Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1111/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu Josipu Grubišiću, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ČT OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Ivanu Delipetru, odvjetniku u Imotskom, protiv Hrvatskog ureda za osiguranje, OIB: 38922958547, sa sjedištem u [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ilija Krivić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri d.o.o., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Makarskoj – Stalna služba u Imotskom, poslovni broj Pn-295/2019 od 23. siječnja 2026., dana 03. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Makarskoj – Stalna služba u Imotskom, poslovni broj Pn-295/2019 od 23. siječnja 2026. u toč. I. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja donio je presudu kojom je naložio tuženiku isplatiti tužitelju 815,56 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama kao i naknaditi trošak postupka od 1.199,90 eur. U toč. II. izreke je odbijen preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 1.506,28 eura. U toč. III. izreke je odbijen u cijelosti zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka.

2. Protiv presude u toč. I. i III. izreke tuženik je podnio žalbu, zbog žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. t. 1. i t. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13,89/14, 70/19, 80/22 u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da sud drugog stupnja preinači pobijani dio u smislu žalbenih razloga, a podredno da ukine predmet i vrati na ponovni postupak. Također potražuje troškove žalbenog postupka.

3. Žalba je neosnovana.

3.1. Predmetni spor predstavlja spor male vrijednosti u smislu odredbe čl.458. ZPP-a, u kojem se presuda prema čl. 467. st. 1. ZPP može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a (osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava.

3.2. U donošenju pobijane presude nije ostvarena niti jedna od bitnih postupovnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a u vezi članka 467. stavak 1. ZPP-a.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi isplate 815,56 eura na ime imovinske štete na motociklu nastale u prometnoj nezgodi koju je prouzročilo vozilo inozemnih registarskih oznaka (062-M-686-BiH).

5. Nije sporno da se navedenog dana dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovao tužitelj upravljajući vozilom hrvatske reg. oznake i vozilo strane reg. oznake, kojim je upravljao GT. Nije ni sporna aktivna legitimacija tužitelja, kao ni to da je tužitelju od strane stranog osiguravajućeg društva povodom štetnog događaja isplaćen iznos štete od 588,00 eur.

6. Sporna je pasivna legitimacija tuženika, koji tvrdi da odgovara samo za naknadu neimovinske štete, ali ne i imovinske štete koju tužitelj potražuje u ovom postupku.

7. Odredbom čl. 34. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013, 152/2014, 155/2023, dalje: ZOOP) je propisano da oštećena osoba kojoj je u Republici Hrvatskoj nanesena šteta upotrebom vozila inozemne registracije za koje postoji valjana međunarodna isprava ili dokaz o postojanju osiguranja od automobilske odgovornosti iz članka 32. stavka 1. ovoga Zakona može podnijeti odštetni zahtjev Hrvatskom uredu za osiguranje.

7.1. Stavkom 3. čl. 34. ZOOP-a je propisano da u slučaju štete nanesene upotrebom vozila iz stavka 1. ovoga članka Hrvatski ured za osiguranje jamči za obveze najviše do iznosa iz članka 26. stavka 8. ovoga Zakona, a ako je za vozilo inozemne registracije ugovorom o osiguranju ugovoren veći iznos, Hrvatski ured za osiguranje jamči do visine ugovorenog iznosa osigurateljnog pokrića, a stavkom 4. istog članka je propisano da obradu i isplatu ovakvih šteta Hrvatski ured za osiguranje može povjeriti svojim članovima ili specijaliziranim organizacijama za obradu navedenih šteta, koji su dužni odštetni zahtjev obraditi i likvidirati sukladno međunarodnim sporazumima o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti.

8. U tom smislu je pogrešno pozivanje tuženika na čl. 44. st. 1. toč. 5. i 6. ZOOP-a s prigovorom da tuženik odgovara samo za štete zbog smrti, tjelesne ozljede ili oštećenja zdravlja nastalih na teritoriju Republike Hrvatske.

8.1. Naime, odredbom čl. 44. st. 1. toč. 5. ZOOP-a je propisano da:

"Garancijski fond je imovina Hrvatskog ureda za osiguranje namijenjena izvršenju obveza po osnovi šteta zbog smrti, tjelesne ozljede ili oštećenja zdravlja nastalih na teritoriju Republike Hrvatske od nepoznatih prijevoznih sredstava."

9. U čl. 3. st. 1. t. 15. ZOOP-a je propisano da je "nepoznato vozilo" vozilo koje nije bilo moguće identificirati, kao ni njegova odgovornog osiguratelja.

10. S druge strane, odredbom čl. 44. st. 1. toč. 6. ZOOP je propisano da garancijski fond je imovina Hrvatskog ureda za osiguranje namijenjena izvršenju obveza po osnovi šteta nastalih na teritoriju Republike Hrvatske od vozila inozemne registracije iz članka 34., 36. i 37. ovoga Zakona.

11. U konkretnom slučaju, imovinska šteta je prouzročena vozilom koje je registrirano u [adresa] i koje je osigurano kod inozemnog osiguratelja, slijedom čega tuženik u smislu čl. 34. ZOOP-a odgovara za imovinsku štetu na motociklu tužitelja, te ne dolazi do primjene čl. 44. st. 1. toč. 5. ZOOP-a. Također, iz istog razloga je neosnovano pozivanje tužitelja na primjenu čl. 30. ZOOP-a koji propisuje uvjete naknade štete nastale upotrebom nepoznatog vozila.

12. S obzirom da je visina štete na motociklu utvrđena vještačenjem (list 83-88 spisa), a ujedno ista niti nije bila sporna, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da u skladu sa odredbom čl. 1085. ZOO-a ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO) tužitelju pripada 815,56 eur na ime naknade imovinske štete te da je tuženik pasivno legitimiran.

13. U odnosu na žalbu na odluku o troškovima postupka valja reći sljedeće.

14. Tužitelj je tužbom potraživao 1.990,00 eur, da bi potom podneskom od 3. lipnja 2025. smanjio tužbeni zahtjev potražujući 1.403,56 eur (list 97 spisa). Tužitelj je potom na ročištu 12. prosinca 2025. ponovno djelomično povukao tužbu i tužbeni zahtjev na način da konačno potražuje 815,56 eur.

14.1. Iz spisa predmeta je razvidno da se tuženik podneskom od 28. kolovoza 2025. (list 99-103 spisa) na prvotno smanjenje tužbe (na 1.403,56 eur) očitovao na način da ne pristaje na djelomično smanjenje tužbe, a istovremeno je i uvjetno zatražio trošak prema vrijednosti predmeta spora povučenog dijela tužbenog zahtjeva.

14.2. Nadalje, u odnosu na drugo smanjenje tužbenog zahtjeva (na 815,56 eur) koje je uslijedilo na ročištu 12. prosinca 2025., tuženik se navedenom raspolaganju unaprijed podneskom od 3. prosinca 2025. (list 114-115) neodređeno protivio te opet potraživao troškove sukladno čl. 158. ZPP uz dostavu troškovnika.

15. Tuženik u žalbi navodi da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kad tuženiku nije uračunao naknadu parničnog troška u odnosu na povučeni dio tužbenog zahtjeva i priznao trošak sukladno čl. 158. st. 1. ZPP.

16. U pravu je tuženik da je smanjenje tužbenog zahtjeva raspolaganje koje ima značaj povlačenja tužbe u smislu odredbe čl. 193. ZPP (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-x 497/14-2 od 17. lipnja 2014.), a sukladno čl. 158. ZPP-a, tuženik ima pravo na naknadu troškova postupka, ako okolnosti to opravdavaju.

17. Međutim, iz spisa predmeta je razvidno da tužitelj prvenstveno u podnescima 28. kolovoza 2025. i 3. prosinca 2025. nije pristao na smanjenje, odnosno povlačenje tužbenog zahtjeva (l. 109 spisa) u smislu čl. 193. st. 2. ZPP, već je zahtjev za naknadu troškova povučenog dijela postavlja uvjetno, ukoliko prvostupanjski sud zaključi da se tuženik ne može protiviti djelomičnom povlačenju tužbe (smanjenju tužbenog zahtjeva).

17.1. Također, prema mišljenju ovog suda, sukladno čl. 193. st. 2. ZPP ne može se tuženik protiviti djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva prije nego što tužitelj povuče tužbeni zahtjev, kao što je tuženik učinio - prije nego je tužitelj smanjio tužbeni zahtjev na ročištu 12. prosinca 2025. To stoga što tumačenjem čl. 193. st. 2. ZPP proizlazi da pristanak na povlačenje mora uslijediti nakon obavijesti o povlačenju tužbe, a najkasnije u roku 15 dana od primitka obavijesti, pa stoga i protivljenje povlačenju tužbe, može uslijediti tek po saznanju o povlačenju.

18. Stoga, u situaciji u kojoj tuženik nije pristao na povlačenje tužbe, nema pravo na trošak prema odredbama čl. 158. st. 1. ZPP jer do povlačenja tužbe nije niti došlo.

19. Međutim, s obzirom da tuženik nije dao svoj pristanak na takvo djelomično povlačenje tužbe, prvostupanjski sud je o tom dijelu trebao odlučivati te odbiti taj dio tužbenog zahtjeva kao neosnovan, što u konkretnom slučaju nije učinio.

20. Nasuprot tome, tuženik nije sukladno čl. 339. st. 2. ZPP unutar roka od 15 dana nakon donošenja pobijane presude zatražio donošenje dopunske presude te se smatra da je tužba u tom dijelu povučena.

21. Slijedom navedenog, nije u pravu tuženik kada tvrdi da je trošak trebalo odmjeriti prema čl. 158. st. 1. ZPP, s obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu pa mu sukladno tomu pripada i pravo na naknadu troška parničnog postupka temeljem čl. 154. st. 1. ZPP.

22. Slijedom svega navedenog, a kako nisu nađene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP u svezi s čl. 467. st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 03. travnja 2026.

Sudac:

Josip Grubišić