Poslovni broj: Usž-4552/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Željke Zrilić Ježek i Blanše Turić, članice vijeća, uz sudsku savjetnicu Martu Sraka, zapisničarku, u upravnom sporu tužitelja Macon properties d.o.o., Rijeka, Nikole Tesle 9, OIB: 19667831075, kojeg zastupaju opunomoćenici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Vuković & partneri u Rijeci, Nikole Tesle 9/V-VI, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, OIB: 18683136487, radi poreznog nadzora, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-428/2025-6 od 22. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj 2. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-428/2025-6 od 22. rujna 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-410-10/24-01/12, urbroj: 513-04-25-12 od 24. veljače 2025. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, Ispostave Rijeka, klasa: UP/I-410-23/23-20/112, urbroj: 513-07-08-01- 23-2 od 11. prosinca 2023. Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2. Naznačenim prvostupanjskim rješenjem od 11. prosinca 2023. tužitelju je utvrđena obveza poreza na dobit za 2022. godinu te obveza poreza na dohodak od kapitala po osnovi dividendi i udjela u dobiti u 2023. godini, sve u iznosima kako je to utvrđeno izrekom tog rješenja.

3. Tužitelj podnosi žalbu protiv naznačene presude iz svih zakonom dopuštenih razloga te ističe da je presudom Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1766/2024 od 13. siječnja 2025. poništeno rješenje tuženika od 22. srpnja 2024. te je predmet vraćen tuženiku na ponovni postupak, pa unatoč tome što presuda nije postala pravomoćna, tuženik je donio odluku u ponovljenom postupku, i to osporeno rješenje od 24. veljače 2025. Tužitelj ponavlja kako je 29. prosinca 2023. otpremio prijavu poreza na dobit za 2022. putem e-komunikacije na zakonom propisani način. Dakle, u trenutku otpreme predmetnog rješenja, naglašava, porezno tijelo je navelo ispravne podatke, no u trenutku donošenja prvostupanjskog rješenja i otpreme navedeno stanje stvari nije odgovaralo stvarnom stanju stvari ukazujući kako je tada uvodno naslovljenom tijelu trebalo biti nesporno poznato kako je tužitelj otpremio predmetnu prijavu naglašavajući da se radi o elektroničkoj komunikaciji. Tužitelj nadalje ističe kako prvostupanjski sud nije dao nikakvo obrazloženje, niti je zauzeo stav o primjeni članka 99. stavak 5. Općeg poreznog zakona, koji izričito propisuje obvezu poreznog tijela da kada utvrdi nove činjenice koje bitno utječu na utvrđenu poreznu obvezu donesu novo rješenje kojim se zamjenjuje ranije doneseno privremeno rješenje. Smatra da činjenica da je porezna prijava za 2022. uredno podnesena elektroničkim putem 29. prosinca 2023., predstavlja upravo takvu novu činjenicu koja je morala biti uzeta u obzir. Naglašava kako je u predmetnom slučaju porezno tijelo ignoriralo činjenicu da je tužitelj uredno podnio poreznu prijavu, čime je povrijeđeno načelo materijalne istine i postupano je suprotno zakonskoj obvezi da u postupku utvrdi potpuno i stvarno činjenično stanje. Navodi da se sud ograničio na puko prihvaćanje tvrdnji poreznog tijela bez provjere njihove utemeljenosti i bez ikakve analize zakonitosti postupanja u pogledu obveze poreznog tijela da reagira na naknadno dostavljenu prijavu. Nadalje, tužitelj ukazuje kako sukladno članku 70. Zakona o porezu na dohodak porezna obveza nastaje isključivo u trenutku isplate kapitalne dobiti, odnosno kada fizička osoba stvarno ostvari primitak od kapitala. Naglašava da do isplate u ovom slučaju nije došlo, pa se stoga nije mogla niti ostvariti porezna obveza po toj osnovi. Poziva se na odredbu članka 69. Zakona o porezu na dohodak, koji definira što se smatra dohotkom od kapitala, a to su primici od dividendi i udjela u dobiti na temelju udjela u kapitalu i drugi istovjetni primici koji se smatraju raspodjelom dobiti. Dakle, radi se o stvarnim primicima, a ne o procijenjenim iznosima. Smatra da je u konkretnom slučaju došlo do povrede načela razmjernosti, jer je tužitelju utvrđena porezna obveza koja ne odgovara stvarnom događaju. Oporezivanje koje se temelji na procjeni bez stvarnog primitka dovodi do situacije u kojoj se porez plaća na nepostojeću dobit, što je suprotno svrsi poreznog sustava i temeljenim postulatima poreznog prava. Nadalje, tužitelj ističe kako je sud odbio u sporu provesti financijsko vještačenje, ocijenivši taj dokazni prijedlog suvišnim za rješavanje ovog spora. Međutim, tužitelj je predložio provođenje financijskog vještačenja na okolnost utvrđenja dobiti, odnosno odlučnih činjenica u ovom postupku. To osobito imajući u vidu pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske, kao i načelo ravnopravnosti stranaka, ali i sudsku kontrolu zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti i tijela koja imaju javne ovlasti zajamčeno člankom 19. stavkom 2. Ustava te sudsku praksu. Smatra da je odbijanjem provođenja financijskog vještačenja tužitelju povrijeđeno pravo na pravično suđenje, kao i načelo ravnopravnosti stranaka. Ukazuje na brojnu sudsku praksu iz koje proizlazi obveza prvostupanjskog suda provesti predloženi dokaz vještačenja, a kako bi navodi stranke bili propisno ispitani, odnosno zahtjevi stranke stvarno saslušani. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže poništiti presudu Upravnog suda u Rijeci i predmet vratiti upravnom sudu na ponovno suđenje.

1. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

2. Žalba nje osnovana.

3. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama propisanim odredbom članka 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 36/24. – dalje: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti. To stoga, jer je prema podacima u spisu predmeta prvostupanjski sud sukladno odredbi članka 49. stavak 3. ZUS -a presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim tijekom upravnog postupka i tijekom upravnog spora te nakon održane usmene i javne rasprave, čime se smatra da je strankama u smislu članka 6. ZUS-a dana mogućnost očitovanja o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog upravnog spora i za razmatranje svih okolnosti predmeta slučaja u smislu članka 114. stavka 3. ZUS -a te je obzirom na utvrđeno činjenično stanje pravilno našao da tužbeni zahtjev nije osnovan.

4. Iz priloženog spisa predmeta proizlazi da tužitelj nije podnio prijavu poreza na dobit za 2022. godinu, koju je bio dužan podnijeti najkasnije četiri mjeseca nakon isteka razdoblja za koje se utvrđuje porez na dobit, sukladno odredbi članka 35. stavak 1. i 2. Zakona o porezu na dobit ("Narodne novine", 177/04. – 114/22.).

Kako tužitelj nije podnio predmetnu prijavu poreza, dopisom od 14. lipnja 2023. pozvan je ponovno dostaviti dužnu prijavu poreza na dobit. Predmetni dopis uručen mu je 20. lipnja 2023.

5. Nadalje, prvostupanjski sud pravilno je primijenio odredbu članka 35. stavka 8. Zakona o porezu na dobit, kojom je propisano da ako porezni obveznik ne podnese poreznu prijavu prema ovom članku, obveza poreza na dobit utvrdit će se procjenom u skladu s općim poreznim propisom, uzimajući u obzir dostupne podatke iz prethodnih poreznih razdoblja, osobito ostvarene prihode, utvrđene porezne obveze, imovinu te stanje računa kod banaka.

6. Iz spisa predmeta proizlazi da je prijava poreza na dobit za 2022. predana sa ispisanim nulama, a ista je zaprimljena 8. studenog 2023. te unesena u sustav 10. studenog 2023. Također spisu predmeta prileži i godišnji financijski izvještaj poduzetnika za 2022., koji je predan FINI iz kojeg slijedi neusklađenost podataka iz prijave poreza na dobit za 2022. sa podacima navedenim u financijskim izvještajima. Također porezno tijelo je utvrdilo da je ostvaren i promet po žiro-računu otvoren kod Croatia banke d.d. te na žiro-računu otvorenog kod Zagrebačke banke. Imajući u vidu ovako utvrđene podatke, naknadno dostavljena porezna prijava poreza na dobit od 29. prosinca 2023. ne može se smatrati vjerodostojnim dokumentom te je porezno tijelo pravilno izvršilo procjenu porezne osnovice. Kako je procijenjena porezna osnovica, na temelju koje je utvrđena obveza poreza na dobit, za tužitelja proizlaze i daljnje porezne obveze prema Zakonu o porezu na dohodak, budući da podjela imovine, odnosno određenih dijelova imovine podliježe oporezivanju, pa su utvrđene i obveze poreza na dohodak sukladno članku 69. i 70. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine broj: 115/16. – 114/23.).

7. Ocjenjujući osnovanost žalbe u dijelu koji se odnosi na neprihvaćanje dokaznog prijedloga tužitelja, potrebno je istaknuti da je obveza svih sudova u Republici Hrvatskoj provoditi sudske postupke uz poštivanje jamstva koja su imanentna ustavnom i konvencijskom pravu na pošteno suđenje, a imajući na umu žalbene navode tužitelja. U ovom žalbenom postupku potrebno je utvrditi je li konkretni prvostupanjski upravni spor proveden u skladu s pravom na pošteno suđenje, odnosno načelom jednakosti oružja. Načelo jednakosti oružja kao konstitutivni element prava na pošteno suđenje zahtijeva pravičnu ravnotežu među strankama u procesnom smislu, dajući stranci razumnu mogućnost iznošenja i dokazivanja činjenica na način koji ju ne stavlja u bitno lošiji položaj u odnosu na drugu stranku u postupku. Ovo načelo, međutim, kao jedan od ključnih elemenata poštenog suđenja, ne podrazumijeva obvezu suda da prihvati svaki dokazni prijedlog stranke, već da omogući stranci pod uvjetima koji ne stavljaju u podređeni položaj u odnosu na drugu stranu u postupku, stvarno i djelotvorno osporavati sva relevantna utvrđenja javnopravnih tijela iz upravnog postupka, koji je prethodio upravnom sporu. Stoga, radi osiguravanja načela jednakosti oružja u upravnom sporu, obveza nadležnost suda je voditi postupak na način koji ne favorizira ni jednu stranu u sporu. Primjenjujući navedena načelna stajališta na konkretan predmet, ovaj Sud zaključuje da okolnosti konkretnog slučaja nisu zahtijevali provođenje dokaza koji je predložio tužitelj. Naime, u konkretnom slučaju iz spisa predmeta proizlazi da tužitelj nije u zakonom propisanom roku podnio prijavu poreza na dobit za porezno razdoblje, a niti po naknadno upućenom pozivu od strane poreznog tijela . Prijava koju je tužitelj dostavio, a predana je sa ispisanim nulama, zaprimljena je izvan zakonom propisanog roka 8. studenog 2023.

8. Imajući u vidu dostavljene godišnje financijske izvještaje poduzetnika za 2022., koji su predani FINI, kao i promet po žiro-računima tužitelja, porezna osnovica je utvrđena procjenom te su se stekli uvjeti za oporezivanje sukladno citiranim poreznim propisima, stoga je pravilno prvostupanjski sud odbio provesti predloženi dokaz financijskog vještačenja. Tim više, što niti u tijeku upravnog spora, a niti u tijeku upravnog spora, tužitelj ne dostavlja dokumentaciju iz koje bi proizlazilo drugačije utvrđeno činjenično stanje.

9. Slijedom svega navedenog, ovaj Sud je ocijenio da je pobijana presuda zakonita, kako s osnove utvrđenog činjeničnog stanja, tako i s osnove primjene mjerodavnog prava. Stoga je na temelju odredbe članak 135. stavak 1. ZUS -a odlučeno kao u izreci presude.

U Zagrebu 2. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Boris Marković