REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
Tome Skalice 2, Slavonski Brod
Poslovni broj: Gž-298/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Irene Dikanović- Terzić predsjednice vijeća, Draženke Ilak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Lidije Klašnja-Petrović članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Valičević, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika EOS Matrix d.o.o. iz Zagreba, Horvatova ulica 82, OIB: 76674680107, kojeg zastupa punomoćnik Matko Bogdan, odvjetnik u Sinju, radi proglašenja pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku od 30. siječnja 2026., poslovni broj: P-241/2025-18, u sjednici vijeća održanoj 3. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika EOS Matrix d.o.o. Zagreb kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku od 30. siječnja 2026., poslovni broj: P-241/2025-18.
II. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troška žalbe.
III. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troška odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"I. Proglašava se nedopuštenom pljenidba i prijenos novčanih sredstava ovršenika na račun ovrhovoditelja temeljem zahtjeva za izravnu naplatu podnesenog Financijskoj agenciji 16. lipnja 2025. na temelju zadužnice ovjerene kod Javnog bilježnika Vlaste Zajec u Zagrebu poslovni broj: OV-5625/2006 od 22. svibnja 2006.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 990,60 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude 30. siječnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana."
2. Protiv presude tuženik je pravovremeno podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga. Smatra da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je nerazumljiva, proturječi sama sebi i razlozima presude, izostavljeni su razlozi o odlučnim činjenicama zbog čega je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku.
2.1. Mišljenja je da su u predmetnom postupku nastale i povrede iz članka 354. stavak 1. u vezi s člankom 219. stavkom 2. Zakona o parničnom postupku, jer je sud trebao strankama dati do znanja koje stajalište zauzima u određenoj fazi postupka, pa ako je smatrao da neku okolnost treba dopuniti, trebao je sukladno članku 109. Zakona o parničnom postupku pozvati tuženika na navedeno.
2.2. Što se tiče istaknutog prigovora zastare i stava suda da se zasebno računaju zastarni rokovi za dvije ovršne isprave koje osiguravaju naplatu istog potraživanja, mišljenja je da takav pravni stav nema logike. To zato što je člankom 241. ZOO-a propisano da svaka radnja prekida zastaru.
2.3. Zaključno navodi da obzirom da je zadužnica bila isknjižena 4. kolovoza 2018. zbog nemogućnosti izvršenja temeljem članka 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, te činjenice da je poslodavac tužitelja svojim dopisom od 10. prosinca 2025. potvrdio da je Izjavu zaprimio još 2. veljače 2009. i kontinuirano vodio ovrhu na plaći dužnika do njegova umirovljenja, stava je da zastara potraživanja nije nastupila i da je tužbeni zahtjev neosnovan.
2.4. Predlaže stoga uvažiti njegovu žalbu i preinačiti pobijanu presudu, podredno predlaže prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovno odlučivanje. Traži trošak žalbe.
3. Tužitelj se u odgovoru na žalbu protivi svim žalbenim navodima. Predlaže odbiti žalbu tuženika. Traži trošak sastava odgovora na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjska presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, pa nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.
5.1. Stoga u prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08,96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), na koju se neosnovano ukazuje u žalbi, a nisu počinjene ni bitne povrede postupka iz točaka 2., 4., 8., 9., 13., i 14. stavka 2. članka 354. ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti, prema članku 365. stavku 2. ZPP-a.
5.2. Navodi o počinjenju relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi s člankom 219. stavkom 2. ZPP-a također nisu osnovani s obzirom na to da nisu konkretizirani niti potkrijepljeni razlozima, pa iz njih nije razvidno u kojem dijelu postupka, niti na koji način bi sud počinio istaknutu povredu.
6. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski sud je, na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo, a u prvostupanjskom je postupku utvrđeno:
- da je tuženik, kao preuzimatelj tražbine, Financijskoj agenciji 2. travnja 2025. podnio zahtjev za izravnu naplatu temeljem osnove za plaćanje – zadužnice koja je ovjerena kod javnog bilježnika Vlaste Zajec pod brojem: OV-5625/2006 od 22. svibnja 2006.,
- da je tužitelj povodom obavijesti Financijske agencije o zaprimljenoj osnovi za plaćanje sudu podnio zahtjev za proglašenje pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim navodeći u svom prijedlogu da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave – zadužnice koja je izdana u korist Hrvatske poštanske banke d.d., a ne u korist ovrhovoditelja, zatim zbog toga što ovrhovoditelj nije dostavio ugovor o cesiji i dokazao prijenos, niti je dužnik ikada obaviješten o ustupanju tražbine, te zbog nastupa zastare,
- da je zaključkom prvostupanjskog rješenja od 23. svibnja 2025., poslovni broj: Ovr- 374/2025 ovršenik upućen da u roku od 15 dana od primitka zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga predviđenih člankom 50. stavkom 1. točkama 7. i 11. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 dalje: OZ),
- da je ovršenik postupio po zaključku suda i podnio tužbu.
7. Iz obrazloženja prvostupanjskog suda proizlazi da je ovrhovoditelj ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave i da njegovo ovlaštenje proizlazi iz priloženog Ugovora o cesiji (strana 85. do 111. spisa) i Dodatka I. ugovoru o cesiji koji je zaključen između nekadašnje Volksbank d.d. (kasnije Sberbank d.d.) i tuženika, čime je utvrđeno da nije ispunjen zakonski razlog iz članka 50. stavak 1. točka 7. OZ-a, što se žalbom ne osporava.
8. Prvostupanjski sud utvrdio je da je u konkretnom slučaju nastupila zastara tuženikove tražbine, a kako proizlazi iz obrazloženja pobijane odluke, to zato što se u konkretnom slučaju radi o ispravi – zadužnici na kojoj je potpis dužnika ovjeren kod javnog bilježnika (zadužnica sastavljena prije 1. siječnja 2011.), pa se u pogledu zastare tražbine koja potječe iz te isprave primjenjuje petogodišnji zastarni rok iz članka 225. ZOO-a. Prvostupanjski sud utvrdio je, a žalbom se ova utvrđenja ne osporavaju, da je Financijska agencija prestala sa izvršavanjem osnove broj: OV- 5625/2006. od 4. kolovoza 2018., pa kako je izvansudska ovrha temeljem iste osnove
– zadužnice zatražena tek 2. travnja 2025., protekao je petogodišnji rok zastare predviđen člankom 225. ZOO-a koji je počeo teći 5. kolovoza 2018. Pri tome je prvostupanjski sud naveo kako se prekid zastare ovršnog postupka temeljem zadužnice ne može opravdati ovršnim postupkom koji se temeljem ovjerene isprave o zapljeni plaće vodio na drugom predmetu ovrhe, konkretno time što je Izjava o zapljeni plaće dostavljena poslodavcu ovršenika (ovdje tužitelja) još 2. veljače 2009. gdje je bila stavljena u rede čekanja sve do ovršenikova umirovljenja 30. lipnja 2023.
10. Pravilno se prvostupanjski sud u obrazloženju svoje odluke pozvao na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sedme sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (7/18) održane 19. studenog 2018., poslovni broj: Su-IV-4/18-17 prema kojem se na tražbinu iz zadužnice koja je privatna isprava i na kojoj je potpis dužnika samo ovjeren kod javnog bilježnika (zadužnice sastavljene prije 1. siječnja 2011. OZ "NN" 139/10) i koja nije potvrđena od javnog bilježnika (solemnizirana) primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina iz čl. 371. ZOO/91 (sada čl. 225. ZOO/05), pa kako se u konkretnom slučaju radilo o zadužnici koja nije solemnizirana, što se žalbom ne osporava, u konkretnom se slučaju primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina.
11. U prvostupanjskom je postupku utvrđeno da je osnova pod brojem: OV-5625/06 (zadužnica) zaprimljena kod Financijske agencije 6. veljače 2011., te da je Financijska agencija 4. kolovoza 2018. prestala s izvršavanjem navedene osnove temeljem članka 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ broj 68/18, 2/20, 46/20, 47/20, 83/20 i 133/20 dalje ZPONS). Nova izvansudska ovrha zatražena je zahtjevom za izravnu naplatu koji je dostavljen Financijskoj agenciji 2. travnja 2025., pa je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je protekao petogodišnji rok zastare.
12. U odnosu na žalbene navode tuženika kako činjenica da se temeljem izjave o zapljeni plaće kontinuirano vodila ovrha na plaći tužitelja utječe na prekid zastare u odnosu na zadužnicu, odnosno da zbog toga zastara nije nastupila, valja navesti da je, a kako proizlazi iz stanja prvostupanjskog spisa, dužnik (ovdje tuženik) u konkretnom slučaju radi osiguranja iste tražbine raspolagao s više sredstava osiguranja, među kojima su zadužnica i izjava o zapljeni plaće, koje svaka za sebe imaju svojstvo samostalne ovršne isprave.
12.1. Činjenica da je Izjava o zapljeni plaće dostavljena poslodavcu ovrhovoditelja i da je bila u redu čekanja zbog velikog broja drugih ovršnih postupaka, pa je čekala red naplate, ne utječe na pitanje zastare prava na prisilno ostvarenje tražbine putem zadužnice, budući se u konkretnom slučaju ne radi o zastari same tražbine, već o zastari prava na ostvarenje tražbine putem konkretnog sredstva osiguranja.
12.2. Naime, svaka ovršna isprava predstavlja samostalan pravni temelj za prisilno ostvarenje tražbine, pa se radnje poduzete temeljem jedne ovršne isprave ne mogu smatrati radnjama poduzetim radi ostvarenja tražbine temeljem druge ovršne isprave. Stoga okolnost da je tražbina čekala na red naplate kod poslodavca ovrhovoditelja i bez obzira je li se ili nije namirivala putem izjave o zapljeni plaće, ne dovodi do prekida zastare prava na prisilno ostvarenje tražbine putem zadužnice kao zasebne ovršne isprave.
12.3. Suprotno shvaćanje, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, dovelo bi do pravne nesigurnosti, jer bi vjerovnik mogao neograničeno dugo održavati mogućnost aktivacije pojedinog sredstva osiguranja bez ikakvih radnji poduzetih u odnosu na to sredstvo.
13. Kako je dakle prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je nastupila zastara tuženikove tražbine temeljem zadužnice, to je žalbu tuženika, sukladno članku 368. stavak 1. ZPP-a, valjalo odbiti kao neosovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanoj točki I. izreke.
14. Tuženik određeno ne pobija odluku o trošku postupka, a u toj odluci na pravilnu primjenu materijalnog prava drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti, sukladno članku 365. stavku 2. ZPP-a, zbog čega je i odluka o parničnom trošku sadržana u točki II. izreke, potvrđena.
15. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu parničnog troška, jer sa žalbom nije uspio. Ova se odluka temelji na članku 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a.
16. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška odgovora na žalbu, jer ovaj trošak nije bio potreban.
17. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.
Slavonski Brod, 3. travnja 2026.
Predsjednica vijeća
Irena Dikanović-Terzić
