REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-765/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Irene Dikanović-Terzić, predsjednice vijeća, Lidije Klašnja-Petrović, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Draženke Ilak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice IB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Tomislavu Miličeviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Miličević i Šupuković d.o.o. Zagreb, protiv tuženice Sava osiguranje d.d. – Podružnica Hrvatska, sa sjedištem u [adresa], R. [adresa], OIB: 45237012600, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, od 24. prosinca 2024., poslovni broj: Pn-1409/2023-27, u sjednici vijeća održanoj 3. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Žalba tužiteljice IB iz [adresa] djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se uvažava te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, od 24. prosinca 2024., poslovni broj: Pn-1409/2023-27:

- potvrđuje u dijelu točke II u kojem je tužiteljica odbijena s tužbenim zahtjevom u iznosu od 895,44 eura,

- preinačava u dijelu točke II tako da se nalaže tuženici da tužiteljici na ime naknade štete isplati iznos od 464,56 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 27. travnja 2023. do 31. prosinca 2023., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana,

- preinačava u točki III tako da se nalaže tuženici da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 843,03 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 24. prosinca 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženici da tužiteljici plati troškove žalbe u iznosu od 142,29 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Odlukom suda prvog stupnja

presuđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku Sava osiguranje, d.d. - Podružnica Hrvatska, sa sjedištem u [adresa], R. [adresa], OIB: 45237012600, isplatiti tužiteljici IB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zatezne kamate na iznos od 200,00 EUR koje teku od 27. travnja 2023. do 29. listopada 2023., prema stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku 15 dana.

II. Odbija se tužiteljica IB s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.360,00 EUR, kao neosnovanim.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice IB za naknadu troškova parničnog postupka, kao neosnovan."

riješeno je:

"Utvrđuje se da je tužba povučena u odnosu na dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 200,00 EUR."

2. Pravodobno podnesenom žalbom tužiteljica pobija prvostupanjsku presudu u točki II i III izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje ZPP), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava te odluke o troškovima parničnog postupka. Ističe da presuda u pobijanom djelu ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, odnosno da je izreka presude nerazumljiva, proturječi sama sebi i razlozima presude, da osim toga presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, a o onim činjenicama koje su navedene postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

2.1. U žalbi osporava nalaz i mišljenje medicinskog vještaka, navodi da vještak nije objektivno procijenio priloženu medicinsku dokumentaciju, kao niti navode tužiteljice pri pregledu, da nije vodio računa o standardnoj praksi vještačenja, da je nejasno na temelju čega je vještak ocijenio trajanje fizičkih bolova i straha kod tužiteljice, da nije otklonio sve prigovore tužiteljice u odnosu na umanjenje životne aktivnosti te da prvostupanjski sud pogrešno poklanja vjeru vještakovoj procjeni, a uzimajući u obzir da je vještak tu kvalifikatornu okolnost pogrešno utvrdio, otklanjajući tegobe koje tužiteljica proživljava kao neobjektivizirane, kao i da je šetni događaj je po redovitom tijeku stvari doveo do pogoršanja stanja ozlijeđenog dijela kralješnice te je u određenoj mjeri smanjio funkcijski kapacitet kralješnice, što je vještak trebao vrednovati pri ocjeni smanjena životne aktivnosti tužiteljice.

2.2. Nadalje smatra da je prvostupanjski sud propustio navesti valjane razloge zbog kojih smatra da bi tužiteljici pripadalo pravo na naknadu štete u visini od 1.539,56 eura pa da je slijedom toga presuda u tom dijelu nerazumljiva i nezakonita jer ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Ističe da dosuđeni iznos ne predstavlja pravičnu novčanu naknadu kako je to propisano odredbama članka 1046. Zakona o obveznim odnosima.

2.3. Tužiteljica dalje navodi da su bitne činjenice neraspravljene i neocijenjene, slijedom čega ističe da je ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te da su ujedno pogrešno primijenjeni materijalni propisi.

2.4. Predlaže preinačiti pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda i tužbeni zahtjev u cijelosti usvojiti i tužiteljici dosuditi zatražene parnične troškove kao i troškove žalbenog postupka, a podredno presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Ispitujući pobijanu odluku utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, u svezi članka 365. stavka 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Međutim, osnovano tužiteljica ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, s obzirom da je obrazloženje prvostupanjske presude nepotpuno i ne sadrži razloge na temelju kojih je prvostupanjski sud utvrdio visinu štete u iznosu od 1.539,56 eura, kao niti koje je kriterije i okolnosti pri tome uzeo u obzir. To međutim u konkretnom slučaju nije razlog za ukidanje presude suda prvog stupnja jer je navedeni nedostatak moguće otkloniti u ovom žalbenom postupku primjenom odredbe članka 373.a stavka 1. točke 2. i stavka 4. ZPP-a. Prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje, ali je utvrđenjem iznosa pravične novčane naknade tužiteljici za povredu prava osobnosti, pogrešno primijenio materijalno pravo, konkretno odredbu članka 1100. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje ZOO), prema kojoj će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske i neimovinske štete zbog pretrpljene ozljede u prometnoj nesreći koja se dogodila 5. listopada 2022.

7. Tužiteljica je tužbeni zahtjev za povredu prava osobnosti i imovinsku štetu s osnova tuđe pomoći i njege i izgubljene zarade postavila u iznosu od 2.807,44 eura. S obzirom da je tuženik u mirnom postupku tužiteljici isplatio iznos od 1.397,44, tužiteljica tužbeni zahtjev postavlja u iznosu od 1.410,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 27. travnja 2023. do isplate, koji je podneskom od 8. studenog 2023. povećan na iznos od 1.560,00 eura

8. Tijekom parničnog postupka tužiteljici je isplaćen daljnji iznos od 200,00 eura, nakon čega tužiteljica na ime naknade štete traži 1.360,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom prema slijedećim kvalifikatornim elementima: za pretrpljene bolove 1.100,00 eura, za strah 950,00 eura, za duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti 600,00 eura i za tuđu pomoć i njegu 250,00 eura. Osim navedenog tužiteljica traži zakonsku zateznu kamatu na isplaćeni iznos od 200,00 eura koja teče od 27. travnja 2023. do 30. listopada 2023.

9. U postupku je sporna je visina štete.

10. Prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće bitne činjenice:

- da je tužiteljica tjelesne ozljede zadobila kao suvozačica u prometnoj nesreći od 5. listopada 2022., kada je osobni automobil reg. oznaka [registarska oznaka], prednjim krajem udario u stražnji dio vozila u kojem se nalazila tužiteljica,

- da se odgovornost tuženice temelji na odredbi članka 965. stavka 1. ZOO-a, što među strankama nije sporno,

- da je prema nalazu i mišljenu medicinskog vještaka tužiteljica u štetnom događaju zadobila istegnuće mišića uz vratnu kralježnicu, natučenje potiljačnog dijela glave i natučenje gornjeg dijela leđa, da se radi o lakim tjelesnim ozljedama, da je tužiteljica liječena imobilizacijom vrata Schantzovim ovratnikom, mirovanjem i analgeticima, da je provela jedna cijeli ciklus fizikalne terapije, da nakon završenog liječenja nisu zaostale trajne posljedice koje bi uzrokovale smanjenje životne aktivnosti jer su kretnje u vratu urednog opsega pokreta i bezbolne, da je tužiteljica zbog zadobivenih ozljeda i tijekom liječenja trpjela fizičke bolove jačeg intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta sedam dana i manjeg intenziteta četiri tjedna kumulativno, da je primarni strah jačeg intenziteta bio kratkotrajan u samom trenutku štetnog događaja, a da je sekundarni strah jačeg intenziteta trajao jedan dan, srednjeg intenziteta pet dana i manjeg intenziteta tri tjedna te da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega u opsegu od 2 sata tijekom dva tjedna, za obavljanje težih kućnih poslova, za nabavku i pripremu hrane.

11. Na temelju utvrđenih činjenica prvostupanjski sud zaključuje da je za povredu prava osobnosti tužiteljice primjerena novčana naknada 1.427,56 eura te tuđa pomoć i njega u iznosu od 112,00 eura, prema nespornoj cijeni sata tuđe pomoći i njege od 4,00 eura, odnosno ukupno 1.539,56 eura. Budući da je tuženica tužiteljici isplatila nesporni iznos od 1.539,56 eura, prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev tužiteljice u iznosu od 1.360,00 eura.

11.1. Ujedno je prvostupanjski sud tužiteljici dosudio zakonsku zateznu kamatu na plaćeni iznos štete od 200,00 eura, što nije predmet ovog žalbenog postupka.

11.2. U obrazloženju odluke prvostupanjski sud općenito navodi da je pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade vodio računa o svrsi kojoj ta naknada služi, kao i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom. Međutim, osnovano tužiteljica u žalbi ističe da je prvostupanjski sud u razlozima presude propustio obrazložiti koje je okolnosti uzeo u obzir pri odmjeravanju visine pravične novčane naknade za povredu prava osobnosti, iako je dužnost suda dati ocjenu svih okolnosti koje utječu na visinu dosuđene naknade i da je prvostupanjski sud mehanički i automatizmom primijenio Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske, zanemarujući pri tome bitne okolnosti konkretnog slučaja.

12. Iako iznos, koji je tuženica isplatila tužiteljici i koji je ujedno utvrdio prvostupanjski sud, odgovara matematičkom izračunu prema Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ovaj sud nalazi da takav pristup ne uzima u obzir u dovoljnoj mjeri sve okolnosti konkretnog slučaja. Naime, tužiteljica je u vrijeme štetnog događaja imala 25 godina, u prometnoj nezgodi zadobila je istegnuće mišića uz vratnu kralježnicu, natučenje potiljačnog dijela glave i natučenje gornjeg dijela leđa, dakle ozljede koje su zahvatile više dijelova kralježnice i glavu, zbog čega je bila podvrgnuta ne samo jednokratnoj medicinskoj obradi, već i daljnjem liječenju, koje je prema nalazu vještaka trajalo od 5. listopada 2022. do 10. ožujka 2023., a uključivalo je nošenje imobilizacijskog ovratnika, lijekove protiv bolova i normabel te višekratne fizikalne terapije, a takvo liječenje podrazumijeva kontinuiranu nelagodu i ograničenja u svakodnevnom funkcioniranju. Osim toga tužiteljica je neposredno nakon štetnog događaja bila podvrgnuta opsežnijoj dijagnostičkoj radiološkoj obradi, koja je uključivala RTG snimanje glave, vrata i torakalne kralježnice, čime je bila izložena ionizirajućem zračenju, dok su fizikalne terapije obuhvaćale ambulantnu fizikalnu terapiju, elektroterapiju, ultrazvučnu terapiju i ciljane vježbe. Takav tijek liječenja, praćen bolovima i privremenim ograničenjem pokretljivosti te potrebom za daljnjim medicinskim postupcima, kod tužiteljice je izazvao i održavao osjećaj straha koji je prema mišljenju vještaka trajao 3 tjedna. Dakle, uzimajući u obzir dob tužiteljice i tegobe koje su zahvatile više dijelova kralježnice i glavu tužiteljice, kao i ukupnost neugodnosti kojima je tužiteljica bila izložena tijekom liječenja, prvostupanjski sud nije pravilno vrednovao intenzitet i trajanje pretrpljenih bolova i straha.

13. Na temelju navedenih činjenica, utvrđenih iz medicinske dokumentacije i nalaza medicinskog vještaka, ovaj sud smatra da pravična novčana naknada u smislu članka 1100. ZOO-a, ne može biti iscrpljena isključivo matematičkom primjenom Orijentacijskih kriterija, već pravilnim vrednovanjem svih okolnosti konkretnog slučaja, koji ujedno opravdavaju dosudu dodatnog novčanog iznosa. Stoga po ocijeni ovog suda, zbog povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje tužiteljici pripada iznos od 1.950,00 eura i to prema slijedećim kvalifikatornim elementima: za pretrpljene fizičke bolove iznos od 1.100,00 eura i za strah iznos od 850,00 eura. Tužiteljici pripada i dosuđeni iznos za tuđu pomoć i njegu od 112,00 eura, pa u konačnici tužiteljici pripada ukupan iznos od 2.026,00 eura. Kada se od navedenog iznosa umanji plaćen iznos štete od 1.597,44 eura (suprotno iznosu od 1.539,56 eura koji je kao plaćen utvrdio prvostupanjski sud), tužiteljici je za povredu prava osobnosti dosuđen daljnji iznos od 464,56 eura.

14. Suprotno preostalim žalbenim navodima, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno prihvatio nalaz i mišljenje medicinskog vještaka kao vjerodostojnu osnovu za utvrđenje odlučnih činjenica. Naime, iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je sačinjen na temelju cjelokupne medicinske dokumentacije te neposrednog pregleda tužiteljice, pri čemu je vještak jasno naveo dijagnoze, tijek liječenja, kao i trajanje i intenzitet pretrpljenih bolova i straha te ujedno utvrdio da kod tužiteljice nije zaostalo umanjenje opće životne aktivnosti jer tužiteljica bez ikakvih smetnji sada ima puni opseg pokreta vrata. Nalaz vještaka je obrazložen, logičan i u bitnim dijelovima usklađen s medicinskom dokumentacijom tužiteljice te se temelji i na utvrđenjima vještaka prilikom neposrednog pregleda tužiteljice nakon završenog liječenja. Stoga i ovaj sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka kao stručnu i uvjerljivu osnovu za utvrđenje pravno relevantnih činjenica.

15. Iz naprijed navedenih razloga, na temelju članka 373.a stavka 1. točke 2. i stavka 4. ZPP-a, djelomično je prihvaćena žalba tužiteljice te je prvostupanjska presuda u pobijanoj točki II izreke potvrđena u dijelu u kojem je tužiteljica odbijena s tužbenim zahtjevom u iznosu od 895,44 eura, a u preostalom dijelu preinačena na način da je tužiteljici za povredu prava osobnosti dosuđen daljnji iznos od 464,56 eura, sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja zahtjeva tuženici za mirno rješenje spora.

16. Tužiteljica je u sporu uspjela sa 34% tužbenog zahtjeva pa joj troškovi parničnog postupka pripadaju na temelju članka 154. stavka 2. ZPP-a.

16.1. Tužiteljica je troškove postavila u ukupnom iznosu od 2.464,38 eura, sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude. Na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 – dalje Tarifa), tužiteljici pripadaju slijedeći troškovi: po Tbr. 7/1 Tarife za sastav tužbe iznos od 200,00 eura i za sastav pisanog zahtjeva tuženici za isplatu 200,00 eura, za sastav očitovanja na odgovor na tužbu iznos od 200,00 eura po Tbr. 8/1 Tarife, kao i za sastav podneska od 16. studenog 2023., kojim se tužiteljica očitovala na nalaz i mišljenje vještaka iznos od 200,00 eura po Tbr. 8/1 Tarife, za sastav podneska od 8. studenog 2023., kojim je tužiteljica povukla dio tužbenog zahtjeva nakon isplaćenog iznosa od 200,00 eura, kao i za sastav podnesaka od 5. travnja 2024. i 4. srpnja 2024., kojima su dostavljeni dokazi o plaćenim iznosima vještačenja iznos od 50,00 eura po podnesku po Tbr. 8/3 Tarife, za zastupanje na pripremnom ročištu iznos od 100,00 eura po Tbr. 9/2, umjesto postavljenog iznosa od 200,00 eura jer se na pripremnom ročištu raspravljalo samo o procesnim pitanjima, za zastupanje na ročištu od 4. studenog 2024. iznos od 200,00 eura po Tb. 9/1 Tarife te za pristup na objavu presude iznos od 100,00 eura po Tbr. 9/3 Tarife, što ukupno s PDV-om u iznosu od 337,50 eura, iznosi 1.687,50 eura. Tužiteljici pripadaju i plaćene sudske pristojbe za tužbu i presudu u iznosu od 106,20 eura, odnosno ukupni trošak od 1.793,70 eura.

16.2. Tužiteljici ne pripada trošak sastava podneska od 12. listopada 2023., kojim dostavlja dokaz o plaćenoj pristojbi na tužbu jer je ovakva obveza nastala već u trenutku podnošenja tužbe, uz koju je trebao biti priložen dokaz o plaćenoj sudskoj pristojbi, kao niti trošak sastava podneska od 8.studenog 2023., kojim je povišen tužbeni zahtjev budući da je tužiteljica već u tužbi morala naznačiti potpun i ispravan tužbeni zahtjev.

16.3. S obzirom na uspjeh u parnici od 34% tužiteljici pripada trošak u iznosu od 609,85 eura, kao i u cijelosti trošak plaćenih vještačenja u iznosu od 233,18 eura, koje je bilo neophodno radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva pa je tužiteljici dosuđen konačan trošak u iznosu od 843,03 eura.

17. Tuženica troškove postupka nije tražila.

18. Budući da je tužiteljica uspjela sa žalbom u omjeru od 34%, na temelju članka 154. stavka 2. ZPP-a, u svezi članka 166. stavka 2. ZPP-a, priznati su joj troškovi žalbe u iznosu od 312,50 eura, a odnose se na sastav žalbe u iznosu od 250,00 eura, PDV u iznosu od 62,50 eura te joj je priznat i trošak plaćene sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 106,18 eura, što ukupno iznosi 418,68 eura. S obzirom na naprijed navedeni uspjeh u žalbenom postupku, tužiteljici pripada trošak žalbenog postupka u iznosu od 142,29 eura.

19. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci presude.

Slavonski Brod, 3. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Irena Dikanović-Terzić