Poslovni broj: Usž-40/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i Željke Zrilić Ježek, članica vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja UA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik, odvjetnik Darko Vrljić iz Zagreba, Dubrava 256g, OIB: 19246579802, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, radi poreznog duga, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3457/2022-10 od 30. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 2. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3457/2022-10 od 30. listopada 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu, točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-415-01/22-01/471, urbroj: 513-04- 22-2 od 17. studenoga 2022. i rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Novi Zagreb, klasa: UP/I -415- 01/17-01/14, urbroj: 513-07-01-06/2022-15 od 20. srpnja 2022. te za oglašavanje ništavim rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Novi Zagreb, klasa: UP/I-415-01/17-01/14, urbroj: 513-007-24-05/17-02 od 13. travnja 2017., a točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2. Osporenim rješenjem tuženika od 17. studenoga 2022. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog poreznog rješenja od 20. srpnja 2022., kojim je odbijen prijedlog tužitelja za oglašavanje ništavim rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske - Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Novi Zagreb, klasa: UP/I-415-01/17-01/14, urbroj: 513-007-24-05/17-01 od 13. travnja 2017.

3. Protiv označene presude tužitelj je izjavio žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj smatra da je prvostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog shvaćanja o odlučnim činjenicama propustio utvrditi odlučne činjenice na koje se tužitelj pozvao u tužbi, a koje tužbeni zahtjev čine pravno utemeljenim. Nadalje ističe da je pogrešno stajalište prvostupanjskog suda da ne postoji mogućnost oglašavanja rješenja ništavim od 13. travnja 2017. jer da nema zakonske odredbe koja to propisuje. Tužitelj smatra da je prvostupanjski sud osporenu presudu donio protivno načelu zabrane ekscesivnog formalizma te dodaje kako iz cjelokupne pravne situacije proizlazi postojanje procesnih zapreka koje onemogućavaju pokretanje upravnog postupka i kada se on pokreće po službenoj dužnosti u javnom interesu. Smatra da je prvostupanjski sud postojanje zapreka trebao tumačiti kao stvar o kojoj se ne može rješavati u upravnom postupku, kao i nespornu činjenicu da porezni dug nije stvar o kojoj se rješava u upravnom postupku nego predstavlja samo knjigovodstveni podatak koji se temelji na propisima o integriranom Informacijskom sustavu Porezne uprave i o kojem Porezna uprava izdaje potvrdu ili knjigovodstveni izlist. Tužitelj iz navedenih razloga predlaže ovom Sudu da usvoji njegovu žalbu, poništi osporenu presudu i predmet vrati na ponovni postupak, uz naknadu troškova žalbenog postupka.

4. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je osporena žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi sukladno članku 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 36/24. - dalje: ZUS) Sud nalazi da prvostupanjski upravni sud osporenom odlukom nije povrijedio zakon na štetu tužiteljice.

7. Iz podataka spisa predmeta dostavljenih ovom Sudu uz odgovor na žalbu proizlazi da je prvostupanjskim poreznim rješenjem 13. travnja 2017. donesenim na temelju članka 57. stavka 3. i članka 87. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ 115/16.) utvrđeno da tužitelj kao porezni dužnik duguje porezni dug u iznosu od 534.498,97 kn (glavnica i kamata) te se nalaže tužitelju da plati porezni dug u korist računa pobliže označenih u tom rješenju. Nadalje proizlazi da protiv navedenog rješenja tužitelj nije izjavio žalbu te je navedeno rješenje 13. travnja 2017. postalo izvršno i pravomoćno.

8. Međutim, tužitelj je podnio 23. kolovoza 2022. prijedlog za oglašavanje ništavim navedenog rješenja sukladno članku 128. stavku 1. točkama 2. i 6. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP) u bitnom navodeći da je rješenje doneseno u stvari koja se ne može rješavati u upravnom postupku te da porezni dug nije porezni doprinos ni bilo kakvo javno davanje propisano zakonom te da Opći porezni zakon ne propisuje nikakvo javno davanje nego propisuje postupovna pravila.

9. Odredbom članka 128. stavka 1. ZUP-a propisano je da će se rješenje oglasiti ništavim: 1. ako je doneseno u stvari iz sudske nadležnosti, 2. ako je doneseno u stvari o kojoj se ne može rješavati u upravnom postupku, 3. ako njegovo izvršenje nije pravno ili stvarno moguće, 4. ako se njegovim izvršenje čini kazneno djelo, 5. ako je doneseno bez prethodnog zahtjeva stranke, a na koje stranka naknadno izričito ili prešutno nije pristala i 6. ako sadržava nepravilnost koja je po izričitoj zakonskoj odredbi razlog za ništavost rješenja.

10. Prema stajalištu prvostupanjskog suda, a koje stajalište je u skladu sa stajalištem ovoga Suda izraženom u više presuda, proizlazi da je rješenje od 13. travnja 2017. nezakonito jer se radi o nezakonitom dvostrukom utvrđivanju poreznih obveza koje su već utvrđene pravomoćnim i ovršnim rješenjima te ispravama pa nema osnove da se porezne obveze ponovno utvrđuju. Dakle, iako je rješenje od 13. travnja 2017. nezakonito jer nema osnove da se već utvrđeni dug ponovno utvrđuje novim upravnim aktom, osnovano prvostupanjski sud smatra kako nema zakonske mogućnosti da se takvo nezakonito rješenje oglasi ništavim jer to nije niti jedan od zakonom izričito propisanih razloga ništavosti iz članka 128. stavka 1. ZUP-a.

11. Suprotno navodima žalbe proizlazi da je prvostupanjski sud u provedenom postupku pravilno utvrdio odlučne činjenice na koje je pravilno primijenio i protumačio mjerodavne odredbe ZUP-a te odgovorio na sve prigovore tužitelja.

12. Stoga ovaj Sud ocjenjuje da se navodi žalbe koji su istovjetni navodima tužbe ne nalaze osnovanim i od utjecaja na drukčije rješenje predmetne upravne stvari.

13. Trebalo je stoga temeljem članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao pod točkom I. izreke presude.

14. S obzirom da tužitelj nije uspio u upravnom sporu nema pravo na naknadu troškova žalbenog postupka temeljem članka 147. stavka 1. ZUS -a zbog čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

U Zagrebu 2. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Boris Marković