Poslovni broj: Usž-3753/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i Željke Zrilić Ježek, članica vijeća, uz sudsku savjetnicu Martu Sraka, zapisničarku, u upravnom sporu tužiteljice JKI iz [adresa] , OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi novčane pomoći za roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-682/2024-10 od 30. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 2. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-682/2024-10 od 30. srpnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu, točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Gradonačelnika, Grada Zagreba, klasa: UP/II-551-06/23- 014/2614, urbroj: 251-02-01/001-23-3 od 12. prosinca 2023., a točkom II. izreke odbijen je zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.
2. Protiv označene presude tužiteljica je izjavila žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. U bitnom navodi da je prvostupanjsko tijelo pozivom na odredbe članka 6. i 7. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelj ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 10/18. i 20/21. i 25/22. – dalje u tekstu: Odluka/22) tek 2023. pokrenulo upravni postupak po službenoj dužnosti te neposredno rješavajući donijelo prvostupanjsko rješenje kojim tužiteljici prestaje pravo na novčanu pomoć. Navodi da je na prvostupanjsko rješenje izjavila prigovor koji je odbijen osporenim rješenjem tuženika. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo i počinio bitnu povredu upravnog spora jer je nezakonito ocijenio da je rok propisan u članku 6. Odluke/22 instruktivni, iako je tužiteljica s pravom ukazivala da je navedeni rok prekluzivan. Navodi da je prvostupanjski sud odbio sve predložene dokaze što predstavlja bitnu povredu odredaba upravnog spora te povredu prava na pravično suđenje. Smatra da je sporna stvarna nadležnost tuženika, da drugostupanjsko rješenje ne sadrži uopće sadržajno potpis odnosno da se ne može identificirati potpisnika te je sporna i nadležnost osobe koja je donijela prvostupanjsko rješenje . Tužiteljica se poziva i na presudu Europskog suda u predmetu Beeler protiv Švicarske, zahtjev broj. 78630/12 te smatra da ju se diskriminira te ujedno ističe i povredu načela retroaktivnosti jer je svoja prava stekla rješenjem donesenim na temelju Odluke /16, koja je stavljena izvan snage Odlukom/18, a Odlukom/22 izmijenja je isključivo Odluka/18 i kasnije izmjene i dopune te se Odlukom/22 nije zadiralo u prava i obveze korisnika prava ostvarenih po Odluci/16 te ujedno ističe da sud nije riješio o svim postavljenim zahtjevima tužbe. Predlaže usvojiti žalbu, poništiti presudu, usvojiti tužbeni zahtjev te potražuje troškove upravnog spora i trošak sastava žalbe.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući osporenu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima - "Narodne novine", broj: 36/24. – dalje: ZUS) Sud ne nalazi postojanje ni jedne žalbene osnove zbog koje bi osporena presuda bila nezakonita.
6. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je rješenjem tuženika odbijen prigovor tužiteljice izjavljen protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i sobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, klasa: UP/I-551-06/23- 014/2494, urbroj: 251-09-22-1/002-23-03 od 31.listopada 2023. kojim je tužiteljici prestala novčana pomoć za roditelja odgojitelja s danom 30. rujna 2023. budući da je dijete za koje je ostvarena novčana pomoć navršilo sedam godina pozivom na odredbu članka 7. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 10/18., 20/21. i 25/22.- dalje: Odluka/22.).
7. Tužiteljica smatra da je ovdje sporna stvarna nadležnost tuženika budući je i u presudi ovog Suda, poslovni broj: Usoz-8/2022-68 od 5. srpnja 2022. Sud utvrdio da se radi o upravnim aktima pa da izvršno tijelo, tuženik, ne nadzire zakonitost uprave.
8. Odredbom članka 10. Odluke/22 propisano je da se prigovor na pojedinačne akte nadležnog gradskog upravnog tijela donesene na temelju ove odluke podnosi gradonačelniku Grada Zagreba u roku od osam dana od dostave pojedinačnog akta, preko nadležnoga gradskoga upravnoga tijela. Gradonače lnikova odluka o prigovoru je konačna.
9. Treba reći da je odredba članka 10. navedene Odluke bila predmetom ocjene zakonitosti u objektivnom upravnom sporu. Presudom Suda, poslovni broj: Usoz- 254/2023-7 od 19. prosinca 2023. zahtjev i prijedlog za ocjenu zakonitosti naprijed navedenog članka 10. Odluke je odbijen.
10. U toj presudi Sud je ocijenio kako s obzirom na odredbe ZUS-a proizlazi da time što je člankom 10. Odluke/18 propisan prigovor kao pravni lijek protiv pojedinačnog upravnog akta, o kojem odlučuje gradonačelnik nije onemogućeno pravo stranke na kontrolu zakonitosti pojedinačnog upravnog akta od strane suda pune jurisdikcije te da pravni lijek iz te odredbe ne onemogućuje sudsku zaštitu, jer se nakon odluke o prigovoru može pokrenuti sudski spor pred sudom pune jurisdikcije u kojem sporu je sud ovlašten preispitati sva činjenična i pravna pitanja, a stranka u sporu ima sva prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske te da je nakon odluke prvostupanjskog upravnog suda, pod zakonom propisanim uvjetima, moguće izjaviti žalbu ovom Sudu, čime se osigurava dvostupanjska sudska zaštita. Stoga da je u konkretnom slučaju, zakonom propisanom mogućnosti pokretanja upravnog spora protiv pojedinačnog upravnog akta, osigurana sudska kontrola takvih pojedinačnih upravnih akata zbog čega zahtjev i prijedlog nisu osnovani (točka 17. i 20.).
11. Izražavajući naprijed navedeno shvaćanje Sud je imao u vidu i izraženo stajalište Ustavnog suda Republike Hrvatske iz odluke U-I-2911/2017 od 5. veljače 2019. (točka 18. i 19. presude).
12. Također neosnovano tužiteljica smatra da drugostupanjsko rješenje ne sadrži potpis budući da je u konkretnom slučaju kao osoba koja je donijela rješenje naznačen Gradonačelnik Grada Zagreba koji je isto i potpisao.
13. Nadalje, suprotno navodu tužiteljice da je sporna nadležnost osobe koja je donijela prvostupanjsko rješenje treba reći da je pravilno prvostupanjski sud otklonio navedeni prigovor. Ovo iz razloga jer je pravilnom primjenom odredbe članka 23. ZUP- a rješenje donijela službena osoba u opisu poslova koje je vođenje tog postupka ili rješavanje u upravnim stvarima sukladno propisima o ustrojstvu javnopravnih tijela. Naime, Sud je uvidom u Pravilnik o unutarnjem redu Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 13/22. i 31/22.) utvrdio da je odredbom članka 5. podtočka 2.2.1. propisano da je u opisu poslova i zadataka stručnog savjetnika provedba i kontrola mjera pronatalitetne politike, a službena osoba je donijela prvostupanjsko rješenje sukladno Odluci o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja, dakle, rješenje je donijela ovlaštena osoba.
14. Nadalje, rok propisan odredbom članka 6. Odluke/22 je procesni instruktivni rok istekom kojeg ne prestaje pravo nadležnog tijela na donošenje pojedinačne odluke radi usklađenja s odredbama Odluke/22. Osim toga, pravilno navodi prvostupanjski sud da je rješenjem Suda poslovni broj: Usoz-143/2022-15 od 12. prosinca 2022. obustavljeno izvršenje naprijed navedene Odluke/22 koja obustava izvršenja nastupa danom donošenja rješenja i traje do donošenja odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u postupku ocjene zakonitosti tog općeg akta, koji je, kao što je već navedeno ocjenjen zakonitim presudom Suda, poslovni broj: Usoz-143/22-91 od 27. veljače 2023. pa za vrijeme obustave izvršenja Odluke/22 nadležno tijelo nije smjelo postupati po istoj. Odluke na koje se poziva tužitelj u žalbi nisu usporedive ni primjenjive u konkretnom slučaju.
15. U odnosu na prigovor da sud nije proveo predložene dokaze treba reći da sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje je trebalo utvrditi ni dokaza kojima se one mogu utvrditi (članak 49. stavak 3. ZUS-a). Osnovano je prvostupanjski sud ocijenio izvođenje dokaza koje tužiteljica predložila nepotrebnim budući se sve relevantne činjenice o kojima ovisi odluka o zakonitosti rješenja tuženika, na nedvojben način mogu utvrditi temeljem dokumentacije u spisu predmeta, zbog čega, i po ocjen i ovog Suda izvođenje predloženih dokaza ne bi dovelo do drugačijeg rješenja ove upravne stvari, imajući u vidu podatke spisa predmeta.
16. Konačno se ističe da je prvostupanjski sud utemeljeno otklonio i prigovor tužiteljice da tuženik nije bio ovlašten pokretati postupke po službenoj dužnosti u vezi ranije priznatih isplata jer takvo ovlaštenje proizlazi iz članka 42. i članka 49. stavka 1. ZUP-a. Ujedno se napominje da je prvostupanjski sud pravilno obrazložio pozivaju se na stajalište ovoga Suda iz presude, poslovni broj: Usoz-143/22 da novčana pomoć za roditelja odgojitelja nije pravo u klasičnom smislu, već financijska pomoć te da se Odlukom/22 ni na koji način ne zadire u prava ostvarena do njezina stupanja na snagu (ne zadire ni u pravo kao takvo ni u njegov opseg) već utječe na opseg prava i trajanje prava u budućnosti te je zaključio da djeluje na zatečene odnose koji se nastavljaju u budućnosti te da se odredbama Odluke/22 ponovno usklađuje visina mjesečnih novčanih iznosa, ali se i nadalje ne dira u pravomoćnost upravnog akta u dijelu koji se odnosi na ostvarenje prava na novčanu pomoć. Također treba istaknuti da je Ustavni sud Republike Hrvatske, odlukom, broj: U-III/1744/2023 od 21. studenoga 2023. odbio ustavne tužbe u povodu presude ovoga Suda, poslovni broj: Usoz-143/22 i Usoz- 149/22.
17. Slijedom navedenog, valjalo je pozivom na odredbu članka 135. stavka 1. ZUS- a, odlučiti kao u točki I. izreke, a odluka o troškovima spora (točka II. izreke) utemeljena je na odredbi članka 147. stavka 1. istog Zakona.
U Zagrebu 2. travnja 2026.
Predsjednik vijeća
Boris Marković
