REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-1408/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Andrijani Markić Jurišić, a po prijedlogu sudskog savjetnika Ivane Zeljko, u pravnoj stvari tužitelja VODOOPSKRBA I ODVODNJA d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 83416546499, zastupan po punomoćniku Marku Lisecu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Šunić i Lisec u Zagrebu, Donje Svetice 99A, protiv tuženika AP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, 2. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ivane Macanić iz Zagreba poslovni broj Ovrv- 90054/2023 od 28. veljače 2024. u dijelu kojim se nalaže tuženiku AP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju VODOOPSKRBA I ODVODNJA d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 83416546499 iznos od 128,99 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 14,65 EUR od dana 5.1.2021. pa do isplate,

- na iznos od 14,65 EUR od dana 30.1.2021. pa do isplate,

- na iznos od 7,50 EUR od dana 4.3.2021. pa do isplate,

- na iznos od 7,50 EUR od dana 1.4.2021. pa do isplate,

- na iznos od 18,23 EUR od dana 1.5.2021. pa do isplate,

- na iznos od 14,65 EUR od dana 1.6.2021. pa do isplate,

- na iznos od 14,65 EUR od dana 3.7.2021. pa do isplate,

- na iznos od 11,08 EUR od dana 31.7.2021. pa do isplate,

- na iznos od 11,08 EUR od dana 31.8.2021. pa do isplate,

- na iznos od 7,50 EUR od dana 1.10.2021. pa do isplate,

- na iznos od 7,50 EUR od dana 30.12.2021. pa do isplate,

po stopi koja se određuje do 31. prosinca 2022., za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ivane Macanić iz Zagreba poslovni broj Ovrv-90054/2023 od 28. veljače 2024. u dijelu kojim se nalaže tuženiku AP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju VODOOPSKRBA I ODVODNJA d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 83416546499 iznos od 289,79 EUR uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od 1.10.2021. pa do isplate te se tužbeni zahtjev u tom dijelu odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku AP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tužitelju VODOOPSKRBA I ODVODNJA d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 83416546499 trošak parničnog postupka u iznosu od 84,70 EUR zajedno sa zateznim kamatama od 2. travnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Parnični postupak proveden je povodom prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-90054/2023 od 28. veljače 2024. koje je donio javni bilježnik Ivana Macanić iz Zagreba radi naplate novčane tražbine tužitelja prema tuženiku u iznosu od 418,78 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik je pravodobno izjavio prigovor, sada odgovor na tužbu, u kojem u bitnom navodi da moli po treći ili četvrti put u zadnjih godinu dana da se njegov dug prema tužitelju otpiše u potpunosti ili barem u iznosu od 297,29 EUR od ukupnog duga, odnosno značajno umanji ili u većem dijelu otpiše jer tu količinu očitanja potrošnje vode nije nitko u lokalu realno koristio, kao ni potrošio. Navodi da sasvim sigurno nije koristio vodu koja je iscurila u vodovodnom šahtu u kojem se nalazi vodomjer tužitelja, dakle daleko ispod i ispred njegovog lokala i na udaljenosti od cca 20 metara od ulaza u lokal u kojem nitko ne boravi preko sedam godina. Navodi da ne postoji vjerodostojna isprava po kojoj je zabilježena stvarna potrošnja vode od 300 m3 nego je to nevjerodostojna isprava očitanja vodomjera od strane tužitelja te da se radi o fiktivnoj i nikad dokazanoj potrošnji, osim mogućeg kvara u šahtu za kojeg tuženik navodi da ne zna gdje se nalazi. Navodi da nitko od tužiteljevih odgovornih osoba nije niti došao na lokaciju [adresa] niti nazvao tuženika do današnjeg dana. Navodi da je već preko pet godina u mirovini i da mu je ukupna zadnja mirovina u 2024. oko 600,00 EUR pa ne može ni uz najbolju želju platiti ukupni iznos, čak niti da se umanji, nego i to barem na tri mjesečne rate.

3. Radi izjavljenog prigovora stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha, a postupak je nastavljen po pravilima parničnog postupka.

4. U daljnjem tijeku postupka, tužitelj dostavlja dokumentaciju na kojoj temelji osnovu i visinu tužbenog zahtjeva i poziva se na Opće i tehničke uvjete isporuke vodnih usluga. Navodi da je tužiteljeva tražbina nastala iz pružanja usluga tužitelja kao javnog isporučitelja vodne usluge i da je predmetna usluga pružena tuženiku i korištena od strane tuženika. Ističe kako je u njegovim evidencijama upravo tuženik naveden kao korisnik usluga tužitelja pod šifrom kupca 4166236 te šifrom mjernog mjesta 0672720 na predmetnoj adresi, [adresa], poslovni prostor te da je isto naznačeno i na predmetnim računima. Navodi da tuženik ni sa čim nije dokazao da isporučenu uslugu nije koristio. Ističe kako se dana 7. veljače 2022. g. očitovao na navode tuženika putem maila te pritom istaknuo da je terenskim uviđajem na predmetnoj adresi na dan 08.10.2021. ustanovljen kvar na internim instalacijama te da je tužitelj odgovoran za dobavu i kvalitetu vode do vodomjera. Također je istaknuto da prilikom obraćanja Komisiji za otpis vode utrošene bez koristi, moraju biti ispunjeni niže navedeni uvjeti, a ukoliko se ne zadovoljavaju svi uvjeti, Komisija nije u mogućnosti razmotriti zahtjev. Poziva se na čl. 3. t. 2., čl. 3. t. 14., čl. 3. t. 32., čl. 12. st. 1., čl. 9. st. 2., čl. 16. st. 4., Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga. Ističe kako predmetni Izvadak iz poslovnih knjiga predstavlja vjerodostojnu ispravu jer ispunjava sve zakonske pretpostavke i sastojke za ispravu podobnu za ovrhu, sukladno odredbi članka 31. st. 1. i 2. Ovršnog zakona i da je je nadležni javni bilježnik pravilno ocijenio da je prijedlog za ovrhu dopušten i uredan i slijedom toga postupio sukladno čl. 281. st. 1. OZ-a. Opreza radi, tužitelj ističe kako predmetno potraživanje nije u zastari i da se u konkretnoj pravnoj stvari ne radi o usluzi obavljenoj za potrebe kućanstva, obzirom se radi o poslovnom prostoru.

5. Tuženik u daljnjem tijeku postupka navodi da su navodi tužitelja neosnovani jer se radi o tuženiku kao osobi pod imenom AP pa da nije istinito da se taj prostor koristi za poslovne svrhe i da u naravi predstavlja poslovni lokal. Navodi da se prostor ne koristi od početka 2015. jer ne postoji ni tvrtka kao ni obrt koji bi taj prostor od 34 m2 koristio da se ipak radi o tuženiku kao privatnoj osobi AP. Navodi da zbog neriješenih imovinsko-pravnih odnosa između Grada Zagreba te trgovačkog društva u stečaju VEGRAD VELENJE koja je je izgradila čitav kompleks Savica-Šanci nije moguće da tuženik uknjiži na svoje ime taj prostor. Navodi da bi tužba inače išla u zastaru zbog računa na njegovo ime kao privatne osobe. Navodi da sasvim sigurno nije koristio vodu koja je iscurila u vodovodnom šahtu u kojem se nalazi vodomjer tužitelja, dakle daleko ispod i s desne strane dosta udaljeno u razini zemlje ispod njegovog praznog prostora i na udaljenosti od 25 do 30 metara u ulaza u prostor koji je na katu, dok je šaht u nivou zemlje. Navodi da je u šahtu smješten vodomjer tužitelja te još 4 priključka. Poziva se na Opće i tehničke uvjete isporuke vodnih usluga te navodi da ako se kvar dogodio, da se isti dogodio u vodovodnom šahtu, a ne u internoj instalaciji. Navodi da su tužitelj i njegovi radnici svjesni da je to bio njihov kvar i da su mu to izravno potvrdili. Navodi da se sve dogodilo u vodovodnom šahtu kojem pristup imaju i sve radove obavljaju stručni radnici tužitelja i da isto nije dio privatne instalacije.

6. Kako se radi o sporu male vrijednosti, u ovom postupku sud nije održao ročište jer isto nije smatrao potrebnim radi provođenja dokaznog postupka, a povrh toga niti jedna od stranaka nije podnijela takav obrazloženi prijedlog, sve u skladu sa čl. 461.a st. 3. i 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. – dalje ZPP).

7. U tijeku postupka sud je izveo dokaze čitanjem izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga stanje na dan: 12.09.2023. (list 53 spisa), prijepisa računa (list 86- 107 spisa), uvida u kupca od 16. siječnja 2025. (list 108-109 spisa), uvida u mjerno mjesto (list 110 spisa), stanja kupca (list 111-113 spisa), ispisa elektroničkih poruka (list 114-116 spisa), izvatka otvorenih stavaka (list 121 spisa) te pregledom fotografija koje je dostavio tuženik (list 122 spisa).

8. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

9. Potraživanje tužitelja odnosi se na neplaćene usluge opskrbe vodom.

10. Među strankama nije sporno da je tužitelj ovlašten na pružanje komunalne usluge opskrbe vodom, dok je sporna vjerodostojnost izvoda iz poslovnih knjiga, zastara, pasivna legitimacija, osnova i visina tužbenog zahtjeva s obzirom na prigovor tuženika da se ne radi o poslovnom prostoru, kao i radi li se o kvaru koji bi bio na internim instalacijama, a zbog kojeg je došlo do prekomjerne potrošnje.

11. U odnosu na istaknuti prigovor tuženika kojim osporava vjerodostojnu ispravu na temelju koje je doneseno citirano rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, valja napomenuti da izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga stanje na dan:

12.09.2023. (list 53 spisa) tužitelja, u smislu čl. 31. st. 1. i 2. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20. i 114/22. - dalje OZ) predstavlja vjerodostojnu ispravu koja je podobna za ovrhu jer su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze. Predmetni postupak započet je podnošenjem prijedloga za ovrhu, sada tužbe, a koja sadrži sve što je potrebno da bi se po istoj moglo postupiti u smislu odredbe čl. 106. st. 2. ZPP-a.

12. Čitanjem izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga stanje na dan: 12.09.2023. (list 53 spisa), prijepisa računa (list 86-107 spisa), uvida u kupca od 16. siječnja 2025. (list 108-109 spisa), uvida u mjerno mjesto (list 110 spisa), stanja kupca (list 111-113 spisa), sud je utvrdio da je tužitelj kao korisnika imao zavedenog tuženika na nekretnini koja se nalazi na adresi [adresa], šifra kupca 4166236, mjerno mjesto: 0672720 od 28. kolovoza 2020. te da se utuženo potraživanje odnosi na razdoblja datuma dospijeća 4.1.2021., 29.1.2021., 3.3.2021., 31.3.2021., 30.4.2021., 31.5.2021., 2.7.2021., 30.7.2021., 30.8.2021., 30.9.2021. i 29.12.2021. zajedno sa zateznim kamatama koje počinju teći na svaki pojedinačni iznos od sljedećeg dana od dana dospijeća pa do isplate.

12.1. Čitanjem prijepisa računa (list 86-107 spisa) utvrđeno je da tužitelj svoje potraživanje temelji na dospjelim, a neplaćenim računima za vodne usluge i to:

- na računu br. 36730581, izdanom 10. prosinca 2020., datuma dospijeća 4. siječnja 2021., izdanom na iznos 14,65 EUR (110,41 kn) i izdanom za količinu ukupne potrošnje 2 m3, utvrđeno temeljem očitanja vodomjera broj [broj vodomjera],

- na računu br. 36968359, izdanom 11. siječnja 2021., datuma dospijeća 29. siječnja 2021., izdanom na iznos 14,65 EUR (110,41 kn) i izdanom za količinu ukupne potrošnje 2 m3, utvrđeno temeljem očitanja vodomjera broj 0002619733 26. studenog 2020., kao i utvrđeno temeljem procijenjenog stanja istog vodomjera 31. prosinca 2020.,

- na računu br. 37242812, izdanom 10. veljače 2021., datuma dospijeća 3. ožujka 2021., izdanom na iznos 7,50 EUR (56,50 kn), ukupne potrošnje 0 m3, dok se radi o fiksnom iznosu cijene uz pripadajući PDV od 13%,

- na računu br. 37506037, izdanom 10. ožujka 2021., datuma dospijeća 31. ožujka 2021., izdanom na iznos 7,50 EUR (56,50 kn), ukupne potrošnje 0 m3, dok se radi o fiksnom iznosu cijene uz pripadajući PDV od 13%,

- na računu br. 37791189, izdanom 9. travnja 2021., datuma dospijeća 30. travnja 2021., izdanom na iznos 18,23 EUR (137,37 kn) i izdanom za količinu ukupne potrošnje 3 m3, utvrđeno temeljem očitanja vodomjera broj 0002619733 23. veljače 2021. i 23. ožujka 2021.,

- na računu br. 38020992, izdanom 10. svibnja 2021., datuma dospijeća 31. svibnja 2021., izdanom na iznos 14,65 EUR (110,41 kn) i izdanom za količinu ukupne potrošnje 2 m3 utvrđeno temeljem očitanja vodomjera broj 0002619733 23. ožujka 2021. i 22. travnja 2021.,

- na računu br. 38284936, izdanom 10. lipnja 2021., datuma dospijeća 2. srpnja 2021., izdanom na iznos 14,65 EUR (110,41 kn) i izdanom za količinu ukupne potrošnje 2 m3 utvrđeno temeljem očitanja vodomjera broj 0002619733 22. travnja 2021. i 24. svibnja 2021.,

- na računu br. 38552761, izdanom 9. srpnja 2021., datuma dospijeća 30. srpnja 2021., izdanom na iznos 11,08 EUR (83,46 kn) i izdanom za količinu ukupne potrošnje 1 m3 utvrđeno temeljem očitanja vodomjera broj 0002619733 24. svibnja 2021. i 23. lipnja 2021.,

- na računu br. 38817674, izdanom 9. kolovoza 2021., datuma dospijeća 30. kolovoza 2021., izdanom na iznos 11,08 EUR (83,46 kn) i izdanom za količinu ukupne potrošnje 1 m3 utvrđeno temeljem očitanja vodomjera broj 0002619733 23. lipnja 2021. i 27. srpnja 2021.,

- na računu br. 39083890, izdanom 9. rujna 2021., datuma dospijeća 30. rujna 2021., izdanom na iznos 297,29 EUR (2.239,91 kn) i izdanom za količinu ukupne potrošnje 81 m3, temeljem procijenjenog stanja vodomjera broj 0002619733 27. srpnja 2021. te očitanog stanja istog vodomjera 30. kolovoza 2021.,

- na računu br. 39897987, izdanom 9. prosinca 2021., datuma dospijeća 29. prosinca 2021., izdanom na iznos 7,50 EUR (56,50 kn), ukupne potrošnje 0 m3, dok se radi o fiksnom iznosu cijene uz pripadajući PDV od 13%.

13. Djelatnost isporuke vodnih usluga uređena je Zakonom o vodnim uslugama (Narodne novine br. 66/19. – dalje ZVU), dok su međusobni odnosi tužitelja, kao javnog isporučitelja vodnih usluga, te korisnika vodnih usluga na području na kojem isporučitelj obavlja pružanje svojih usluga uređeni Općim i tehničkim uvjetima isporuke vodnih usluga (Službeni glasnik Grada Zagreba 17/13. – dalje Opći i tehnički uvjeti).

14. Odredbom čl. 42. st. 1. ZVU-a propisano je da je obveznik plaćanja cijene korisnik vodnih usluga, a prema čl. 3. st. 1. toč. 6. ZVU-a korisnik usluge je vlasnik nekretnine u koju se putem građevina za javnu vodoopskrbu, a gdje je primjenjivo autocisternom ili na drugi način, isporučuje voda za ljudsku potrošnju, iz koje se otpadna voda, neizravno ili izravno, ispušta u građevine za javnu odvodnju odnosno vlasnik individualnog sustava odvodnje. Ako vlasnika nekretnine nije moguće utvrditi, korisnik vodnih usluga je posjednik te nekretnine odnosno individualnog sustava odvodnje; korisnik vodnih usluga je i drugi isporučitelj vodnih usluga kada je to uređeno tim Zakonom.

14.1. Sredstva cijene vodnih usluga prihod su isporučitelja vodnih usluga, a obveznik plaćanja je korisnik vodnih usluga. Cijena vodne usluge sastoji se od fiksnog i varijabilnog dijela. Osnovica varijabilnog dijela cijene vodne usluge javne vodoopskrbe je količina (kubni metar) vode isporučene korisnicima. Osnovica varijabilnog dijela cijene vodne usluge javne odvodnje i/ili pročišćavanja otpadnih voda, osim cijene vodnih usluga pražnjenja i odvoza komunalnih otpadnih voda iz individualnih sustava odvodnje, je količina (kubni metar) ispuštene otpadne vode. Količina ispuštene otpadne vode utvrđuje se na način kako se prema zakonu kojim se uređuje financiranje vodnoga gospodarstva ona utvrđuje za potrebe obračuna naknade za zaštitu voda (čl. 42. st. 1. – 4. ZVU-a). Visinu cijene vodnih usluga (u daljnjem tekstu: tarifa vodne usluge) odlukom određuje isporučitelj vodnih usluga (odluka o cijeni vodnih usluga). Odluka o cijeni vodnih usluga donosi se za razdoblje važenja poslovnog plana isporučitelja vodnih usluga (čl. 43. st. 1. ZVU-a).

14.2. Fiksni dio cijene vodne usluge plaća se u fiksnom iznosu i mora pokriti fiksne troškove pružanja vodnih usluga propisane uredbom iz čl. 43. st. 5. ZVU-a (čl. 42. st. 5. ZVU-a).

14.3. Prema odredbi članka 6. stavka 1. Uredbe o najnižoj osnovnoj cijeni vodnih usluga i vrsti troškova koje cijena vodnih usluga pokriva (Narodne novine br. 112/10., - dalje Uredba) najniža osnovna cijena vodnih usluga sastoji se od fiksnog i varijabilnog dijela, a prema odredbi čl. 6. st. 2. Uredbe fiksni dio najniže osnovne cijene vodnih usluga služi pokriću troškova koji ne ovise o količini isporučenih vodnih usluga, a nastaju kao posljedica priključenja nekretnine na komunalne vodne građevine. Prema odredbi čl. 7. st. 2. toč. 1. Uredbe fiksni dio osnovne cijene vodnih usluga u računu za vodne usluge iskazuje se zasebno, a prema odredbi čl. 6. st. 3. Uredbe fiksni dio najniže osnovne cijene vodnih usluga obračunava se mjesečno.

14.4. Sukladno navedenim odredbama, fiksni dio cijene plaća se neovisno o tome što u predmetnom razdoblju nije bilo potrošnje jer fiksni dio služi pokriću onih troškova koji ne ovise o količini isporučenih vodnih usluga pa je korisnik usluga dužan platiti fiksni dio za svaki mjesec.

15. Korisnik usluge može otkazati korištenje vodnih usluga zbog preseljenja, odnosno trajnoga prestanka korištenja stana odnosno poslovnoga prostora (čl. 11. st. 2. Općih i tehničkih uvjeta). Za slučaj promjene korisnika usluge (zbog promjene vlasništva, zakupa, najma ili drugog razloga) dotadašnji korisnik ostaje u statusu korisnika i obveznika plaćanja vodnih usluga sve do početka novoga obračunskog razdoblja u kojem je kopijom ugovora, odnosno drugim vjerodostojnim dokumentom obavijestio isporučitelja o promjeni korisnika (čl. 11. st. 3. Općih i tehničkih uvjeta).

16. Slijedom navedenog, prigovor pasivne legitimacije tuženika nije osnovan jer tuženik nije navodio, a niti dokazao, u smislu čl. 219. u svezi sa čl. 221.a ZPP-a, da bi, kao korisnik usluga tužitelja, obavijestio tužitelja da se navedeni prostor navodno ne koristi od početka 2015., a što je bio dužan učiniti sukladno čl. 11. st. 2. i 3. Općih i tehničkih uvjeta.

17. S tim u vezi, u odnosu na činjenicu radi li se o poslovnom prostoru, sud ističe da je tuženik iznio međusobno proturječne navode, isprva navodeći da navedenu količinu očitanja potrošnje vode nitko nije u "lokalu AP" koristio i da nije koristio vodu "ispred mojeg lokala [adresa] i na udaljenosti od cca 20 metara od ulaza u lokal u kojem nitko ne boravi preko 7 godina", dok je tek nastavno tijekom postupka naveo da se ne radi o poslovnom prostoru pa je odlučeno primjenom čl. 221. st. 2. ZPP-a. S tim u vezi, tuženik nije dokazao, a niti predlagao izvođenje bilo kojih dokaznih prijedloga, u smislu čl. 219. u svezi sa čl. 221.a ZPP-a, da bi se radilo o isporuci usluge koja bi bila isporučena za potrebe kućanstva, a ne poslovnom prostoru.

18. Slijedom navedenog, tuženikov prigovor zastare je također neosnovan jer se u ovoj pravnoj stvari primjenjuje čl. 226. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. - dalje ZOO), odnosno primjenjuje se zastarni rok od tri godine od dospjelosti svakoga pojedinog davanja. S obzirom na to da je tužitelj podnio prijedlog za ovrhu javnom bilježniku 14. studenog 2023. (utvrđeno uvidom u spis ovog suda Ovrv-90054/2023), dok je čitanjem prijepisa računa (list 86-107 spisa) utvrđen kao najstariji datum dospijeća utuženih tražbina datum 4. siječnja 2021., to proizlazi da tuženikov prigovor zastare za utuženo potraživanje nije osnovan temeljem čl. 226. st. 1. u svezi sa čl. 215. i 241. ZOO-a.

19. Također, u odnosu na istaknuti prigovor tuženika da nije uknjižen kao vlasnik navedene nekretnine, sud navodi da navedeno nije pravno relevantno jer je u slučaju kada vlasnika nekretnine nije moguće utvrditi, korisnik vodnih usluga posjednik te nekretnine (čl. 3. st. 1. toč. 6. ZVU-a), a tuženik nije osporavao da se ne nalazi u posjedu te nekretnine te sud ponavlja da tuženik nije dokazao da je obavijestio tužitelja o promjeni korisnika nekretnine i/ili trajnom prestanku korištenja nekretnine (čl. 11. st. 2. i 3. Općih i tehničkih uvjeta).

20. Visinu tužbenog zahtjeva sud je utvrdio čitanjem navedenih računa i izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga stanje na dan: 12.09.2023. (list 53 spisa) kao vjerodostojnih isprava sukladno čl. 31. OZ-a te je utvrđeno da su u predmetnim ispravama navedeni istovjetni datumi računa, broj računa, datumi dospijeća te iznosi.

21. Slijedom navedenog, sud je primjenom čl. 42. ZVU-a, čl. 9. i čl. 342. st. 1. ZOO-a u svezi sa čl. 451. st. 3. ZPP-a u točci I. izreke presude djelomično održao platni nalog na snazi, odnosno održao je platni nalog na snazi u odnosu na sve račune izuzev u odnosu na dio računa br. 39083890, izdan 9. rujna 2021., datuma dospijeća 30. rujna 2021. (list 104-105 spisa), a kako je to u nastavku obrazloženo.

21.1. Odluka o zateznoj kamati donesena je primjenom čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.

22. U odnosu na račun br. 39083890, izdan 9. rujna 2021., datuma dospijeća 30. rujna 2021. (list 104-105 spisa), a u kojem navedena količina potrošnje znatno odstupa od ostalih utuženih računa, sud ističe da u situaciji kada tuženik spori da je u obvezi platiti prekomjernu potrošnju vode radi kvara, tada tužitelj sukladno čl. 219. ZPP-a, a na kojem je teret dokaza, mora dokazati osnovu i visinu svog potraživanja odnosno dostaviti ili predložiti izvođenje dokaza kojim bi se utvrdila osnova njegova potraživanja. U predmetnom postupku tužitelj ne dokazuje da je do povećane potrošnje došlo zbog kvara na internim instalacijama tuženika, da je uslijed kvara na internim instalacijama došlo do povećane potrošnje vode, zatim kako je došao do izračuna potrošnje temeljem kojih je ispostavio račune tuženiku u utuženom razdoblju niti je dokazao da se radi o internim instalacijama, odnosno da je tuženik vlasnik nekretnine na kojoj je došlo do eventualnog kvara na vodovodnim instalacijama, a koje činjenice je tuženik tijekom postupka osporio.

22.1. Iako je čl. 16. st. 4. Općih i tehničkih uvjeta propisano da Isporučitelj ne odgovara za štetu Korisniku koja nastane na internoj vodovodnoj instalaciji te cijevima, trošilima, grijačima, kućanskim aparatima i drugim uređajima priključenim na vodovodne instalacije: 1. zbog neodržavanja ili nepravilno izvedenih internih instalacija, 2. zbog onečišćenja interne instalacije, 3. zbog promjene u tlaku u vodoopskrbnoj mreži, 4. zbog smrzavanja dijela instalacija ili vodomjera, 5. zbog obustave isporuke vode kao posljedice neplaćanja računa za vodnu uslugu, 6. zbog otuđenja vodomjera i 7. u ostalim slučajevima nepridržavanja propisanih standarda vodnih usluga Isporučitelja, tužitelj nije dokazao gdje je točno došlo do kvara i što je utjecalo na visoku potrošnju vode niti je dokazao krivnju tuženika za to.

22.2. Tužitelj je u postupku bio dužan predloženim dokazima dokazati sve činjenice koje se odnose na potrošnju i razliku potrošnje vode, a ne samo dostaviti račune jer isti računi tužitelja predstavljaju poziv na plaćanje, a ne i dokaz da su ti računi sastavljeni sukladno utvrđenoj potrošnji vode te Općim i tehničkim uvjetima tužitelja (tako i Županijski sud u Zagrebu u odluci poslovni broj 22 Gž-2492/2021-2 od 15. srpnja 2022.).

22.3. S tim u vezi, ispis elektroničkih poruka (list 114-116 spisa) kojeg je tužitelj dostavio također nije dostatan dokaz za utvrđivanje opisanih činjenica u toč. 22. obrazloženja ove presude.

22.4. Slijedom navedenog, sud je u odnosu na račun br. 39083890, izdan 9. rujna 2021., datuma dospijeća 30. rujna 2021. (list 104-105 spisa) ukinuo platni nalog u odnosu na varijabilni dio pa je primjenom čl. 219. u svezi sa čl. 451. st. 3. ZPP-a odlučeno kao u točci II. izreke presude.

22.5. Međutim, sud navodi da je u odnosu na dio računa br. 39083890, izdan 9. rujna 2021., datuma dospijeća 30. rujna 2021. (list 104-105 spisa) koji se odnosi na tzv. fiksni dio cijene održao platni nalog na snazi u točci I. izreke presude. Naime, iako tužitelj nije dokazao (prekomjernu) potrošnju vode u odnosu na taj račun, time obveza plaćanja fiksnog dijela vodnih usluga nije prestala jer je ona neovisna o potrošnji te može prestati samo pod uvjetom da je nastupio raskid ugovornog odnosa (tako i VSRH u odluci poslovni broj Rev-698/2023-2 od 16. srpnja 2025.).

22.6. Na računu br. 39083890, izdan 9. rujna 2021., datuma dospijeća 30. rujna 2021. (list 104-105 spisa) naveden je fiksni dio cijene od 50,00 kn, što uvećano za PDV (13%) iznosi 56,50 kn (dakle ukupno 7,50 EUR), a koji dakle iznos ne ovisi o količini isporučene vode koju je tuženik dužan platiti sukladno odredbi čl. 97. st. 1. Općih i tehničkih uvjeta pa je visina utvrđena čitanjem navedenog računa i izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga stanje na dan: 12.09.2023. (list 53 spisa) kao vjerodostojnih isprava sukladno čl. 31. OZ-a

23. Presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude u svezi sa čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 29. ZOO-a (Zaključak Građanskog odjela VSRH, Su-IV-204/17 od 2. lipnja 2017.).

23.1. Odluka o troškovima postupka temelji se na čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a. Kod odlučivanja o troškovima parničnog postupka kod parcijalnog uspjeha stranaka u sporu, u situaciji kad su sporni osnov i visina tužbenog zahtjeva, prilikom određivanja troškova postupka potrebno je ocjenjivati (uzimati u obzir) uspjeh stranaka ne samo u pogledu visine prihvaćenog, odnosno odbijenog tužbenog zahtjeva, već je potrebno ocjenjivati uspjeh stranaka kako s obzirom na osnovu zahtjeva, tako i s obzirom na visinu prihvaćenog, odnosno odbijenog tužbenog zahtjeva. Dakle, kada je tuženik osporavao osnov i visinu zahtjeva, a tužbeni zahtjev je makar i djelomično usvojen tada se ima smatrati da je tužitelj glede osnove zahtjeva (X) uspio u omjeru od 100%, a glede visine zahtjeva (Y) omjer uspjeha u sporu uzima se prema konačno postavljenom zahtjevu. Aritmetičkom sredinom između uspjeha glede osnove i omjera glede visine dobiva se omjer uspjeha u sporu tužitelja (Z1=X+Y:2). Na jednak način izračunava se i omjer tuženika u sporu (Z2). Konačan uspjeh stranke u sporu dobiva se razlikom između omjera uspjeha tužitelja u odnosu na omjer uspjeha tuženika (Z1-Z2) (tako i VSRH u odlukama poslovni broj Rev-724/2025-2 od 10. rujna 2025. i Rev-474/2024 od 25. rujna 2024.).

23.2. Tužitelj je u pogledu osnove tužbenog zahtjeva uspio 100%, dok je u pogledu visine tužbenog zahtjeva uspio s 30,80%, slijedom čega je uspio u sporu s 65,40%, dok je tuženikov omjer uspjeha u sporu 34,60%. Stoga, konačan uspjeh tužitelja u sporu iznosi 30,80%.

23.3. Tužitelju je trošak odmjeren sukladno vrijednosti predmeta spora, postavljenom zahtjevu za nadoknadu troškova postupka i Tbr. 52. st. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23. – dalje OT) u svezi sa Tbr. 46. i Tbr. 54. OT. Stoga je tužitelju valjalo priznati troškove postupka, kao potrebne za vođenje parnice, koji se sastoje od sastava prijedloga za donošenje rješenja o ovrsi (Tbr. 11. toč. 1. OT), sastava obrazloženog podneska od 24.1.2025. (Tbr. 8. toč. 1. OT), za svaku radnju po 50 bodova. Dakle, ukupno 100 bodova, što uz primjenu Tbr. 46. i Tbr. 54. OT iznosi 250,00 EUR. Nadalje, tužitelju je priznat trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 25,00 EUR sukladno Pravilniku o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine br. 9/21., 18/22. i 154/22.). Slijedom navedenog, tužitelju je priznat trošak u iznosu od 84,70 EUR (30,80% od 275,00 EUR) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom primjenom čl. 151. st. 3. ZPP-a u svezi sa čl. 29. ZOO-a

23.4. Stoga je odlučeno kao u točci III. izreke presude.

U Zagrebu 2. travnja 2026.

Sudac:

Andrijana Markić Jurišić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi elektronički / pisano putem ovog suda u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ove presude, a o istoj odlučuje županijski sud. Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a. Žalba protiv ove presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

DNA:

1. Tužitelju po pun. uz rješenje o pristojbi na presudu (26,54 EUR)

2. Tuženiku