REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

Sesvete, Industrijska cesta 15

Poslovni broj: P-393/2020-34

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, po sucu toga suda Lovri Tomičiću, u pravnoj stvari tužitelja HC, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Petar Petrović, odvjetnik iz Sesveta, Bjelovarska ulica 3, protiv tuženika ZC, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva na nekretnini, nakon glavne i javne rasprave zaključene 23. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, tužitelja osobno i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, s danom objave 7. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj HC, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], stekao dosjelošću pravo vlasništva cijelog suvlasničkog dijela od 8/15 nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica], [adresa], KUĆA BR. 2, ZGRADA SELSKA [adresa], DVORIŠTE [adresa], ukupne površine 715 m2 sve upisano u zk. Ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a što je tuženik ZC, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] dužan priznati i dozvoliti da se na temelju ove presude izvrši upis naprijed opisane nekretnine sa imena tuženika za korist tužitelja, a što će u protivnom zamijeniti ova presuda, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 (petnaest) dana naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 4.904,70 EUR.

III. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 30. listopada 2020. podnio tužbu u kojoj u bitnome navodi kako je tužitelj sa svojim stricem, ovdje tuženikom sklopio 2015. usmeni dogovor u kojem je određeno da je tužitelj dužan nadograditi i proširiti za oko 100 m2 i kompletno urediti kuću- nisku prizemnicu za stanovanje, a koja je u zemljišnim knjigama upisana kao kč. br. [katastarska čestica], [adresa], KUĆA BR. 2, ZGRADA [adresa], DVORIŠTE [adresa], ukupne površine 715 m2, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Ističe kako je navedena kuća prije nadogradnje imala površinu 60 m2, a nakon nadogradnje ima površinu od oko 160 m2. Nakon što nadogradi/izgradi navedenu kuću, stric ZC (ovdje tuženik) će mu darovati 8/15 suvlasničkog dijela predmetne nekretnine, a tužitelj će za uzvrat obilaziti barem pet puta godišnje ĆC [adresa], u [adresa] te po potrebi češće. Stranke su također dogovorile da će tužitelj donositi ĆC živežne namirnice, organizirati i osigurati mu liječničku pomoć, odvoziti kod liječnika i dovoziti od liječnika, donositi mu lijekove te će mu za slučaj njegove trajne i teške bolesti ili potpune iznemoglosti, osigurati potpunu njegu i brigu. RC, je djed tužitelja, a otac tuženika. Tužitelj ističe kako on živi u predmetnoj nekretnini sa ocem, majkom i sestrom od 1996. Nadalje, navodi kako je predmetna nekretnina kupljena 12. prosinca 1996. od strane ĆC, djeda tužitelja u 1/3 dijela, GC, bake tužitelja u 1/3 dijela i FC, oca tužitelja u 1/3 dijela. Navodi kako je Ugovorom o darovanju nekretnine od 16. svibnja 2012., s ovjerom broj OV-4597/2012 po javnom bilježniku Kati Marošević, iz Županje, Veliki Kraj 54 RC darovao 1/3 dijela prethodno opisane nekretnine svom sinu ZC. Nakon provedene ostavinske rasprave iza pokojne GC, na predmetnoj nekretnini kao suvlasnici su upisani ZC u 8/15 dijela, MC u 1/15 dijela i FC u 6/15 dijela. Takvo stanje je i danas. Iz prethodno navedenog proizlazi kako je tuženik ZC, darovao tužitelju HC cijeli svoj suvlasnički udio od 8/15 dijela na predmetnoj nekretnini. Ističe, kako se navedeni ugovor o darovanju izgubio, a tužitelj je u kvalificiranom posjedu predmetne nekretnine više od 23 godine. Dakle, nesporno je da su se ostvarili zakonski uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Naime, tužitelj je u posjedu predmetne nekretnine preko 20 godina, a čime su se ostvarile pretpostavke iz odredbe čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Ističe, kako je tužitelj u zakonitom, istinitom i poštenom posjedu predmetne nekretnine preko dvadeset godina. Tužiteljev posjed nije pribavljen silom niti potajno.

2. Tuženik iako mu je tužba dostavljena na odgovor nije podnio odgovor na tužbu.

3. Tijekom postupka sud je pregledao: izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. Br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (str. 5 i 6; 24 i 25 spisa), Ugovor o prodaji nekretnina (str. 7 - 10; 26 - 29 spisa), Uvjerenje Odjela za katastar zemljišta i nekretnina Odjek III Sesvete (str. 11; 30 spisa), Uvjerenje o prebivalištu od 13. travnja 2012. (str. 12; 31 spisa), Uvjerenje o prebivalištu od 13. travnja 2012. (str. 13; 32 spisa), Uvjerenje o prebivalištu od 13. travnja 2012. (str. 14; 33 spisa), Ugovor o darovanju nekretnine od 16. svibnja 2012. (str. 15 i 16; 34 i 35 spisa), Rješenje o nasljeđivanju iza pok. NC (str. 17 i 18; 36 i 37 spisa), vanjski uvid u podatke JRO MUP RH (str. 62 spisa), dopis MUP-a, IX Policijske postaje Zagreb od 6. lipnja 2023. (str. 74 spisa), izveden je dokaz saslušanjem svjedoka FC (str. 86 i 87 spisa), izveden je dokaz saslušanjem svjedokinje IC (str. 87 i 88 spisa) te je izveden dokaz saslušanjem svjedokinje EC (str. 88 spisa).

4. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25.; dalje: ZPP), ovaj sud je ocijenio kako je predmetni tužbeni zahtjev osnovan.

5. Predmet spora je tužbeni zahtjev za utvrđenje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini na temelju dosjelosti.

6. Iz tužbe proizlazi kako tužitelj tvrdi da je imao usmeni dogovor sa svojim stricem, ovdje tuženikom da će mu on nakon što tužitelj nadogradi predmetnu nekretninu darovati svoj suvlasnički udio od 8/15 dijela na predmetnoj nekretnini, a za uzvrat će tužitelj barem pet puta godišnje obilaziti svog djeda RC u [adresa] i pružat će mu potrebnu pomoć.

7. Nadalje, tužitelj tvrdi da mu je tuženik darovao svoj suvlasnički udio na predmetnoj nekretnini, ali da se ugovor izgubio pa traži da se njega upite kao suvlasnika u 8/15 dijela na predmetnoj nekretnini i to na temelju instituta dosjelosti, budući da je on u posjedu predmetne nekretnine u trajanju od 23 godine, odnosno od 1997.

8. U predmetnoj pravnoj stvari tuženik se nije usprotivio tužbenom zahtjevu, budući da nije niti podnio odgovor na tužbu.

9. Posljedično, potrebno je ispitati jesu li ispunjene pretpostavke da se tužitelja upiše kao suvlasnika predmetne nekretnine u 8/15 dijela, odnosno na suvlasničkom dijelu tuženika ZC,

10. Odredbom čl. 159. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17., dalje: ZV) propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj posjed ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Nadalje, je u st. 2. istog članka propisano da samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekinutom samostalnog posjedovanja.

11. Radi razjašnjenja odlučnih okolnosti, odnosno jesu li ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na temelju instituta dosjelosti, na ročištu za glavnu raspravu 23. veljače 2026. izveden je dokaz saslušanjem svjedoka FC, IC i EC.

12. Svjedok FC, otac tužitelja i brat tuženika u bitnome je iskazao kako oni svi kao obitelj žive u predmetnoj kući na adresi u [adresa]. Ističe, kako tuženik ne živi u toj kući. Otac je kupio kuću i iza njega su je naslijedili njegov brat, ovdje tuženik, njegova sestra MC i on. Njegova sestra također ne živi u toj kući, a vjerojatno niti ne zna gdje se kuća nalazi. Radi se o manjoj kući, na kojoj je puno toga rađeno, a sva ta ulaganja su izvršili on i njegov sin. Ističe, kako je njegov sin imao dogovor sa tuženikom, svojim stricem da on prenese svoj suvlasnički udio na njega, a i on svoj namjerava prenijeti sinu. Ističe, kako tuženik živi u [adresa] i sa njime je bilo više razgovora da prenese svoj udio na tužitelja, međutim, on u jednom trenutku više nije bio zainteresiran i digao je ruke od svega. On nije imao nikakva ulaganja u predmetnu kuću. U kontaktu je s bratom, ali on nije iskazao interes da mirno riješimo predmetni spor. Dogradili su novu prostoriju, dnevni boravak, stubište i potkrovlje te kotlovnicu, tako da je povećana kvadratura kuće, a to su sve financirali on i sin, ovdje tužitelj. Ističe, kako je kuća kupljena 1996, a od 1998 su počeli stanovati u toj kući, djeca su ovdje završila i školu. Tuženik prema njemu nije nikada iznosio bilo kakve zahtjeve u odnosu na predmetnu kuću niti je ikada izrazio bilo kakvu namjeru da bi nešto uređivali u kući. Na poseban upit punomoćnik tužitelja jesu li još što gradili na predmetnoj parceli, svjedok je odgovorio kako je napravljena garaža. Na poseban upit jesu li ga brat ili sestra tužili vezano za predmetnu kuću ili na neki drugi način ometali u posjedu predmetne nekretnine, svjedok je odgovorio da nisu. Ističe, kako sestra MC također živi u [adresa].

13. Svjedokinja IC, majka tužitelja, u bitnome je izjavila kako je postojao dogovor između tužitelja i tuženika da tužitelj izvrši ulaganja u predmetnu kuću, da ju proširi, a onda bi tuženik tužitelju prenio svoj suvlasnički udio na predmetnoj kući. To je bilo kada je tužitelj počeo raditi. Ističe, kako je njezin sin ulagao u predmetnu kuću, ali bu tuženik nije prenio svoj suvlasnički udio. Proširena je kuća, napravljena je garaža, sve je legalizirano. Oni žive u predmetnoj kući od 1998. Navodi kako tuženik u tom razdoblju nikada nije isticao bilo kakve zahtjeve vezano uz predmetnu kuću, a rijetko je i dolazio. Možda jednom ili dva puta je bio u cijelom tom razdoblju. Sestra njezinog supruga MC također nije isticala bilo kakve zahtjeve, a ona čak nije niti dolazila. Na poseban upit punomoćnika tužitelja kada su legalizirali predmetnu kuću i na koga je glasila legalizacija, svjedokinja je odgovorila da je to bilo negdje 2012. ili 2013.,a legalizacija je glasila na njezinog supruga FC. Na poseban upit punomoćnika tužitelja je li ih itko ikada tužio ili ometao u posjedu predmetne nekretnine, svjedokinja je odgovorila da nije.

14. Svjedokinja EC, sestra tužitelja u bitnome je izjavila kako je njezin stric, ovdje tuženik usmeno rekao da će on prenijeti svoj suvlasnički udio na predmetnoj nekretnini na tužitelja, njezinog brata i to ako on dogradi predmetnu kuću i ako bude brinuo o djedu ĆC. Njezin brat dogradio je zajedno s ocem predmetnu kuću i brinuo je o djedu, međutim, do prijenosa udjela nije došlo. Stric je nekoliko puta usmeno pred njom rekao da će prenijeti svoj suvlasnički udio na njezinog brata, ali ona ne zna iz kojeg razloga to nije učinio. Stric nije nikada isticao bilo kakve zahtjeve u odnosu na predmetnu nekretninu niti je iskazivao bilo kakav interes da on namjerava uložiti u predmetnu nekretninu, a upisana suvlasnica je i sestra njezinog oca MC, ali ona isto tako nije nikada iskazivala bilo kakav interes za predmetnu nekretninu.

15. Ovaj sud prihvaća kao vjerodostojne i životno logične iskaze saslušani svjedoka FC, IC i EC.

16. Iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi kako su na strani tužitelja ispunjeni uvjeti za stjecanja prava vlasništva na suvlasničkom dijelu tuženika i to na predmetnoj nekretnini.

17. Naime, tužitelj je u zakonitom suposjedu predmetne nekretnine i to u dijelu koji je upisan na tuženika ZC, odnosno tužitelj je u suposjedu 8/15 dijela predmetne nekretnine. Naime, postojao je dogovor da će mu tuženik prenijeti svoj suvlasnički dio na predmetnoj nekretnini, ako tužitelj istu dogradi i ako bude brinuo o svom djedu ĆC. Iz iskaza svjedoka proizlazi kako je tužitelj zajedno sa svojim ocem FC dogradio predmetnu nekretninu i da je brinuo o svom djedu ĆC. Dakle, tužiteljev suposjed predmetne nekretnine svakako je zakonit.

18. Suposjed tužitelja na predmetnoj nekretnini je i istinit jer nije stečen niti silom niti potajno.

19. Konačno njegov suposjed je i pošten, jer tužitelj nije imao niti jedan razlog sumnjati kako mu ne pripada pravo na suposjed, s obzirom da je imao jasan dogovor sa tuženikom da će mu on prenijeti svoj suvlasnički dio od 8/15 dijela na predmetnoj nekretnini.

20. Tužitelj je u suposjedu predmetne nekretnine još od 1998. godine kada su on i njegova obitelj počeli živjeti u istoj, tako da su na strani tužitelja već prilikom podnošenja predmetne tužbe 30. listopada 2020. bile ispunjene pretpostavke za stjecanje prava suvlasništva u 8/15 dijela, budući da isti izvršava svoj suposjed upravo u omjeru u kojem je upisan tuženik ZC kao suvlasnik predmetne nekretnine.

21. Iz iskaza proizlazi da tuženik nikada nije izražavao bilo kakvu namjeru da bi on konzumirao svoja suvlasnička ovlaštenja na predmetnoj nekretnini.

22. Pored toga potrebno je naglasiti kako su kao suvlasnici na predmetnoj nekretnini upisani i otac tužitelja FC u 6/15 dijela koji je suglasan da se kao suvlasnik u 8/15 dijela upiše tužitelja te je pored toga iskazao da on namjerava svoj suvlasnički dio prenijeti na tužitelja, svoga sina. Na predmetnoj nekretnini je kao suvlasnica u 1/15 dijela upisana i MC, sestra oca tužitelja, koja također nikada nije izvršavala nikakva suvlasnička ovlaštenja na predmetnoj nekretnini. U prilog tome jasno govori dio iskaza svjedoka FC koji je izjavio kako MC vjerojatno niti ne zna gdje sa nalazi predmetna nekretnina. U odnosu na suvlasnicu MC potrebno je istaknuti kako se upisom u korist tužitelja ne zadire u njena suvlasnička prava, budući da će ona i dalje ostati upisana kao suvlasnica u 1/15 dijela.

23. Slijedom svega navedenoga, ispunjene su zakonske pretpostavke iz odredbe čl. 159. st. 1. ZV-a da se tužitelja upiše kao suvlasnika na predmetnoj nekretnini u omjeru od 8/15 dijela i to na temelju instituta dosjelosti (točka I. izreke presude).

24. Na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a s obzirom da je u cijelosti uspio u ovom sporu tužitelj ima pravo i na naknadu troškova parničnog postupka.

25. Tužitelj ima pravo na naknadu troška sastava tužbe od 30. listopada 2020. u iznosu od 1.000,00 EUR prema Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23., dalje: OT), za pristup na ročište 17. svibnja 2021. koje je odgođeno prije početka raspravljanja u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9. t. 5. OT-a), za pristup na ročište 6. srpnja 2021. koje je odgođeno prije početka raspravljanja u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9. t. 5. OT-a), za zastupanje na ročištu 28. listopada 2025. u iznosu od 1.000,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT-a) i za zastupanje na ročištu 23. veljače 2026. u iznosu od 1.000,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT- a). Dakle, tužitelj ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 3.200,00 EUR pa kada se tome doda PDV po stopi od 25% tužitelj ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u ukupnom iznosu od 4.000,00 EUR. Tužitelj ima pravo i na naknadu troška sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 444,62 EUR, na naknadu troška sudske pristojbe na presudu u iznosu od 444,62 EUR i na naknadu troška predujma za sudskog dostavljača u iznosu od 15,46 EUR. Dakle, tužitelj ima pravo na naknadu troškova u sveukupnom iznosu od 4.904,70 EUR (točka II. Izreke presude).

26. Naprotiv, tužitelj nema pravo na naknadu troškova pristupa na ročišta 17. svibnja 2021. i 6. srpnja 2021. koja su odgođena prije početka raspravljanja, zbog neurednih dostava poziva tuženiku u iznosu od po 625,00 EUR sa uključenim PDV-om, već sukladno odredbi Tbr. 9. t. 5. ima pravo na po 125,00 EUR za pristup na ta ročišta. Dakle, tužitelj nema pravo na naknadu troškova parničnog postupka u sveukupnom iznosu od 1.000,00 EUR (točka III. Izreke presude).

U Sesvetama 7. travnja 2026.

Sudac

Lovro Tomičić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Županijskom sudu u roku 15 dana od dana ročišta za objavu presude (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u tri istovjetna primjerka za sud i jedan za protivnu stranku.

DNA:

-tužitelju po odvjetniku Petru Petroviću uz nalog za sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 444,62 EUR

-tuženiku