REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

Poslovni broj: K-1988/2025-9

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Dubravki Čošić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Mirele Štefanović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika PK zbog kaznenog djela iz članka 139 stavak 2 i 3 Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 i 136/25 dalje u tekstu: KZ/11), a povodom optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu broj KO- DO-998/25 od 1. srpnja 2025. (u daljnjem tekstu: OKDO u Zagrebu), nakon održane javne rasprave dana 1. travnja 2026. u prisutnosti zastupnika optužbe DK, te optuženika osobno uz braniteljicu Kristinu Stepinac Terzić, odvjetnicu, donoseći presudu koja je objavljena dana 3. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

optuženi PK - bez nadimka, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin P i D, rođen **.**.1977. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljan RH, završena četverogodišnja građevinskom školom, građevinski tehničar, zaposlen, firma Calvae, plaća 1.300,00 eura, razveden, otac dvoje maloljetne djece od 15 i 6 godina, bez imovine, čin vodnika, bez odlikovanja, ne vodi se drugi kazneni postupak, osuđivanog: 2024. po čl. 227 st. 1 KZ/11,

k r i v  j e

što je:

- dana 22. siječnja 2025., u Zagrebu, oko 16,10 sati, u cilju da zastraši svoju bivšu suprugu CK, imenovanu sa svog mobitela pozivnog broja [broj telefona] nazvao na njen mobitel pozivnog broja [broj telefona], te joj rekao: „Sad ću ti doći, nazovi si hitnu, ubit ću te, razbit ću ti glavu“, nakon čega je, oko 16,20 sati, svojim vozilom došao na adresu [adresa], nakon čega je CK rekao: „Imaš sreće što držiš dijete u rukama, inače bi ti glavu razbio“, a koje su riječi i cjelokupno ponašanje PK kod CK izazvale osjećaj straha i uznemirenosti za vlastiti život i sigurnost,

- dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

- čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom – opisano u članku 139. stavak 2. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 dalje u tekstu KZ/11) a kažnjivo po članku 139. stavak 3. KZ/11,

te se temeljem čl. 139 st. 3 KZ/11 optuženi PK osuđuje

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD ŠEST (6) MJESECI

a na temelju članka 56 KZ/11 optuženiku se izriče

UVJETNA OSUDA

te se istovremeno određuje da izrečena kazna zatvora neće biti izvršena ukoliko optuženi za vrijeme od dvije (2) godine ne počini novo kazneno djelo.

Na temelju članka 148 stavak 1 u svezi sa člankom 145 stavak 2 točke 1 -6 ZKP/08 optuženi je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 40,00 eura.

Obrazloženje

1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu optužilo je uvodno označenom optužnicom PK zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139 st. 2 i 3 KZ/11 , a koje je kazneno djelo pobliže činjenično i pravno opisano u izreci ove presude .

2. Pozvan na raspravi da se očituje o tome kakav stav zauzima prema optužbi, optuženi PK se je izjasnio da se ne smatra krivim.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je ispitao oštećenu CK u svojstvu svjedoka te je pročitao materijalnu dokumentaciju koja prileži spisu i to izvješće o uhićenju i dovođenju od 23.1.2025., podatak o datumu podnošenja kaznene prijave sa lista 7, te je razgledana fotografija sa lista 15. Na kraju je sud pročitao uvjerenje kaznene evidencije za okrivljenika sa lista 62, te uvjerenje prekršajne evidencije za okrivljenika sa listova 64-66, a prije dovršetka dokaznog postupka prešlo se je na ispitivanje okrivljenika.

4. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka tj. analizirajući i ocjenjujući kako iskaz optuženika tako i iskaz oštećene svjedokinje te rezultate drugih provedenih dokaza, svakog zasebno i u međusobnoj vezi, ovaj sud je sa sigurnošću utvrdio da je optuženik počinio inkriminirano mu kazneno djelo upravo na način i pod okolnostima kako mu je to i stavljeno na teret.

5. Okrivljeni PK tijekom postupka poriče da bi oštećenici uputio sporne riječi, pa tako i prilikom prvog ispitivanja kada opisuje da je došao u vrtić po dijete C kojeg ima sa bivšom suprugom CK, ali djeteta nije bilo jer ga je oštećena podigla, pa je nazvao oštećenu koja mu je rekla da dođe u Resnik po C radi čega je bio ljut ali oštećenoj nije prijetio da će je ubiti, a prilikom ispitivanja na raspravi okrivljenik je istaknuo da želi iskazivati te može reći da se ne osjeća krivim jer nikada nije bio nasilan prema bivšoj supruzi, a tog kritičnog dana desio se taj slučaj kada je možda rekao neke riječi ali fizički nije napao bivšu suprugu jer on ni tada niti ikada nije bio nasilan pa ga se oštećena nema razloga bojati. Dosljedno je ponovio kako je oštećena kritičnog dana preuzela dijete iz vrtića tako da kad je on došao po dijete istog više nije bilo pa je možda izgubio živce ali nije htio nauditi oštećenoj. Pojasnio je da je od vrtića odnosno Savskog gaja došao do Trnave gdje ga je ošt. CK čekala, i bio je upao u gužvu pa se možda iznervirao, pa je možda vrijeđao oštećenu ali ju fizički nije napadao. Dodaje da se je nakon tog događaja pomirio sa oštećenom CK te joj se ispričao. Posebno upitan da li je kritičnog dana izgovorio sporne riječi „sad ću ti doći, nazovi si hitnu, ubit ću te, razbit ću ti glavu“, okrivljenik je istaknuo da se ne sjeća da bi rekao te riječi te upire da je i oštećena iskazala da se tih riječi ne sjeća.

6. Iz ovakvog iskaza okrivljenika proizlazi da isti u ovom postupku ne osporava da je kritičnog dana verbalno kontaktirao sa svojom bivšom suprugom oštećenom CK koju je najprije nazvao a onda došao na mjesto gdje ga je čekala sa djetetom. Međutim, okrivljenik osporava da bi oštećenoj prijetio te tvrdi da se ne sjeća da bi joj uputio inkriminirane riječi.

7. Oštećena CK saslušana je u svojstvu svjedoka i u prethodnom postupku i na raspravi. Tako ova svjedokinja prilikom iskazivanja u prethodnom postupku 11. veljače 2025. navodi da je bila u braku sa okrivljenim PK od 2017. do 2021. kada su se razveli, a imaju jedno zajedničko dijete C nad kojim nakon rastave braka imaju zajedničko skrbništvo tako da dijete boravi pola tjedna kod oca, a pola kod nje. U odnosu na kritični događaj navodi da je 22.1.2025. okrivljeni ostavio C u dječjem vrtiću u Savskom gaju pa mu je sa svog mobitela na njegov broj mobitela [broj telefona] poslala poruku vezanu uz ostavljanje djeteta u vrtiću a kako joj nije odgovorio više ga je puta zvala na telefon a kad joj se okrivljeni nije javio odlučila je po povratku s posla otići u vrtić i vidjeti, a po dolasku u vrtić oko 15,40 sati je zatekla C pa ga je preuzela i uputila se u Trnavu gdje živi a u 16,09 sati na mobitel ju je nazvao bivši suprug to jest okrivljenik i počeo je vikati pitajući za dijete na što mu je odgovorila da je dijete sa njom na što je on još glasnije vikao izgovarajući psovke i pitajući ju od kud joj pravo da uzme dijete iz vrtića pa mu je odgovorila da joj se nije javljao i poslala mu je lokaciju gdje se nalazi nakon čega ju je okrivljenik nazvao i rekao „sad ću ti doći, nazovi si hitnu, ubit ću te, razbit ću ti glavu“, radi čega je prekinula poziv ali je s djetetom čekala okrivljenika kraj auta kojim se koristi Renault clio reg. [registarska oznaka], a okrivljeni je došao oko 16,20 svojim vozilom marke Audi i kako je ona u rukama držala kćerku J dok je sin S stajao pored nje okrivljeni je rekao S da uđe u njegov auto a onda je prišao njenom vozilu i nogom udario u stražnji dio automobila pritom vičući „imaš sreće što držiš dijete u rukama inače bi ti glavu razbio“, pa je zbog straha šutjela a okrivljeni je otišao sa S no odmah potom ju je počeo nazivati na mobitel kojom prilikom ju je nazivao kurvetinom. Na kraju je svjedokinja istaknula kako zbog naprijed navedenog osjeća strah za svoj život i sigurnost no od tog događaja od okrivljenika ima mira a brigu o djetetu rješavaju dogovorno porukom.

7.1. Ispitana pred sudom na raspravi 1. travnja 2026. svjedokinja je iskazala kako se ona i okrivljenik, od kad su se rastali, praktički svakodnevno čuju oko zajedničkog djeteta C primjerice oko toga tko će ga pokupiti iz vrtića a kritičnog dana je okrivljenik trebao pokupiti C iz vrtića. Ponavlja kako je tijekom dana okrivljeniku slala poruku s uputom da li će pokupiti dijete te ga je zvala par puta jer joj se nije javljao pa zbog toga u tom trenu nije znala hoće li on otići po dijete pa je po odlasku s posla usput stala kraj vrtića i kad je vidjela da je dijete tamo pokupila ga je jer joj se okrivljeni nije javljao pa su išli doma a okrivljeni se javio oko 16 sati te mu je tad rekla da je S kod nje odnosno da ga je pokupila jer joj se on nije javljao pa je tada došlo do okršaja te je krenulo vrijeđanje i napad, a kad je svjedokinji pojašnjeno da je pozvana upravo o tome svjedočiti ista je navela da je okrivljeni došao do vrtića njenog drugog djeteta te ju je vrijeđao rekavši joj da je kurvetina a kad je izašao iz auta nogom je dva puta udario po njenom autu.

7.2. S obzirom je svjedokinja na raspravi odstupila od svojeg ranijeg iskaza sud joj je pročitao njezin raniji iskaz iz prethodnog postupka na što je svjedokinja rekla da je ona pola toga zaboravila. Na traženje da pojasni kako to da se sjeća riječi „kurvetina“, a ne sjeća se da bi joj okrivljeni rekao ono što je ranije iskazala „sad ću ti doći, nazovi si hitnu, ubit ću te, razbit ću ti glavu“, pa je svjedokinja objasnila da je to bilo samo jednom i to te zgode te je istaknula da nije zaboravila te riječi koje su se dogodile samo jedanput pa je još dodatno objasnila da je riječi okrivljenika da će ju ubiti zaboravila jer joj je to rekao samo jedanput a nije zaboravila riječi kurvetino jer joj je to rekao više puta. Posebno upitana sa strane suca navela je da je kritični događaj istog dana prijavila policiji.

8. Kada se razmotri iskazivanje oštećene svjedokinje u tijeku ovog postupka tada je vidljivo da ona u bitnom dosljedno opisuje svoj odnos sa okrivljenikom kao bivšim supružnikom s kojim ima zajedničko maloljetno dijete o kojem njih oboje brinu, zatim dosljedno opisuje kronologiju zbivanja i vrijeme kritičnog događanja kao i okolnosti koje su dovele do kritičnog zbivanja koje na raspravi pred sudom naziva okršajem kada je krenulo vrijeđanje i napad dok je u svojem iskazu u prethodnom postupku decidirano navela riječi koje joj je okrivljenik uputio kada ju je nazvao na njen broj telefona [broj telefona], i kada joj je rekao: „Sad ću ti doći, nazovi si hitnu, ubit ću te, razbit ću ti glavu“. Pri tome oštećenica na raspravi obrazlaže kako se ona te sporne riječi, koje su joj pročitane odnosno predočene, zaboravila jer joj je okrivljenik te riječi rekao samo jedanput dok nije zaboravila kako joj je govorio riječ „kurvetino“ jer joj je to rekao više puta. Međutim, ovaj sud smatra da je upravo iz ovakvog obrazlaganja oštećenice posve jasno razvidno da ona sporne riječi nije zaboravila i očito ih se točno sjeća kada tvrdi da joj ih je okrivljenik rekao samo jedanput. Iako dakle oštećenica koja i sama navodi baš poput okrivljenika da su se njihovi odnosi nakon kritičnog događaja sredili a komuniciraju radi zajedničkog djeteta, očito usred te pomirbe svojim iskazom na raspravi zapravo želi olakšati okrivljenikovu poziciju u ovom kaznenom postupku, ipak ona prema ocjeni ovog suda tvrdnjom da joj je okrivljenik riječi „Sad ću ti doći, nazovi si hitnu, ubit ću te, razbit ću ti glavu“ rekao samo jedan puta potvrđuje svoj raniji iskaz u kojem je te riječi decidirano i iskazala. Osim toga, ovaj sud je iskaz oštećenice sa detaljnim opisom kronologije zbivanja doveo u vezu sa podacima iz spisa o vremenu podnošenja kaznene prijave pa je tako iz zapisnika na l. 7 spisa razvidno da je oštećena pristupjela u III. PP PUZ -a kritičnog dana u 18.50 sati kada je podnijela kaznenu prijavu iz čega je vidljivo da je započeto postupanje u policiji povodom podnošenja njezine prijave svega oko dva sata nakon događaja koje je opisala u prethodnom tijeku ovog kaznenog postupka vrlo detaljno a na raspravi šturije opisujući kritični događaj kao okršaj.

8.1. Imajući u vidu prethodno izloženu analizu iskaza oštećenice ovaj sud smatra sigurno i pouzdano utvrđenim da je okrivljenik kritičnog dana trebao preuzeti maloljetnog C tj. dijete koje ima sa oštećenom , u vrtiću u Savskom gaju ali ga je preuzela oštećenica radi čega ju je nazvao na njen broj telefona i očito revoltiran time što je ona podigla dijete uputio joj sporne riječi „Sad ću ti doći, nazovi si hitnu, ubit ću te, razbit ću ti glavu“, nakon čega mu je oštećena rekla da po sina dođe u Trnavu što je i učinio i pri tom joj dok je držala svoje drugo dijete rekao da ima sreću da drži dijete u rukama jer bi joj inače glavu razbio a nakon čega je oštećenica to događanje išla prijaviti u III. PP PUZ-a.

9. Kada je sud sa sigurnošću utvrdio da je okrivljenik kritične zgode u telefonskom razgovoru oštećenoj rekao da će joj sada doći i da si nazove hitnu, da će ju ubiti, i da će joj razbiti glavu, tada je oštećenoj uputio riječi koje su objektivno podobne da ju uznemire i ustraše jer te riječi da će ju ubiti oštećenoj u izgled stavljaju smrt i predstavljaju dakle prijetnju smrću. Osim tog ostvarenog bitnog objektivnog obilježja utuženog kaznenog djela okrivljenik je ostvario i obilježje da je prijetnja upućena bliskoj osobi jer je oštećenica kao njegova bivša supruga njemu bliska osoba u smislu čl. 87 st. 9 KZ/11.

9.1. Da su takve okrivljenikove riječi koje su objektivno podobne da ustraše i uznemire oštećenicu istu doista i uznemirile i ustrašile proizlazi i iz njezinog iskaza u prethodnom postupku ali i iz njezine utvrđene reakcije kada ona odlazi u III. PP radi podnošenja kaznene prijave a gdje službeno postupanje počinje već u roku od dva sata od kad su joj upućene kritične riječi. Kada okrivljenik revoltiran postupanjem oštećenice glede njihova zajedničkog djeteta njoj upućuje riječi da će ju ubiti tada je on po ocjeni ovog suda očito svjestan da takvim riječima nju može ustrašiti i uznemiriti ali očito revoltiran zbivanjima kritičnog, upravo takvu posljedicu i hoće odnosno postupa u cilju da oštećenicu ustraši i stoga postupa sa oblikom krivnje koji se naziva izravna namjera.

10. Slijedom do sada izloženih utvrđenja ovaj sud je sa sigurnošću utvrdio da je okrivljenik kritične zgode ostvario sva zakonom propisana, kako objektivna tako i subjektivna, obilježja kaznenog djela prijetnje iz čl. 139 st. 2 i 3 KZ/11, pa ga je za isto djelo i oglasio krivim.

11. Odlučujući o kaznenopravnoj sankciji koju će izreći okrivljeniku u konkretnom slučaju sud je cijenio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, pa je tako olakotnim cijenio na strani optuženika činjenicu da je otac dvoje malodobne djece i činjenicu da je zaposlen tj. privređuje doprinoseći tako i društvu i brizi za svoju djecu, dok je otegotnim sud cijenio činjenicu da je okrivljenik u ranijem životu pravomoćno osuđen radi raznovrsnog kaznenog djela.

11.1. Osim što je sud imao u vidu prethodno izložene okolnosti koje se tiču ličnosti počinitelja imao je u vidu i težinu počinjenog kaznenog djela, stupanj krivnje s kojim je isto počinjeno, kao i težinu povrjeđivanja zaštićenog dobra.

11.2. Imajući u vidu sve prethodno izložene okolnosti, sud je optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci cijeneći ju primjerenim navedenim okolnostima, ali je potom optuženiku izrekao uvjetnu osudu smatrajući da će i sama prijetnjom kaznom bez njezina izvršenja u dovoljnoj mjeri utjecati na optuženika da ubuduće ne čini kaznena djela, i smatrajući rok kušnje od dvije godine dovoljno dugačkim i primjerenim da se u njemu provjeri tako postavljena pozitivna prognoza u odnosu na buduće postupanje okrivljenika.

11.3. Dakle, upravo izrečenu uvjetnu osudu ovaj sud smatra prikladnom za ostvarivanje svih zakonom propisanih svrha kažnjavanja odnosno smatra da je ovakova sankcija primjerena da izrazi društvenu osudu prema počinitelju zbog počinjenog kaznenog djela ali i da utječe na ostale građane da se klone vršenja kaznenih djela, te smatra da se istom može jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava i jačati svijest ljudi o pogibeljnosti i društvenoj neprihvatljivosti vršenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

12. Odlučujući o troškovima postupka sud je imao u vidu s jedne strane duljinu trajanja i složenost ovog postupka, a s druge strane imovinske prilike okrivljenika o kojima se je on izjasnio pa ga je temeljem u izreci citiranih zakonskih odredbi obvezao na snašanja troškova kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 40,00 eura smatrajući da okrivljenik iste može podmiriti u navedenom iznosu bez štete za vlastito uzdržavanje i uzdržavanje djece o kojima je po zakonu dužan skrbiti.

U Zagrebu, dana 3. travnja 2026.

Sudac:

Dubravka Čošić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od petnaest /15/ dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi pismeno u četiri (4) istovjetna primjerka ovome sudu, a o žalbi odlučuje Županijski sud kao sud II stupnja.

Dostaviti:

▪ OKDO Zagreb na broj KO-DO-998/25

▪ optuženi PK

▪ braniteljica Kristina Stepinac Terzić odvj.

▪ u spis

▪ ošt. CK – nakon pravomoćnosti