Republika Hrvatska

Općinski sud u Čakovcu

Čakovec, Ruđera Boškovića 18

Poslovni broj: P-289/2025-5.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu, po sucu toga suda Hrvoju Novak, u pravnoj stvari tužiteljice ČN, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Jasni Preložnjak Bedić odvjetnici iz Čakovca, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d. Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB 87939104217, nakon održane i dovršene glavne i javne rasprave 19. veljače 2026., u nazočnosti tužiteljice i punomoćnice tužiteljice, a u izočnosti tuženika, te objavljene presude 7. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e:

I Nalaže se tuženiku HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d. Zagreb, Jurišićeva ulica 4 ,OIB : 87939104217 da isplati tužiteljici ČN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] preplaćeni iznos s osnove kamata i tečaja,u iznosu 1.479,10 EUR / 11.144,25 kn,sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na :

iznos 0,69 EUR 5,20 kuna od 1. siječanj 2006.

iznos 0,69 EUR 5,20 kuna od 1. veljača 2006.

iznos 0,69 EUR 5,20 kuna od 1. ožujak 2006.

iznos 0,69 EUR 5,20 kuna od 1. travanj 2006.

iznos 0,69 EUR 5,20 kuna od 1. svibanj 2006.

iznos 0,69 EUR 5,20 kuna od 1. lipanj 2006.

iznos 0,69 EUR 5,20 kuna od 1. srpanj 2006.

iznos 0,69 EUR 5,20 kuna od 1. kolovoz 2006.

iznos 0,69 EUR 5,20 kuna od 1. rujan 2006.

iznos 0,69 EUR 5,20 kuna od 1. listopad 2006.

iznos 0,69 EUR 5,20 kuna od 1. studeni 2006.

iznos 0,69 EUR 5,20 kuna od 1. prosinac 2006.

iznos 12,64 EUR 95,20 kuna od 1. siječanj 2007.

iznos 12,64 EUR 95,20 kuna od 1. veljača 2007.

iznos 12,64 EUR 95,20 kuna od 1. ožujak 2007.

iznos 12,64 EUR 95,20 kuna od 1. travanj 2007.

iznos 12,64 EUR 95,20 kuna od 1. svibanj 2007.

iznos 12,64 EUR 95,20 kuna od 1. lipanj 2007.

iznos 12,64 EUR 95,20 kuna od 1. srpanj 2007.

iznos 12,64 EUR 95,20 kuna od 1. kolovoz 2007.

iznos 12,64 EUR 95,20 kuna od 1. rujan 2007.

iznos 12,64 EUR 95,20 kuna od 1. listopad 2007.

iznos 12,64 EUR 95,20 kuna od 1. studeni 2007.

iznos 12,64 EUR 95,20 kuna od 1. prosinac 2007.

iznos 12,64 EUR 95,20 kuna od 1. siječanj 2008.

iznos 12,64 EUR 95,20 kuna od 1. veljača 2008.

iznos 12,64 EUR 95,20 kuna od 1. ožujak 2008.

iznos 12,64 EUR 95,20 kuna od 1. travanj 2008.

iznos 12,64 EUR 95,20 kuna od 1. svibanj 2008.

iznos 12,64 EUR 95,20 kuna od 1. lipanj 2008.

iznos 4,99 EUR 37,60 kuna od 1. srpanj 2009.

iznos 25,91 EUR 195,20 kuna od 1. kolovoz 2009.

iznos 25,91 EUR 195,20 kuna od 1. rujan 2009.

iznos 25,91 EUR 195,20 kuna od 1. listopad 2009.

iznos 25,91 EUR 195,20 kuna od 1. studeni 2009.

iznos 25,91 EUR 195,20 kuna od 1. prosinac 2009.

iznos 25,91 EUR 195,20 kuna od 1. siječanj 2010.

iznos 25,91 EUR 195,20 kuna od 1. veljača 2010.

iznos 25,91 EUR 195,20 kuna od 1. ožujak 2010.

iznos 25,91 EUR 195,20 kuna od 1. travanj 2010.

iznos 25,91 EUR 195,20 kuna od 1. svibanj 2010.

iznos 25,91 EUR 195,20 kuna od 1. lipanj 2010.

iznos 25,91 EUR 195,20 kuna od 1. srpanj 2010.

iznos 48,55 EUR 366,40 kuna od 1. veljača 2011.

iznos 52,45 EUR 395,20 kuna od 1. ožujak 2011.

iznos 52,45 EUR 395,20 kuna od 1. travanj 2011.

iznos 52,45 EUR 395,20 kuna od 1. svibanj 2011.

iznos 52,45 EUR 395,20 kuna od 1. lipanj 2011.

iznos 52,45 EUR 395,20 kuna od 1. srpanj 2011.

iznos 52,45 EUR 395,20 kuna od 1. kolovoz 2011.

iznos 52,45 EUR 395,20 kuna od 1. rujan 2011.

iznos 52,45 EUR 395,20 kuna od 1. listopad 2011.

iznos 52,45 EUR 395,20 kuna od 1. studeni 2011.

iznos 52,45 EUR 395,20 kuna od 1. prosinac 2011.

iznos 52,45 EUR 395,20 kuna od 1. siječanj 2012.

iznos 52,45 EUR 395,20 kuna od 1. veljača 2012.

iznos 52,45 EUR 395,20 kuna od 1. ožujak 2012.

iznos 52,45 EUR 395,20 kuna od 1. travanj 2012.

iznos 52,45 EUR 395,20 kuna od 1. svibanj 2012.

iznos 52,45 EUR 395,20 kuna od 1. lipanj 2012.

iznos 39,64 EUR 298,65 kuna od 1. srpanj 2012.

do isplate svih navedenih iznosa,i to od dospijeća do 31.srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih

poena,a od 1.kolovoza 2015. pa do 31.12.2022.prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena,a od 1.1.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište,uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

II Nalaže se tuženiku HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., OIB : 87939104217, da nadoknadi tužiteljici ČN, OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu od 1.340,00 EUR-a , prema troškovniku,sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos od dana presuđenja pa do isplate,

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena ,sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1.U ovoj pravnoj stvari tužiteljica je predložila da sud usvoji tužbeni zahtjev, na ime preplate prijepornog kredita, na ime preplate zbog promjene kamatne stope, te na ime preplate zbog promjene tečaja CHF.

2.U odgovoru na tužbu tuženik se protivio tužbi i tužbenom zahtjevu u osnovi a nije prigovorio visini tužbenog zahtjeva, te je uložio i prigovor zastare.

3.U postupku dokazivanja sud je izvršio uvid u ugovor i otplatne liste.

4.U ovoj pravnoj stvari nije prijeporno da je tužiteljica sklopila ugovor o kreditu sa prednikom tuženika br. 340314, rok otplate 84 mjeseca, za kupnju vozila na iznos od 16.299,00 CHF.

5.Prijeporna i odlučna činjenica je po mišljenju ovog suda da li je ništetna odredba ugovora o kreditu, te da li je tužitelj uplatio po osnovi ovakvo ništetnih ugovornih odredbi veći iznos od utuženog iznosa, odnosno da li ima tužitelj pravo na naknadu preplaćenog iznosa.

6.Po mišljenju ovog suda, svi prigovori tuženika su neosnovani, poglavito imajući u vidu recentnu sudsku praksu, te stav Vrhovnog suda, te stav ostalih Županijskih sudova, a sve glede prigovora koje je tužitelj istaknuo u odnosu na točku I i II izreke ove presude, te je s obzirom i na zauzeti stav Ustavnog suda sud odlučio dovršiti postupak bez provođenja personalnih dokaza, jer su isti po mišljenju ovoga suda odugovlačeći, a što je već i utvrđeno i u recentnoj sudskoj praksi, jer niti jedan tuženik, banka, nije dokazala, osnovanost svojih prigovora, a koji bi proizlazili iz saslušanja stranaka djelatnika banaka ili javnih bilježnika.

7.U svezi navoda tužitelja za utvrđenje ništetnosti valja istaknuti da je VTS RH donio presudu Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. kojim je odbio žalbu utuženih banaka i potvrdio presudu TS u Zagrebu P-1401/12 od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da su sve utužene banke pa i ovdje tužena povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, pa dakle i tužitelja kao korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe.

8.Iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. proizlazi da je tužitelj Potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača ishodio, između ostalih, presudu i protiv tuženika, kojom se i u odnosu na tuženika utvrđuje da je u razdoblju od 1. 11. 2004. do 31. 12. 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača kao korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što pak je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača u razdoblju od 1. 6. 2004. do 6. 8. 2007., protivno čl. 81., 82. i 90. (NN 96/03), a od 7. 8. 2007. do 31. 12. 2008., protivno odredbama istog Zakona (NN 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09) i to čl. 96. i 97. Zakona, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te u razdoblju od 10. 9. 2003. do 31. 12. 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, te koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije sa korisnicima kreditnih usluga pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

9.Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014., potvrđena je prvostupanjska presuda u odnosu na tuženika u dijelu u kojem je utvrđeno da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna.

10.Presudom istoga suda broj Pž-6632/17-10 od 14.6.2018. utvrđena je ništetnost ugovornih odredaba između ostalih i u odnosu na tuženika, kojima se ugovarala valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a to iz razloga što se o takvim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, niti je tuženik potrošače u cijelosti informirao o svim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što pak je suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzročilo je neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu isključivo potrošača.

11.U odnosu na elaboriranje tuženika na okolnost tvrdnje da sporne odredbe ugovora o kreditu nisu ništetne, da ne postoji pravna osnova tužiteljevog zahtjeva, te nema ni potrebe za utvrđivanje činjenica u odnosu na visinu pretplate, sud ne nalazi potrebnim posebno analizirati te navode. Ovo iz razloga što se prema odredbi čl. 502.c ZPP-a, fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan uz ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, a upravo se na ta utvrđenja tužitelj i poziva u tužbi. Samo u ovakvim parnicama, riječ je o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, naravno u slučaju ako pojedini zahtjevi za zaštitu budu prihvaćeni, kao što je u konkretnom slučaju.

12.Neosnovani je i prigovor zastare i iz razloga jer je Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske dana 30. siječnja 2020. donio pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorene strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđeno ništetnost ugovora, a kako je tužitelj utužio 29.3.2023. neosnovani je prigovor zastare kao što je već i navedeno i utvrđeno ovom presudom.

13.Slijedom svega navedenog, tužbeni zahtjev tužitelja ukazao se osnovanim, te je o istom temeljem odredbi čl. 322. i 1111. Zakona o obveznim odnosima odlučeno kao u izreci presude u točci I izreke dok se odluka o zateznoj kamati temelji na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, jer tuženik nije osporavao visinu tužbenog zahtjeva već je osporio samo osnovanost.

14.Tužiteljica je utužila suglasno izračunu sudske vještakinje Natalije Jambrečić na koje tuženik nije imao prigovora.

15.Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14, 70/19, 80/22, 114/22), odnosi se na zastupanje tužiteljice po punomoćniku odvjetniku Tbr. 7, 8 I 9 Odvjetničke tarife, I to za pristup na tri ročišta, sastav obrazloženog podneska, sastav tužbe, svaka radnja 200,00 eura, podnesak 50,00 eura, sastav žalbe od 6.11.2024. I pristup ročištu za objavu presude svaka radnja 100,00 eura, trošak vještačenja Natalije Jambrečić 90,00 eura.

Čakovec, 7. travnja 2026.

Sudac:

Hrvoje Novak

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste, putem ovoga suda na nadležni Županijski sud, u tri istovjetna primjerka.

O tome obavijest:

1. punomoćnik tužitelja Jasna Preložnjak Bedić odvjetnica

2. tuženik