja u Centar za strance Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, a to je prisilno udaljenje, ne bi mogla ostvariti navedenim blažim mjerama.

10. Konačno pravilno je odmjeren rok. Naime, prema rješenju o protjerivanju Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Dugo Selo KLASA: UP/I-216-04/26-01/2, URBROJ: 511-19-38-26- 13 od 5. travnja 2025. predmetni stranac će se prisilno udaljiti u državu njegova podrijetla, državu iz koje je došao u Republiku Hrvatsku ili, uz njegov pristanak, u drugu treću zemlju. Određeni rok ograničenja slobode kretanja smještajem u Prihvatnom centru za strance sukladan je pravilu razmjernosti pri čemu se je imalo u vidu vrijeme potrebno za organizaciju prisilnog udaljenja.

11. Slijedom navedenog na temelju članka 216. stavka 4. Zakona o strancima i članka 12. stavka 2. točke 5. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj: 36/24.) odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 7. travnja 2026.

Sutkinja

Vanja Crnković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Dna:

1. ĐŠPA, Prihvatni centar za strance

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava zagrebačka, Policijska postaja Dugo Selo

3. U spis