Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Kž-159/2026-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Zdravka Pintarića, predsjednika vijeća te Mirne Mavriček i Vanje Petrović, članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženog BT i optuženog ŠT, zbog kaznenog djela iz članaka 230. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama obojice optuženika protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu od 16. ožujka 2026. broj Kv-78/2026-7, u sjednici održanoj 3. travnja 2026.,
r i j e š i o j e
Odbijaju se kao neosnovane žalbe optuženog BT i optuženog ŠT.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Varaždinu, na temelju članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP), protiv optuženog BT i optuženog ŠT produljen je istražn i zatvor po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točki 3. ZKP-a, te je određeno da u odnosu na obojicu okrivljenika istražni zatvor teče o d 3. studenog 2025.
2. Protiv tog rješenja žalbe su podnijeli optuženi BT i optuženi ŠT.
2.1. Optuženi BT žalbu je podnio po branitelju, odvjetniku Domagoju Krpini, bez navođenja žalbenih osnova, s prijedlogom vijeću Županijskog suda u Varaždinu da ukine pobijano rješenje.
2.2. Optuženi ŠT žali se po branitelju, odvjetniku Tihomiru Rožmariću, bez navođenja zakonskih osnova, s prijedlogom da Županijski sud u Varaždinu ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Prije dostave sudu izvjestitelju, spis je, sukladno članku 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP-a, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu.
4. Žalbe optuženog BT i optuženog ŠT nisu osnovane.
5. Prije svega, nisu u pravu optuženici kada osporavaju postojanje osnovane sumnje da su počinili terećeno kazneno djelo razbojništva iz članka 230. stavka 1. KZ/11., kao temeljne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora.
5.1. Naime, optuženi BT u žalbi tvrdi da je kvaliteta osnovane sumnje vrlo slaba i da ga terete jedino svjedok i oštećenik, o čijim motivima da je teško zaključivati, ali da oni „sigurno mogu biti usmjereni na otklanjanje kaznene odgovornosti od njih samih“, dok optuženi ŠT u žalbi paušalno ističe da „ne postoje okolnosti koje bi upućivale na to da je okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret“.
5.2. Međutim, suprotno izloženim žalbenim tvrdnjama obojice optuženika, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio, što je za ovaj stadij kaznenog postupka dostatnim razlozima i obrazložio, da osnovana sumnja da su optuženi BT i optuženi ŠT zajednički i dogovorno, dakle kao supočinitelji, počinili kazneno djelo razbojništva proizlazi iz dokaza na kojima se temelji potvrđena optužnica Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu od 29. prosinca 2025. broj KO-DO-543/2025. Što se tiče žalbenih navoda optuženog BT kojima dovodi u sumnju vjerodostojnost iskaza svjedoka i žrtve, treba odgovoriti da prilikom odlučivanja o primjeni mjere istražnog zatvora sud nije ovlašten ocjenjivati vjerodostojnost prikupljenih dokaza, jer je to zadatak raspravnog suda pred kojim se dokazi provode. Stoga će raspravni sud, nakon što provede sve dokaze koje nađe potrebnim za utvrđenje spornih činjenica, analizirajući svaki dokaz posebno i u njihovoj međusobnoj povezanosti, ocijeniti njihovu vjerodostojnost te ujedno ocijeniti nalazi li neku činjenicu dokazanom. No za sada, iz iskaza žrtve ĆT i svjedoka NT, zapisnika o privremenom oduzimanju predmeta, novčanika od ET, službene zabilješke o izvršenoj analizi podataka za mobitel marke Meanit, medicinske dokumentacije za žrtvu ĆT i zapisnika o očevidu, proizlazi osnovana sumnja da su optuženici počinili kazneno djelo koje im je optužnicom stavljeno na teret, čime je ostvarena temeljna zakonska pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP-a.
6. S obzirom na to da optuženom BT pobijanim rješenjem Općinskog suda u Varaždinu od 16. ožujka 2026. broj Kv-78/2026-7 istražni zatvor produljen samo po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP-a, to su potpuno promašene žalbene tvrdnje tog optuženika da ne postoje osobite okolnosti koje upućuju na opasnost od utjecaja na svjedoke.
7. Nadalje, suprotno žalbenoj tvrdnji optuženog BT prema kojoj „obrana ne vidi da postoje osobite okolnosti koje upućuju na opasnost da će I okrivljenik ponoviti kazneno djelo“, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je na strani tog optuženika, osim opće zakonske pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP-a, ujedno postoje i osobite okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja kaznenog djela. Naime, optuženi BT je od 2003. osamnaest puta osuđivan za kaznena djela, pretežito za djela imovinskog karaktera (teške krađe, razbojništvo, prijevara, pokušaj prijevare), pa je prema tome specijalni povratnik u odnosu na kazneno djelo za koje je sada osnovano sumnjiv. Brojna osuđivanost optuženog BT za kaznena djela upućuju na zaključak o kontinuitetu protupravnog postupanja optuženika, na kojeg, očigledno, ranije izrečene kazne, što uvjetne, a u više navrata i bezuvjetne kazne zatvora, nisu utjecale u smislu da promijeni svoje ponašanje i uskladi ga sa zakonom. Činjenica njegove višestruke osuđivanosti za kaznena djela, uz okolnost da je nezaposlen i bez prihoda, ukazuju na konkretnu i realno predvidivu opasnost od ponavljanja kaznenog djela, a s obzirom na to da do sad izrečene kazne nisu odvratile optuženog BT od činjenja kaznenih djela, nerealno bi bilo očekivati da bi se blažim mjerama mogla ostvariti svrha istražnog zatvora po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavku 1. točki 3. ZKP-a. Pri tome, ni vrijeme koje je do sad proveo u istražnom zatvoru (od 3. studenog 2025.), ni činjenica da ga čeka posao, koje okolnosti optuženik ističe u žalbi, ne umanjuju, niti ne otklanjaju utvrđenu opasnost da će optuženi BT na slobodi ponoviti kazneno djelo.
8. Protivno žalbenim tvrdnjama optuženog ŠT, prema kojima prvostupanjski sud nije utvrdio okolnosti iz kojih proizlazi konkretna i predvidiva opasnost od ponavljanja kaznenog djela, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da činjenica dosadašnje osuđivanosti optuženog ŠT za kaznena djela, a imenovani optuženik je u dva navrata osuđivan i to za kaznena djela teške krađe, dakle za kaznena djela imovinskog karaktera, kraj činjenice da je nezaposlen i bez prihoda, ukazuju na postojanje konkretne i realno predvidive opasnosti da će optuženi ŠT na slobodi ponoviti kazneno djelo. To tim više jer je sada osnovano sumnjiv za počinjenje kaznenog djela razbojništva koje, osim protupravnog prisvajanja tuđe pokretne stvari, podrazumijeva i primjenu sile protiv druge osobe, pa se nameće zaključak da je njegovo protupravno postupanje sada postalo teže i opasnije. Iako optuženom ŠT do sad nije izrečena bezuvjetna kazna zatvora (jer je presudom Općinskog suda u Koprivnici od 12. siječnja 202. broj Kmp-22/2021 osuđen na uvjetnu kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci, uvjetno na četiri godine, a presudom istog suda od 27. kolovoza 2024. broj K.174/2023 mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od pet mjeseci zamijenjena radom za opće dobro) s pravom prvostupanjski sud zaključuje da navedene kazne nisu ostvarile odvraćajući učinak na optuženog ŠT, koji je sada osnovano sumnjiv za počinjenje kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavka 1. KZ/11. te da su stoga i na strani tog optuženika ispunjene zakonske pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP-a i da se drugim, blažim mjerama u odnosu na optuženog ŠT ne može ostvariti svrha istražnog zatvora.
9. S obzirom na težinu kaznenog djela za počinjenje kojega su osnovanu sumnjivi, kazne koje se, prema podacima u spisu, ovdje mogu očekivati i potrebu trajanja istražnog zatvora, to s pravom prvostupanjski sud nalazi, protivno žalbenim tvrdnjama optuženika, da produljenjem istražnog zatvora protiv optuženog BT i optuženog ŠT, nije povrijeđeno načelo razmjernosti.
10. Stoga, budući da je, protivno žalbenim tvrdnjama obojice optuženika, prvostupanjski sud osnovano produljio istražni zatvor protiv optuženog BT i optuženog ŠT po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točki 3. ZKP-a, a ispitivanjem pobijanog rješenja u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP-a nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP-a, odlučeno kao u izreci.
Varaždin, 3. travnja 2026.
Predsjednik vijeća
Zdravko Pintarić
