- 1 -              III Kr 131/2023-3

 

 

 

 

 

Broj: III Kr 131/2023-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća, te Melite Božičević Grbić i Ileane Vinja kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv os. V. B., zbog kaznenog djela iz čl. 110. u vezi s čl. 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 126/19. - dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, koju čine presuda Županijskog suda u Osijeku od 28. rujna 2022. broj K-5/2022-56 i presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 28. ožujka 2023. broj I Kž-11/2023-7, u sjednici održanoj 11. siječnja 2024.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se zahtjev os. V. B. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Županijskog suda u Osijeku od 28. rujna 2022. broj K-5/2022-56 i presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 28. ožujka 2023. broj I Kž-11/2023-7 V. B. je osuđen na kaznu zatvora u trajanju dvije godine zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz čl. 110. u vezi s čl. 34.  KZ/11.

 

2. Osuđenik je putem branitelja D. S., odvjetnika u O., podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude (dalje: zahtjev) iz razloga predviđenih u čl. 517. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. - dalje: ZKP/08.) s prijedlogom da se predmetna presuda ukine i vrati „prvostupanjskom  sudu na ponovno postupanje.“

 

3. Prije dostavljanja spisa Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prvostupanjski sud je postupio sukladno čl. 518. st. 4. ZKP/08.

 

4. Zahtjev nije osnovan.

 

5. Osuđenik uvodno „… naznačuje … da je obrana … svjesna da se VSRH ne upušta u preispitivanje, analizu ili ocjenu već utvrđenih činjenica prilikom odlučivanja o zahtjevu …“ osim u „… mjeri koja je nužna radi ocjene karaktera, težine i prirode ostvarene povrede.“ Tvrdi da je „… pravomoćna sudska presuda arbitrarna i nepravična jer ne sadrži ozbiljne, dostatne i relevantne razloge u pitanju ocjene ključnog dokaza temeljem kojeg je utvrđen identitet osuđenika, kao počinitelja predmetnog kaznenog djela.“ Smatra da su „… sudovi povrijedili pravo na obrazloženu sudsku odluku te načelo ''in dubio pro reo'' i da je „… povrijeđeno pravo na pravično suđenje vezano za obrazloženost sudske odluke …“. Obrazlaže da se „… presuda temelji na iskazu ošt Š. …“ koji je „… prilikom 3 ili 4 davanja iskaza u bitnome drugačije iskazivao …“ o identitetu počinitelja kaznenog djela čemu je trebalo posvetiti posebnu pažnju, dok „.. u potpunosti izostaje ocjena suda u odnosu na proturječnost u iskazima.“  Prigovara kako „… obrazloženje pravomoćne presude upućuje na to da su sudovi automatski i nekritički prihvatili jedan od iskaza svjedoka koji, sam po sebi, nije dosljedan, jasan i precizan te je dijelom u suprotnosti s drugim dokazima, … nisu naveli razumne i sveobuhvatne razloge niti su uložili potreban napor da provjere sva sporna pitanja identiteta počinitelja …“.

 

5.1. Pored toga „… napominje da je i drugostupanjski sud postupio protivno svojim ovlastima …“ jer je, nemajući potrebna stručna znanja koja ima vještak, u obrazloženju naveo kako osuđenik „… zbog alkoholiziranosti nije bio fizički sposoban napeti samostel, pa da je zbog toga ispaljeni hitac bio manje snage te posljedično prouzročio samo lakšu tjelesnu ozljedu.“

 

6. Neosnovani su prigovori osuđenika o povredi prava na pravično suđenje zbog manjkavosti obrazloženja presuda nižih sudova koje ih čine arbitrarnim, odnosno izostanku ocjene važnih žalbenih zamjerki od strane drugostupanjskog suda što da je utjecalo na zakonitost i pravilnost presude.

 

7. Iz obrazloženja prvostupanjske presude razvidno je da je sud prvog stupnja odluku o krivnji za predmetno kazneno djelo utemeljio na analizi niza dokaza izvedenih na raspravi. Prema koncepciji obrazloženja dokazi su u bitnome dijelu reproducirani i analizirani pri čemu je posebna pažnja posvećena utvrđenju spornih činjenica, identitetu počinitelja i namjeri na počinjenje predmetnog kaznenog djela.

 

7.1. Prvostupanjski sud otklanja osuđenikovo negiranje kontakta sa oštećenikom pozivanjem na alibi te prihvaća prikaz događaja po kazivanju oštećenika. Taj je iskaz, po ocjeni prvostupanjskog suda, vjerodostojan jer je u odnosu na dokazno važnu činjenicu, uočenu alkoholiziranost osuđenika, „… dodatno osnažen i potvrđen medicinskom dokumentacijom i vještačenjem … iz koje proizlazi da je optuženik kritične zgode imao 2,34 g/kg alkohola u krvi.“ Prvostupanjski sud nastavlja argumentom kako svjedok J. I. svjedoči da mu je „… optuženik spominjao, prije više godina, da bi sebi napravio samostrijel, a izvršenom pretragom obiteljske kuće optuženika  pronađena su četiri komada strijela za samostrijel dok vještak za oružje, balistiku i mehanoskopiju utvrđuje da su dvije ručno izrađene strjelice pronađene kod optuženika i strjelica kojom je uboden oštećenik u bitnim dijelovima identične. Identičan je način izrade njihovih dijelova i većim dijelom materijal kojim su izrađene, te odgovaraju istoj vrsti samostrijela. Ta identičnost, po mišljenju suda, nedvojbeno upućuje na zaključak da se radi o istom porijeklu strjelica odnosno da ih je napravila ista osoba. Pojedinosti u kojima se razlikuju strijele ručne izrade (dvije strijele oduzete od optuženika) i strijela ručne izrade ispaljena u oštećenika, sud tumači činjenicom da su iste sačinjene od materijala kojeg je osoba imala u kućnoj radinosti, u momentu, kada ih je izrađivala.“ Stoga u kontekstu dokaza koji potvrđuju iskaz oštećenika „… (da je optuženik kritične zgode imao 2,34 g/kg alkohola u krvi, … svjedoku J. I. naveo prije više godina da bi sebi napravio samostrijel, … da su od optuženika oduzete 4 strijele za samostrijel od kojih dvije ručno izrađene strjelice pronađene kod optuženika i strjelica kojom je uboden oštećenik u bitnim dijelovima su identične, identičan je način izrade njihovih dijelova i većim dijelom materijal kojim su izrađene, te odgovaraju istoj vrsti samostrijela …, … da strijela kojom je nanesena ozljeda oštećeniku nije napravljena bez znanja i uzimanja u obzir karakteristika koje mora imati …), …“ povezano sa rezultatom psihijatrijskog vještačenja i utvrđenih obilježja ličnosti, sud prvog stupnja otklanja i tezu obrane o motivu oštećenika za lažno terećenje zbog narušenih odnosa (oštećenik je bivši suprug osuđenikove sestre)  te nedvojbeno utvrđuje da je počinitelj kaznenog djela upravo osuđenik (odlomak 29. do 31. presude).

 

7.2. U nastavku, glede utvrđenja namjere na učin terećenog kaznenog djela, prvostupanjski sud povezuje dinamiku događaja sa rezultatom provedenih vještačenja po sudsko medicinskom vještaku i vještaku za vatreno oružje, balistiku i mehanoskopiju  te zaključuje „… da je optuženik bez obzira na alkoholiziranost bio svjestan da takvim svojim postupanjem može prouzročiti smrt oštećenika, dakle htio je tu posljedicu.“ odnosno da je „… bio svjestan svoga djela i da je znao što čini te je svojim postupanjem počinio kazneno djelo ubojstva u pokušaju …“ (odlomak  32. do 34. presude).

 

8. Osuđenik je u žalbi na prvostupanjsku presudu, među ostalim, osporavao vjerodostojnost iskaza oštećenika odnosno pravilnost vrednovanja tog dokaza po sudu prvog stupnja, tvrdeći, da je tijekom postupka bitno  drugačije iskazivao. Upravo je ovom prigovoru drugostupanjski sud posvetio posebnu pažnju ustvrdivši da je oštećenik u tri navrata ispitan, pred državnim odvjetnikom i dva puta na raspravi „… kada je doista detaljnije iskazivao, ali je tada obrana bila u prilici postaviti pitanja svjedoku i njegov iskaz na taj način provjeriti.“ Potom drugostupanjski sud jasno ocjenjuje da „… ne odgovara istini prigovor žalitelja kako je svjedok Š. optuženika kao počinitelja spomenuo tek na raspravi, jer je oštećeni Š. na ispitivanju pred državnim odvjetnikom izjavio da mu je počinitelj "na prvi pogled jako sličio na okrivljenog V. B., no kako se s V. B. nije godinama vidio i budući da je ovaj puta imao bradu, nije odmah bio sto posto siguran je li to on, no kada ga je kasnije vidio na slici koju mu je pokazao policijski službenik na mobitelu, odmah mu je bilo potpuno jasno da se radi o okrivljeniku". Drugim riječima, oštećenik je odmah povezao počinitelja i optuženika, ali u identitet nije bio potpuno siguran, za što je dao prihvatljivo i životno objašnjenje. No, očito je da je odmah prilikom podnošenja prijave, kao i prilikom davanja anamnestičkih podataka u KBC O., naveo da je pogođen od strane poznate osobe, iz čega nesumnjivo proizlazi da je oštećenik odmah identificirao napadača, ali tada još u tu identifikaciju nije bio potpuno siguran, što ne dovodi u pitanje prihvatljivost i istinitost njegovog naknadnog iskazivanja na raspravi, kada je u identitet počinitelja bio sasvim siguran.“ (odlomak 9.4. presude).

 

8.1. Pored toga, osim pitanja identiteta počinitelja, žalbeni sud nalazi da dinamika i kronologija odvijanja događaja prikazana po oštećeniku nije nelogična ni neživotna uz konkretan odgovor žalitelju kako iz provedenih dokaza „… ne proizlazi da je nemoguće pozvoniti na kućna vrata ako se posjetitelj nalazi ispred ograde kuće ...“, otklanja i žalbeni prigovor „… kako oštećenik ne zna ništa o samostrijelima … budući da je sam oštećenik izjavio da je njegov brat imao samostrijel koji mu je bio oduzet tri godine prije događaja.“, time da podaci koje je o samostrijelu dao oštećenik  „… moraju se uzeti s rezervom jer nije za očekivati da bilo tko u tako kratkom vremenu može točno odrediti ni boju ni dimenzije takvog oružja, no to ne dovodi u pitanje istinitost i prihvatljivost iskaza.“ (odlomak 9.6. presude). Razmotreni su i ostale zamjerke žalitelja, o ocjeni iskaza Z. B., manjkavosti dokaznog postupka i utvrđenom mehanizmu ozljeđivanja oštećenika (odlomak 9.7. do 9.11. presude). Argumentacija drugostupanjskog suda da je alkoholiziranost žalitelja utjecala na njegove fizičke sposobnosti i vještinu napinjanja samostrela odnosno da „… manipulacija samostrijelom nije bila kao kod trijezne osobe, zbog čega je namjeravana posljedica izostala, a strijela očito ispaljena znatno manjom brzinom.“ odgovara zdravorazumskom rasuđivanju utemeljenom na dokazima (uključujući sudskomedicinsko i balističko vještačenje) izvedenim pred sudom prvog stupnja. Stoga nema govora o arbitrarnom zaključivanju ili pak prekoračenju ovlasti drugostupanjskog suda kako se tvrdi u zahtjevu.

 

9. Prema izloženom, a vezano uz prigovore iz zahtjeva, jasno se može zaključiti da je rasuđivanje prvostupanjskog i drugostupanjskog suda o ocjeni dokaza i utvrđenju krivnje temeljito i razumno, zasnovano na dokazima izvedenim na raspravi i da stoga, po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, zadovoljava mjerilima dostatnosti i relevantnosti. Nadalje, drugostupanjski sud je pažljivo i podrobno ocijenio sve bitne žalbene navode osuđenika uz ispitivanje pobijane presude po službenoj dužnosti kako je to predviđeno odredbom čl. 487. st. 1. ZKP/08.  Konačno, kako do primjene čl. 3. ZKP/08. dolazi tek nakon što sud i nakon sveobuhvatne ocjene dokaza (čl. 450. st. 2. ZKP/08.) i to primjenom načela slobodne ocjene dokaza (čl. 9. st. 3. ZKP/08.) nije u mogućnosti otkloniti dvojbe oko ne/postojanja neke odlučne činjenice, što ovdje nije slučaj, to je i prigovor osuđenika o povredi načela in dubio pro reo promašen.

 

10. Slijedom izloženog, na temelju čl. 519. u vezi s čl. 512. ZKP/08. trebalo je zahtjev odbiti kao neosnovan.

 

Zagreb, 11. siječanj 2024.

 

Predsjednik vijeća:

Ranko Marijan, v.r.