REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

SPLIT

Poslovni broj: K-2/2021-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu Danielu Banu, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Marijane Perišić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika ŽS, zbog kaznenog djela opisanog i kažnjivog po članku 236. stavku 1. Kaznenog zakona („Narodne novine” broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Splitu broj KO-DO-5162/2020, nakon javne rasprave održane i zaključene 26. veljače 2026. u izočnosti okrivljenika, te nazočnosti branitelja okrivljenika, Feliksa Dukana, odvjetnika u Splitu, Animire Šimundić, zamjenice općinskog državnog odvjetnika u Splitu i punomoćnika oštećenika, Gorana Parlova, odvjetnika u Splitu, 3. ožujka 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju članka 544. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine” broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25, 13/26, dalje: ZKP/08) se kazneni nalog Općinskog suda u Splitu poslovnog broja K-2/2021 od 22. veljače 2021. stavlja izvan snage.

II. Okrivljenik ŽS, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin pok. JS i Ž, rođen **.**.1986. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, hotelijersko turistički tehničar, sa završenom srednjom stručnom spremom, neoženjen, bez djece, zaposlen, ostvaruje mjesečna primanja od oko 1.000,00 eura, neosuđivan,

k r i v  j e

što je dana 29. prosinca 2016. u Splitu, u nakani da se nepripadno materijalno okoristi, od GS zatražio da mu pozajmi iznos od 41.500,00 kuna, neistinito mu prikazujući da će mu pozajmljeni iznos vratiti do 4. siječnja 2017., iako je unaprijed odlučio da tako neće postupiti već da će primljeni iznos zadržati za sebe, pa nakon što mu je GS povjerovao i predao mu iznos od 41.500,00 kuna, do današnjeg mu dana nije vratio ništa od dugovanog iznosa te se oglušio na njegove pozive, na koji način je imenovanog oštetio za navedeni iznos,

dakle, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist doveo nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini,

čime počinio kazneno djelo protiv imovine – prijevarom – djelo opisano i kažnjivo po članku 236. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, dalje: KZ/11).

III. Na temelju članka 236. stavka 1. KZ/11 okrivljenik ŽS se

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 7 (sedam) MJESECI

IV. Na temelju članka 56. KZ/11 okrivljeniku ŽS se izriče

UVJETNA OSUDA

te se određuje da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci neće izvršiti ako okrivljenik u roku od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

V. Na temelju članka 56. stavka 1. KZ/11 se okrivljeniku ŽS nalaže posebna obveza iz članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11 da popravi štetu počinjenu kaznenim djelom oštećeniku GS te je okrivljeni ŽS dužan u roku od 3 (tri) mjeseca od dana pravomoćnosti presude oštećeniku GS, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade štete isplatiti iznos od 5,508,00 EUR (pettisućapetstoosam eura).

VI. Ukoliko okrivljenik u roku koji mu je određen ne izvrši u potpunosti ili u većoj mjeri naloženu mu posebnu obvezu iz članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11, sud može na temelju članka 58. stavka 5. KZ/11 opozvati izrečenu uvjetnu osudu i odrediti izvršenje kazne zatvora na koju je okrivljeni osuđen.

VII. Na temelju članka 158. stavka 2. ZKP/08 se oštećeni GS

sa imovinskopravnim zahtjevom upućuje u parnicu.

VIII. Na temelju članka 148. stavka 1. i članka 145. stavka 2. točke 6. i 8. ZKP/08, obvezan je okrivljeni ŽS u roku od 60 (šezdeset) dana od pravomoćnosti presude naknaditi trošak kaznenog postupka u iznosu od 200,00 EUR na ime paušalne svote te nužne izdatke oštećenika i nagradu i nužne izdatke punomoćnika oštećenika o čemu će se odlučiti posebnim rješenjem.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu je 4. siječnja 2021. podiglo kod Općinskog suda u Splitu optužnicu pod brojem KO-DO-5162/2020 protiv okrivljenika ŽS, zbog počinjenja kaznenog djela opisanog i kažnjivog po čl. 236. st. 1. KZ/11.

2. Općinski sud u Splitu je prihvaćajući zahtjev Općinskog državnog odvjetništva u Splitu 22. veljače 2021. izdao kazneni nalog poslovnog broja K- 2/2021, kojim je okrivljenika RS proglasio krivim zbog počinjenja kaznenog djela prijevare, opisanog i kažnjivog po čl. 236. st. 1. KZ/11, za isto osudio na kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci te potom na temelju čl. 56. i čl. 62. KZ/11 okrivljeniku izrekao uvjetnu osudu s rokom provjere od dvije godine, ukoliko ne počini novo kazneno djelo, odnosno ukoliko izvrši posebnu obvezu. Dalje je okrivljeniku uz izrečenu uvjetnu osudu naložena i posebna obveza da u roku od sedam mjeseci naknadi oštećenom GS prouzročenu štetu u iznosu od 41.500,00 kuna. Dalje je na temelju čl. 158. st. 2. ZKP/08 dosuđen imovinskopravni zahtjev oštećenom GS u iznosu od 41.500,00 kuna.

3 . Protiv naprijed citiranog kaznenog naloga je okrivljeni pravodobno podnio prigovor, slijedom čega je citirani kazneni nalog sukladno odredbi čl. 544. st. 1. ZKP/08 stavljen izvan snage i odlučeno kao u izreci presude pod I.

4. Optužno vijeće suda je rješenjem poslovnog broja Kov-214/2021 od 14. veljače 2022. potvrdilo optužnicu kao osnovanu.

5. Okrivljeni ŽS, pozvan da se očituje o optužnici, navodi da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, slijedom čega je sukladno čl. 417.a ZKP/08 ispitan na kraju dokaznog postupka.

6. Okrivljeni ŽS u obrani priznaje postojanje svog duga prema GS u iznosu koji je naveden, navodi da će on njemu taj novac i vratiti, ali trenutno zbog svojih sredstava na FINA-i nije u mogućnosti sada isplatiti, obećava da će to do 20. siječnja 2026. Navodi da je istina je da je posudio novac i nije mu bila namjera da prevari oštećenika, da je dio novca i vratio, a da bi vratio i ostatak da je bio u mogućnosti. Dalje navodi da je sa GS bio u prijateljskim odnosima, nikada nije bilo kakvih povišenih tonova između njih, želio je vratiti pozajmljeni iznos, ali je nastupila korona i daljnje poteškoće.

6.1. Na pitanje zastupnice optužbe okrivljeniku, obzirom na navod da je neki novčani iznos vraćao GS, sjeća li se kada je to bilo i u kolikom iznosu, okrivljenik odgovara 6.000,00 kuna prije korone 2019. Na daljnji upit, iz kojih razloga je posudio novac od GS, okrivljenik odgovara da je imao problema zbog kocke te je morao vraćati dugove, a i radi redovnih troškova koje je imao. Ne može se sjetiti što je rekao GS zbog čega traži novac. Navodi da nije GS prije nego je pozajmio novac, predočavao svoje bankovne izvode. Nakon posudbe da se viđao sa oštećenikom, dva-tri puta na tjednoj bazi i slobodno može reći da su bili prijatelji.

7. U odnosu na svoje osobne i obiteljske prilike, okrivljeni ŽS navodi da je neoženjen, bez djece, zaposlen s primanjima od oko 1.000,00 eura, suvlasnik je obiteljske kuće.

8. Tijekom dokaznog postupka sud je ispitao oštećenika GS u svojstvu svjedoka te dalje i suglasnošću stranaka pročitao i pregledao Izjavu od 29. prosinca 2016. (list 2 spisa), presudu Županijskog suda u Zagrebu, posl.broja Gž-1265/19-3 od 3. lipnja 2019. (list 3–6), presudu Općinskog suda u Splitu, broj P.1340/17 od 3. siječnja 2019. (list 7-9 spisa), izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenika (list 10), zapisnik o ispitivanju svjedoka oštećenika GS od 17. lipnja 2020. (list 12-14), zapisnik o ispitivanju svjedoka oštećenika GS od 23. listopada 2020. (list 21-22), zapisnik o prvom ispitivanju okrivljenika ŽS od 16. prosinca 2020. u Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu (list 26-29) sa audio-video snimkom (list 30), potvrdu Ministarstva financija o isplati osiguranih financijskih sredstava od 14. prosinca 2016. na ime ŽS.

9. Oštećenik GS, ispitan u svojstvu svjedoka navodi da je ŽS i ČS poznavao kao osobe koje su dolazile u njegov kafić „Modena” otprilike godinu dana i tada su ga pitali da im posudi novac na način da obojici posudi te im je u tri navrata posuđivao iznos od 83.000,00 kuna, a i taj ukupan iznos se odnosio na njih obojicu. Njihova priča je bila da im je novac potreban zbog nekih ovrha. Dogovorili su se da će vratiti novac do kraja prosinca 2016. Izjava koja prileži spisu i koju mu sud prikazuje od 29. prosinca 2016. je zadnja izjava gdje su njih dvojica obećala mu vratiti novac do 4. siječnja 2017. ali isti nije vraćen, s tim da su toj izjavi prethodile dvije izjave od ranije, jer je u tri navrata davao novac, a ne može točno odrediti zbog proteka vremena kada je to bilo. Nikada mu nisu vratili nijedan dio novca, uvijek bi se pozivali na to da im sredstva nisu oslobođena.

9.1. Na upit suda, oštećenik navodi da nisu sačinili nikakav pisani ugovor o zajmu, već izjave koje su ova dvojica potpisala. Protiv ŽS da je vodio i parnični postupak radi isplate, gdje je dobio presudu kojom je naloženo da mu isplati predmetni iznos. Nije pokretao ovrhu, jer su on i odvjetnik smatrali da će potraživanje bolje ostvariti u kaznenom postupku. Sa ŽS je bio u kontaktu tek u zadnje vrijeme kada je on ušao u kafić u kojemu radi, slučajno i tada mu se obratio oko vraćanja iznosa, a on ga uputio na svog odvjetnika, a i on na njegovog.

9.2. Na pitanje zastupnice optužbe oštećeniku, u vrijeme kada su ovi tražili od njega zajam, što su mu pokazivali ČS i ŽS, odgovara da su mu pokazivali bankovne izvode na milijunske iznose na ime ŽS, a koji iznosi su blokirani u banci. U pogledu, u spis predane preslike potvrde Ministarstva financija o isplati financijskih sredstava za 15. prosinca 2016. na ime ŽS na iznos od 430.002,14 kuna, nakon što mu je predočena, svjedok navodi da je to isprava koju su mu onda pokazali. Dalje navodi da je nakon prvog roka kada mu je trebao vratiti novac susretao ŽS koji je dolazio u kafić te bi mu i dalje govorio da su sredstva još blokirana, nakon čega je prestao dolaziti. To koliko je dolazio bilo je otprilike mjesec, dva, nakon čega ga više nije ni vidio ni čuo.

9.3. Na pitanje zastupnice optužbe koliki iznos potražuje od ŽS, odgovara da potražuje iznos od 83.000,00 kuna koji bi se odnosio na obojicu sa zakonskim zateznim kamatama što bi u pogledu ŽS bio iznos od 41.000,00 kuna, uvećanu za zakonske zatezne kamate, a na daljnji upit zašto je podnio kaznenu prijavu samo protiv ŽS, odgovara da iz razloga što u pogledu ČS nije još gotov parnični postupak zbog iste stvari.

9.3. Sud je predočio svjedoku - oštećeniku zapisnik o njegovom ispitivanju pred Općinskim državnim odvjetništvom od 17. lipnja 2020. i dio iskaza koji koji glasi: „Na poseban upit mogu kazati kako od osumnjičenika ŽS potražujem iznos od 41.500,00 kuna što predstavlja polovinu iznosa kojeg sam ja dao zajedno ŽS i ČS, a ostatak iznosa ja sam potraživao od ČS.” nakon čega isti potvrđuje da je to istinito i da ostaje pri tom iskazu. Na daljnji upit odgovara da mu ŽS do danas nije ništa vratio od tog iznosa.

10. Čitanjem presude Općinskog suda u Splitu poslovnog broja P.1340/17 od 3. siječnja 2019., djelomično preinačene presudom Županijskog suda u Zagrebu, poslovnog broja Gž-1265/19-3 od 3. lipnja 2019. donijete u parničnom postupku po tužbi GS kao tužitelja protiv tuženika ŽS, radi isplate, proizlazi da je pravomoćnom presudom naloženo tuženiku ŽS da tužitelju GS isplati iznos od 41.500,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 5. siječnja 2017. godine do isplate, dok je odbijen tužbeni zahtjev u iznosu od 41.500,00 kuna.

11. Stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, niti primjedbi na provedeni dokazni postupak.

12. Na kraju je pročitan izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenika (list 57).

13. Na temelju provedenog postupka i izvedenih dokaza, cijeneći ih zasebno i u međusobnoj vezi, sud utvrđuje da je okrivljeni ŽS počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret optužnicom.

14. Odredbom čl. 236. st. 1. KZ/11 je propisano da će se, tko s ciljem da sebi ili drugome pribavi protupravnu imovinsku korist dovede nekoga lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica u zabludu ili ga održava u zabludi i time ga navede da na štetu svoje ili tuđe imovine nešto učini ili ne učini, kazniti kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina

15. Nespornim sud utvrđuje da su JS i okrivljeni ŽS u svojstvu zajmoprimaca s jedne strane i GS u svojstvu zajmodavca s druge strane u stvarnosti sklopili ugovor o zajmu, što se potvrđuje i čitanjem pisane Izjave od 29. prosinca 2016., sačinjene i potpisane po ŽS i ČS kojom isti potvrđuju da su u više navrta posudili iznos od 83.000,00 kuna od GS i da pod krivičnom i materijalnom odgovonošću izjavljuju da će posuđeni iznos vratiti u potpunosti u srijedu (4. siječnja 2017.).

16. Dakle, između okrivljenika ŽS kao zajmoprimca i GS kao zajmodavca je u stvarnosti zasnovan pravni odnos na temelju ugovora o zajmu, koji podliježe odredbama Zakona o obveznim odnosima, s tim da je potrebno naglasiti da za sklapanje ugovora o zajmu nije obvezno da bude sklopljen u pisanom obliku, već da su se ugovorne stranke suglasno dogovorile i obvezale na ispunjavanje svojih obveza i ostalih bitnih obilježja tog ugovora.

17. Odredbom čl. 499. st. 1. Zakona o obveznim odnosima” ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/2018,) je propisano da se ugovorom o zajmu obvezuje zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenljivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće.

18. S tim u vezi, pisanom izjavom od 29. prosinca 2016. (list 2 spisa), zajmoprimci su samo potvrdili postojanje ugovora o zajmu i precizirali rok vraćanja zajma oštećeniku kao zajmodavatelju.

19. Dalje je naglasiti, premda se u nekim iskazima tijekom postupka rabi termin posudbe, očigledno je, što proizlazi iz izvedenih dokaza, da se u stvarnosti radi o ugovornom odnosu zajma, a ne o ugovoru o posudbi koji predstavlja pravni odnos druge vrste i različit od ugovora o zajmu.

20. Dalje, nije sporno niti da okrivljeni ŽS nije izvršio svoju ugovornu obvezu povrata zajma GS u dogovorenim rokovima, niti u cijelosti, niti u dijelu.

21. Da bi se ostvarila obilježja kaznenog djela prijevare iz čl. 236. st. 1. KZ/11, počinitelj mora u trenutku sklapanja pravnog posla postupati prijevarno, odnosno, već tada lažno prikazivati neke činjenice da bi doveo oštećenika u zabludu, tako da ovaj na štetu svoje ili tuđe imovine nešto učini, pa dalje da to počinitelj kaznenog djela čini isključivo s ciljem da sebi ili drugome pribavi protupravnu imovinsku korist.

22. Sporno je da li je okrivljeni ŽS u vrijeme dogovora, odnosno, sklapanja ugovora o zajmu sa GS imao prijevarnu namjeru da mu lažno prikaže bitne okolnosti i činjenice vezane za taj ugovor te dalje istoga dovede u zabludu da će mu vratiti pozajmljeni novac i to u rokovima kako su konačno ugovorili, pa da je još i u tom trenutku bio svjestan da povrat pozajmljenog novca neće moći izvršiti kako je to ugovoreno.

23. S tim u vezi okrivljenikovim prikazivanjem oštećeniku potvrde Ministarstva financija o isplati osiguranih financijskih sredstava od 14. prosinca 2016. na ime ŽS, a sve kao dokaz da će biti u financijskoj mogućnosti oštećeniku izvršiti povrat zajma, kada mu budu deblokirana financijska sredstva, po stajalištu suda predstavlja okrivljenikovu radnju kojom oštećenika dovodi u zabludu o svom financijskom stanju, a da bi ga naveo na sklapanje ugovora o zajmu i da bi konačno dobiveni novac na ima zajma okrivljenik zadržao za sebe, bez stvarne namjere vraćanja istoga oštećeniku kao zajmodavatelju. Opisano se potvrđuje okolnošću da okrivljeni očigledno nije došao u mogućnost raspolaganja financijskim sredstvima označenim u navedenoj potvrdi, a da bi mogao izvršiti svoju ugovornu obvezu i koja okolnost, time i svijest o nemogućnosti povrata zajma mu je očigledno bila poznata i u vrijeme sklapanja ugovora o zajmu sa oštećenikom. Bitna je i okolnost da je okrivljeni u više navrata zajedno sa drugim zajmoprimcem, NS uzimao u zajam novac od oštećenika, održavajući time oštećenika kao zajmodavatelja u zabludi da će mu se zajam vratiti, što se može jasno zaključiti iz detaljnog i uvjerljivog iskaza oštećenika ŠS, prihvaćenog po sudu kao istinitog, a koji opisuje radnje okrivljenika, dalje i da okrivljenik nije vratio niti dio pozajmljenog iznosa, niti do isteka ugovorenog roka vraćanja, pa niti postupio po citiranoj presudi, unatoč proteka duljeg vremenskog razdoblja od ugovorene obveze vraćanja zajma, čime okrivljeni samo i dalje iskazuje svoju kriminalnu volju za zadržavanje novčanog iznosa do kojega je prijevarno došao od oštećenika.

24. Dakle, okrivljenik je neistinito predočavajući da će oštećeniku kao zajmodavatelju vratiti zajam u ugovorenom roku, što nije učinio, iako je u vrijeme ugovaranja bio svjestan činjenice da u ugovorenom roku ne može vratiti pozajmljeni novac, jer takvih novčanih sredstava nema, s tim da sud potvrdu Ministarstva financija u preslici dostavljenu u spis ne smatra dokazom da će se okrivljeniku novčana sredstva doista i isplatiti, niti je ista dostavljena u izvorniku, niti je kasnije raspolagao tim sredstvima, pa u vrijeme ugovaranja nije niti na kakav siguran način sa sigurnošću potvrdio mogućnost povrata zajma, zbog čega oštećenik kao zajmodavatelj ne može snositi odgovornost, do je okrivljeni u vrijeme ugovaranja zajma postupao s prijevarnom namjerom prema oštećeniku, a konačno pozajmljeni novac neosnovano zadržao za sebe, čime oštetio GS za iznos od 41.500,00 kuna, kojim sve radnjama je ostvario objektivna obilježja kaznenog djela prijevare iz čl. 236. st. 1. KZ/11.

25. U pogledu subjektivnog odnosa okrivljenika prema utvrđenom kaznenom djelu, sud nalazi da je okrivljeni djelo počinio u ubrojivom stanju, što se ne dovodi u dvojbu tijekom postupka, u izravnoj namjeri, svjestan nemogućnosti povrata zajma time i protupravnosti djela, ne nalazeći ispričavajućih razloga, slijedom čega proizlaze ostvarena sva obilježja krivnje okrivljenika iz čl. 23. KZ/11 za počinjeno predmetno kazneno djelo.

26. Zaključno, sud utvrđuje da je okrivljeni ŽS ostvario sva obilježja objektivne i subjektivne naravi kaznenog djela protiv imovine – prijevarom, opisanog i kažnjivog po čl. 236. st. 1. KZ/11 i to sve na način kako je to opisano i precizirano u izreci presude pod II.

27. Prilikom odlučivanja o kazni za počinjeno kazneno djelo, sud je uzeo u obzir težinu i način počinjenja utvrđenog kaznenog djela, sve u izravnoj namjeri i ubrojivom stanju okrivljenika, š planski proveden, kao i vrstu i težinu povrjeđivanja zaštićenog dobra i visinu iznosa otuđenog novca. Dalje je uzeto u obzir i imovno stanje okrivljenika.

28. Olakotne okolnosti sud nalazi u, po stajalištu suda okrivljenikovoj svijesti o počinjenom djelu, neprihvatljivosti istoga kao protupravnog djela i shvaćanju posljedica takvog djela, posebno uzimajući u obzir i iskazanu volju plaćanja svog duga zbog počinjenog djela, dakle naknade štete oštećeniku. Kao olakotnu okolnost sud cijeni okrivljenikovu neosuđivanost za počinjenje kakvih drugih kaznenih djela.

29. Postojanje kakvih otegotnih okolnosti sud nije utvrdio.

30. Kako je za predmetno kazneno djelo propisano da će se počinitelj kazniti kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina, sud je posebno cijeneći naprijed opisane i utvrđene olakotne okolnosti, okrivljenika za počinjeno kazneno djelo osudio na kaznu zatvora od sedam mjeseci, smatrajući istu primjerenom svim postojećim okolnostima i dostatnom da bi se ostvarila svrha kažnjavanja u konkretnom slučaju, u vidu specijalne i generalne prevencije, sukladno čl. 47. KZ/11, kako je to u izreci pod III.

31. Daljnjom primjenom odredbe čl. 56. KZ/11, uzimajući u obzir postojeće okolnosti, posebice okolnost da je okrivljeni neosuđivan, a kao zaposlena osoba, izvršenjem kazne zatvora bio bi onemogućen u stjecanju prihoda, time i izvršenja obveze povrata zajma oštećeniku, odnosno naknade štete nastale počinjenim predmetnim kaznenim djelom, zbog čega bi i oštećenik dodatno bio onemogućen u svojim pravima, to sud smatra da će se u konkretnom slučaju i bez izvršenja izrečene kazne zatvora u dovoljnoj mjeri utjecati na istoga da ubuduće ne čini kaznena djela, ali i izvrši svoju obvezu prema oštećeniku, ukazujući na taj način dodatno povjerenje okrivljenici, slijedom čega mu je izrekao uvjetnu osudu i odredio da se izrečena kazna zatvora u trajanju od sedam mjeseci neće izvršiti ako okrivljenik u vremenu provjeravanja u trajanju od tri godine ne počini novo kazneno djelo, smatrajući da je toliko razdoblje provjeravanja potrebno i dostatno, a da bi se na okrivljenika dodatno utjecalo da se kloni počinjenja kaznenih djela, zbog čega je odlučeno kao pod IV. izreke.

32. Sud je dalje, okrivljeniku na temelju čl. 56. st. 1. KZ/11 izrekao posebnu obvezu iz čl. 62. st. 1. t. 1. KZ/11 da u roku od tri mjeseca od pravomoćnosti presude oštećeniku GS na ime naknade štete nastale okrivljenikovim počinjenjem kaznenog djela, isplatiti iznos od 5,508,00 EUR kao protuvrijednosti novčanog iznosa od 41.500,00 kuna u sadašnjoj valuti plaćanja u Republici Hrvatskoj, sve kako je to u izreci pod V.

33. Na temelju čl. 58. st. 5. ZKP-a određeno je da sud može opozvati izrečenu uvjetnu osudu okrivljeniku i odrediti izvršenje kazne zatvora na koju je okrivljeni osuđen, ukoliko ovaj u roku koji mu je određen ne izvrši u potpunosti ili većoj mjeri izrečenu posebnu obvezu iz čl. 62. st. 1. t. 1. KZ/11 kako mu je izrečena u izreci pod V. slijedom čega je odlučeno kao pod VI. izreke.

34. Odlučujući o imovinskopravnom zahtjevu oštećenika u iznosu od 41.500,00 kuna u valuti plaćanja u Republici Hrvatskoj u vrijeme okrivljenikovog počinjenja predmetnog kaznenog djela i nastanka štete oštećeniku, koja nastala šteta i to baš u zatraženom iznosu nije sporna, konačno, ista je u tolikom novčanom iznosu pravomoćno utvrđena u građanskom postupku po presudi Općinskog suda u Splitu poslovnog broja P.1340/17 od 3. siječnja 2019., djelomično preinačene presudom Županijskog suda u Zagrebu, poslovnog broja Gž-1265/19-3 od 3. lipnja 2019. kao i odgovornost okrivljenika za naknadu štete te se u tom smislu upućuje na sadržaj točke 10 obrazloženja,

35. U opisanom smislu, a kako je u stvari o imovinskopravnom zahtjevu oštećenika pravomoćno odlučeno u građanskom parničnom postupku, ne postoji zakonski razlog ponovno o istom odlučivati u kaznenom postupku, jer bi time postojale dvije sudske odluke o istoj obvezi okrivljenika, a budući odredbe ZKP/08 propisuje donošenje odluke o postavljenom imovinskopravnom zahtjevu oštećenika ili upućivanja u parnicu, to je sukladno odredbi čl. 158. st. 2. ZKP/08 oštećenik sa imovinskopravnim zahtjevom upućen u parnicu, kako je to u izreci pod VII.

36. Sud dalje naglašava da okolnost da je okrivljeniku određena posebna obveza iz članka 62. KZ/11 u vidu popravljanja štete počinjene kaznenim djelom koja se počinitelju može izreći uz uvjetnu osudu, kako je to pod V. izreke, uslijed nesporno nastale štete oštećeniku utvrđenim kaznenim djelom koje je počinio okrivljenik, uzimajući u obzir da je visina štete koju je okrivljenik s te osnove dužan naknaditi oštećeniku utvrđena u građanskoj parnici, dopušta mogućnost određivanja posebne obveze okrivljeniku, sve kako je to naprijed opisano i obrazloženo.

37. Odluka o troškovima temelji se na odredbama čl. 148. st. 1. i čl. 145. st. 2. t. 6. i 8. ZKP/08 te je okrivljeni obvezan naknaditi trošak kaznenog postupka u iznosu od 200,00 EUR na ime paušalne svote određene obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika te dalje i nužne izdatke oštećenika i nagradu i nužne izdatke punomoćnika oštećenika o čemu će se odlučiti posebnim rješenjem, kako je to u izreci pod VIII.

U Splitu, 3. ožujka 2026.

S U D A C

Daniel Ban

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke.

Dostaviti:

-ODO Split

-okrivljenik ŽS

-branitelj okr., Feliks Dukan, odvj.

-oštećenik GS

-punomoćnik ošt., Goran Parlov, odvj.

-u spis