REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
Poslovni broj: Usž-788/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Borisa Markovića, predsjednik vijeća, Blanše Turić i Željke Zrilić Ježek, članica vijeća te sudske savjetnice Marte Srake, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Slavonia Point d.o.o., OIB: 37005012480, iz Cernika, Požeška 17, kojeg zastupa opunomoćenik, odvjetnik Goran Tomljanović iz Nove Gradiške, Gundulićeva 4 , protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Osijek, uz sudjelovanje zainteresirane osobe BL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi primjene propisa zakonitog zapošljavanja, odlučujući o žalbi tužitelja i žalbi zainteresirane osobe protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1329/2023-12 od 3. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 2. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i žalba zainteresirane osobe te se potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1329/2023-12 od 3. siječnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Osijeku, točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Osijek, Službe za nadzor zapošljavanja i upućivanja, klasa: UP/I-116-02/23-01/385, urbroj: 443-02-01-11-23-1 od 6. listopada 2023., a točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.
2. Osporenim rješenjem tuženika od 6. listopada 2023. točkom 1. izreke utvrđuje se da za tužitelja radi radnica BL, ovdje zainteresirana osoba za koju tužitelj kao poslodavac nije podnio prijavu na obavezno mirovinsko osiguranje, počevši od 7. kolovoza 2023. koji je zapisnikom klasa: 116-02/23-01/4715, urbroj: 443-02-01- 11-23-5 od 6. listopada 2023. utvrđen kao početak njenog rada za tužitelja. Točkom 2. izreke utvrđuje se da je zainteresirana osoba prijavljena na obvezno mirovinsko osiguranje kod tužitelja od dana 1. listopada 2023. Točkom 3. izreke naloženo je tužitelju da za zainteresiranu osobu Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje podnese prijavu na obvezno mirovinsko osiguranje od 7. kolovoza 2023. na puno radno vrijeme. Točkom IV. izreke naloženo je tužitelju da uplati iznos od 2.650,00 eura za neprijavljenu radnicu iz točke 2. rješenja u korist Državnog proračuna, dok je točkama 5. i 6. osporenog rješenja propisano da je tužitelj nalog iz točke 3. i 4. ovoga rješenja dužan izvršiti u roku od tri dana od dana primitka rješenja te ukoliko tužitelj ne izvrši nalog iz točke 4. ovoga rješenja da će se provesti ovrha radi naplate navedenog novčanog iznosa.
3. Protiv označene presude žalbu je izjavio tužitelj iz svih žalbenih razloga. U bitnom ističe da istovrsnost poslova iz ugovora o djelu u odnosu na poslove izražene kasnijim ugovorom o radu, a uvažavajući narav samog posla za koji nije potrebno specifično znanje niti ikakve posebne kvalifikacije, ne može biti kriterij za zaključak da bi se radilo o radnom odnosu i nužnosti zaključivanja ugovora o radu. Iz istovrsnosti poslova prvostupanjski sud pogrešno izvodi zaključak o volji ugovornih strana da zainteresirana osoba bude kontinuirano na raspolaganju tužitelju. Navodi da je tužitelj u tužbi jasno naveo da je angažman zainteresirane osobe u spornom razdoblju bio povremen i bez obilježja trajnosti, dok se zainteresirana osoba jasno i izričito očitovala da ne želi radni odnos i ono što isti podrazumijeva. Dakle, jedna od ugovornih strana nije htjela takav odnos i pri tome nije moguće zanemariti ugovornu volju te u tom kontekstu tužitelj nije niti mogao jednostrano odlučiti o uspostavljanu takvog odnosa. Nadalje ističe da iz činjeničnog stanja i priloženih dokaza ne proizlaze činjenice koje opravdavaju zaključak da bi se u spornom vremenu radilo o radnom odnosu. Također navodi da tuženik u upravnom postupku nije pribavio očitovanje zainteresirane osobe radi razjašnjenja odlučne činjenice – volje ugovornih strana, nego je svoje rješenje temeljio isključivo na vlastitoj pogrešnoj interpretaciji dokumentacije – ugovora o djelu i ugovora o radu te je pogrešno zaključio da istovrsnost poslova iz tih ugovora ukazuju na postojanje radnog odnosa u spornom periodu. Tužitelj iz naprijed navedenih razloga predlaže ovom Sudu da poništi osporenu presudu, u smislu žalbenih navoda te da mu se nadoknade troškovi upravnog spora uvećani za sastav žalbe.
4. Protiv označene presude žalbu je izjavila i zainteresirana osoba iz svih žalbenih razloga. U bitnom ističe da su zaključci prvostupanjskog suda u suprotnosti s njenim očitovanjima, željama i mogućnostima u tom periodu kada nije bila ni zainteresirana za sklapanje ugovora o radu te svim zaduženjima i odgovornostima koje radni odnos podrazumijeva. Navodi da je u tom smislu nejasno obrazloženje suda kako nije pružila uvjerljive razloge nemogućnosti sklapanja ugovora, budući da je u svom podnesku od 21. listopada 2024. jasno obrazložila zašto nije mogla stupiti u radni odnos u tom razdoblju. Iz navedenih razloga predlaže da se poništi osporena presuda.
5. Tuženik u odgovoru na žalbu tužitelja i zainteresirane osobe u bitnom ističe da je u potpunosti suglasan s odlukom suda kao i utvrđenim činjenicama na kojima se temelji odluka suda. Predlaže da se odbije žalba tužitelja i zainteresirane osobe.
6. Žalba nije osnovana.
7. Ispitujući osporenu presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24. – dalje: ZUS) u dijelu u kojem je osporena žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda osporava niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
8. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je kod tužitelja, trgovačkog društva, proveden inspekcijski nadzor pravilnosti primjene propisa zakonitog zapošljavanja o čemu je sastavljen zapisnik 6. listopada 2023. Tijekom provedenog postupka je utvrđeno da je zainteresirana osoba za tužitelja obavljala poslove kuhanja te pripreme obroka, čišćenja i održavanja prostora i opreme, da je započela s radom na obavljanju navedenih poslova najranije 7. kolovoza 2023. temeljem sklopljenog ugovora o djelu između tužitelja kao naručitelja posla i zainteresirane osobe kao izvršiteljice te da navedeni poslovi, s obzirom narav i vrstu rada te ovlasti poslodavca, imaju obilježja posla za koji se zasniva radni odnos. Nadalje je utvrđeno da tužitelj nije prijavio zainteresiranu osobu na obvezno mirovinsko osiguranje prije početka njezinog rada tj. prije 7. kolovoza 2023. što je utvrđeno uvidom u izvješće HZMO-a o osiguranim osobama kod tužitelja te je također utvrđeno uvidom u obrazac prijave o početku osiguranja HZMO-a dostavljenog od strane tužitelja da je za zainteresiranu osobu podnesena prijava na obvezno mirovinsko osiguranje dana 29. rujna 2023. na puno radno vrijeme i s početkom rada od 1. listopada 2023. S obzirom da do tada zainteresirana osoba nije bila osigurana, dakle, da tužitelj nije podnio prijavu o početku obveznog osiguranja zainteresirane osobe s prvim danom početka rada tj. 7. kolovoza 2023., to je u postupku utvrđena povreda odredbi Zakona o suzbijanju neprijavljenog rada ("Narodne novine", 151/22. – dalje: Zakon).
9. Odredbom članka 3. stavka 2. Zakona propisano je da je neprijavljeni rad u užem smislu rad koji, s obzirom na narav i vrstu rada i ovlasti poslodavca, ima obilježje radnog odnosa, a nije zakonito ugovoren i nema valjanu pravnu osnovu odnosno za koji nije uspostavljena odgovarajuća prijava na obvezna osiguranja u skladu s posebnim propisima te u smislu ovoga Zakona obuhvaća slijedeće pojavne oblike: 1. obavljanje rada bez prijave na obvezno mirovinsko osiguranje prije početka rada, s prvim danom početka rada odnosno na odgovarajuće radno vrijeme i li 2. obavljanje rada bez sklopljenog ugovora o radu u pisanom obliku ili bez pisane potvrde o sklopljenom ugovoru o radu ili 3. obavljanje rada na temelju drugih sklopljenih obvezno pravnih ugovora između poslodavca i fizičke osobe kada takav rad, s obzirom na svoju narav i vrstu te ovlasti poslodavca, ima obilježja posla za koji se zasniva radni odnos. Prema odredbi članka 7. stavka 2. Zakona nadležni inspektor u roku od 8 dana od dana utvrđenja postojanja neprijavljenog rada iz članka 3. stavka 2. točke 1. ovoga Zakona, rješenjem će naložiti poslodavcu podnošenje prijave na obvezno mirovinsko osiguranje počevši od dana koji je zapisnikom utvrđen kao početak rada radnika odnosno koji je u skladu s člankom 6. ovoga Zakona pretpostavljeni dan početka rada i uplatu iznosa od 2.650,00 eura za svakog neprijavljenog radnika u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske.
10. U odnosu na žalbeni navod tužitelja ističe se da je odlučna činjenica da je tužitelj, sklapajući ugovor o djelu sa zainteresiranom osobom 7. kolovoza 2023. do 31. kolovoza 2023. te 1. rujna 2023. do 30. rujna 2023. imao namjeru zainteresiranu osobu obvezati da u skladu s odredbom članka 60. Zakona o radu bude obvezna obavljati poslove za tužitelja kao poslodavca za što je bio dužan sklopiti s njom ugovor o radu i prijaviti je tijelu mirovinskog osiguranja s prvim danom početka njenog rada . Stoga je pravno neodlučan i navod tužitelja kako zainteresirana osoba nije ni htjela sklopiti s njim radni odnos jer se radi o zakonskoj obvezi tužitelja da s radnikom sklopi ugovor koji, s obzirom na svoju narav i vrstu rada ima obilježja posla za koji se zasniva radni odnos. U odnosu na ponovljeni žalbeni navod zainteresirane osobe, ovaj Sud je stajališta da su navodi žalbe usmjereni na otklanjanje odgovornosti tužitelja koji nisu od utjecaja na drukčije rješenje ove upravne stvari.
11. Slijedom svega navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud na činjenice utvrđene u provedenom postupku pravilno primijenio i protumačio mjerodavno pravo pa se navodi žalbe tužitelja i zainteresirane osobe koji su u biti istovjetni navodima isticanim tijekom upravnog spora ne nalaze osnovanim i od utjecaja na drukčije rješenje predmetne upravne stvari.
12. Trebalo je stoga, temeljem članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci presude.
13. S obzirom da tužitelj nije uspio u upravnom sporu nema pravo na naknadu troškova žalbenog postupka temeljem odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a.
U Zagrebu 2. travnja 2026.
Predsjednik vijeća
Boris Marković