Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž-131/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Radaković Bašić, predsjednice vijeća, Milke Vraneš sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Ante Ujevića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mario Manojlović, odvjetnik u Bujama, Josipa Broza Tita 9, protiv tužene GČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Darijan Dundović, odvjetnici u Rijeci, Matije Gupca 11, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Pazinu poslovni broj Pn-96/2024-21 od 14. studenoga 2025., u dijelu pod točkama I., II. i IV. izreke, na sjednici vijeća održanoj 3. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana, potvrđuje se presuda Općinskog suda u Pazinu poslovni broj Pn-96/2024-21 od 14. studenoga 2025. u pobijanom dijelu pod točkama I., II. i IV. izreke.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu žalbenog troška, kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tužene za naknadu troška odgovora na žalbu, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj zahtjeva da mu tuženica isplati 15.000,00 eura (petnaest tisuća eura) sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 10. lipnja 2024. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 75/2015., 29/2018., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023.) uvećanoj za tri postotna poena.

II. Nalaže se tužitelju da tuženici naknadi troškove postupka isplatom 2.187,50 eura (dvije tisuće sto osamdeset sedam eura i pedeset centi) sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku 14. studenog 2025. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanoj za tri postotna poena u roku 15 dana.

III. U preostalom dijelu odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u cijelosti."

2. Protiv navedene presude u odbijenom dijelu pod točkama I., II. i IV. izreke u pravovremenom roku žali se tužitelj zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud ukine presudu u pobijanom dijelu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 625,00 eura i trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 392,90 eura.

3. Na žalbu tužitelja odgovorila je tužena koja u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode tuženika, predlaže da drugostupanjski sud odbije žalbu kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu. Potražuje trošak sastava odgovora na žalbu u ukupnom iznosu od 625,00 eura.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tužena naknadi štetu koja mu je nastala u iznosu 15.000,00 eura 10. lipnja 2024. zbog povrata dvostruke kapare IČ, a koja šteta da mu je nastala zbog radnji tužene (sprječavanja tužitelja da pristupa do nekretnina koje su trebale biti predmetom kupoprodaje preko njezine nekretnine) jer upravo da zbog tih radnji nije došlo do realizacije ugovora o kupoprodaji nekretnine između njega, kao prodavatelja i IČ , kao kupca.

6. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/2022 i 155/23, dalje: ZPP), na koje povrede sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

7. Neosnovan je žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i prigovor pogrešne primjene materijalnog prava.

8. Na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka utvrđene su sljedeće bitne činjenice:

- da je tužena u zemljišnoj knjizi za k. o. [katastarska općina] upisana kao vlasnica k. č. br. [katastarska čestica], zgr. i [katastarska čestica] zgr., zk. ul. [broj ZK uloška], u cijelosti,

- da na navedenim nekretninama nije upisan nikakav teret,

- da je tužena pravo vlasništva navedenih nekretnina stekla na temelju ugovora o kupoprodaji nekretnina sklopljenog s SČ, kao prodavateljem **.**.2020., te da u tom ugovoru stranke nisu navodile ništa o eventualnim teretima koji bi postojali na predmetnim nekretninama,

- da je u članku 4. Ugovora (na što se poziva tužena) prodavatelj SČ jamčio da je isključivi vlasnik nekretnina koje su predmet ovog ugovora o kupoprodaji nekretnina, te da na tim nekretninama ne postoje nikakvi tereti niti prava trećih osoba koja bi umanjivala ili ograničavala prava kupca,

- da je u međuvremenu došlo do promjene podataka u katastru glede nekretnina tužene i to prilikom provedbe geodetskog elaborata kojim su spojene k. č. [katastarska čestica] zgr. i [katastarska čestica] zgr. u jednu sada k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], te je evidentiran stvarni položaj evidentiranih katastarskih čestica sve u skladu s rješenjem Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Pula – Pola, Odjela za katastar nekretnina Buje – Buie Klasa: UP/I 932-07/25-02/58, Urbroj 541-29-03/6-25-2 od 24. veljače 2025.,

- da su protiv tog rješenja izjavili žalbu SČ i BČ jer da je novoj čestici promijenjen oblik čime je zahvaćen i dio k. č. br. [katastarska čestica] zgr., te da put koji prelazi preko nove k. č. br. [katastarska čestica] do nekretnina po oznakom k. č. br. [katastarska čestica] zgr. i [katastarska čestica] zgr. nije označen niti ucrtan, iako je na licu mjesta vidljiv i postojeći,

- da rješenjem Državne geodetske uprave, Samostalne službe za drugostupanjski postupak Klasa: UP/II-932-07/25-07/214 od 10. srpnja 2025. odbijena je žalba SČ i BČ kao neosnovana,

- da navodi žalitelja da put koji prelazi preko nove k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] do nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] zgr. i [katastarska čestica] zgr. nije označen niti ucrtan iako je na licu mjesta vidljiv i postojeći nije od važnosti za rješenje u upravnoj stvari jer taj put nije bio evidentiran u dosadašnjoj evidenciji niti je evidentiran predmetnim elaboratom ,

- da je u zemljišnoj knjizi za k. o. [katastarska općina] tužitelj upisan kao vlasnik k. č. br. [katastarska čestica] u cijelosti,

- da je iz povijesnog izvatka iz zemljišne knjige utvrđeno da je pravo vlasništva stekao na temelju ugovora o kupoprodaji nekretnine od 16. veljače 2024. sklopljenog s SČ, kao prodavateljem,

- da je upis prava vlasništva proveden 16. veljače 2024.,

- da na tim nekretninama dolazi upisan teret – stvarna služnost prolaza pješice, kolima i nevezanim životinjama na teret južne granice k. č. br. [katastarska čestica] u korist k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina],

- da tužitelj dolazi upisan i kao suvlasnik k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u 10160/725760, dijela te k. č. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u ½ dijela,

- da između stranaka nije sporno da tužitelj dolazi upisan i kao vlasnik k. č. br. [katastarska čestica] zgr., [katastarska čestica] i [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina],

- da iz rukom pisane potvrde naslovljene „ara za nakup zemljišta“ od 15. travnja 2024. proizlazi da kupac IČ iz [adresa], kupuje od prodavatelja (ovdje tužitelja) građevinske i stambene parcele k. č. br. [katastarska čestica] zgr., [katastarska čestica] i [katastarska čestica] za cijenu 65.000,00 eura,

- da je kupac prodavatelju na dan sastava potvrde dao aru (kaparu) 15.000,00 eura u gotovini, te su stranke svojim potpisom jamčile da je kapara dana i primljena ,

- da su ugovorili da će najkasnije do 10. lipnja 2024. sačiniti kupoprodajni ugovor i isti ovjeriti, razliku novca uplatiti na TRR (bankovni račun) i upisati kupca u zemljišnu knjigu, te je sve ostalo po načelu viđeno-kupljeno,

- da je idejni projekt za gradnju sačinjen,

- da iz rukom pisane potvrde naslovljene „vraćanje are po zakonu“ od 10. lipnja 2024. proizlazi da je prodavatelj (ovdje tužitelj) morao vratiti dvojnu (dvostruku) kaparu po zakonu u vrijednosti 30.000,00 eura u gotovini IČ za nakup parcela u [adresa], k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] zgr., [katastarska čestica] i [katastarska čestica] zbog zatvorenog puta i problema s policijom,

- da je kupac odustao zbog neuređenih imovinskih odnosa,

- da je kupac 10. lipnja 2024. dobio natrag 30.000,00 eura u [adresa],

- da je Policijska postaja Umag – Umago u potvrdi od 27. ožujka 2025. potvrdila da je 5. lipnja 2024. u 13:00 zaprimila dojavu od strane tužitelja u kojoj je naveo da ima problema sa susjedom koja mu osporava korištenje pristupnog puta i da traži intervenciju policije u mjestu [adresa],

- da je izlaskom djelatnika policije na mjesto događaja utvrđeno da se radi o imovinsko pravnom sporu između stranaka, te da elementi prekršaja ili kaznenog dijela nisu utvrđeni,

- da je povodom prijedloga predlagatelja osiguranja, ovdje tužitelja, od 11. lipnja 2024., rješenjem Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama – Buie poslovni broj Psp 32/2024-7 od 16. kolovoza 2024. radi osiguranja nenovčane tražbine, određena privremena mjera protiv ovdje tužene, kao protivnice osiguranja kojom joj je naloženo da ukloni kapiju (portun) na postavljenoj žičanoj ogradi širine 3,5 metara između k. č. br. [katastarska čestica] zgr., obje u k. o. [katastarska općina], radi nužnog pristupa na k. č. br. [katastarska čestica] zgr., [katastarska čestica], [katastarska čestica] i [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina], koje su u posjedu predlagatelja osiguranja (tužitelja), kao i da u slučaju da protivnica osiguranja (tužena) ne postupi po navedenom nalogu u za to ostavljenom roku da je predlagatelj osiguranja ovlašten sam ili preko treće osobe ukloniti ogradu i kapiju radi uspostave prijašnjeg stanja te je zabranjeno protivniku osiguranja daljnja izgradnja zidova na istim pozicijama,

- da je trajanje privremene mjere određeno do pravomoćnog okončanja parničnog postupka zbog smetanja posjeda koji se vodi kod istog suda pod poslovni broj Psp-32/2024,

- da su stranke u tijeku ovog postupka učinile nespornim da su ograda i kapija maknuti u skladu s navedenim rješenjem,

- da iz sadržaja potvrda od 15. travnja 2024. i 10. lipnja 2024. proizlazi da su tužitelj i IČ sklopili 15. travnja 2024. predugovor kojim su preuzeli obvezu sklapanja (glavnog) ugovora o kupoprodaji nekretnina do 10. lipnja 2024.,

- da se radilo o predugovoru proizlazi i iz samog sadržaja tužbe u kojoj se navodi da je tužitelj „primio kaparu radi namjeravane prodaje nekretnina kupcu IČ“, a kako se u pisanoj potvrdi od 10. lipnja 2024. navodi kao razlog odustanka od sklapanja glavnog ugovora između tužitelja i IČ problemi s policijom i zatvoreni put, valjalo je utvrditi da li je za to odgovorna tužena, s tim i da li je tužena odgovorna za štetu koja je eventualno nastala tužitelju zbog toga, te visina te štete ,

- da je prethodno valjalo utvrditi da li je tužitelj bio ovlašten da do svojih nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] zgr., [katastarska čestica] i [katastarska čestica], koje su trebale biti predmetom prodaje, pristupa i dijelom preko nekretnina tuženice k. č. br. [katastarska čestica] zgr. i [katastarska čestica] zgr., sada k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], te ako je, da li je tužena tužitelju na nekoji način ograničila pravo pristupa na njegove nekretnine,

- da se kod Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama – Buie pod poslovnim brojem Psp-58/2023 vodio postupak po tužbi SČ protiv ovdje tužene zbog smetanja posjeda stvarne služnosti puta, koji put je predmet spora između ovdje stranaka, te da je tom postupku tužitelj povukao tužbu, kako to proizlazi iz zapisnika tog suda od 23. veljače 2024., na što je tužena pristala, kao i to da se na tom zapisniku konstatirano da je tužena navela da će predmetnu nekretninu ograditi, a da će tužitelju SČ ostaviti prolaz preko nekretnine za prolaz pješice,

- da se više od dvadeset godina slobodno prolazilo po putu koji dijelom prolazi preko nekretnine tužene sada k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] radi pristupa na nekretnine sada u vlasništvu tužitelja k. č. br. [katastarska čestica] zgr., [katastarska čestica] i [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] i to sve dok tužena nije počela braniti pravo prolaska preko njezine nekretnine,

- da je tužena u trenutku kada je stekla pravo vlasništva k. č. br. [katastarska čestica] zgr. i [katastarska čestica] zgr. (sada k. č. br. [katastarska čestica]), k. o. [katastarska općina] znala da dijelom preko njezinih nekretnina prolazi put koji se nastavljao na asfaltiranu javnu prometnicu, iako se u samom ugovoru u kupoprodaji nije navelo da bi postojao takav teret na njezinoj nekretnini,

- da su svjedoci ŽČ, prodavatelj nekretnina tuženoj i KČ, agent za prodaju nekretnina koji je sastavljao ugovor o prodaji, izričito potvrdili da je tužena bila upoznata da preko njezinih nekretnina prolazi put kojim se koriste treće osobe za pristup na svoje nekretnine, tim više što se tim putem tada koristila i tužena za prijevoz kamp kućice na parcelu, koje je sada vlasnik tužitelj,

- da je tužena 2023. započela s radnjama kojima je priječila slobodan prolazak predmetnim putem i to postavljanjem kamenja, te kasnije gradnjom niskog zidića, kako je to naveo svjedok ŽČ, koji je te 2023. zbog toga pokrenuo protiv tužene postupak kod Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama – Buie zbog smetanja posjeda prava stvarne služnosti puta,

- da je taj postupak okončan povlačenjem tužbe u veljači 2024.,

- da je tužena počela poduzimati radnje radi sprječavanja prolaska po predmetnom putu negdje još 2023. što proizlazi i iz iskaza RČ i DČ, koji su naveli da je tužena počela to činiti nakon što je angažirala geodetkinju

PČ radi premjeravanja parcela,

- da je tužitelj predmetne nekretnine stekao od SČ na temelju ugovora u kupoprodaji sklopljenog 16. veljače 2024., iako je tužitelj navodio da je tada smatrao da nema nikakvih problema s putem, da iz iskaza ĆČ proizlazi da je tužitelj bio upoznat da je ŽČ bio u sporu s tuženom glede predmetnog puta,

- da stoga nisu prihvaćeni kao životni i logični navodi tužitelja da je, unatoč problemima koje SČ imao s pristupnim putem, on smatrao da je s putom sve čisto u vrijeme sklapanja ugovora s SČ kao i predugovora s IČ,

- da tužitelju sasvim sigurno kao vlasniku kuće udaljenoj deset, dvadeset metara od nekretnina tužene nije moglo ostati nepoznato da postoje određena neriješena imovinskopravna pitanja glede predmetnog puta, koji kao takav nije dolazio upisan u zemljišnoj knjizi, tim više što u vrijeme sklapanja ugovora o kupoprodaji s SČ još uvijek je bio u tijeku navedeni postupak zbog smetanja služnosti puta ,

- da iako je tužitelj znao da je tužena poduzimala određene radnje glede spornog puta i da vezano za taj put postoje neriješena imovinsko pravna pitanja, on o tome nije na bilo koji način obavijestio zainteresiranog kupca IČ,

- da je u konkretnom slučaju postojala obveza tužitelja da IČ obavijesti da postoje neuređeni odnosi između njega i tužene u pogledu pristupnog puta za njegove nekretnine, a što tužitelj nije učinio, a i sam kupac je imao saznanja da se radi o pristupnom putu koji kakio takav nije upisan u zemljišnoj knjizi.

9. Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud pozivom na odredbe članka 4., članka 251. stavak 2. i članka 1045. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje: ZOO), zaključuje da je tužena u konkretnom slučaju poduzimala radnje kojima je spriječila, između ostalog tužitelja da do svojih nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] zgr., [katastarska čestica] i [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] slobodno pristupa spornim putem kojim se do tada istima pristupalo, zbog poduzetih radnji ne može biti odgovorna što u konačnici nije došlo do sklapanja ugovora o kupoprodaji između tužitelja i IČ, a time ni obvezi naknaditi mu bilo kakvu štetu koja mu je po toj osnovi eventualno nastala. Pri tome ističe čak i da je u postupku utvrđeno da je tužena odgovorna za štetu tužitelju da je sporno da li je istom šteta nastala na način kako je ona utužena (po osnovi isplaćene dvostruke kapare) kao i visina štete.

10. Naime, odredbom članka 303. stavak 1. ZOO-a propisano je ako je u trenutku sklapanja ugovora jedna strana dala drugoj stanovit iznos novca ili stanovitu količinu drugih zamjenljivih stvari kao znak da je ugovor sklopljen (kapara), ugovor se smatra sklopljenim kad je kapara dana, ako nije što drugo ugovoreno.

11. U konkretnom slučaju pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da između stranaka nije sklopljen ugovor o kupoprodaji nekretnina već su stranke 15. travnja 2024. sklopile samo predugovor kojim su preuzele obvezu sklapanja ugovora o kupoprodaji nekretnina do 10. lipnja 2024. pa stoga ni iznos koji je IČ eventualno isplatio tužitelju 15. travnja 2024. u iznosu od 15.000,00 eura ne predstavlja kaparu u smislu članka 303. stavak 1. ZOO-a, pa time nije niti mogla postojati obveza vraćanja dvostruke kapare u smislu članka 304. stavak 2. ZOO-a.

12. Pri tome, prvostupanjski sud pravilno ističe da ni tužitelj, ni OČ nisu u postupku iskazivali da bi poduzimali bilo kakve konkretne radnje radi pristupanja isplati kupoprodajne cijene, izdavanju tabularne isprave i ovjeri kod javnog bilježnika, pripremanja isprava, kao niti da bi razgovarali o eventualno produljenju roka za sklapanje ugovora s obzirom na to da je bilo vidljivo da taj ugovor neće sklopiti u ugovorenom roku do 10. lipnja 2024., odnosno da bi poduzimali bilo kakve radnje da se ugovor o kupoprodaji u konačnici i realizira, tim više ako se uzme u obzir dio iskaza IČ da on do 10. lipnja 2024. nije imao saznanja o problemima s putom.

13. Slijedom navedenoga, odbijen je zahtjev tužitelja da mu tužena isplati 15.000,00 eura (sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 10. lipnja 2024. do isplate po stopi iz članka 29. stavak 2. ZOO-a) uvećanoj za 3 % poena kao neosnovan.

14. S tim u vezi, a imajući u vidu iznesene žalbene navode i razloge ističe se da se očevidom na licu mjesta i vještačenjem na koje tužitelj upire u žalbi ne bi utvrdilo bitno drugačije odlučno činjenično stanje, s tim više što je uslijed donošenja rješenja o osiguranju privremenom mjerom lice mjesta izmijenjeno u odnosu na vrijeme iz navodnog štetnog događaja, ali i iz razloga jer identitet predmetnih nekretnina između stranaka nije bio sporan slijedom čega sudjelovanje vještaka mjernika za okončanje ovog spora nije odlučno.

15. Nadalje, tužitelj u žalbi neosnovano iznosi stajališta koja nemaju uporište u materijalno pravnim odredbama koje se u konkretnom slučaju primjenjuju i to posebno u dijelu u kojem navodi da je tužena trebala dokazati da je šteta nastala bez njene krivnje.

16. Naime, ovdje se ne radi o objektivnoj odgovornosti navodnog štetnika, već o subjektivnoj odgovornosti, dakle, onoj po načelu krivnje koju je u postupku dužan dokazati tužitelj. Pored toga ističe se da krivnja nije jedini element odgovornosti za štetu, već je to i uzročno posljedična veza koja mora postojati kumulativno sa svim drugim elementima odgovornosti za štetu da bi se određenu osobu moglo smatrati odgovornom za nastanak štete. Uzročna veza između izvršene štetne radnje kao uzroka i štete kao posljedice u konkretnom slučaju ne postoji, a što je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio i o čemu je dao valjane razloge koje kao takve prihvaća i ovaj sud.

17. Ovdje se posebno ističe da tužitelj iako je znao da nisu uređeni imovinskopravni odnosi glede predmetnog puta i da pravo stvarne služnosti puta preko nekretnina tužene ne dolazi upisano u zemljišnoj knjizi, jamčio je kupcu da postoji slobodan pristup spornim putem do nekretnina koje su predmet prodaje, pa postoji njegova odgovornost što nije došlo do sklapanja predmetnog ugovora zbog problema s pristupnim putem.

18. Konačno i sam tužitelj u svojoj žalbi potvrđuje stav prvostupanjskog suda da ne postoji odgovornost tužene za navodnu štetu kada u bitnome navodi da je SČ taj koji je tužitelju jamčio da je sve u redu s putem, te da je on taj koji je očito prešutio tužitelju da postoji postupak u tijeku čime je doveo tužitelja do pogrešnih uvjerenja.

19. Neosnovano tužitelj osporava i dio presude u kojemu se navodi da između stranaka nije sklopljen ugovor o kupoprodaji nekretnina, već samo predugovor pa da ni iznos od 15.000,00 eura ne predstavlja kaparu u smislu članka 303. stavak 1. ZOO - a i stoga nije mogla niti postojati obveza vraćanja dvostruke kapare u smislu odredbe članka 304. stavak 2. ZOO-a.

20. Pri tome se tužitelj poziva na to da su potvrde sastavljale osobe koji su pravni laici i koje nemaju potrebna znanja za sastav isprava, međutim nepoznavanje prava šteti i ne opravdava osobu koja je u neznanju postupala protivno pravnim propisima, a što znači da je opće pravno načelo prema kojem se ne može izbjegavati odgovornost ili pravne posljedice pozivanje na nepoznavanje zakona ili prava.

21. Pored toga, tužitelj se u žalbi poziva i na međusobno povjerenje između njega i IČ opravdavajući time visinu kapare, iako je isto u proturječnosti sa njihovim odnosima, tj. navodno povjerenje proturječno je tome da je IČ taj koji je odustao od kupoprodaje i potom tražio tužitelja dvostruki iznos, bez da mu je ostavio ikakav dodatni rok za ispunjenje obveze ili slično što je logičnije postupanje u odnosu temeljem na povjerenju.

22. Utvrđeno činjenično stanje, pravne zaključke i primjenu materijalnog prava od strane suda prvog stupnja u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, budući je isto u cijelosti utemeljeno na rezultatima provedenog dokaznog postupka i pravilnoj ocjeni svih u postupku provedenih dokaza sukladno odredbi članka 8. ZPP -a, a koju ocjenu tužitelj neosnovano osporava, preocjenjujući pravilno ocjenjene dokaze od strane suda prvog stupnja u svom subjektivnom smislu.

23. Osim toga, sud prvog stupnja je za naprijed rečena činjenična utvrđenja i svoja pravna stajališta dao uvjerljive i logične zaključke koje prihvaća i ovaj sud, s time da tužitelj svojim žalbenim navodima nije doveo u sumnju naprijed opisana činjenična utvrđenja suda prvog stupnja, kao i njegova stajališta.

24. Prema tome, prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkama I., II. i IV. je zakonita i temelji se na rezultatima provedenog dokaznog postupka, dok je obrazloženje presude jasno i logično i u potpunosti utemeljeno na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilno primijenjenom materijalnom pravu.

25. Pravilna je i odluka o parničnom trošku kako u usvojenom dijelu (točka II. izreke) tako i u odbijenom dijelu (točka IV. izreke).

26. Slijedom naprijed navedenog valjalo je pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a, žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu, a prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu (točka I., II. i IV. izreke) potvrditi.

27. Tužitelju nije dosuđen žalbeni trošak iz razloga jer isti nije uspio sa svojom žalbom (članak 154. stavak 1. ZPP-a).

28. Tuženoj nije dosuđen trošak odgovora na žalbu jer isti nije bio potreban niti nužan za vođenje ovog postupka (članak 155. stavak 1. ZPP-a).

U Gospiću, 3. travnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Tatjana Radaković Bašić