REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Poslovni broj: Pn-342/2022-39

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Josi Puljiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ZV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Ivanu Močiću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika: 1) Grada Splita, OIB: 78755598868, Split, Obala kneza Branimira 17, kojeg zastupaju punomoćnice BV i OV, dipl.iur., 2) PARKOVI I NASADI d.o.o., OIB: 64789478164, Split, Kavanjinova 12, kojeg zastupa punomoćnik Davor Radić, odvjetnik u Splitu, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika pod 2) HOK- OSIGURANJE d.d., OIB: 00432869176, Zagreb, Capraška ulica 6, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Olujić, Pezić & Partneri, Zagreb, radi naknade štete, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 19.veljače 2026., u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika pod 1) i 2), dana 7.travnja 2026. na ročištu za objavu odluke,

p r e s u d i o  j e:

I. Nalaže se tuženiku pod 2) da tužiteljici u roku 15 dana isplati:

a)na ime naknade neimovinske štete iznos od 1.760,00 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 20.rujna 2022. do isplate,

b)na ime imovinske štete (tuđe pomoći i njege) iznos od 265,45 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 7.travnja 2026. do isplate,

s tim da zatezne kamate od 20.rujna 2022. do 31.prosinca 2022. teku po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, od 1.siječnja 2023. do 31.prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu kojim je zahtijevala:

a)da joj tuženik pod 1) solidarno s tuženikom pod 2) naknadi neimovinsku štetu u iznosu od 3.052,62 EUR sa zateznim kamatama od 20.rujna 2022. do isplate i imovinsku štetu od 265,45 EUR sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate; b)da joj tuženik pod 2) u roku od 15 dana isplati na ime neimovinske štete daljnji iznos od 1.292,62 EUR sa zateznim kamatama od 20.rujna 2022. do isplate.

III. Nalaže se tuženiku pod 2) u roku od 15 dana naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.719,77 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 7.travnja 2026. pa sve do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena.

Obrazloženje

1.Tužiteljica je 21.9.2022. ovom sudu podnijela tužbu protiv tuženika radi naknade neimovinske štete u iznosu od 23.000,00 kn i imovinske štete u iznosu od 2.000,00 kn (ukupno 25.000,00 kn, tj. 3.318,07 EUR po konverziji). Tužba se činjenično temelji na tome da je tužiteljica dana 3.6.2022. oko 11 sati, u unutarnjem dijelu tržnice „Plokite" u Splitu, pala zbog skliskog poda te pri padu zadobila prijelom donjeg dijela palčane kosti (radijusa) desnog ručnog zgloba, hematom i bolnost desnog lakta te bolnost i otok desnog ručnog zgloba uz ograničenu pokretljivost. Tužiteljica je kao pravnu osnovu zahtjeva navela odredbe Zakona o komunalnom gospodarstvu (nadležnost i odgovornost Grada Splita kao jedinice lokalne samouprave te tuženika pod 2. kao komunalnog društva za upravljanje i održavanje tržnica).

2.Tuženik pod 1) Grad Split u odgovoru na tužbu protivio se tužbi u cijelosti i to kako po osnovi, tako i po visini. Primarno je istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije navodeći da je održavanje gradskih tržnih prostora povjereno komunalnom poduzeću - tuženiku pod 2). Osim toga, osporio je uzročnu vezu između svojeg postupanja i nastale štete, kao i protupravnost u postupanju, te je istaknuo da se isti put koristio od strane drugih građana bez povreda istih, što upućuje na to da tužiteljica nije primijenila dužnu pažnju.

2.1.Tuženik pod 2) Parkovi i nasadi d.o.o. u odgovoru na tužbu osporio je i osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Istaknuo je da nema dokaza da je do pada tužiteljice uopće došlo na predmetnom mjestu i na opisani način, te da pretežiti dio zatvorenog dijela tržnice Plokite, koji se nalazi u zakupu trećih osoba, ne potpada izravno pod upravu tuženika. Podredno je osporio visinu potraživanja. Predložio je i obavještavanje HOK- osiguranja d.d. o parnici temeljem sklopljene police osiguranja od javne odgovornosti.

2.2.HOK-osiguranje d.d. se kao umješač na strani tuženika pod 2) umiješao u ovaj spor, pridružio se svim navodima tuženika pod 2) i podredno osporio visinu zahtjeva.

3.Sud je u dokaznom postupku izveo dokaz pregledom cjelokupne pisane dokumentacije u spisu koja će biti navedena u nastavku obrazloženja, saslušanjem tužiteljice, svjedoka ĐV i AV te vještačenjem po vještacima ortopedu dr. Danči Tripalo i psihijatru dr. EV.

3.1.Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

4.Među strankama su sporna sljedeća pitanja: je li do štetnog događaja uopće došlo na opisani način i na navedenom mjestu; tko snosi odgovornost za predmetni štetni događaj (pitanje pasivne legitimacije i osnove odgovornosti); je li i u kojoj mjeri tužiteljica sama doprinijela nastanku štete; u kojoj je visini šteta nastala.

4.1.U ovom postupku mjerodavne su niže citirane odredbe Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO).

5.U postupku je utvrđeno sljedeće:

Iz iskaza tužiteljice ZV proizlazi da je ona 3.6.2022. oko 11 sati ušla u zatvoreni dio tržnice „Plokite" na Sućidru, koji je namijenjen prodaji ribe, te da je pod već od samog ulaza bio mokar, natopljen vodom. Na tom dijelu tržnice, koji je osvijetljen uglavnom dnevnom svjetlošću kroz prozore, pod je bio sklizak od vode otopljenog leda sa štandova, a zaštite na podu su bile izlizane. Tužiteljica je na nogama imala tenisice, a pala je na udaljenosti oko 10 metara od ulaza pored jednog od štandova s ribom. Kod pada je udarila o pod trtičnom kosti i objema dlanovima. Htjela je pogledati ribu na štandovima pa nije obraćala pažnju na lokvu u koju je stupila.

Iskaz tužiteljice o samom mehanizmu pada te stanju poda i prirodi mjesta djeluje uvjerljivo i konzistentno, kako sam za sebe tako i u odnosu na iskaz svjedoka AV.

5.1.Svjedok AV, vlasnik ugostiteljskog objekta u sklopu iste tržnice koji je bio neposredni očevidac događaja, iskazao je da je osobno vidio pad tužiteljice na udaljenosti od 6 do 7 metara od sebe, pored jednog štanda na ribarnici. Svjedok je detaljno opisao da je pod na tom dijelu „na određeni način utonuo" pa se stvaraju lokve vode, da nema svaki štand vlastiti odvod, da se voda slijeva po podu sa svih štandova, te da pod na ribarnici bude mokar čak i za suhog ljetnog dana jer se topi led iz gajbi s ribom. Svjedok je potvrdio da je tužiteljica bila prva osoba koja je na tom dijelu tržnice pala, ali i to da je on osobno znao vidjeti da se naročito petkom, kada je promet ribom veći, drugi posjetitelji poskliznu i padaju. Svjedok je potvrdio i da su on i drugi stanari tržnice apelirali na koncesionara da se nešto poduzme, te da su oko 2015. bile postavljene zaštitne trakice na pod, koje su se za otprilike pola godine izlizale. Svjedok je naveo i da nikada nije vidio upozorenje o skliskom podu na predmetnom dijelu tržnice. Iskazu ovog svjedoka sud poklanja vjeru jer je svjedok neposredni i neutralan očevidac koji nema osobnog interesa u ishodu spora.

5.2.Svjedokinja ĐV, kći tužiteljice, nije osobno nazočila padu, ali je opisala zdravstvene tegobe majke za vrijeme oporavka (nošenje gipsa oko mjesec dana, fizikalna terapija, trnci u prstima i dalje), kao i to da joj je pružala svakodnevnu pomoć pri oblačenju, higijeni i kućanskim poslovima, za što nije primila nikakvu naknadu.

5.3.Uz navedene iskaze, sud je pregledao i fotografije mjesta nezgode (list 42-46), dostavljene od strane tužiteljice. Na fotografijama je vidljivo unutarnje područje tržnice u blizini predmetnog štanda, s podnom površinom na kojoj je vidljiva istrošenost podnih zaštitnih traka, što korespondira opisima iz iskaza. Osim toga, vidljivo je postojanje podnog odvodnog kanala sa rešetkama s tim da se isti nalazi uz kraj štanda tako da voda s preostalog dijela štanda može u kanal otići jedino ako ju netko pomete u kanal.

5.4.Što se tiče pitanja pasivne legitimacije i odgovornosti tuženika, za reći je da je u Službenom glasniku Grada Splita br. 35/21 od 9. kolovoza 2021. objavljeno da je Grad Split, kao jedinica lokalne samouprave, dao suglasnost na Opće uvjete isporuke komunalne usluge na javnim tržnicama na malo na području Grada Splita trgovačkom društvu Parkovi i nasadi d.o.o. Split, iz čega proizlazi da je upravljanje i održavanje javnih tržnica na svom području povjerio tuženiku pod 2) Parkovi i nasadi d.o.o. To znači da je u trenutku štetnog događaja upravo tuženik pod 2) bio neposredni imatelj i upravljač predmetne površine na tržnici te je on bio odgovoran za njezino sigurno stanje i održavanje. Stoga je prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika pod 2) neosnovan.

Glede pasivne legitimacije tuženika pod 1) Grada Splita, valja istaknuti da je Grad Split temeljem čl.24. i 25. Zakona o komunalnom gospodarstvu (NN 68/18, 110/18, 32/20) nositelj komunalne djelatnosti usluge javnih tržnica na malo te upravljanja tržnicama i održava ih. Međutim, prigovor tuženika pod 1) da nije odgovoran ima osnove u smislu odredbe čl.1066.st.1.ZOO jer upravljanje predmetnom tržnicom je povjereno tuženiku pod 2), pri čemu je tuženik pod 2) u cijelosti preuzeo izvršitelja te komunalne djelatnosti uključujući i odgovornost za sigurnost prostora. Dakle, Grad Split nije u konkretnom slučaju bio neposredni imatelj i upravitelj opasnom stvari (mokar sklizak pod tržnice) u trenutku štetnog događaja. Stoga se prigovor Grada Splita o promašenoj pasivnoj legitimaciji prihvaća te bi tužbeni zahtjev prema tuženiku pod 1) trebalo u cijelosti odbiti. U svezi neodgovornosti tuženika pod 1), skreće se pozornost i na primjenjivu analogiju iz sudske prakse (VSRH: Rev- 2690/2015) prema kojoj vlasnik dalekovoda ne odgovara za štetu već subjekt kojemu je dalekovod dan na korištenje.

5.5.Glede pitanje odgovornosti za opasnu stvar, treba reći da je prema mišljenju ovog suda sklizak pod tržnice (ribarnice) opasna stvar u smislu čl. 1063. ZOO. Opasna stvar nije definirana u odredbama ZOO. Prema pravnoj teoriji, opasna stvar je svaka ona pokretna ili nepokretna stvar koja čini povećanu opasnost prouzročenja štete za okoliš u kojem se nalazi: a) kako njezinim samim postojanjem, b) tako njezinom uporabom, c) bilo zbog osobitog položaja u kojem se nalazi, d) bilo zbog svojih osobina ili nedostataka, a da sve te opasnosti postoje za okolinu unatoč poduzetim posebnim mjerama sigurnosti, jer stvar ipak nije u potpunoj kontroli njezina imatelja. Pod koji je konstantno mokar od otapanja leda sa štandova na ribarnici, koji nema adekvatnih odvoda i na kojemu su podne zaštite izlizane, te na kojemu su se prema iskazima posjetitelji redovito znali poskliznuti, nedvojbeno predstavlja stvar s osobinom koja stvara povećanu opasnost štete za okolinu.

Temeljem čl. 1063. ZOO vrijedi predmnjeva uzročnosti: šteta nastala u vezi s opasnom stvari smatra se da potječe od te stvari, osim ako se dokaže da ona nije bila uzrok štete. Tuženici te predmnjeve nisu oborili. Tuženik pod 2), kao upravitelj tržnice, odgovara za štetu od opasne stvari temeljem čl. 1064. u svezi s čl. 1066. ZOO kao osoba kojoj je vlasnik Grad Split povjerio stvar da se njome služi i koja je dužna nadzirati je.

5.6.U odnosu na pitanje doprinosa tužiteljice nastanku štete (podijeljena odgovornost), za kazati je da je odredbom čl. 1067. st. 3. ZOO propisano da se vlasnik (tj. u ovom slučaju osoba koja je odgovorna) oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete.

Sud je pri ocjeni doprinosa tužiteljice uzeo u obzir sljedeće činjenice. Tužiteljica je sama navela u iskazu da ona redovito dolazi na tu ribarnicu i da zna „da tamo zna biti klizavo" te da je taj dan nosila tenisice upravo iz tog razloga. Dakle, bila je svjesna uobičajenog rizika skliskog poda na ribarnici. Nadalje, tužiteljica je navela da je tog dana više obraćala pažnju na ribu koju je planirala kupiti nego na pod, a vidljivost na licu mjesta je bila dobra. Svjedok AV je potvrdio da je on osobno, kada bi prolazio spornim dijelom, uvijek hodao pažljivo i sitnim koracima znajući za opasnost. S druge strane, tužiteljica u vrijeme nezgode nije bila mlada osoba (rođena 1948., tj. imala je 74 godine), a upravo starije osobe imaju smanjenu brzinu reakcije, sporiji korak i slabiju sposobnost prilagodbe neravnom ili skliskom terenu. To je životna i medicinska činjenica koju ovaj sud uzima u obzir. Nije opravdano od osobe u životnoj dobi tužiteljice očekivati isti stupanj agilnosti i opreznosti kao od mlađih osoba. Tuženik pod 2) kao profesionalni upravitelj tržnice dužan je osobito voditi brigu o sigurnosti svih posjetitelja, pogotovo onih starije dobi (koji su i češći posjetitelji tržnice), posebno na mjestima poput ribarnice gdje je sklizavost poda predvidiva i stalna, a ne povremena pojava.

Ocjenjujući sve navedeno, sud smatra da tužiteljica jest u određenoj mjeri doprinijela nastanku štete (propustila je prilagoditi hod i biti pažljivija na poznatoj skliskoj površini), ali u manjoj mjeri od tuženika koji je u duljem vremenskom razdoblju propuštao adekvatno odražavati pod (zamijeniti zaštitne podne trakice, osigurati odvodnju, postaviti upozorenja). Stoga, sud utvrđuje odgovornost u omjeru: 20% doprinos tužiteljice i 80% odgovornost tuženika pod 2).

5.7.Kao posljedice ozljeđivanja (prijelom prijelom u području palčane kosti u desnom ručnom zglobu s urednim tijekom liječenja) kod tužiteljice su, prema mišljenju vještaka dr. Tripalo i dr. EV, nastali:

a)bolovi jakog intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 1 tjedan te slabog intenziteta 1 mjesec;

b)trajno umanjenje životnih aktivnosti od 3% (pojačani napori pri težim tjelesnim radovima desnom rukom, kod podizanja teških tereta sa desnom rukom); c)potreba za pružanjem tuđe njege i pomoći je postojala 2 tjedna po 2 sata dnevno i

3 tjedna po 1 sat dnevno;

d)sekundarni strah jakog intenziteta 24 sata; sekundarni strah umjerenog intenziteta 10 do 14 dana; sekundarni strah blagog intenziteta 6 tjedana;

e)neugodnosti tijekom liječenja kao što su odlazak u bolnicu, rentgensko snimanje, nošenje imobilizacije, kontrolni pregledi specijalista, fizikalna terapija.

Na mišljenja vještaka stranke nisu imale primjedbi pa mu i ovaj sud poklanja vjeru, a posebno stoga što djeluju stručno i logično, te ih ovaj sud smatra vjerodostojnim dokazom.

6.S obzirom na navedeno pod točkom 5.7. o svim posljedicama predmetnog ozljeđivanja tužiteljice, ispunjeni su uvjeti iz odredbe čl.1100.ZOO-a te bi tužiteljici pripadala pravična novčana naknada u iznosu od 2.200,00 EUR zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje. Prilikom određivanja pravične novčane naknade uzeti su u obzir Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda RH od 29.11.2002. te njihova izmjena od 15.6.2020., kao i inflatorna zbivanja u međuvremenu. Taj iznos treba umanjiti za 20% zbog podijeljene odgovornosti pa se dobije iznos od 1.760,00 EUR.

Zatezne kamate na iznos od 1.760,00 EUR su dosuđene od 20.9.2022. do isplate sukladno čl.29.st.1. u vezi s čl.1103.ZOO-a. Naime, s obzirom da je liječenje tužiteljice završeno 3 mjeseca od ozljeđivanja tj. 3.9.2022. (prema mišljenju vještaka), tuženik je od tad u zakašnjenju s plaćanjem pravične novčane naknade. No, kako je tužiteljica tražila manje kamata nego joj pripada, to joj je dosuđeno sukladno traženju.

6.1.Što se tiče tuđe njege i pomoći, tužiteljici je ista sveukupno bila potrebna 49 sati [(14 dana x 2 sata) + (21 dan x 1 sat)]. S obzirom na to da recentna sudska praksa (ŽS Split: Gž-491/2025) prihvaća cijenu i od 8,00 EUR za sat pružanja tuđe pomoći i njege (prema potvrdama Doma za starije i nemoćne osobe Lovret), to se dobije iznos od 392,00 EUR (49 x 8), a kad se umanji za 20% dobije se 313,60 EUR. Međutim, tužiteljica je iz ove osnove tražila 265,45 EUR pa joj je taj iznos temeljem čl.1095.st.1.ZOO dosuđen.

Na dosuđeni iznos od 265,45 EUR zatezne kamate su temeljem čl.29.ZOO dosuđene od presuđenja do isplate sukladno traženju jer je ta šteta danom presuđenja svakako dobila svoj novčani izraz.

6.2.S obzirom na iznose dosuđene tužiteljici i postavljeni tužbeni zahtjev (vidi toč.1.), isti je prema tuženiku pod 2) odbijen u pogledu više traženog iznosa od 1.292,62 EUR na ime neimovinske štete. Prema tuženiku pod 1), koji nije odgovoran za štetu, tužbeni zahtjev je odbijen u cijelosti.

7.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.2.Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) i na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/23, dalje: OT). Uspjeh tužiteljice u ovoj parnici je 100% u pogledu osnove te 61% u pogledu visine tužbenog zahtjeva pa je ukupan uspjeh tužiteljice u parnici 80,5%, a tuženika pod 2) 19,5% te bi tuženik pod 2) tužiteljici trebao naknaditi 61% nastalog joj troška.

7.1.Tužiteljici je priznat sljedeći trošak: po 100 bodova za sastav tužbe, podneska od 25.4.2023., te za ročišta od 23.4.2024., 18.6.2024., 17.9.2024., 23.1.2025., 27.11.2025., 19.2.2026., 25 bodova za ročište 28.11.2024., što zbrojeno, pretvoreno u EUR i uvećano za PDV od 25% iznosi 2.062,50 EUR, a kad se doda po 79,63 EUR pristojbe tužbe i presude, dobije se 2.221,76 EUR. No, sukladno uspjehu, tužiteljici je dosuđeno 61% od tog iznosa tj. 1.355,27 EUR.

Dobivenom iznosu treba dodati i 364,50 EUR plaćenih za vještačenje pa se dobije iznos od 1.719,77 EUR.

Na iznos troška teku zatezne kamate od presuđenja do isplate temeljem čl.151.st.3.ZPP.

7.2.Tužiteljici nije priznat, sukladno čl.155.st.1.ZPP, trošak podnesaka uz koje dostavlja fotografije (jer ih je trebala odmah uz tužbu dostaviti) i podatak o adresi svog liječnika radi pribavljanja zdravstvenog kartona.

7.3.Tuženik pod 1) je uspio u sporu, ali nije popisao trošak.

U Splitu, 7.travnja 2026.

S U D A C

Joso Puljić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovom sudu elektroničkom komunikacijom ili u 3 primjerka (čl.106.a st.5.ZPP), a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

-pun.tužitelja

-tuženiku pod 1)

-pun.tuženika pod 2)

-pun.umješača